Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-162/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika LN, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu br. K-175/2023-29 od 16. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. LN kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-175/2023-29 od 16. rujna 2025. oglašen je krivim opt. LN zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom - djelo opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu: KZ/11) te je temeljem članka 118. stavak 2. u vezi članka 48. stavak 1. i 2. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 optuženik LN osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.2. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. ožujka 2022. do 15. ožujka 2022.
1.3. Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13,145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) nalaže se optuženiku LN na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva od strane Općinskog državnog odvjetništva u Splitu uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske iznos od 112,17 EUR-a (stodvanaest eura i sedamnaest centi) u roku od 15 (petnaest dana od pravomoćnosti presude.
1.4. Temeljem članak 158. stavak 2. ZKP/08 Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje s postavljenim a nedosuđenim imovinsko pravnim zahtjevom se upućuje da ga može ostvarivati u parnici pred nadležnim građanskim sudom.
1.5. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku/08 nalaže se optuženiku LN naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 951,53 (devestopedesetjedan eur i pedesettri centa) od čega iznos od 265,45 EUR-a predstavlja nagradu stalnom sudskom vještaku dr. Antoniu Alujeviću za izradu pisanog nalaza i mišljenja a iznos od 118,12 EUR-a za pristup na raspravu i dopunu pisanog nalaza i mišljenja, a iznos od 500,00 EUR-a paušalnu svotu, iznos od 33,98 EUR-a naknada za pristup na raspravu svjedokinje CN, iznos od 33,98 EUR-a naknada za pristup na raspravu svjedokinje RN u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude primatelju Državni proračun RH IBAN [broj bankovnog računa] Model HR 64, poziv na broj odobrenja 6084-21004-09-175-2023, opis plaćanja: trošak kaznenog postupka u predmetu K-175/2023.
2. Protiv te presude žali se opt. LN putem branitelja Predraga Trutine, odvj. iz Makarske zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka te predlaže da vijeće ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženi se žali da je prilikom donošenja presude prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. i 11. ZKP/08 gdje u žalbenim navodima ne pojašnjava na koji način je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, već samo paušalno navodi da oštećenici nisu zainteresirani za kazneni postupak, no kako se za predmetno kazneno djelo ne traži prijedlog oštećenika, već se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti, evidentno je da prvostupanjski sud nije počinio povredu odredaba kaznenog postupka kako to navodi žalitelj.
7. Osim toga, nije u pravu optuženi kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom da pobijana presuda sadrži valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama gdje je prvostupanjski sud u obrazloženju navedene presude dao valjane razloge o svim bitnim elementima terećenog kaznenog djela, a koje obrazloženje u cijelosti i prihvaća i ovaj sud.
8. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je pobijana presuda proturječna u točkama 23. i 24. obrazloženja presude gdje u žalbenim navodima žalitelj ne ukazuje na evidentno proturječje, već pokušava ukazati na neke mogućnosti koje bi moguće optuženiku išle u prilog, ali koje nisu potkrijepljene izvedenim dokazima.
9. Optuženi se žali i zbog povrede Kaznenog zakona koju povredu ne obrazlaže u žalbenim navodima, već samo ističe zakonski opis čl. 469. toč. 2. i 5. ZKP/08, a ni ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.
10. Optuženi se žali smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje gdje u žalbenim navodima ističe da nije utvrđeno u kojem položaju je ležao oštećenik na kauču, da nije utvrđeno je li otvorena strana kauča bila s lijeve ili desne strane grudnog koša oštećenika i na kraju zaključno ukazuje da teška tjelesna povreda koju je zadobio oštećenik nije mogla nastati samo od udaraca, već je vrlo vjerojatno oštećenik pao na manji komad namještaja koji se tu nalazio, a koji je sklonjen prije očevida od strane ukućana.
11. Suprotno ovakvim žalbenim navodima gdje žalitelj ukazuje na nebitne činjenice na kojoj strani kauča je ležao oštećenik te ukazuje na vjerojatnost nastanka teške tjelesne ozljede koja nije ničim potvrđena prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio sve bitne činjenice međusobno ih usporedio te izveo ispravan zaključak da je optuženi kritične zgode u svojim radnjama ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 , a koje obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.
12. Ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da je sam optuženik u svojoj obrani iskazao da je udario oštećenika dok je ležao na kauču i to tako da ga je udario desnom nogom u predjelu rebara i to samo jednom, ali da ga je udario dva, tri puta dok je oštećenik bio na kauču. Nadalje, vještak sudsko-medicinske struke u svom nalazu zaključio je da je ozljeda kod oštećenika mogla nastati dok se isti nalazi u ležećem položaju i ista je mogla nastati najmanje jednim udarcem nogom obuvenom u cipelu, ali silom jakog intenziteta.
13. Za dodati je da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio iskaze ošt. žrtva ŽN te iskaza svjedokinje CN i RN koje je sud ocijenio vjerodostojnima i u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke gdje iz iskaza oštećenika nedvojbeno proizlazi da ga je optuženi prvo udario šakom u lijevu stranu lica, a potom ga udarao nogom u lijevu stranu trbuha i rebara što u svojim iskazima potvrđuju i svjedokinje CN i RN koje u iskazima navode da su zatekle optuženika kako udara oštećenog dok je ovaj bio na podu.
14. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženi kritične zgode bio svjestan kako protupravnosti svog postupanja, ali i da je kritične zgode postupao s izravnom namjerom obzirom je kako sam navodi u svojoj obrani zaletio se do prvog kata gdje optuženi živi, uletio u stan te ga odmah udario više puta i to nogom po stomaku i rebrima koji udarci su bili upućeni silom jakog intenziteta i imali za posljedicu da je oštećeni kritične zgode zadobio osim otekline i krvnog podljeva lijeve strane prsnog koša i prijelome pet rebara koja ozljeda je teške naravi.
15. Nije u pravu žalitelj kada u žalbenim navodima ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu što je optuženi naknadno uspostavio dobar odnos sa oštećenikom i njegovom obitelji kao i da je od počinjenja kaznenog djela do donošenja presude prošlo puno vremena i da je sam postupak gotovo izgubio svoju svrhu gdje bi osuđujuća presuda s uvjetnom kaznom sasvim sigurno ispunila svoj cilj u vidu specijalne i generalne prevencije.
16. Naime, prvostupanjski sud je prilikom izbora vrsta i mjere kaznene sankcije ispravno cijenio sve bitne činjenice pa tako i ispravno ocijenio olakotne okolnosti na strani optuženika u vidu njegove dosadašnje neosuđivanosti, da oštećenici nisu zainteresirani za kazneni progon te da je optuženi nezaposlen, a koje imaju značaj osobitih olakotnih okolnosti, a da pritom nije utvrdio neke otegotne okolnosti na strani optuženika.
17. Nadalje, vodeći se zakonom propisanom kaznom za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz st. 118. st. 1. i 2. KZ/11 prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 48. st. 1. i 2. KZ/11 primijenio odredbe o ublažavanju kaznene sankcije pa je tako primjenom odredbe čl. 49. st. 1.toč. 3. KZ/11 ispravno primijenio granice ublažavanja kazne i optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine što je maksimalno ublažavanje za kazneno djelo gdje je propisana kao najmanja mjera kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za koju je optuženi oglašen krivim.
18. Pri tome prvostupanjski sud ispravno zaključuje da će se ovako izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja, ali izraziti i društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela te omogućiti počinitelju ponovno upućivanje u društvo, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće.
19. Optuženi se žali i zbog troškova kaznenog postupka gdje ne navodi razloge zbog kojih smatra da je prvostupanjski sud pogrešno obvezao optuženika na plaćanje troškova kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima u odnosu na troškove kaznenog postupka prvostupanjski sud je ispravno odredio i ispravno obvezao optuženog na plaćanje troškova postupka i to na troškove provedenog vještačenja, troškove pristupa na raspravu svjedoka i paušalne svote koje je optuženi obvezan platiti u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
20. Slijedom navedenog, žalba optuženog nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 28. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač
