Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-120/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DĆ, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisanim u članku 247. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - dalje: KZ/11), a kažnjivom po članku 247. stavak 2. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-396/2024-19 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DĆ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-396/2024-19 od 23. siječnja 2024., optuženi DĆ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od tri godine.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08), oštećenik Trgovačko društvo HUĐIN j.d.o.o. iz Zagreba, N. Gorjanskog 2, upućeno je da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, optuženik je oslobođen obveze naknade plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi, po branitelju Indiri Isaković Ivanković, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude je jasna, razumljiva i nije proturječna sama sebi niti razlozima presude. U obrazloženju presude navedeni su jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a prvostupanjski sud je određeno naveo koje činjenice smatra dokazanim, na temelju kojih dokaza , te iz kojih razloga prihvaća pojedine dokaze, odnosno obranu optuženika ocjenjuje neuvjerljivom.

5.2. Žalbenim navodima kojima se zapravo polemizira s ocjenom provedenih dokaza i zaključcima prvostupanjskog suda ne ostvaruje se bitna povreda odredaba kaznenog postupka, već se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni navod da je prvostupanjski sud povrijedio načelo iz članka 9. stavka 1. ZKP/08, jer nije s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje terete optuženika i one koje mu idu u korist.

6.1. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud analizirao i obranu optuženika, te iskaze svjedoka na koje se žalitelj poziva, uključujući iskaze svjedoka OĆ, ĆĆ i HĆ, ali ih je, dovodeći u vezu s ostalim provedenim dokazima, pravilno ocijenio nedostatnima za prihvaćanje obrane da se radilo isključivo o naknadno nastalim poslovnim teškoćama.

6.2. Naime, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da odlučne okolnosti konkretnog slučaja upućuju upravo na postojanje prijevarne namjere kod optuženika već u trenutku prihvaćanja poslovnog aranžmana i zaprimanja strogo namjenskih sredstava kredita.

7. Tako iz provedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je optuženik bio upoznat s činjenicom da se radi o namjenskom kreditu trgovačkog društva Huđin j.d.o.o., namijenjenom adaptaciji objekta u Stubičkim Toplicama, kao i da će sredstva kredita za građevinske radove biti isplaćena izravno na račun trgovačkog društva Ekspanzija d.o.o.

7.1. Navedeno proizlazi prije svega iz detaljnog, logičnog i međusobno podudarnog iskaza svjedokinje HĆ, čiji iskaz je prvostupanjski sud osnovano prihvatio vjerodostojnim. Ista je decidirano navela da je optuženiku bilo poznato da se radi o kreditnom aranžmanu uz jamstvo HAMAG-a, da su sredstva strogo namjenska, te da radovi moraju biti dovršeni u roku od 60 dana od isplate sredstava.

7.2. Takav zaključak potvrđuje i elektronička komunikacija između optuženika i CĆ iz koje proizlazi da je optuženik bio svjestan prekoračenja rokova i obveze dovršetka radova.

8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o situaciji naknadno nastalih i nepredvidivih poslovnih teškoća, već o nenamjenskom raspolaganju sredstvima odmah po njihovoj uplati.

8.1. Iz prometa po računu trgovačkog društva Ekspanzija d.o.o. nedvojbeno proizlazi da su sredstva od 142.380,00 kuna već od 28. listopada 2016. , trošena za podmirenje ranije dospjelih obveza društva, pozajmice trećim osobama, otplatu kamata, plaće i druge troškove koji nisu imali nikakve veze s adaptacijom objekta u Stubičkim Toplicama.

8.2. Pritom je osobito značajno da je optuženik tek nakon što su sredstva gotovo u cijelosti utrošena počeo tražiti podizvođača radova, što jasno proizlazi iz iskaza svjedoka FĆ i HĆ.

8.3. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da optuženik u trenutku raspolaganja sredstvima nije imao realan plan, niti osigurana sredstva za izvršenje preuzetih obveza.

9. Neosnovano žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz svjedoka OĆ.

9.1. Naime, činjenica da je optuženik očekivao eventualnu realizaciju drugih poslovnih projekata ili buduće prihode, ne dovodi u pitanje zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti u ovom predmetu.

9.2. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da takvi poslovi nisu bili izvjesni , niti osigurani, a posebno kada se ima u vidu da za navedene projekte nisu postojali sklopljeni ugovori niti zajamčeni prihodi.

10. Jednako tako, neosnovani su žalbeni navodi da radovi nisu dovršeni zbog zabrane pristupa objektu od strane oštećenika.

10.1. Iz iskaza svjedoka FĆ i CĆ proizlazi da je do problema u izvođenju radova došlo tek nakon što je postalo očito da trgovačko društvo Ekspanzija d.o.o. ne raspolaže sredstvima potrebnima za nastavak radova i uredno podmirenje obveza prema podizvođaču.

10.2. Pravilno stoga prvostupanjski sud zaključuje da eventualne kasnije nesuglasice između stranaka nisu uzrok neizvršenja radova, već posljedica prethodnog nenamjenskog trošenja kreditnih sredstava.

11. Nije osnovan niti žalbeni navod da prvostupanjski sud nije postupio po uputama drugostupanjskog suda iz ranije ukinite odluke.

11.1. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku ponovno ocijenio sve izvedene dokaze, dao jasne razloge za svoju odluku, te otklonio nedostatke na koje je ukazano ukinutim rješenjem.

11.2. Sama činjenica da je u ponovljenom postupku donesena osuđujuća presuda, za razliku od ranije odluke, ne znači da je sud postupao protivno uputama drugostupanjskog suda niti predstavlja povredu prava obrane.

12. Slijedom svega navedenog, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 247. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

13. Žalitelj u žalbi ne navodi da se žali i zbog odluke o kazni, no kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stan ja u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj sud, sukladno članku 478. ZKP/08, ispitao je presudu i u tom pravcu.

14. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi, kao protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok je otegotnim cijenio okolnosti da je djelo počinjeno s izravnom namjerom.

15. Cijeneći navedeno, te uzimajući u obzir stupanj krivnje, pogibeljnost djela, te svrhu kažnjavanja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uz primjenu članka 56. KZ/11, opravdana je i primjerena za postizanje zakonom predviđene svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, kako u pravcu generalne, tako i u pravcu specijalne prevencije.

16. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uz primjenu članka 56. KZ/11, odnosno izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od tri godine, nije prestroga, a niti preblaga za predmetno kazneno djelo, te će se sa njom imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja , te resocijalizacije optuženika.

17. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski