Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-139/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-837/2022 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. MD kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Splitu br. K-837/2022 od 19. prosinca 2025. stavljen je izvan snage kazneni nalog K-830/2022 od 22. rujna 2022.

1.2. Optuženi MD oglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. st. 2. i 3. KZ/11 te je opt. MD osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te je opt. MD na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženi u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, opt. MD je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. MD po braniteljici Nadi Milić, odvj. iz Zagreba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni te predlaže da vijeće u skladu s čl. 486. ZKP-a preinači pobijanu presudu te optuženika oslobodi od optužbe za kazneno djelo iz članka 139. st. 2. i 3. KZ/11 ili ako sud ocijeni da je to nužno, u skladu s čl. 483. ZKP-a, ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kako bi se u skladu sa zakonom i načelima pravičnog postupka ispitali svi relevantni i kontradiktorni iskazi, pravilno ocijenila vjerodostojnost svjedoka i obrane te racionalno i provjerljivo utvrdilo činjenično stanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Optuženi se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije razjasnio proturječnost u iskazima oštećenice i svjedoka, da je pritom selektivno vrednovao dokaze kao i da sud nije s jednakom pažnjom ispitivao činjenice koje idu u korist optuženiku niti je presuda racionalno i provjerljivo obrazložena.

7. Suprotno ovakvim navodima prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao dostatne razloge gdje je presudu temeljio na iskazu oštećene i njenog sina čiji iskazi su međusobno suglasni, a iz kojih iskaza proizlazi da je optuženi kritične zgode upućivao prijetnje oštećenoj da će ju ubiti te zamahivao prema njoj kamenom.

8. Optuženi se žali da je sud prilikom donošenja prvostupanjske presude povrijedio i Kazneni zakon što u žalbenim navodima ne obrazlaže, već navodi da za postojanje kaznenog djela prijetnje nužno potrebno da prijetnja bude ozbiljna, da objektivno kod oštećenika izazove strah za život i tijelo te da bude konkretna i neposredna odnosno takva da iz okolnosti proizlazi realna mogućnost njezina izvršenja, a kako iz dokaznog postupka proizlazi da nije bilo fizičkih napada, nije bilo tjelesnih ozljeda, nije bilo uporabe oružja ni bacanja kamena, nije bilo nikakve realizacije navodne prijetnje, sud nije ispravno primijenio Kazneni zakon.

9. Suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ispravno primijenio Kazneni zakon gdje je utvrdio da je optuženi kritične zgode počinio kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi obzirom da je oštećena supruga njegova brata. Isto tako, sud je ispravno utvrdio da je optuženi kritične zgode uputio ozbiljnu prijetnju koja je usmjerena na nanošenje nekog zla drugoj osobi, a prijetnja da će ubiti oštećenu je po svojoj naravi podobna izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti gdje je u konkretnim okolnostima za ostvarenje kaznenog djela prijetnje dostatno da upućenom prijetnjom bude ugrožena osobna sigurnost oštećenika, a ne da ista mora biti nadopunjena fizičkim napadom ili nanošenjem tjelesnih ozljeda te uporabom oružja kako to u žalbi navodi optuženi.

10. Optuženi se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja gdje prvenstveno ističe da između optuženika i oštećene postoje i drugi sporovi vezano za neriješene imovinske odnose, a što sud prilikom ocjene izvedenih dokaza te izvođenja zaključka nije u dovoljnoj mjeri cijenio.

11. Međutim suprotno ovakvim navodima, sud je svoju odluku prvenstveno zasnivao na iskazima oštećene i njenog sina koji iskazi su međusobno podudarni i iz kojih iskaza proizlazi da je optuženi kritične zgode oštećenoj uputio ozbiljnu prijetnju da će ju usmrtiti.

12. Nije u pravu žalitelj kada navodi da sud nije ispravno cijenio iskaz svjedoka AD obzirom da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao detaljno obrazloženje iz kojih razloga smatra da je iskaz ovog svjedoka neuvjerljiv, a koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.

13. Žalbeni navodi u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje prvenstveno se zasnivaju na želji optuženika na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda u vezi s tim sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženog u vezi terećenog kaznenog djela. Međutim ovaj drugostupanjski sud prihvaća razloge o postojanju odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude odnosno da su se u radnjama optuženog MD stekli objektivni i subjektivni elementi bića kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kako je to prvostupanjski sud i naveo u pobijanoj odluci.

14. Pri tom prvostupanjski sud je dao dostatne i valjane razloge zbog kojih smatra da su iskazi oštećene MDM i njenog sina VD istiniti, a na kojima je sud i zasnivao svoju odluku, a da pri tom žalbenim navodima optuženog nije doveden u pitanje ovakav zaključak prvostupanjskog suda.

15. Iako se optuženi žali i zbog odluke o kazni, u žalbenim navodima ne konkretizira navedeni žalbeni razlog, već prvenstveno smatra da drugostupanjski sud treba optuženika osloboditi od optužbe za predmetno kazneno djelo, valja naglasiti da je prvostupanjski sud prilikom izbora kaznene sankcije utvrdio sve bitne činjenice u pogledu olakotnih okolnosti na strani optuženika, a koje su odlučne za izbor visine i vrste kaznene sankcije te optuženiku ispravno izrekao uvjetnu osudu na način da ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega je primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine, a kojom kaznenom sankcijom će se u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odnosno ovakvom kaznenom sankcijom će se u dostatnoj mjeri djelovati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

16. Slijedom navedenog, žalba optuženog nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač