Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1352/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda, dr.sc. Ivana Tironija, predsjednika vijeća, mr.sc. Ivane Erceg Ćurić, članice vijeća i izvjestiteljice i Lucije Lasić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnici Sanji Vukini, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2335/2022-25 od 21. studenog 2025., dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2335/2022-25 od 21. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnima odredbe članka 5. i članka 10. Ugovora o kreditu broj 143704 sklopljenog 31. siječnja 2012. između tužitelja i pravnog prednika tuženika u dijelu u kojemu je određeno da će se primjenjivati promjenjiva kamatna stopa koja bude važeća tada na istovrsne kredite, sve u skladu s odredbom članka 10. tog Ugovora.

Prvostupanjskom presudom u točki II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 1.905,11 eura, sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne mjeseče iznose od dana dospijeća do isplate.

U točki III. prvostupanjske presude naloženo je tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.024,54 eura, sa zatezn im kamatama koje teku od 21. studenoga 2025. do isplate.

U točki IV. prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 400,46 eura s pripadajuć im zateznim kamatama.

U točki V. prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica i to baš u dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke. Žalitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Tuženica se u žalbi posebno poziva na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a. Žalitelj predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine predmetna presuda u pobijanom dijelu i vrati predmet na ponovno suđenje, sve uz naknadu parničnih troškova i troškova žalbenog postupka tuženiku, uz pripadajuće zatezne kamate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbe članka 5. i članka 10. Ugovora o kreditu broj 143704 sklopljenog 31. siječnja 2012. između tužitelja i pravnog prednika tuženice, o primjeni promjenjive kamatne stope koja tada bude važeća na istovrsne kredite, te zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa s osnove te ništetne ugovorne odredbe u ukupnom iznosu od 1.905,11 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos teku od dana plaćanja do isplate.

6. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Neosnovan je žalbeni navod tuženice da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a. Naime, izreka pobijane presude je razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

8. Prvostupanjski je sud donio pobijanu odluku nakon što je u bitnom utvrdio sljedeće:

- da su Tužitelj i Societe Generale – Splitska banka d.d. sklopili 31. siječnja 2012. Ugovor o kreditu br. 143704, kojim Ugovorom je tužitelju odobren nenamjenski kredit u iznosu od 29.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti,

- da je u članku 5. Ugovora ugovorena promotivna kamatna stopa od 8,99% godišnje koja se nije mogla mijenjati do 10. veljače 2013. pod uvjetima iz članka 10. tog Ugovora, a da se nakon isteka promotivnog razdoblja trebala primjenjivati promjenjiva kamatna stopa važeća za istovrsne kredite,

- da je u članku 10. Ugovora bilo predviđeno da je kamatna stopa promjenjiva te da se utvrđuje aktom kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili postupak odobravanja i korištenja kredita,

- da je u članku 10. točka 3. Ugovora bilo predviđeno da korisnik ostvaruje pravo na povlaštenu kamatnu stopu ako redovna primanja prima preko računa otvorenog kod kreditora,

- da je pravni prednik tuženika isplatio tužitelju kreditni iznos i da je tužitelj kredit otplatio,

- da je Splitska banka d.d. pripojena tuženici na temelju Ugovora o pripajanju iz 2018., a da je Splitska banka d.d. brisana iz sudskog registra 6. veljače 2019. ,

- da tuženica tijekom postupka nije dostavio akte pravnog prednika važeće u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu iz kojih bi bili vidljivi parametri i razdoblja promjene kamatne stope, kao ni podatke iz kojih bi bilo vidljivo na koji se način izračunavala promjenjiva kamatna stopa,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi sljedeće: da je kredit podigao radi odvajanja vlastitog kućanstva od kućanstva svoje majke, da je kreditna sredstva koristio za renoviranje kuće, da je u trenutku sklapanja ugovora bio zaposlen u firmi, da nikada nije imao obrt, da mu je bila ponuđena povlaštena kamatna stopa pod uvjetom otvaranja računa za primitak plaće kod pravnog prednika tuženice, da tužitelj nije otvorio račun za primitak plaće kod pravnog prednika tuženice jer mu je poslodavac poslovao preko druge banke, da tužitelju nije objašnjeno koliku bi kamatu plaćao ako ne ispuni uvjet primitka plaće preko računa banke i da mu nije objašnjen način promjene kamatne stope, da se ne sjeća je li dobio izmijenjeni plan otplate kredita, da o uvjetima kredita nije pregovarao već da je banka imala unaprijed sastavljen ugovor, da Ugovor o kreditu nije detaljno čitao jer nije razumio stručne bankarske izraze, da je razumio da je kamatna stopa promjenjiva, ali da nije razumio način i razloge promjene kamatne stope, da je od banke godišnje dobivao planove otplate, ali da iz dostavljenih planova otplate nije mogao zaključiti način promjene kamate ,

- da je financijska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. utvrdila da su se kamatne stope tijekom otplate kredita mijenjale i da ukupne preplate zbog povećanja kamatne stope iznose 1.905,11 eura.

9. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ocijenivši izvedene dokaze u skladu s člankom 8. ZPP-a, a takva utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim ugovorne odredbe o primjeni promjenjive kamatne stope na temelju odredbe članka 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09., dalje: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojom je propisano da je nepoštena odredba Ugovora ništetna te je obvezao tuženicu da isplati tužitelju preplaćene iznose s osnove tih ništetnih odredaba, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka i na temelju odredbi članka 323. stavak 1. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 dalje: ZOO).

11. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud nije primijenio pravna utvrđenja iz kolektivnog spora koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF. U konkretnom slučaju kredit je bio vezan uz valutu EUR, a ne uz valutu CHF te prvostupanjski sud svoju odluku nije temeljio na utvrđenjima vezanim uz ništetnost valutne klauzule iz navedenog kolektivnog spora već na utvrđenju ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod tuženice da sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu nepoštene i ništetne.

13.1. Prvostupanjski sud je utvrdio, iako su predmetne odredbe bile jasno i vidljivo sadržane u Ugovoru o kreditu, da iste nisu bile razumljive jer ugovor nije sadržavao unaprijed određene i objektivno odredivе kriterije na temelju kojih bi korisnik kredita mogao utvrditi na koji način i u kojem opsegu može doći do promjene kamatne stope. Stoga je prvostupanjski sud, u smislu odredbi članaka 98. i 99. ZZP/07 bio ovlašten ocjenjivati poštenje takvih odredbi.

13.2. Naime, odredba članka 98. ZZP/07 propisuje da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Odredba članka 99. ZZP/07 propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

14. Prvostupanjski sud je zaključio, da je promjena kamatne stope bila vezana uz jednostrane akte banke, bez jasno određenih parametara i metodologije promjene, pa da obveza tužitelja nije bila određena niti odrediva u trenutku sklapanja ugovora, čime je tuženica zadržala mogućnost jednostrane izmjene ugovornih obveza. Pri tome da u ugovoru nije bio predviđen valjani razlog za izmjenu kamatne stope u smislu Direktive 93/13/EEZ i njezina Priloga, budući razlozi i parametri promjene nisu bili određeni niti odredivi već uopćeni i prepušteni jednostranoj odluci banke.

15.1. Ovdje je za reći, iako je prvostupanjski sud u okviru svojih razloga zaključio da obveza tužitelja u pogledu promjene kamatne stope nije bila određena niti odrediva u trenutku sklapanja ugovora, da navedeno utvrđenje nije od odlučnog značaja za ishod spora.

15.2. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da se odlučna pravna ocjena ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ne temelji na pitanju odredivosti činidbe u smislu općih pravila obveznog prava (članak 270. stavak 1. ZOO-a) već se temelji na primjeni posebnog potrošačkog pravnog režima iz članka 96. stavka 1. i članka 102. stavka 1. ZZP/07, koji nepoštenost ugovorne odredbe vežu uz kumulativno ispunjenje kriterija znatne neravnoteže protivno načelu savjesnosti i poštenja.

15.3. Takvo pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud u Republici Hrvatskoj u odluci broj Rev-1376/2024-3 od 19. veljače 2025. u kojoj navodi:“Odluke nižestupanjskih sudova o ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope temelje se na čl. 81. st. 1. ZZP/03 i čl. 87. st. 1. ZZP/03, a ne na općem propisu iz čl. 270. ZOO/15, pa pitanje odredivosti tražbine u tom smislu nije odlučno. Naime, imajući na umu kriterije iz čl. 81. st. 1. ZZP/03, nepoštena ugovorna odredba može za predmet imati određenu i odredivu činidbu, pa u slučaju ako je činidba odrediva to ne znači da je istovremeno i poštena“.

16. Stoga je, neovisno o pitanju odredivosti činidbe, odlučno da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da sporne ugovorne odredbe, zbog izostanka objektivno provjerljivih kriterija promjene kamatne stope, zadržavanja mogućnosti jednostrane izmjene od strane tuženice i zbog unaprijed formuliranog njihovog sadržaja na obrascu ugovora od strane prednika tuženice, uzrokuju znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te su protivne načelu savjesnosti i poštenja, slijedom čega su iste nepoštene, a time i ništetne.

17.1. Uzgred je za reći, iako se prvostupanjski sud izričito nije pozvao na odredbu članka 96. stavka 1. ZZP/07, to ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je sud ocjenu poštenja predmetnih ugovornih odredbi, temeljio na navedenoj zakonskoj odredbi, a potom, nakon što je ocijenio da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene, utvrdio ništetnim na temelju odredbe članka 102. stavka 1. ZZP/07 .

17.2. Naime, odredba članka 96. stavak 1. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. ovog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

18.1 Nadalje, prema odredbi članka 323. stavku 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz odredbe članka 1111. ZOO -a, a što neosnovano osporava tuženik.

18.2. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač, što u ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da je tužitelj (čl. 3. ZZP), stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

19. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj na temelju ništetn ih odredbi preplatio tuženici iznos od 1.905,11 eura, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je primjenom odredbe članke 1111 ZOO-a obvezao tuženicu da tužitelju isplati iznos od 1.905,11 eura jer toliko iznosi zbroj pojedinačnih mjesečnih anuiteta.

20. Neosnovano tuženica u žalbi ističe da zatezne kamate na dosuđeni iznos mogu teći tek od dana podnošenja tužbe. Budući je tuženica primala i zadržavala uplate na temelju ništetnih ugovornih odredbi, pravilno je prvostupanjski sud dosudio zatezne kamate od dana svake pojedine uplate, odnosno od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa, a ovo primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a koja propisuje kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a što je konkretno slučaj.

21. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio neosnovanim prigovor zastare koji je istaknula tuženica, pozivajući se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok za restitucijski zahtjev iz članka 323. stavka 1. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora. Budući da je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom prvostupanjskom presudom, tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti.

22. Ni ostalim žalbenim navodima tuženica nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s time što su isti sadržajno prigovori kojima tuženica iznosi vlastita utvrđenja i zaključke, a suprotne pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

23. Odluka o parničnom trošku sadržana u pobijenom dijelu presude pod točkom V. izreke, pravilna je i zakonito donesena na temelju odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. i V., a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci drugostupanjske presude.

U Splitu, 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ivan Tironi