Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-311/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužiteljice ĆL OIB: [osobni identifikacijski broj], **.**.1991. br.3, Split, zastupana po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1 , kojeg zastupa Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7367/2021-27 od 17. ožujka 2025., dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7367/2021-27 od 17. ožujka 2025. u toč. I. izreke i toč. II. izreke dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka od 499,68 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u pobijanoj presudi u dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], kao i u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka od 342,80 eur zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama te rješava:

„1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka od 342,80 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan. "

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 184,37 eur, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je u toč. I. izreke naloženo tuženiku isplatiti 752,18 eur tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka tužiteljici od 842,48 eur na račun punomoćnice tužiteljice. Pravomoćnom dopunskom presudom od 12. rujna 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 1.052,82 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti. Potražuje trošak žalbe.

2.1. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP -a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik kao poslodavac isplati manje isplaćenu naknadu za prekovremeni rad uz uvećanje za posebne uvjete rada kao i razliku manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja za sporno razdoblje.

7. Tuženik u žalbi prigovara pravilnosti i zakonitosti zaključka prvostupanjskog suda da je tužiteljica imala pravo podnijeti stupnjevitu tužbu te odluke o troškovima postupka, dok sadržajno ne upire na pogrešno primjenu materijalnog prava i pogrešno/nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu merituma spora.

8. U odnosu na prigovor da je tužiteljica nije imala pravo na podnošenje stupnjevite tužbe valja reći sljedeće.

9. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu sukladno čl. 186.b ZPP. Prvostupanjski sud je donio raspravno rješenje 18. rujna 2024. kojim nalaže tužiteljici da u smislu čl. 186.b. st. 3. i 4. ZPP-a postavi točni i određeni tužbeni zahtjev, a ako tužiteljica ne postupi po istome, tužba će se odbaciti sukladno čl.109. st. 4. ZPP. Tužiteljica je podneskom od 19. rujna 2024. uredila tužbeni zahtjev potražujući 1.805,00 eur. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje 752,18 eur, čime je smanjila tužbeni zahtjev i djelomično povukla tužbu. Tuženik se podneskom od 23. prosinca 2024. protivio djelomičnom povlačenju, međutim prvostupanjski sud pobijanom presudom nije odbio tužbeni zahtjev, već je to učinio dopunskom presudom.

10. U pravu je tuženik da je obrazloženje presude kontradiktorno u pogledu opravdanosti podnošenja stupnjevite tužbe, s obzirom da je prvostupanjski sud pozvao raspravnim rješenjem tužiteljicu da specificira tužbeni zahtjev sukladno čl. 186b st. 3. i 4. ZPP, iako financijsko vještačenje nije provedeno niti je prethodno odlučio o manifestacijskom zahtjevu iz tužbe, da bi potom naveo da tužiteljica ima opravdani imovinskopravni interes za podnošenje stupnjevite tužbe. Zatim je naveo u toč. 16.7. obrazloženja pobijane presude da iznos od 1.805,00 eur tužiteljica traži zapravo kao eventualni tužbeni zahtjev koji postavlja po nalogu suda, što nije točno jer tužiteljica nije postavila takav zahtjev već ju je sud pozvao da ga postavi određeno. Osim toga, navedeno nije na štetu tuženika jer je u konačnici prvostupanjski sud pravilno donio dopunsku presudu i odbio dio tužbenog zahtjeva za povučeni dio.

10.1. Međutim, neovisno o gore navedenom, žalbeni navodi koji se odnose na zakonitost podnošenja stupnjevite tužbe sukladno čl. 186. b ZPP ovaj sud nije razmatrao jer se radi o relativno bitnim povredama koje se ne mogu isticati u sporu male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP).

11. Nadalje, pogrešna je i odluka o troškovima postupka, ali ne iz razloga koje navodi tuženik.

12. Naime, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva .

12.1. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, uzevši u obzir pravomoćnu dopunsku presudu kojim je odbijen zahtjev za isplatu 1.052,82 eur, tužiteljica je uspjela sa osnovnom 100%, a u visini 41% (752,18 eur/1.805,00 eur=41%), što znači da je njezin uspjeh 70,5%, a tuženikov 29,5%. Kada je od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, tužiteljica je uspjela sa ukupno 41%, a ne 63%.

12.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je tužiteljici prvostupanjski sud priznao trošak podneska od 19. rujna 2024. kojim je specificirala tužbeni zahtjev, s obzirom je ista postupila po nalogu suda.

13. Kako tuženik ne osporava broj priznatih radnji i visinu troškova od 1.218,75 eur u smislu čl. 155. ZPP i odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 dalje: OT), to je valjalo tužiteljici dosuditi, uzevši omjer uspjeha u sporu od 41%, konačni trošak postupka od 499,68 eur.

14. Nadalje, pobijanom odlukom je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka zajedno sa kamatama na račun punomoćnika tuž iteljice, odvjetnice Martine Radić Šunjić.

15. Osnovano žalitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno naložio tuženiku da troškove parničnog postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice. Naime, tužiteljica je odvjetniku izdala punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove.

15.1. Međutim, navedenu odredbu valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove, ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani odnosno žalitelju da tuženiku plati trošak postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (tako i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.).

15.2. Iz navedenog razloga je valjalo preinačiti presudu u toč. Il . izreke i odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu troška postupka na račun punomoćnice tužiteljice.

16. Zaključno se navodi da tuženik u žalbi sadržajno ne prigovara pravilnosti i zakonitosti pobijane presudu u odnosu na meritum spora, te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo potvrditi presudu u toč. I. i II. izreke, a preinačiti primjenom čl. 373. t. 3. ZPP u odnosu na toč. II. izreke.

17. Tuženik je uspio u žalbenom postupku u omjeru od 59% (499,68 eur/842,48 eur) pa mu na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, te Tbr. 10. t. 1. OT, pripada trošak žalbenog postupka 184,37 eur (312,50 eur*59%).

18. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Josip Grubišić