Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Povrv-335/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Hrastić, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zastupanog po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici iz Zagreba protiv tuženika HONORES d.o.o., OIB: 98940113367, Varaždin Breg, Mali Vrh 35, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 13. svibnja 2026., kojoj je prisustvovao zamjenik punomoćnice tužitelja Martin Milak, odvjetnik iz Varaždina i zakonska zastupnica tuženika ĐĐ, na ročištu povodom objave odluke, održanom dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-10306/2024 od 3. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku HONORES d.o.o., OIB: 98940113367, Varaždin Breg, Mali Vrh 35 isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, iznos od 205,76 EUR (slovima: dvijestopet eura sedamdesetšest centi) sa zateznom kamatom

- na iznos od 51,86 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate

- na iznos od 25,22 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate

- na iznos od 25,22 EUR od 15. srpnja 2023. do isplate

- na iznos od 103,46 EUR od 17. kolovoza 2023. do isplate

i to za razdoblje od 16. svibnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovni broj Ovrv- 10306/2024 od 3. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku HONORES d.o.o., OIB: 98940113367, Varaždin Breg, Mali Vrh 35 isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, iznos od 26,74 EUR sa zateznom kamatom, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

III. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovni broj Ovrv- 10306/2024 od 3. listopada 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku HONORES d.o.o., OIB: 98940113367, Varaždin Breg, Mali Vrh 35 naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zateznom kamatom.

IV. Nalaže se tuženiku HONORES d.o.o., OIB: 98940113367, Varaždin Breg, Mali Vrh 35, naknaditi tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, trošak parničnog postupka u iznosu od 225,77 EUR (dvijestodvadesetpet eura sedamdesetsedam centi) sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 62,50 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika kao ovršenika kod javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-10306/2024 od 3. listopada 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 232,50 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose navedene u prijedlogu za ovrhu i trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR.

2. Protiv navedenog javnobilježničkog rješenja o ovrsi, tuženik je podnio pravovremeni prigovor, povodom kojeg je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-335/20024-3 od 16. rujna 2025. stavljeno izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Pobijajući javnobilježničko rješenje pravovremeno podnesenim prigovorom, tuženik je naveo da je javni bilježnik pogrešno ocijenio vjerodostojnost isprava ovrhovoditelja koje su dostavljene u prilogu prijedloga za ovrhu, ističući da je knjigovodstveno- financijska dokumentacija ovrhovoditelja nepotpuna, dok obračun dugovanja nije izvršen sukladno pravilima struke, da iz priložene dokumentacije nije moguće utvrditi vjerodostojnost tražbine tužitelja, odnosno visinu iste, budući da tužitelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio analitički obračun tražbine iz kojeg bi bilo razvidan mjesečni iznos svake pojedinačne naknade za pruženu korisničku uslugu i zatezna kamata od dospijeća svake pojedinačne utužene mjesečne tražbine pa do podnošenja prijedloga, da ukupni dug sadrži i kamatu koja nije posebno prikazana, da je 17. svibnja 2023. na račun tužitelja uplatio iznos od 574,05 EUR, odnosno istog dana kada je tužitelj raskinuo pretplatnički ugovor, zbog čega smatra da tužitelj prema njemu nema više nikakvih nepodmirenih tražbina. U prilog svoje tvrdnje, tuženik je uz prigovor dostavio izvadak prometa od 14. srpnja 2023. iz kojeg je razvidno da je istog datuma na račun tužitelja uplatio iznos od 574,05 EUR.

