Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: Pn-9/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinku Brajko i Marinu Brajko, odvjetnicima u Đakovu, protiv 1. tuženika Đakovački vodovod d.o.o., OIB: 04829242916, [adresa], zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju MC i RC, i 2. tuženika Sokol d.o.o., OIB: 71776187236, [adresa], zastupanog po punomoćnku Mariji Erdelez, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. travnja 2026. godine, u prisutnosti tužitelja sa punomoćnikom, punomoćnika po zaposlenju 1. tuženika RC i punomoćnika 2. tuženika, dana 28. svibnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženicima ĐAKOVAČKI VODOVOD d.o.o., OIB:04829242916, sa sjedištem u [adresa] i SOKOL d.o.o., OIB:71776187236, sa sjedištem u [adresa] da solidarno isplate tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime štete u iznosu 43.950,00 (koji iznos će biti konačno postavljen nakon primitka nalaza vještaka) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana presuđenja, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 2. tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.281,45 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2026. godine pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev 2. tuženika za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 3. lipnja 2022. godine podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi je naveo kako je vlasnik i posjednik nekretnina koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Stočin – oranica sa 5116 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] oranica Novo polje sa 283 čhv ili 1018 m , kč. br. [katastarska čestica] oranica Novo polje sa 171 čhv ili 615 m[2] , kč. br. [katastarska čestica] oranica Novo polje sa 130 čhv ili 468 m , koje čine jednu cjelinu, a iste gruntovne čestice u katastarskim operatima vode se kao više čestica. Na čestici kč. br. [katastarska čestica] koja se po katastarskom operatu vodi kao kč. br. [katastarska čestica] sa 371 m[2] , tužitelj ima zasađen voćnjak koji je optimalnog prinosa i eksploatacije, starosti 7 godina, a 2. tuženik je kao izvođač radova prilikom izvođenja infrastruktualnih radova za investitora 1. tuženika, na relaciji kraj [adresa] u [adresa] oštetio 33 stabla šljive i dva stabla oraha, oštetio žičanu ogradu, te devastirao prilazne puteve u voćnjak. Izvođač radova je pri završetku istih izbetonirao i ugradio dva betonska šahta koja čine štetu tužitelju, jer taj prostor i površinu ne može koristiti za svoje potrebe, a pogotovo ne u manipulativne svrhe. Prilikom izvođenja radova, tužitelj je u više navrata kontaktirao predstavnike 2. tuženika, iste upozoravao za smetanje posjeda i o pričinjavanju štete, a dana 23. studenoga 2021. godine zbog pričinjavanja štete na njegovom voćnjaku, pozvao je djelatnike Policijske postaje Đakovo na lice mjesta, koji su o spornom događaju sačinili izvješće i tužitelja uputili na podnošenje privatne tužbe, obzirom se radi o imovinsko-pravnom sporu. Navodi da je nesporno da je 1. tuženik Đakovački vodovod d.o.o. zaključio ugovor o osnivanju prava služnosti u vlasništvu Republike Hrvatske broj 415-03/2019 dana 04. ožujka 2020. godine jer je u to vrijeme Republika Hrvatska bila formalni vlasnik nekretnine, a posjednik iste je bio tužitelj. Tužitelj posebno napominje da je u vrijeme zaključivanja ugovora o pravu služnosti Republika Hrvatska imala saznanja da je tužitelj pokrenuo parnični postupak radi priznanja prava vlasništva, budući da je tužitelj pokrenuo tužbu radi prava vlasništva nekretnina protiv Republike Hrvatske 15. studenoga 2019. godine, a koji postupak se vodio pred Općinskim sudom u Đakovu broj P-871/2019. Tužitelj je u navedenom parničnom postupku uspio dokazati da su nekretnine njegovo vlasništvo, a ne vlasništvo Republike Hrvatske, te je na temelju pravomoćne presude i u zemljišnim knjigama postao formalni i stvarni vlasnik nekretnina. Tužitelj navodi da je prije tužbe pozivao 1. tuženika Đakovački vodovod d.o.o. radi mirnog rješenja spora, međutim, 1. tuženik se pozivao na izvođače radova koji su radili na terenu. Sama činjenica da 1. tuženik na nekretninama tužitelja ima pravo služnosti ne znači da isti nije odgovoran za počinjenu štetu koja je nanesena tužitelju prilikom izvođenja radova, odnosno služnosti nekretnine tužitelja. Tužitelj navodi da je izvođenjem radova tuženika pretrpio štetu. Kako bi voćnjak doveo u prvobitno stanje, isti treba iskrčiti oštećene i slomljene voćke, pripremiti zemljište i sadnju novih voćaka, kao i nabaviti nove sadnice, te time ima trošak za 33 šljive u iznosu od 6.600,00 kn (200,00 kn x 33), te trošak za 2 sadnice oraha u iznosu od 600,00 kn (300,00 kn x 2). Obzirom da je voćnjak bio u punoj rodnosti, jer su šljive bile stare 7 godina kada se smatra da je voćka u punoj rodnosti, kada je dobit po jednom stablu šljive po godini iznosi najmanje 850,00 kn, to tužitelj smatra da trpi štetu u iznosu od 28.050,00 kn, a za oštećena stabla oraha u iznosu od 3.700,00 kn. To nastavno znači da je tužitelj pretrpio štetu u najmanjem iznosu od 38.950,00 kn. Tužitelj navodi da je također prisiljen kupiti žičanu ogradu i postaviti ju na betonske temelje u dužini od cca 40-ak metara što predstavlja dodatan trošak od cca 5.000,00 kn. Kako će tužitelj trpjeti daljnju štetu do pune rodnosti voćaka, a za potpunu procjene štete nužno je vještačenje po vještaku poljoprivredne struke smjer voćarstvo, stoga tužitelj nakon provedenog sudskog vještačenja zadržava pravo specifikacije konačnog iznosa potraživanja. Slijedom navedenog, tužitelj je potraživao donošenje presude kao u izreci.

