Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-225/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-optuženog OS i II-optuženog ES, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama I-opt. OS podnesenoj putem branitelja Zorana Ivaniševića, odvj. iz Zagreba, II-opt. ES podnesenoj putem braniteljice Lucije Horvat, odvj. iz Zagreba i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-673/2024-93 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I-opt. OS i II-optuženog ES te državnog odvjetništva kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda Zagrebu poslovni broj K- 673/2024-93 od 23. siječnja 2026., I- optuženi OS i II- optuženi ES oglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine - krađa - opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 I-opt. OS osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zamjenjuje se radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada. Na temelju članka 55. stavak 5. i 6. KZ/11 određuje se da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak I-opt. OS, koji treba u roku od 8 (osam) dana od kada bude pozvan od strane nadležnog tijela za probaciju javiti se tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka I-optuženog odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Na temelju članka 55. stavak 7. KZ/11 ukoliko se I. optuženi OS ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ili mu se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno će tijelo za probaciju o tome obavijestiti suca izvršenja. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 u slučaju da I. optuženi OS svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako I. optuženi ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno će tijelo za probaciju produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro. VI.

1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 I. optuženom OS se u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2023. do 15. prosinca 2023., te od 22. rujna 2025. do 21. listopada 2025.

1.3. Na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 II-opt. ES je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te se na temelju članka 54. KZ/11 II- optuženom ES u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. prosinca 2023. do 21. prosinca 2023.

1.5. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) oštećeniku HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 149,98 eura (stočetrdesetdeveteuraidevedesetosamcenta) te se nalaže I. optuženom OS i II. optuženom ES iznos od

149,98 eura (stočetrdesetdeveteuraidevedesetosamcenta) solidarno isplatiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva ošećenik upućuje u parnični postupak.

1.6. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 5. i 6. ZKP/08 I. optuženi OS dužan je naknaditi troškove liječenja za vrijeme boravka u istražnom zatvoru u iznosu od 93,58 eura, dok su I-optuženi OS i II- optuženi ES dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura svaki, a koje troškove su dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te nagradu i nužne izdatke postavljenih branitelja po službenoj dužnosti koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žali se I-opt. OS putem branitelja Zorana Ivaniševića odvj. iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka; povrede kaznenog zakona; pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne odluke o kaznenoj sankciji, te pogrešne odluke o obvezi naknade troškova kaznenog postupka te predlaže da vijeće uvaži žalbu te preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi optuženika optužbe da bi počinio kazneno djelo za koje je nepravomoćno osuđen pobijanom presudom, a podredno da ukine pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu pred izmijenjenim sucem.

2.1. Protiv te presude žali se i II-opt. ES putem braniteljice Lucije Horvat, odvj. iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne odluke o kazni, pogrešne odluke o obvezi naknade troškova kaznenog postupka te predlaže da vijeće usvoji žalbu, te preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi optuženika optužbe da bi počinio kazneno djelo krađe za koje je nepravomoćno osuđen pobijanom presudom, a podredno se predlaže da usvoji žalbu i vrati predmet na ponovni postupak.

2.2. Protiv te presude žali se i Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni te predlaže da vijeće presudu preinači u dijelu odluke o kazni te I i II- optuženicima izrekne kazne zatvora u duljem trajanju.

3. Odgovor na žalbu podnio je II-opt. ES putem braniteljice Lucije Horvat, odvj. iz Zagreba u kojemu predlaže da vijeće odbije žalbu optužbe kao neosnovanu budući da je tijekom postupka utvrđeno da II-optuženi nije počinio kazneno djelo krađe, a obzirom da nisu ispunjeni elementi počinjenja kaznenog djela to II. optuženi treba biti oslobođen optužbe.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalbe I i II-optuženog te državnog odvjetništva nisu osnovane.

6. I-optuženi OS i II-optuženi ES žale se zbog bitne povrede Zakona o kaznenom postupku koju u žalbenim navodima ne konkretiziraju, već navode da je presuda proturječna izvedenim dokazima koji su također međusobno proturječni gdje nisu u potpunosti i na pravilan način utvrđene sve bitne okolnosti i činjenice pa takvu sudsku odluku nije moguće valjano ispitati.

7. Suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude ispravno je utvrdio sve bitne činjenice, doveo ih u međusobnu vezu te dao detaljno i valjano obrazloženje u odnosu na sve utvrđene činjenice koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, a da pri tom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kako to u žalbi navode I i II-optuženi.

8. Iz žalbenih navoda I-opt. OS i II-opt. ES proizlazi da je prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud prema istima pogrešno primijenio i kazneni zakon, no iz žalbenih navoda proizlazi da optuženici prvenstveno osporavaju pravilno utvrđeno činjenično stanje te da je uslijed takvog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Kaznenog zakona.

9. Prema tome, optuženici tek posljedično navode da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude povrijedio Kazneni zakon gdje u žalbenim navodima ne ukazuju kako je ostvarena navedena povreda, već da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje koje je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu Kaznenog zakona, a koji žalbeni navodi nisu osnovani obzirom da je prvostupanjski sud ne samo ispravno primijenio Kazneni zakon, već je ispravno i potpuno utvrdio i činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odredbe Kaznenog zakona o čemu je dao dostatno i valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Iz žalbenih navoda I-opt. primarno proizlazi da se isti žali smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje gdje naglašava da I-optuženi nije osoba koja se vidi na video snimci kako ulazi i izlazi iz ureda autopraonice "Top wash" te da je upravo na temelju te snimke neosnovano i nekritički osudio optuženika. Nadalje, optuženi ističe da je prvostupanjski sud potpuno životno i nelogično povjerovao svjedoku GS jer je navedeni svjedok I-optuženog vidio samo par trenutaka i nije za povjerovati da bi svjedok imao takvu memoriju da se sjeti optuženika i potvrdi da je isti upravo osoba koja se vidi na video snimci.

