REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5232/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, koje zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 7. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju AĐ i zamjenice punomoćnika tuženika Mateje Pilić - odvjetnice, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 svotu od sveukupno 3.705,62 eur sa pripadajućom kamatom koja teče od 7. kolovoza 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana."

II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 30. kolovoza 2000. osiguranik tužitelja ĐĐ teško ozlijeđen u prometnoj nezgodi te da je ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, a navedenu prometnu nesreću da je prouzročio vozač vozila osiguranog kod tuženika upravljajući istim. Tužitelj navodi da je u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2024. isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u iznosu od 5.906,38 eur slijedom čega da od tuženika zahtjeva naknadu štete u navedenom iznosu od 5.906,38 eur sa zateznim kamatama od 7. kolovoza 2024. do isplate i naknadu troška parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te činjenicu da je tužitelj svom osiguraniku ĐĐ priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, a osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da s obzirom da je u ovom predmetu tuženik osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti, da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe za odgovor na tužbu.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u: rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: 140-04/02-01 od 27. veljače 2008. (list 5-8 spisa), Mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (list 9-17 spisa), nagodbu od 7. kolovoza 2008. (list 19-21 spisa), obračun tužitelja (list 23 spisa), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu uz presliku povratnice (list 25-27 spisa), odštetni zahtjev (list 96 spisa), ispis doznačenih mirovinskih primanja (list 97 -107 spisa) te izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom (regres) do visine punog iznosa invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. rujna 2022. do 30. lipnja 2024.

6. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu do punog iznosa isplaćene invalidske mirovine, koju je isplatio svom osiguraniku za utuženo razdoblje, i to: primjenjuju li se konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 - u daljnjem tekstu: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZOOP).

7. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o pravnom pitanju o kojem su viši sudovi zauzimali različita shvaćanja.

8. Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO određeno je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, te da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, pa između ostalog novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu (st. 2. toč. 1.).

9. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu st. 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz st. 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka, pa tako i npr. u odluci Rev 1246/2022-2 od 13. prosinca 2022. zauzeo sljedeće shvaćanje:

„Prema pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., broj Rev-909/2021 od 8. rujna 2021. i broj Rev-66/2022 od 1. veljače 2022. za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO -u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, odnosno prometne nezgode.

Kod toga treba istaknuti da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visina i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno ZOOP.

Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik te je obveza tuženika regulirana ZOOP-om temeljem kojeg zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi tog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane u ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari

– motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe – štetnika i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen upravo ZOOP-om.

Tuženik kao društvo za osiguranje ima temeljem čl. 8. st. 1. ZOOP -a obvezu sklopiti ugovor o osiguranju, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića i rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom kao obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje premija osiguranja.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku je trebalo donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. tog Zakona koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.“

11. Sukladno izraženom shvaćanju, valja primijeniti odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojima je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Valja reći da su obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a, pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe ZOMO-a. Naime, ZOMO predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedena odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4.

13. Polazeći od sadržaja navedene zakonske odredbe ZOOP-a te pravnog shvaćanja iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji ukoliko postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu Klasa: 140-04/02-01 od 27. veljače 2008. utvrđeno je da je osiguraniku tuženika ĐĐ zbog ozljede van rada nastala opća nesposobnost za rad te da mu je počevši od 16. prosinca 2002. priznato pravo na invalidsku mirovinu te da je određen mjesečni iznos invalidske mirovine.

15. U tijeku postupka provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak sa zadatkom da stalni sudski vještak razmotri dokumentaciju koja prileži spisu i eventualno druge isprave koje će mu stranke na njegov zahtjev dostaviti te se očitovati o visini razmjernog iznosa mirovine, a koje se temeljem odredbe čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a za svaki mjesec u utuženom razdoblju.

16. Iz mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da da je ĐĐ sa danom 16. prosinca 2022. bila priznata invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad koja je posljedica ozljede na radu, da bi ista bila utvrđena u visini najniže mirovine u iznosu od 1.639,20 kn, a koja je veća od ostvarene mirovine (942,54 kn), da je u cijelom razdoblju invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad, a koja je posljedica ozljede na radu veća od ostvarene invalidske mirovine i da su mjesečne razlike kao i ukupne razlike za sporno razdoblje prikazane na stranici 4 nalaza.

17. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je prihvatio jer je dan na temelju priložene dokumentacije u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja.

18. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka sud zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na zatraženu isplatu jer je iznos pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila priznata osiguraniku tužitelja kao posljedica ozljede na radu veći od iznosa isplaćenih invalidskih mirovina u spornom periodu i to za razliku u iznosu od 2.597,18 eur.

19. Kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka to sud nije posebno razmatrao i cijenio preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju.

20. Slijedom navedenog, a kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu koju tužbom potražuje valjalo je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21.1. Tuženiku je trošak postupka odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podneska od 23. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eur i za zastupanje na ročištu 7. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eur, sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi ukupno 500,00 eur.

Tuženiku je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur. Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 eur.

21.2. Tuženiku nije dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 31,18 eur (imajući u vidu da je tuženik zahtijevao trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 331,18 eur) jer je trošak financijskog vještačenja prema računu stalnog sudskog vještaka iznosio 300,00 eur, a koji iznos je tuženik i predujmio.

U odnosu na trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu koji je tuženik zahtijevao u odgovoru na tužbu valja istaknuti da tuženiku taj trošak nije dosuđen, obzirom obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici pa u t renutku donošenja prvostupanjske odluke, dakle dok ista nije pravomoćna, za stranke još nije nastala obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu.

21.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Sudac

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.