2. 1. i 2. tuženici su podnijeli odgovore na tužbu, kojima su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. 1. tuženik je u odgovoru na tužbu navodio kako je nesporno da je tužitelj pravo vlasništva kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-871/2019 od dana 21. siječnja 2022. godine. Također da je nesporno kako je 1. tuženik uknjižio pravo stvarne služnosti, među ostalim i na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Ugovora o osnivanju prava služnosti na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske broj: 415-03/2019, Klasa: 940- 01/18- 03/1818, Ur. br. 536-03-01-03/01-19-04 od 4. ožujka 2020. godine i elaborata nepotpunog izvlaštenja Izgradnja obilaznog cjevovoda oko grada [adresa] od lipnja 2017. godine. Dakle 1. tuženik je s knjižnim prednikom tužitelja sklopio Ugovor o osnivanju prava služnosti kojim se dopušta upis prava stvarne služnosti na nekretninama Republike Hrvatske, među ostalim i na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini služnosti 71,86 m[2] radi izgradnje građevine infrastrukturne namjene vodnogospodarskog sustava obilaznog cjevovoda grada [adresa] za korist 1. tuženoga. U vrijeme potpisa Ugovora o osnivanju prava služnosti kao i u vrijeme donošenja rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Đakovu kojim se dopušta upis prava služnosti, zemljišnoknjižni vlasnik kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je Republika Hrvatska. Tužitelj je vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao dana 21. siječnja 2022. godine temeljem presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-871/2019, dakle nakon što je 1. tuženik stekao pravo služnosti na predmetnoj nekretnini. 1. tuženik ističe kako je temeljem čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužitelj dužan trpjeti pravo služnosti koje je na predmetnoj nekretnini postojalo prije nego što je tužitelj stekao pravo vlasništva na istoj. Vezano za izvršavanje predmetnog prava služnosti ukazuje da čl. 239. Zakona o vodama (Narodne novine broj 66/19. i 84/21.) propisuje kako neovisno o upisima u zemljišnu knjigu ili katastar, svakodobni vlasnik ili drugi posjednik nekretnine na kojoj su odnosno ispod koje su izgrađene komunalne vodne građevine do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, dužan je trpjeti služnost radi njihove rekonstrukcije i održavanja, bez naknade. Navedene odredbe po mišljenu tuženika su u potpunosti primjenjive na predmetnu situaciju, budući je stvarno pravo upisano na predmetnu nekretninu tužitelja upravo pravo služnosti radi rekonstrukcije i održavanja komunalnih građevina, u koje se sukladno čl. 25. st. 1. toč. 2. Zakona o vodama ubrajaju i građevine za javnu odvodnju kao što je ova radi izgradnje koje je predmetna služnost upisana. Vezano za navodnu štetu koju je tužitelj pretrpio na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izvođenjem radova kojih je 1. tuženik naručitelj, 1. tuženik ističe kao su se predmetni radovi izvodili od strane 2. tuženika, a sve u skladu s projektnom dokumentacijom, ishođenim građevinskim dozvolama i pravilima struke. Naime, 1. tuženik kao naručitelj građevinskih radova s 2. tuženikom kao izvođačem ima ugovorenu uslugu geodete, dok kao naručitelj usluge stručnog nadzora nad građevinskim radova sa izvršiteljem ima ugovorenu uslugu geodetskog nadzora. Također je 1. tuženik naveo kako su na teren dana 24. veljače 2022. godine izašli geodet izvršitelja usluge stručnog nadzora i geodet izvođača te su nesporno utvrdili da je 2. tuženik kao izvođač, pri izvođenju ugovorenih građevinskih radova ostao u granicama ugovorenog prava služnosti. Ugovorna je obveza 2. tuženika kao izvođača zemljište na kojem su izvođeni predmetni radovi vratiti u stanje u kojem je bilo prije izvođenja istih. 1. tuženik ističe kako u predmetnoj situaciji nisu ispunjene niti pretpostavke odštetne odgovornosti u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a, konkretno protupravna radnja 1. tuženika. Naime, predmetni građevinski radovi izvođeni su u svrhu zaštite javnog i društvenog interesa – izgradnja sustava javne odvodnje, pa izvođenje takvih radova ne predstavlja skrivljeno postupanje tuženika već realizaciju zakonske služnosti uspostavljene radi izgradnje komunalnih vodnih građevina. Konačno, vezano za opseg i visinu utužene štete, ukazuje kako tužitelj u dopisu od 24. veljače 2022. godine, a kojim dopisom poziva 1. tuženika na dogovor oko nastale štete, navodi da je izvođač tijekom izvođenja radova oštetio 8 voćaka, da bi u dopisu upućenom 14. travnja 2022. godine naslovljenom kao zahtjev za naknadnu štete, broj voćaka porastao na 35, a iznos štete na 350.000,00 kn, dok se u predmetnoj tužbi navodi šteta na 33 šljive i 2 oraha u iznosi od 43.950,00 kn. U Izvješću Policijske postaje Đakovo od 26. studenoga 2021. godine navodi se pak da je tužitelj kao dojavitelj izjavio da mu je 2. tuženik počupao desetak sadnica šljiva i iznos navodne štete već isto pokušava samo paušalno pretpostaviti. Tužitelj bez ikakvih dokaza stvarnih cijena navodi cijenu novih sadnica koje je navodno potrebno nabaviti u paušalno određenom broju te trošak postavljanja ograde za ranije postojanje i uništenje za koje ne dostavlja nikakve dokaze. Također, tuženik smatra kako tužitelj tužbeni zahtjev pokušava proširiti potraživanjem apstraktne štete na ime dobiti od pune rodnosti oštećenih voćaka, koja šteta ni na koji način nije dokaziva. Slijedom svega navedenoga, 1. tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. 2. tuženik je u odgovoru na tužbu navodio kako tužitelj nije dokazao odštetnu odgovornost 2. tuženika, nastanak utužene štete, kao ni uzročno-posljedičnu vezu između izvođenja infrastrukturnih radova i navodne štete opisane tužbom. Nesporno je kako je na predmetnoj nekretnini upisano pravo stvarne služnosti za korist 1. tuženika, na temelju Ugovora o osnivanju prava služnosti na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske broj: 759- 03/2019 Klasa: 940-01/17-03/3272, Ur. br. 536-03-01- 03/01-19-08 od 23. kolovoza 2019. i geodetskog elaborata od ožujka 2017., u površini od 29 m[2] , i to zbog izgradnje i održavanja za vrijeme trajanja građevine - "Polaganje, izgradnja i održavanje kanalizacijskog sustava otpadnih voda naselja Selci Đakovački- fekalna kanalizacija, II faza" . Također je upisano pravo stvarne služnosti na temelju Ugovora o osnivanju prava služnosti na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske broj: 415-03/2019, Klasa: 940-01/18-03/1818, Ur. br. 536-03-01-03/01-19-04 od 04. ožujka 2020. godine i elaborata nepotpunog izvlaštenja Izgradnja obilaznog cjevovoda oko grada [adresa] od lipnja 2017. godine i to radi izgradnje građevine infrastrukturne namjene, vodnogospodarskog sustava obilaznog cjevovoda oko grada [adresa]. Ističe da pravo služnosti predstavlja ograničenje prava vlasništva temeljem odredbe čl. 185. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također, odredbom čl. 239. Zakona o vodama propisano je kako neovisno o upisima u zemljišnu knjigu ili katastar, svakodobni vlasnik ili drugi posjednik nekretnine na kojoj su odnosno ispod koje su izgrađene komunalne vodne građevine do dana stupanja na snagu Zakona o vodama, dužan je trpjeti služnost radi njihove rekonstrukcije i održavanja, bez naknade. Dakle, 2. tuženik navodi da je nedvojbeno da je tužitelj pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao nakon upisa prethodno opisanih prava stvarnih služnosti, kao i da stjecanjem prava vlasništva, ni u kojem slučaju i ni na koji način, nisu prestala upisana prava stvarnih služnosti za korist 1. tuženika. Nadalje, 2. tuženik navodi kako je po završetku radova uspostavljeno stanje koje je bilo prije izvođenja predmetnih radova, tj. stanje koje je bilo prije navodnog nastanka utužene štete. Odredbom čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) propisana je naturalna restitucija – uspostava stanja kakvo je bilo prije nastanka štete, i to kao osnovni oblik popravljanja imovinske štete. Dakle, 2. tuženik smatra čak i da je utužena šteta uistinu i nastala, u konkretnom slučaju popravljanje utužene imovinske štete naturalnom restitucijom jedino je opravdano, a naturalna restitucija je u konkretnom slučaju i faktično i pravno moguća i to u punom opsegu, pa nisu ispunjenje zakonom propisane pretpostavke za popravljanje štete supsidijarnim oblikom - isplatom utuženog novčanog iznosa. 2. tuženik navodi kako je tužitelj u više navrata, neopravdano obustavljao izvođenje radova na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno sprječavao 2. tuženika u izvođenju ugovorenih radova - izvršavanju prava stvarne služnosti, te tako 2. tuženiku uzrokovao štetu. Odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o vodama propisano je da su vodne građevine, uključujući i komunalne vodne građevine, od interesa za Republiku Hrvatsku, dok je odredbom stavka 4. istog članka istog Zakona propisano da je građenje i održavanje vodnih građevina, uključujući i komunalne vodne građevine, u interesu Republike Hrvatske. Odredbom čl. 27. st. 4. Zakona o vodama propisano je da se upravljanje komunalnim vodnim građevinama uređuje zakonom kojim se uređuju vodne usluge, dok je odredbom stavka 7. istog članka istog Zakona propisano da se pod upravljanjem smatraju poslovi investitora gradnje vodnih građevina, njihovo održavanje, čuvanje i korištenje za namjene kojima vodne građevine služe. Upravljanje komunalnim vodnim građevinama, uključujući i izgradnju, rekonstrukciju i održavanja komunalnih vodnih građevina, zakonska je dužnost 1. tuženika, koju je temeljem ugovora prenio na 2. tuženika. Zaključuje tako da je nedvojbeno da su za tužitelja sporni radovi, poduzeti na temelju zakona, te su u cijelosti u skladu sa zakonskom dužnosti i odgovornosti 1. tuženika, kao i u skladu s ugovornom dužnosti i odgovornosti 2. tuženika, a poduzeti su na objektima (javno dobro u javnoj uporabi) od interesa za Republiku Hrvatsku, a sve isključivo u svrhu zaštite javnog i društvenog interesa. Stoga izvođenje predmetnih radova, ni na koji način, ne predstavlja protupravno postupanje 2. tuženika, pa posljedično, u konkretnom slučaju, nisu ispunjenje pretpostavke odštetne odgovornosti 2. tuženika u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a. Podredno, 2. tuženik osporava i vrstu, opseg i visinu utužene štete. Odredbom čl. 1047. st. 3. ZOO-a sužava se pravo na naknadu štete u slučajevima u kojima je radi obavljanja općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nadležnog tijela, povrijeđeno neko stvarno ili obvezno pravo, i to na način da je oštećenik ovlašten zahtijevati naknadu isključivo prekomjerne štete. Smatra da oštećenik nije ovlašten potraživati štetu nastalu prilikom obavljanja zakonom propisanih, nužnih i općekorisnih usluga, odnosno štetu koja ne prelazi uobičajenu granicu, tj. prekomjernu štetu. Teret dokaza da postoji prekomjerna šteta – šteta koja prelazi uobičajenu granicu, je na tužitelju. Također, 2. tuženik ističe kako tužitelju nije poznat ni iznos ni opseg navodno nastale štete. Slijedom svega navedenog, 2. tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao dopis Policijske postaje Đakovo (list 4 spisa), presudu Općinskog suda u Đakovu (list 5-17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 18-19 spisa), izvršio uvid u fotografije (list 20-22 spisa), pročitao zahtjev za naknadu štete i odgovor na isti (list 23-25 spisa), Ugovor o osnivanju prava služnosti (list 45-48 spisa), rješenje Općinskog suda u Đakovu, Zemljišnoknjižnog odjela (list 49- 50 spisa), priloge 1. tuženika uz odgovor na tužbu (list 56-134 spisa), zahtjev tužitelja (list 133 spisa), prikaz izmjerenog stanja i fotografije (list 143-154 spisa), zatim, provedeno je geodetsko vještačenje po vještaku Franji Ambrošu iz Osijeka, čiji nalaz i mišljenje je sud pročitao (list 172-184 spisa, list 200, 212 spisa) te je saslušan tužitelj.

6. Temeljem ovih izvedenih dokaza, sud je najprije donio presudu pod posl. brojem Pn-26/2022-24 od 8. travnja 2024., koja je ispravljena rješenjem broj Pn-26/2022-26 od 10. travnja 2024., a kojom presudom je sud u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev radi naknade imovinske štete u iznosu od 43.950,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od utuženja do isplate, točkom II. izreke tužitelj je obvezan naknaditi 2. tuženiku trošak postupka u iznosu od 2.005,25 eura, a točkom III. izreke odbijen je zahtjev 2. tuženika za naknadu mu troškova postupka u preostalom dijelu.

7. Povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Gž-764/2024-2 od 29. siječnja 2025. godine usvojio žalbu tužitelja i ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke, te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje. Pod točkom II. drugostupanjskog rješenja je ujedno odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

8. Drugostupanjski sud u ukidbenom rješenju navodi da je prvostupanjski sud iz pogrešno tumačene činjenične osnove izveo pogrešan zaključak o odštetnoj odgovornosti tuženika. Naime, ističe da iako tužitelj navodi da je šteta nastala zbog postupanja 2. tuženika "izvan okvira upisane služnosti" imajući u vidu da štetu određuje

– štetom na voćnjaku, ogradi i prilaznim putevima voćnjaku, prvostupanjski sud da je pogrešno zaključio da tužitelj utužuje štetu koja se nalazi na trasi predmetne stvarne služnosti, te navodi kako prema odredbi čl. 117. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - ispravak), ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno tako da što manje opterećuje poslužnu stvar, odnosno drugim riječima, ovlaštenik takvog prava dužan se je suzdržati od radnji i postupaka /ili ih – analognom primjenom odredbe čl. 1047. st. 3. ZOO svesti ga na tolerantno moguću mjeru, u protivnom odgovara vlasniku poslužnog dobra za tako prouzročenu štetu. Stoga, iako je predmetna služnost – kako bi to proizlazilo iz utvrđenja prvostupanjskog suda baziranom na nalazu geodetskog vještaka – izvršena u onim gabaritima koji su uknjiženi u zemljišnu knjigu, prvostupanjski sud je zbog pogrešnog tumačenja činjenične osnove tužbe, pogrešno primijenio materijalno pravo. Odbivši dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja poljoprivrednog vještačenja, zaključak prvostupanjskog suda – s jedne strane da tužitelj nije dokazao prekomjernu štetu iz čl. 1047. st. 3. ZOO-a, a s druge strane zaključivši da tužitelju takva šteta nije nastala jer istu ne može predstavljati oštećenje voćaka za koje se ne može utvrditi točan broj, odnosno oštećenje ograde i devastirani put - potpuno je nerazumljivo čime je ostvaren i žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a. Drugostupanjski sud daje uputu kako je u ponovljenom postupku potrebno ponovno provesti uviđaj na licu mjesta i to uz sudjelovanje poljoprivrednog vještaka (po potrebi i geodetskog vještaka) te na osnovu kazivanja tužitelja i 2. tuženika o načinu obavljanja radova u odnosu na koje je zasnovana služnost na tužiteljevim nekretninama, utvrditi opseg i visinu štete, imajući u vidu sadržaj specijalne odredbe članka 1047. st. 3. ZOO- a, te novom odlukom o glavnoj stvari ujedno odlučiti o svim troškovima postupka pa i troškovima predmetnog žalbenog postupka.

9. Prema uputi drugostupanjskog suda, ovaj sud je u ponovljenom postupku nadopunio prethodno izvedene dokaze na način da je proveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje poljoprivrednog Gordana Matkovića iz Osijeka i geodetskog vještaka Franje Ambroša iz Osijeka, a na koje ročište je pozvao i saslušao tužitelja te svjedoke LC i CC, a sve to u svrhu utvrđivanja nastale štete i procjene iste na voćkama tužitelja izvan i unutar granica izvedene služnosti, a što su bile okolnosti predložene od strane tužitelja za utvrditi predloženim vještačenjem.