11. Iz žalbenih navoda II-opt. ES proizlazi da on dolazi u navedenu autopraonicu, ali da uvijek plaća uslugu pranja vozila dok je u pretežitom dijelu iskaz svjedoka GS, a njegov iskaz nije životno uvjerljiv te je sud pogrešno na temelju iskaza tog svjedoka utemeljio svoju odluku.

12. Suprotno ovakvim žalbenim navodima gdje I-opt. OS i II-opt. ES u žalbenim navodima primarno žele preocjenu već izvedenih dokaza, a da pritom ne ukazuju na valjan i argumentiran način da bi sud prilikom donošenja presude pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Oba optuženika u žalbenim navodima prikazuju svoju verziju događaja dok je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pažljivo i detaljno utvrdio sve bitne činjenice i na temelju takvih činjenica izveo ispravan zaključak kako oko svih bitnih elemenata kaznenog djela krađe za koje je optuženike oglasio krivim.

13. Prema tome, žalbeni navodi I-opt. OS i II-opt. ES prvenstveno su usmjereni na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i s tim u vezi na sugeriranje drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti. Međutim, ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve razloge kao i argumentaciju istih u detaljno obrazloženoj presudi o postojanju odlučnih činjenica koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, a iz kojih proizlazi da su se na strani I-opt. OS i II-opt. ES stekli subjektivni i objektivni elementi bića kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11.

14. Ovome treba dodati da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pažljivo i detaljno ocijenio sve izvedene dokaze, iste usporedio s obranom optuženika i na kraju izveo ispravan zaključak koji je detaljno i valjano obrazložio, a koji zaključci i obrazloženje nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima optuženika.

15. Državno odvjetništvo žali se zbog odluke o kazni u odnosu na oba optuženika smatrajući da ih je sud osudio na preblage kazne obzirom na ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani oba optuženika, no kako su isti prethodno osuđivani, smatraju da su izrečene kazne preblage obzirom na propisanu kaznu za kazneno djelo za koju su isti oglašeni krivim, no suglasni su da se I-opt. OS kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro.

16. I-opt. OS je u svojoj žalbi naveo da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o kaznenoj sankciji, no isti žalbeni navod u žalbenim navodima nije konkretizirao dok II-opt. ES navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o vrsti i visini kazne jer on nije počinio navedeno kazneno djelo.

17. Suprotno ovakvim žalbenim navodima prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi detaljno obrazložio sve činjenice koje je cijenio i to one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenog djela kao i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, a koje su odlučne za izbor vrste i visine kazne.

18. Pritom prvostupanjski sud je detaljno obrazložio za obojicu optuženika ispravno utvrđene činjenice oko njihovog ponašanja, odnosno usklađenosti sa pozitivnim propisima nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela gdje je ispravno utvrdio da je I-opt. OS osuđivana osoba, ali da je djela počinio prije kaznenog djela koje je predmet ovog postupka te da nakon toga se više nije javljao kao počinitelj kaznenih djela odnosno da je svoje dotadašnje ponašanje promijenio i više se ne javlja kao počinitelj kaznenih djela. U odnosu na II-opt. ES, sud je ispravno utvrdio da se radi o specijalnom povratniku koji svoje ponašanje nije prilagodio pozitivnim propisima te je činio kaznena djela i nakon što je počinio kazneno djelo koje je predmet ovog postupka.

19. Osim toga, prvostupanjski sud je ispravno procijenio sve olakotne okolnosti na strani obojice optuženika kao i vrijeme od počinjenja predmetnog kaznenog djela pa do izricanja prvostupanjske presude te procjenjujući sve bitne činjenice za izbor vrste i visine kazne ispravno osudio I i II-optuženog na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom dao valjane razloge iz kojih proizlazi da će se svrha kažnjavanja u odnosu na I-opt. OS u potpunosti postići na način da se I- optuženom izrečena kazna zatvora zamjeni radom za opće dobro.

20. Nadalje, prvostupanjski sud je dao iscrpne razloge iz kojih smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na kojeg je osudio II-opt. ES ostvariti svrha opće i specijalne prevencije odnosno da će se tako izrečenom kaznom zatvora u dovoljnoj mjeri utjecati na II-optuženog da više ne čini kaznena djela, odnosno da uskladi svoje ponašanje sa društveno priznatim normama te će se ujedno takvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine.

21. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste kaznene sankcije za obojicu optuženika ispravno utvrdio sve bitne činjenice odlučne za izbor kazne gdje je prvostupanjski sud ispravno primijenio članak 41. KZ/11 jer će se upravo izrečenim kaznenim sankcijama kako je to ispravno u svojoj odluci obrazložio prvostupanjski sud u cijelosti postići svrha kažnjavanja u odnosu na I-opt. OS kojem je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci zamijenjena radom za opće dobro, ali i u odnosu na II-opt. ES koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci gdje je prvostupanjski sud sve činjenice odlučne za izbor i vrstu kaznene sankcije precizno utvrdio, a potom dao u obrazloženju presude detaljno obrazloženje koje prihvaća i ovo vijeće.

22. Iako optuženici u žalbenim navodima navode da žalbu podnose i zbog pogrešne odluke o obvezi naknade troškova kaznenog postupka takav žalbeni navod ne konkretiziraju u žalbenim navodima, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi ispravno obvezao optuženike na plaćanje troškova kaznenog postupka o čemu je dao valjano obrazloženje.

23. Slijedom navedenog, žalbe I i II-optuženog te državnog odvjetništva nisu osnovane, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač