Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1204/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marijana Miletića kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Tereze Nejašmić, u pravnoj stvari tužitelja UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Volić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. Garešnica, protiv tuženika Lovačke udruge "Fazan" Tomašica, Garešnica, Graničarska 137, OIB: 58402201257, kojeg zastupa punomoćnik Filip Vukadinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Pn-142/2023-58 od 12. ožujka 2026., 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, poslovni broj Pn-142/2023-58 od 12. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

„I. Nalaže se tuženiku LOVAČKA UDRUGA „FAZAN“ TOMAŠICA, Garešnica, Graničarska 137, OIB: 58402201257, da tužitelju UT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 1.412,42 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od 13. ožujka 2023. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1.412,42 eura do zatraženog iznosa od 1.876,95 eura, odnosno za iznos od 464,53 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od 13. ožujka 2023. pa sve do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak vještačenja u iznosu od 108,83 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja 15. rujna 2022. godine pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.272,26 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od 12. ožujka 2026. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 3.272,26 eura do zatraženog iznosa od 3.988,22 eura, odnosno za iznos od 715,96 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od 12. ožujka 2026. pa sve do isplate.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje u tekstu ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, a podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Tuženik potražuje parnični trošak sastava žalbe .

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a te je utvrdio kako nije počinjena bitna povreda odredaba postupka na koju ukazuje žalba kao niti povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude mogu ispitati.

6. Tuženik u žalbi u bitnom navodi kako tužitelj u postupku nije dokazao niti postojanje niti visinu štete, niti je utvrdio pravni temelj odgovornosti tuženika, dok je istovremeno tužba usmjerena protiv osobe koja nije pasivno legitimirana. Ističe kako se predmetni štetni događaj dogodio na javnoj cesti, a za čije održavanje i sigurnost odgovara upravitelj ceste, a ne tuženik kao lovoovlaštenik koji bi, po tumačenju žalitelja bio odgovoran isključivo za štetu unutar lovišta a ne za štetu nastalu na javnim prometnicama, jer javna cesta ne predstavlja dio lovišta, već izdvojeno područje kojim upravlja druga pravna osoba. Tuženik ističe i kako tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između nastale štete i radnje/propusta tuženika, a da uostalom divljač i nije opasna stvar u prilog čemu dostavlja sudsku praksu. Ističe kako je predmetni štetni događaj bio iznenadan i neizbježan što predstavlja tipičan primjer nepredvidivog i neizbježnog uzroka u smislu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/2022 i 156/2022, dalje u tekstu ZOO). Nadalje, navodi i kako je tužitelj bio dužan vožnju prilagoditi uvjetima na cesti a osobito s obzirom na činjenicu kako je tužitelj prometnim znakom bio izričito upozoren na mogućnost iznenadnog pojavljivanja divljači. Ističe i to kako prvostupanjski sud uopće ne utvrđuje odlučnu činjenicu i to postoji li uzročna veza između tuženika i štetnog događaja čime odgovornost tuženika pretvara u objektivnu, odnosno apsolutnu odgovornost bez postojanja uzročne veze. Nadalje ističe kako je izvid štete izvršen tek nakon proteka osam mjeseci od nastanka štete, zbog čega nije moguće pouzdano utvrditi da sva oštećenja potječu iz predmetne nezgode. Ističe prigovore na rad sudskog vještaka i prigovara utvrđenom činjeničnom stanju u smislu postojanja ranije uplate tuženika tužitelju na ime predmetne štete. Žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno priznao tužitelju trošak preliminarnog vještačenja kao trošak postupka jer isti ne bi bio nužan i opravdan trošak.

7. Predmet odlučivanja u ovom žalbenom postupku je prvostupanjska odluka kojom je utvrđeno kako je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 1.412,42 eur na ime glavnice imovinske štete, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 13. ožujka 2023. do isplate, te iznosa od 108,83. eura na ime troška vještačenja te troškova parničnog postupka. Naime, iz prvostupanjskog spisa proizlazi kako je tužitelju radi izlijetanja lisice na cestu nastala imovinska šteta na automobilu. Pritom tužitelj temelji odgovornost tuženika na činjenici da je divljač – lisica istrčala iz lovišta kojim gospodari LD „Fazan“ Tomašica kojom prilikom je došlo do štetnog događaja.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio djelomice osnovanim, utvrdivši odgovornost tužitelja primjenom odredbe članka 32.a Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" br. 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09., 124/09., 153/09., 73/10.) i članaka 1045. i 1064. ZOO a sve primjenom odredbi članka 221.a u svezi sa člankom 8. ZPP-a. Tužbeni zahtjev je odbijen u odnosu na iznos od 464,53 eura kao neosnovan jer je sam tužitelj tijekom postupka istakao kako mu je taj dio štete već namiren. Sud je ocijenio da tuženik nije dokazao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti iz odredbi članka 1067. ZOO-a. U odnosu na visinu štete prvostupanjski sud je cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka mag. ing. prom. GT koji je utvrdio procjenu visine štete u iznosu od 1.876,95 eura.

9. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilna prihvaća i ovaj sud jer su utemeljena na priloženim dokazima koje je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, o čemu prvostupanjska presuda sadrži prihvatljive razloge.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika . Naime, nedvojbeno je utvrđeno kako je lisica istrčala upravo s područja kojim gospodari tuženik kao lovoovlaštenik. To je ispravno utvrdio pregledom mapa lovišta iz kojih je razvidno kako dijelom iz kojeg je istrčala lisica gospodari tuženik a i iskazima samog zastupnika tuženika. Također, prvostupanjski je sud pravilno, otklonio navode tuženika kako bi za štetu na javnoj cesti odgovarala osoba zadužena za njeno upravljanje. Ovim putem se ističe kako se prvostupanjski sud pritom nije pozvao na mjerodavne odredbe zakona koji se, s obzirom na dan nastanka štetnog događaja ima primijeniti, ali kako je odluka konačno ispravna u pogledu odgovornosti za štetni događaj.

11. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje u tekstu ZL) u odredbi članka 80. stavka 6. određuje kako za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

12. S obzirom na činjenicu kako je vozač ovdje tužitelj upravljao u skladu s odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta u tom trenutku nije provodio lov dolazimo do situacije da ne možemo primijeniti zakon o lovstvu kao mjerodavan za utvrđivanje odgovornosti jer on sadrži pravnu prazninu u situaciji koja se ne može podvesti pod navedene dvije situacije a kao što je i predmetna.

13. Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21.) u članku 50. određuje kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za navedenu štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

14. U prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno kako je dionica ceste na kojoj se dogodio štetni događaj označena znakom „divljač na cesti“ čime je upravitelj ceste isključio svoju odgovornost.

15. Slijedom navedenog, u ovom predmetu sud nije mogao primijeniti odredbe ZL ni Zakona o cestama već je primijenio ZOO kao Lex generalis koji je jasno i nedvosmisleno definirao pojam štete, opasne stvari te odgovornosti za štetu koju prouzroči opasna stvar. Naime, na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo članak 80. stavak 6. ZL već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s članka 76. stavka 2. ZL, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

16. Žalbene navode kako lisica ne bi bila opasna stvar prihvaća ovaj sud međutim lisica koja pretrčava javnu cestu nam ijenjenu za promet vozila nedvojbeno je opasna stvar za koju odgovara njezin vlasnik sukladno odredbama 1064. ZOO-a. U odnosu na navedeno Vrhovni sud je u svojoj odluci Rev-1542/2024 navodi:

„Opasna stvar u smislu odredbi čl. 1045. st. 3. ZOO i čl. 1064. ZOO je svaka ona stvar, pokretna ili nepokretna, koju, po prirodi stvari čovjek može nadgledati (kontrolirati) i koje položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu tako da mora biti nadgledana i uporabljivana s osobitom pozornošću.

Prema shvaćanju revizijskog suda zauzetom u nizu odluka (primjerice, Rev- 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

Stoga, odgovornost tuženika za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena (tako i Rev-352/2022 od 5. travnja 2022., Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da u konkretnom slučaju divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, te da tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti.“.

17. S obzirom na navedeno, sudska praksa na koju se poziva tuženik nije od utjecaja jer se Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci kao najviši sud, koji osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, izjasnio o spornom pitanju divljači kao opasne stvari i odgovornosti tuženika po načelu objektivne odgovornosti.

18. Na žalbene navode tuženika je i za odgovoriti da je pojam divljači definiran u članku 2. stavku 1. točki 1. ZL prema kojemu se pod divljači podrazumijevaju zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i razmnožavanje u svrhu lova i korištenja.

19. Člankom 4. ZL propisano je da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, međutim, divljač ne predstavlja opće dobro već prirodno bogatstvo. Dakle, divljač je u okviru ZL prirodno bogatstvo za koje vrijedi poseban administrativnopravni režim, te je divljač, u tom smislu, predmet prava lova.

20. Stoga su neutemeljene tvrdnje tuženika da lovoovlaštenik nije odgovoran za štetu od divljači jer njegova izvanugovorna odgovornost proizlazi iz naprijed navedenih odredbi ZL i ZOO-a.

21. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da u postupanju tužitelja kao vozača nije bilo protupravnog postupanja te da je u utvrđenim okolnostima nalet na lisicu bio neizbježan, odnosno da tužitelj nije svojim postupanjem doprinio nastanku štete. Te činjenice nedvojbeno upućuju na zaključak da šteta nije nastala radnjom tužitelja ili treće osobe, a zbog kojih radnji bi se vlasnik opasne stvari mogao osloboditi odgovornosti za naknadu štete niti djelomično. Navedena činjenična utvrđenja kao ispravna prihvaća ovaj sud jer su utemeljena na izvedenim dokazima koja nisu u suprotnosti i proturječju. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor podijeljene odgovornosti stranaka za spornu štetu u smislu odredbe članka 1067. stavka 3. ZOO-a, jer tužitelj svojim ponašanjem nije pridonio nastanku štete. Naime, divljač se na cesti pojavila iznenada iz jarka položenog uz cestu i tužitelj kočenjem nije mogao izbjeći nalet na nju, a predmetne prigode je vozio u okviru dopuštene brzine.

22. U odnosu na dosuđeni, a pobijani trošak vještačenja koji je naručio tužitelj prije pokretanja postupka, a koji trošak je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim prihvaćajući navod tužitelja kako isti nema potrebna stručna znanja a automobil je trebalo popravit, ovaj sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno prihvatio navedeni trošak određujući zateznu kamatu od dana sastava nalaza i mišljenja.

23. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i po visini (članak 155. stavak 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Naime, sud je pravilno utvrdio uspjeh tužitelja u sporu i u odnosu na isti mu djelomično priznao troškove koje je ispravno ocjenio osnovanima.

24. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio zakonske odredbe kada je donio pobijanu odluku. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao ni oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijan Miletić