10. Na temelju izvedenih dokaza, ocjenom istih pojedinačno kao i u njihovoj ukupnosti, temeljem čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

11. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju određuje štetom na voćnjaku, ogradi i prilaznim putevima voćnjaku, koja mu je nastala zbog izvođenja radova od strane 2. tuženika kao izvođača, a 1. tuženika kao njihova naručitelja, na ime upisanih služnosti i to zbog izgradnje i održavanja kanalizacijskog sustava otpadnih voda i radi izgradnje građevine infrastrukturne namjene, vodnogospodarskog sustava, obilaznog cjevovoda, na nekretnini tužitelja.

12. Prema prvotnom iskazu tužitelja, predmetni radovi vezani uz kanalizaciju i cjevovod su započeti negdje početkom 2022. te mu je pri izvođenju istih uništeno preko 30 voćaka koje su bile posađene na njegovoj nekretnini, na način da su iskopane bagerima te bačene u iskopanu rupu, zatim, da mu je uništena ograda postavljena na više betonskih stupova te da su mu devastirani prilazni putovi voćnjaku.

13. Putem geodetskog vještaka utvrđeno je da je na predmetnoj parceli tužitelja izgrađen cjevovod u dužini od 8,23 metra te da takva služnost opterećuje tužiteljevu česticu služnošću manjom od ugovorene, te da se 1. tuženik kao investitor pri tome pridržavao propisa o gradnji i na parceli tužitelja nije prekoračio upisanu stvarnu služnost. Sud je, isto tako, temeljem nalaza i mišljenja ovog vještaka utvrdio kako su radovi koje je izveo 2. tuženik radi ostvarenja prava stvarne služnosti započeti prije nego je tužitelj bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama.

14. Dalje, sud je neposrednim zapažanjem prilikom očevida na licu mjesta 20. travnja 2023. godine utvrdio kako se izgrađeni betonski blok i betonsko okno nalaze na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, a ne na nekretnini u vlasništvu tužitelja, dok je tužitelj na tom ročištu naveo kako su se voćke za koje potražuje štetu, nalazile na području na kojem se nalazi spomenuti betonski blok.

15. Dakle, prilikom spomenutog očevida, tužitelj je navodio kako mu je šteta nastala na voćkama koje su se nalazile na mjestu gdje je izgrađen betonski blok, a što nije nekretnina u njegovu vlasništvu, već susjedna nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske, kako je to utvrđeno po vještaku geodeti.

16. Nadalje, na ponovnom ročištu na licu mjesta održanom dana 5. rujna 2025., sud je uz vještaka geodetu pozvao i poljoprivrednog vještaka, a kojeg vještaka je sud odredio u svrhu utvrđivanja nastale štete i procjene iste, a koja je tužitelju nastala prilikom izvođenja radova spomenutih upisanih služnosti, s time da je tužitelj predložio da se posebno utvrdi šteta nastala na voćkama unutar granica služnosti, a posebno izvan njenih granica.

17. Sud je na tom ročištu 5. rujna 2025. najprije pozvao tužitelja da pokaže gdje su se nalazile njegove voćke, a koje su po njegovim tvrdnjama uništene prilikom izvođenja radova. Tužitelj je najprije naveo i pokazivao da su se uništene voćke nalazile ispred sada postojećeg nasada šljiva pa sve do linije koja se prostire između ruba susjedne kuće s desne strane, te stupa koji se nalazi s lijeve strane, te je navodio da se radilo o istovjetnim voćkama šljiva koje se nalaze (preostale) na nekretnini. Opisivao je da su izvođači radova voćke čupali i bacali na stranu prema kanalu, do zaobilaznice.

18. Nakon toga je sud pozvao vještaka geodetu da pokaže granice nekretnine tužitelja, a prisutni svjedoci, LC i CC, koji su zaposlenici 2. tuženika, navodili su kako su sudjelovali u predmetnim radovima te su izjavljivali kako radovi nisu izvođeni u dijelu u kojem tužitelj pokazuje da su mu uništene voćke, ali su isto tako navodili da u tom dijelu nije ni bilo posađenih voćaka. Također, svjedoci su izjavili da se dio nekretnine tužitelja na kojem tužitelj tvrdi da su bile zasađene voćke, nije koristio ni za provoz radne mehanizacije koju su oni koristili, a niti za odlaganje zemlje koja se vadila prilikom radova.

19. Na ponovni upit suda da pokaže do kuda su točno bile zasađene voćke, kao i da se izjasni o kojem broju voćaka se točno radi, tužitelj je naveo da su voćke bile zasađene na mjestu gdje su sada vidljive mlade voćke, i da se ne može izjasniti koliko mu je voćaka uništeno, dok na ponovni upit suda da opiše na koji način su mu voćke uništene, tužitelj je navodio da je na iste bila odlagana zemlja, koju su izvođači radova vadili za potrebe postavljanja infrastrukture služnosti.

20. Tužitelj je pokazivao tek na nekoliko manjih voćaka, koje se nalaze odmah ispred "starijeg" nasada, ali iste ni približno ne dosežu do prethodno navedene linije između ruba kuće s desne strane te strujnog stupa s lijeve strane, kako je to tužitelj prvotno navodio. Svjedoci su, zatim, navodili da zemlja koju su oni vadili, nije bila uopće odlagana na tužiteljevu česticu, već da je bila odlagana u granicama susjedne čestice koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, a da se dio tužiteljeve čestice, gdje je tužitelj pokazivao da mu je nastala šteta, nije uopće koristio od strane tuženika, ni za odlaganje zemlje, niti za prolaz prilikom izvođenja radova, jer za to, kako su navodili, nije bilo potrebe budući je bilo dovoljno mjesta za drugi prolazak. Poljoprivredni vještak i vještak geodeta su potom izvršili potrebna fotografiranja i mjerenja na licu mjesta, a zatim je ročište nastavljeno u zgradi suda, gdje su svjedoci dodatno saslušavani.

