Poslovni broj Gž-1232/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U IME REPUBLIKE  HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Bućan, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB:26187884862, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn- 211/2019. od 16. ožujka 2026. i žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-211/2019 od 16. ožujka 2026., dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn-211/2019. od 16. ožujka 2026. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke, kao i pobijano rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pn- 211/2019 od 16. ožujka 2026.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to na iznos od 5.173,04 eura za razdoblje od 25. svibnja 2018. pa do 04. listopada 2018. u roku od 15 dana ( toč.I. izreke). Istom je presudom odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate naknade štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 16.listopada 2010. do 01.ožujka 2018. u iznosu od 31.689,16 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose glavnice teče kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke presude, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime rente s osnove izgubljene zarade isplaćuje iznos od 348,41 eur koji iznos dospijeva 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena ( toč.II. izreke). Ujedno je odbijen i tužbeni zahtjev tužitelja dijelu u kojem zahtjeva isplatu zatezne kamate na iznos od 5.173,04 eura za razdoblje od svakog prvog u mjesecu počevši od 01. kolovoza 2008. do zaključno sa 01. ožujkom 2018. na mjesečne iznos od po 44,59 eura, koje zatezna kamata teče do 24. svibnja 2018. ( toč.III. izreke).

2. Prvostupanjskim je rješenjem određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. III. izreke, kao i protiv rješenja o troškovima postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22,114/22, 155/23, 146/25 -dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se predmetna presuda u pobijanom dijelu, kao i odluka o troškovima postupka preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, podredno da se presuda i rješenje ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tuženik se žali protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se odluka o trošku preinači, te tužitelja obveže da tuženiku naknadi parnične troškove.

4.1. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude, te je porekao sve žalbene navode i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.

4.2. Žalbe su neosnovane.

5. Neutemeljeno tužitelj tvrdi da je kod donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a, jer predmetna presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. U provedenom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354.st.2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpi zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 18. kolovoza 2007. na dionici državne ceste D-8 u mjestu Duće-Luka.

6.1. U postupku nije bilo prijeporno da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali motocikl marke "Suzuki" reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj i osobno vozilo marke "VW Passat" reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika, kojim je navedene prigode upravljao vozač GČ.

7. U ovom stadiju postupka je utvrđeno da su oba sudionika prometne nezgode suodgovorni za nastanak nezgode, jer se ta suodgovornost temelji na odredbi članka 1072. st.2. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), te da je doprinos tužitelja nastanku prometne nezgode 40%, a osiguranika tuženika 60%.

7.1. Također je nesporno da je u ovoj fazi postupka pravomoćno odlučeno o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, te zahtjevu za isplatu naknade imovinske štete za uništenu odjeću, troškove liječenja, te tuđu pomoć i njegu.

8. Preostalo je u ovom stadiju postupka odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade u vidu razlike između plaće koju je prema redovitom tijeku stvari trebao ostvarivati da nije bilo štetnog događaja i primanja koje je u tom razdoblju ostvarivao po osnovi invalidske mirovine, zahtjevu za isplatu rente po toj osnovi, kao i o zahtjevu tužitelja za isplatu zatezne kamate na plaćene iznose glavnice s naslova tuđe pomoći i njege počevši od svakog 1. u mjesecu na svaki pojedini mjesečni iznos (44,59 eura) i to od 1. kolovoza 2008. do zaključno sa 1. ožujkom 2018.

9. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje medicine rada ŠČB utvrdio da je jedini uzrok tužiteljeve invalidnosti ozljeda iz predmetne nezgode i to paraliza živaca lijeve ruke pa mu je zbog toga i utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost za poslove za koje se ne traži snaga i spretnost lijeve ruke, da se tužitelj može profesionalnom rehabilitacijom s preostalom radnom sposobnošću osposobiti za odgovarajuće poslove, ali i obavljati neke druge poslove bez potrebe za profesionalnom rehabilitacijom, da bi tužitelj mogao obavljati adaptirane poslove komercijaliste (bez terenskog rada i vožnje automobila u profesionalne svrhe), različite druge administrativne poslove (npr. poslovnog tajnika) čak i bez potrebe za profesionalnom rehabilitacijom, poslove trgovca, pomoćne poslove u obrtima (npr. grafički tehničar pripreme, dizajnerski tehničar) i druge slične poslove. Prema daljnjim utvrđenjima prvostupanjskog suda bivši poslodavac tužitelja M SAN Grupa d.d. je tužitelju krajem 2009. ponudio posao na radnom mjestu „voditelj kupaca“ u Zagrebu čime bi se tužitelju omogućilo da radi u uredu s većom odgovornošću i primanjima od onih koje je mogao ostvarivati kao terenski komercijalist (dotadašnje radno mjesto) posebno imajući u vidu da je taj poslodavac ukinuo odjel terenske prodaje, ali je tužitelj odbio tu ponudu jer je naveo kako je trajno nesposoban za rad zbog ozljeda iz prometne nezgode zbog čega je i umirovljen, da se ova ponuda odnosi upravo na posao koji je prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za medicinu rada ŠČB tužitelj mogao obavljati u okviru preostale radne sposobnosti, da je tužitelj mogao prema redovitom tijeku stvari naći posao koji će odgovarati njegovim radnim sposobnostima u okviru preostale radne sposobnosti, te da je tužitelj od veljače 2018. zaposlen u zalagoaonici gdje ima neposredni kontakt sa strankama.

10. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je tužitelju svakako bilo otežano pronalaženje posla, ali ne i bitno otežano u smislu da se nije moglo očekivati da može pronaći posao i zaposliti se, radi čega prema zaključku tog suda ozljede zadobivene u predmetnoj nezgodi nisu utjecale na to da tužitelj bude nezaposlen tijekom spornog razdoblja da bi mu u smislu odredbe članka 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023 - u nastavku ZOO) pripadala naknada štete s naslova izgubljene zarade, a kako je tužitelj zaposlen od veljače 2018., to nema pravo ni na rentu po ovoj osnovi, radi čega je u ovom dijelu odbio tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

11. S iznesenim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj žalbeni sud, pa tužitelj neosnovano osporava prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Naime, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu ( čl.1095.st.2. ZOO).

13. U situaciji kada je kod tužitelja uslijed štetnog događaja nastala nesposobnost za obavljanje dotadašnjeg posla, ali je nakon završetka liječenja preostala radna sposobnost za obavljanje drugih poslova, a tužitelj se s preostalom radnom sposobnošću niti ne pokušava zaposliti, to tužitelj kao oštećenik nema pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade jer je ta okolnost izvan uzroka prometne nezgode u kojoj mu je nastupila šteta.

14. Prema sadržaju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za medicinu rada ŠČB tužitelj je prema preostaloj radnoj sposobnosti mogao obavljati adaptirane poslove komercijaliste (bez terenskog rada i vožnje automobila u profesionalne svrhe), različite druge administrativne poslove (npr. poslovnog tajnika) čak i bez potrebe za profesionalnom rehabilitacijom, poslove trgovca, pomoćne poslove u obrtima (npr. grafički tehničar pripreme, dizajnerski tehničar) i druge slične poslove.

15. Dakle, kod tužitelja zbog posljedica predmetne prometne nezgode nije došlo do opće nesposobnosti rad, već je tužitelj prema preostaloj radnoj sposobnosti i nadalje mogao obavljati određene poslove i radne zadatke.

16. Kako iz potvrde tužiteljeva poslodavca M SAN Grupe d.d. (list 190 spisa) proizlazi da je taj poslodavac krajem 2009. tužitelju ponudio radno mjesto voditelja kupaca s radom u uredu u Zagrebu, dakle, upravo radno mjesto koje odgovara njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti, te kako tužitelj tu ponudu nije prihvatio niti je dokazao da je aktivno tražio drugo zaposlenje sukladno svojoj preostaloj radnoj sposobnosti, to je prvostupanjski sud s pravom smatrao da u takvoj situaciji tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, pa time niti na isplatu rente po istoj osnovi.

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u ovome dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer ne postoji uzročno posljedična veza, između predmetne prometne nezgode i štete u obliku izgubljene zarade koju tužitelj trpi zbog umirovljenja.

18. Žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na nemogućnost pronalaska zaposlenja uslijed velike stope nezaposlenosti u Republici Hrvatskoj kao i statistički podaci koji se navode i prilažu uz žalbu predstavljaju iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi što sukladno odredbi članka 352.st.1. ZPP-a nije dopušteno.

19. Tužitelju je naknada štete za potrebnu tuđu pomoć i njegu dosuđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pa je prvostupanjski sud pravilno smatrao da tužitelju na dosuđeni iznos naknade ove štete zakonske zatezne kamate pripadaju od dana donošenja te presude, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na ovaj oblik imovinske štete od 1. kolovoza 2008. do 1. ožujka 2018. Pri tome je za navesti da tužitelj u žalbi posebno niti ne obrazlaže zbog čega pobija presudu u ovome dijelu.

20. Neosnovano stranke pobijaju prvostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o troškovima postupka temeljem odredbe članka 154.st.4. ZPP-a, jer je s obzirom na sve okolnosti slučaja, te na konačni uspjeh stranaka u postupku opravdano da svaka stranka snosi svoj trošak. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu tužitelja protiv prvostupanjske presude jer taj trošak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ove parnice

21. Slijedom naprijed iznesenog trebalo je odbijanjem žalbe tužitelja kao neosnovane na temelju odredbe članka 368.st.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu, te na temelju odredbe članka 380.toč.2. ZPP-a odbijanjem žalbi stranaka potvrditi i odluku o troškovima postupka.

U Splitu, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ankica Matić