21. Na početku nastavljenog ročišta u zgradi suda, tužitelj je u spis predao fotografije za koje je ustvrdio da je na istima vidljivo kako su tuženici izvodili radove na njegovoj nekretnini, a pri čemu da su uništene voćke koje je prethodno opisivao. Na upit suda, naveo je da se ne može izjasniti kada su te fotografije točno nastale. Fotografije su dane prisutnima na uvid, a nalaze se u posebnoj omotnici priloženoj na kraju spisa.

22. Svjedok CC je ukazivao kako na fotografijama nije vidljivo da su tuženici izvođenjem svojih radova uništili voćke tužitelja. Pokazivao je na jednoj fotografiji da su vidljivi odlagani materijali i dio zemlje na čestici tužitelja, ali da se ne radi o materijalima kojima su se koristili tuženici prilikom izvođenja radova. Naime, ukazivao je kako se na fotografiji nalaze betonske cijevi, dio prometnog znaka, kao i ploča gradilišta, a što nije pripadalo tuženicima, odnosno nisu ih koristili radnici tuženika prilikom izvođenja predmetnih radova. Naveo je kako su se naime, istovremeno uz njih izvodili i radovi na rekonstrukciji obilaznice i kružnog toka od strane firme Štrabak, pa je pretpostavljao da su ovo njihovi materijali, kao i zemlja na čestici tužitelja. Pojašnjavao je da su radnici 2. tuženika prilikom izvođenja svojih radova na infrastrukturi za predmetne služnosti koristili konkretno plastične cijevi promjera 350 mm, a vađenu zemlju nisu odlagali na česticu tužitelja, već na susjednu česticu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje čestice su prije izvođenja radova na licu mjesta bile razgraničene od strane geodete. Ovaj svjedok je bio voditelj radova na predmetnom gradilištu, te je navodio kako se zbog opetovanih prigovora i pozivanja policije od strane tužitelja, posebice stoga pazilo prilikom izvođenja radova da se ne pređu granice utvrđene od strane geodete.

23. Svjedok LC, zaposlenik 2. tuženika, naveo je da je također radio na izvođenju predmetnih radova, te je u cijelosti potvrđivao sve navode svjedoka CC.

24. Nakon iskaza ovih svjedoka, tužitelj je potvrdio kako je točno da je bilo izvođenja radova i od strane drugih izvođača te da se istovremeno radilo i na izvođenju rekonstrukcije kružnog toka na zaobilaznici od strane firme Štrabak, kao i da se radila kanalizacija, ali da je te radove također izvodio 2. tuženik. Tvrdio je da firma Štrabak nije uopće bila na njegovoj čestici i da na njoj nije izvodila nikakve radove.

25. Svjedok CC je, zatim, na upite odgovarao da se od strane Štrabaka izvodila izgradnja novog kružnog toka, što je obuhvaćalo radove od 100 metara u svim smjerovima, a što je obuhvaćalo izgradnju i svih kolnih prilaza, zatim rekonstrukciju postojeće oborinske odvodnje, izgradnju biciklističke i pješačke staze uz cestu te oborinske kanale. Kako su se radovi firme Štrabak i 2. tuženika izvodili u isto vrijeme, naveo je kako mu je poznato da je i F imao problema s tužiteljem. Opisivao je, zatim, da je prije početka izvođenja radova, voćnjak tužitelja bio obrastao i zapušten, te da osim voćaka koje su bile uočene na uviđaju na licu mjesta, nije bilo drugih posađenih voćaka. Svi radovi tuženika su trajali ukupno oko mjesec dana te su se izvodili isključivo na prostoru upisane služnosti. Za izvođenje radova korišten je manji bager koji je iskopanu zemlju odlagao na česticu Republike Hrvatske, a ne česticu tužitelja, te nakon polaganja cjevovoda, bager je istu tu zemlju vraćao nazad, a osim tog bagera, nije korištena druga mehanizacija od strane 2. tuženika. Također, navodio je da su se radnici kretali isključivo linijom predviđene služnosti, za što su imali suglasnost za pristup od strane županijskih i državnih cesta. Navodio je kako su svi radovi izvedeni u skladu s projektnom dokumentacijom, elaboratom iskolčenja, građevinskom dozvolom i pravilima struke. Dalje je opisivao kako se nakon izvođenja radova, radio geodetski snimak izvedenog stanja, koji se predavao u katastar na ovjeru, isti je pregledan od strane geodetskog nadzornog inženjera te je utvrđeno da su svi radovi izvedeni sukladno predmetnoj dokumentaciji. Prilikom izvođenja radova, korišten je samo pojas služnosti te su izvedeni samo nužni radovi radi postavljanja vodoopskrbnog cjevovoda. Navodio je da iako je postojala dozvola ulaska jedan metar u susjednu česticu, odnosno česticu u vlasništvu tužitelja, radovi su izvedeni bez korištenja tog dozvoljenog prostora, a za to je dodatno posvećena pažnja iz razloga kako ne bi bilo daljnjih problema i zastoja radi tužiteljevih intervencija i pozivanja policije. Dalje je navodio kako nije vidio na nekretnini tužitelja zasađene orase. Trasa iskopa je bila prethodno iskolčena od strane geodete, te je navodio kako je upravo na geodetskom prikazu izmjerenog stanja nakon provedenih radova vidljivo da je korišten uži pojas od dozvoljenog, te da se nije koristio dozvoljeni metarski razmak uz voćke tužitelja, te su iste ostale neoštećene (radi se o voćkama na rubnom dijelu trase gdje je postavljen cjevovod). Konačno, navodio je kako prije početka radova između nekretnine tužitelja i nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske nije postojala ograda, već je tužitelj nakon što su već bili izvedeni svi radovi od strane 2. tuženika, razvukao žicu od ruba susjedne kuće do postojećeg strujnog stupa, a 2. tuženik nije micao tu žicu, niti je za to bilo potrebe jer su svi radovi bili već prošli.

26. Sve navode svjedoka CC je potvrđivao svjedok LC, koji je bio prisutan prilikom izvođenja predmetnih radova i radio na bageru pri iskopavanju trase cjevovoda.

27. Poljoprivredni vještak Gordan Matković je na temelju očevida na licu mjesta te izvršene identifikacije nekretnina/nasada i područja predmetne služnosti od strane geodetskog vještaka Franje Ambroša, izradio nalaz i mišljenje. Zadatak vještačenja je bilo napraviti procjenu štete nastale na trajnom nasadu-voćnjaku, i to kako je konkretno predložio tužitelj, posebno procjenu štete na nasadu unutar granica izvedene služnosti te posebno na nasadu izvan granica izvedene služnosti. Vještak je nalazom i mišljenjem utvrdio kako se predmetni prostor služnosti nalazi izvan zatečenog voćnjaka te da na stablima šljiva nema vidljivih tragova oštećenja, da nema vidljivih posljedica izvedenih radova na stanje i broj stabala šljiva, da na prostoru zasnivanja služnosti nema stabala šljive pa stoga da nema niti oštećenja na zatečenim stablima, zatim da izvan prostora zasnovane služnosti nema tragova radova, radnji ili posljedica građevinskih zahvata (iskop, odlaganje iskopanog zemljišta, oštećenja od radnih strojeva i sl.) pa tako da nema štete na zatečenim stablima šljiva, a da na nepopunjenom (zatravljenom-sjevernom) prostoru površine cca. 100 m2 nisu zatečena stabla šljiva, već samo pet samoniklih mladica šljiva starosti dvije godine, ali da nema tragova, niti vidljivih ostataka bilo stabala, bilo sadnih mjesta, kao ni tragova građevinskih radova.

28. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedbi niti pitanja, a za navesti je da je vještak nalazom i mišljenjem potvrdio ono što je sud utvrdio neposredno očevidom na licu mjesta, a to je da nema tragova da bi na nekretnini tužitelja postojali nasadi voćaka, a koje da bi bile uništene prilikom izvođenja predmetnih radova od strane 2. tuženika.

29. Iskaz tužitelja sud nije prihvatio jer je tužiteljev iskaz neuvjerljiv i kontradiktoran te suprotan dokazima provedenim u ovome postupku. Tužitelj je u nekoliko navrata mijenjao iskaze o broju oštećenih voćki, njihovom položaju, ogradi i pristupnom putu, a čime je doveo u sumnju istinitost svog iskaza.

30. Naime, tužitelj je prilikom podnošenja tužbe, pa prilikom saslušanja na ročištu, kao i na uviđajima koji su se provodili uz prisutnost vještaka, davao drugačije iskaze o količinama uništenih voćaka, a mijenjao je i iskaz vezano uz lokaciju gdje su se nalazile, kao i ograda. Tako je u tužbi naveo kako su mu uništena 33 stabla šljiva pune rodnosti i starosti 7 godina, 2 sadnice oraha, te da je oštećena ograda i prilazni putevi u voćnjak. U izvješću Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje Đakovo od 26. studenoga 2021. (list 4 spisa) tužitelj je pak izjavio kako mu je 2. tuženik tijekom izvođenja radova počupao desetak sadnica šljiva. Na zapisniku sa uviđaja na licu mjesta od 20. travnja 2023., tužitelj je izjavio kako su se uništene voćke nalazile u području gdje se nalazi betonski stup i betonsko okno, a da su iste bile čupane od strane 2. tuženika, dok je na glavnoj raspravi 5. ožujka 2024. izjavio da su voćke bile starosti 4 godine, a da ne zna kako i gdje se prostire služnost. Na uviđaju na licu mjesta od 5. rujna 2025. tužitelj je pak izjavio kako su se voćke nalazile gdje su sada zasađene nove voćke, a te prethodne da su uništene odlaganjem zemlje, iako je u prethodno tvrdio da su voćke čupane i odlagane u rupu koja je zatrpavana. Na tom istom ročištu na licu mjesta tužitelj je najprije naveo da su postojala stabla šljiva na prostoru koji se protezao od kraja susjedne kuće do strujnog stupa sa suprotne strane, što je u naravi zatravnjen prostor površine cca. 100 m[2] , da bi zatim svoj navod promijenio te rekao da se radi o voćkama gdje su sada zasađene nove, mlade voćke, a neposrednim opažanjem suda utvrđeno je da se radi tek o nekoliko (pet) mladica šljiva, za što je poljoprivredni vještak utvrdio da se radi o samoniklim voćkama, a iste položajem nisu uopće blizu trase izvedene služnosti i izgrađenog betonskog okna da bi upućivalo da bi tim prostorom 2. tuženik morao izvoditi radove. Također, sud je neposrednim opažanjem utvrdio da se radi o neodržavanom i obraslom voćnjaku, upravo kako su to opisivali i svjedoci CC i LC, koji su radili neposredno na izvođenju predmetnih radova i koji su istovjetno tvrdili da na pokazanom prostoru od strane tužitelja, uopće nije bilo zasađenih voćaka kada su oni izvodili radove, ali u svakom slučaju, i da su voćke bile zasađene, da tuženici radove nisu uopće izvodili na tom prostoru, niti su taj prostor koristili za prilaz svoje mehanizacije ili za odlaganje iskopane zemlje, a što je sud mogao prihvatiti obzirom da je na licu mjesta uvidio takvu mogućnost obzirom na lokalitet izvedene služnosti i položaja čestice tužitelja i susjedne čestice u vlasništvu Republike Hrvatske.

31. Iz prethodno iznesenog, vidljivo je kako je tužitelj mijenjao iskaze s obzirom na nastalu štetu, a tijekom pokušaja predočenja iste, tužitelj ju je prikazivao na različitim mjestima uz različita objašnjenja. Isto tako, u odnosu na iskaze tužitelja tijekom uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka, sud je utvrdio da se betonski blok i betonsko okno nalaze na nekretnini koja je u vlasništvu Republike Hrvatske (susjedna nekretnina), te je isto tako utvrđeno kako su tuženici opteretili česticu tužitelja služnošću manjom od ugovorene te da nije prekoračena upisana stvarna služnost na nekretnini tužitelja.

32. Sud je prihvatio iskaze svjedoka CC i LC, jer su dani uvjerljivo, okolnosno i logično, a koji su međusobno suglasni, a sud je prihvatio i nalaze i mišljenja vještaka geodezije i vještaka poljoprivrede, jer su isti dani na objektivan i stručan način, u skladu s pravilima struke, te ničim nisu dovedeni u pitanje ili osporeni. Isto tako, na nalaze i mišljenja vještaka stranke nisu stavljale primjedbe, pa je sud iste u cijelosti prihvatio.

33. Tužitelj tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da su tuženici pri izvršavanju svojih ovlasti postupali suprotno odredbama članka 117. st. 2. ZV-a, te da su mu prilikom izvođenja predmetnih radova prouzročili ikakvu štetu. Naime, tužitelj tijekom ovog postupka nije prije svega činjenično konkretizirao o kojem broju uništenih voćaka se radi, kao niti drugu štetu, odnosno štetu na ogradi i prilaznim putovima, niti je istu dokazao u ovom postupku. Tuženici su, pak, s druge strane predloženim svjedocima, a čije iskaze je sud prihvatio kao istinite, a isti koincidiraju materijalnoj dokumentaciji u spisu i provedenim vještačenjima, dokazali da prilikom izvođenja predmetnih radova nisu poduzimali radnje na voćnjaku tužitelja, niti da je njegova nekretnina korištena kao prilazni put 2. tuženiku do radilišta, a pogotovo ne da mu je uništena ograda, dok je tužitelj čak u jednom dijelu svog iskaza naveo kako je ogradu sam uklonio, pa proizlazi da mu stoga nije mogla biti pričinjena ikakva šteta, a za koju bi 1. tuženik kao naručitelj i 2. tuženik kao izvođač radova odgovarali. Iz iskaza svjedoka je isto tako utvrđeno da su se pored predmetnih radova koji su izvođeni od strane 2. tuženika, odvijali i drugi radovi koje je poduzimala firma Štrabak na rekonstrukciji obližnjeg kružnog toka i obilaznice, te su svjedoci konkretno opisivali kojim radovima i materijalima se koristio 2. tuženik, a kojima spomenuta druga firma, a sam tužitelj je potvrdio da su se radovi osim tuženika obavljali i od strane spomenute firme Štrabak. Međutim, sud nije poklonio vjeru tužitelju da ta druga firma nije bila na njegovoj čestici, jer su se na pokazanim fotografijama uočili "materijali" kojima su se koristili izvođači radova koji su radili na rekonstrukciji obilaznice i kružnog toka, a koji radovi su obuhvaćali radove od 100 metara u svim smjerovima te izgradnju svih kolnih prilaza, oborinske odvodnje, izgradnju staze te oborinskih kanala. No, bez obzira je li uostalom točno da je spomenuta firma Štrabak izvodila radove na nekretnini tužitelja, tužitelj tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da su mu tuženici prouzročili štetu, niti je dokazao uopće o kakvoj šteti se radi, a na njemu je bio taj teret dokaza .

34. Dakle, kako tužitelj u ovom postupku nije dokazao nastalu štetu u smislu odredbe članka 117. st. 2. ZV-a i čl. 1047. st. 3. ZOO-a, i da bi mu tu štetu prouzročili tuženici, to je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti kao neosnovan.

35. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a. Naime, kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženicima naknaditi troškove ovog postupka.

36. 1. tuženik nije potraživao troškove postupka, a 2. tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine” broj 138/2023., dalje Tarifa) u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 2. studenoga 2022. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 10. studenoga 2022. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu – uviđaju 20. travnja 2023. (Tbr. 9.7. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 12. lipnja 2023. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 5. ožujka 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, sastava odgovora na žalbu (Tbr. 10.6. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 27. veljače 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu 8. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištu – uviđaju 5. rujna 2025. (Tbr. 9.7. Tarife) u iznosu od 200,00 eura te za zastupanje na ročištu 21. travnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, što sve s pripadajućim PDV-om ukupno iznosi 2.750,00 eura. 2. tuženiku je priznat još trošak predujma za izlazak sudske komisije u iznosu od 49,48 eura te trošak predujma za vještačenje u iznosu od 455,77 eura, kao i plaćena sudska pristojba za odgovor na žalbu u iznosu od 26,20 eura. Sve navedeno ukupno iznosi 3.281,45 eura, stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

37. Sud nije priznao 2. tuženiku zatraženi trošak pristupa ročištu za objavu presude jer je navedeni trošak neizvjestan i još nije nastao, te sudu u trenutku izrade ove presude nije poznato hoće li punomoćnik 2. tuženika pristupiti ovome ročištu, a ukoliko pristupi, sud će posebnim rješenjem isti priznati. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Đakovu 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud u Varaždinu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. 1. tuženiku

3. 2. tuženiku po punomoćniku