4. Očitujući se na prigovor tuženika podneskom od 7. listopada 2025., tužitelj je u cijelosti osporio osnovanost prigovora tuženika, navodeći da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženika u pogledu korištenja A1 Hrvatska d.o.o. usluge Bezbrižna Biz pretplatničkog broja [broj telefona] šifre korisnika 8.22977352 i uređaja Samsung Galaxy Z Flip 2 128 GB beige 5G nastao prihvatom tužitelja tuženikovog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 2. rujna 2021. uz minimalno trajanje od 24 mjeseca te pripadajućeg Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od istog datuma, da Opći uvjeti tužitelja predstavljaju sastavni dio pretplatničkog ugovora, da je tužitelj svoju obvezu iz navedenih ugovora uredno ispunjavao u vidu pruženih telekomunikacijskih usluga, dok tuženik za iste nije uredno podmirivao mjesečne račune, da istima nije prigovarao, posljedično čemu sukladno čl. 6.2.1. Općih uvjeta smatra da su računi od strane tuženika prihvaćeni. Tužitelj dalje navodi da je 5. srpnja 2023. raskinuo ugovorni odnos s tuženikom, te da je tuženik 14. srpnja 2023., odnosno nakon raskida ugovora, izvršio uplatu dugovanja po računima za razdoblje od studenog 2022. do ožujka 2023. u iznosu od 574,05 EUR. Navedeni iznos da je naznačen na računu broj 000124941052023 od 30. travnja 2023. kao iznos dugovanja po ranijim računima, a uplata je vidljiva na kartici kupca. Međutim, kako računi za razdoblje od studenog 2022. do ožujka 2023. nisu predmet ovog postupka, to tuženik nije dokazao da je podmirio utuženu tražbinu. Tužitelj je pojasnio i stavku fakturiranu tuženiku na ispostavljenom računu 0000120611082023 koja se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, navodeći da je odredbom čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama određeno da se pretplatničkim ugovorom može ugovoriti da, ako je pretplatnički ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, da pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora odabrao opciju sklapanja ugovora uz minimalno trajanje ugovorne obveze, zbog čega je ostvario popuste na proizvode i usluge tužitelja, te nije prigovorio iznosu obračuna naknade za raskid ugovora, to smatra da je i taj račun primjenom čl. 6.2.1. Općih uvjeta prihvaćen od strane tuženika. Dakle, budući da je zbog neispunjenja obveza tuženika raskinut pretplatnički ugovor, tužitelj je obračunao naknadu u visini popusta na proizvode i usluge (541,49 EUR) te naknadu u visini preostalih mjesečnih naknada do isteka obveznog trajanja ugovora (66,28 EUR), posljedično čemu je tuženik u obvezi podmiriti tužitelju naknadu za prijevremeni raskid ugovora preostale mjesečne naknade do kraja obveznog trajanja ugovornog odnosa u iznosu od 66,28 EUR, za koji iznos tužitelj smatra da trpi štetu jer je do kraja obveznog trajanja ugovora preostalo dva mjeseca i jedan dan, a tuženik nije ispoštovao svoju ugovornu obvezu biti tužiteljevim pretplatnikom kroz minimalno ugovorno razdoblje od 24 mjeseca. U vezi Ugovora o kupnji uređaja na rate, tužitelj navodi da je tuženiku obračunao ukupni preostalih rata za uređaj Samsung Galaxy Z Flip 3 128 5G u iznosu od 50,44 EUR (2 neplaćene rate).

5. U podnesku od 26. studenog 2025. tuženik je predložio da se „cijeli postupak odbaci zbog nepostojanja duga“, navodeći da je uz prigovor dostavio izričit dokaz da je utuženu tražbinu podmirio i da dug ne postoji. Nadalje, u podnesku od 12. svibnja 2026. tuženik je istaknuo prigovor zastare tražbine tužitelja, te je uz isti dostavio podnesak pod nazivom „Obavijest o utuženju“ od Prima Solvent d.o.o. od 6. srpnja 2023. u kojem je navedeno da dugovanje tuženika prema tužitelju iznosi 574,03 EUR.

6. Na ročištu održanom 13. svibnja 2026. zakonska zastupnica tuženika priznala je utuženi dug nakon uvida u podnesak tužitelja od 7. listopada 2025. i nakon što joj je od strane punomoćnika tužitelja objašnjeno da je tuženik podmirio dospjeli dug zaključno do ožujka 2023., dok utuženu tražbinu za razdoblje od travnja do srpnja 2023. nije podmirio. Obzirom na priznanje tuženika, ovaj sud u nastavku postupka nije razmatrao prigovor zastare istaknut u ranijem podnesku tuženika.

7. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja od 29. kolovoza 2024. (list broj 9 spisa), Zbrojni nalog za prijenos 16.09.2024. (listovi 15-45), Zbrojni nalog za prijenos 14.10.2024. (listovi 53-79), Izvadak prometa tuženika od 14. srpnja 2023., Opomenu od 31. ožujka 2023. (list 109), Tarifne modele za poslovne korisnike – Biz tarifni model (list 112), Maloprodajni cjenik (list 114), karticu kupaca za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 27. kolovoza 2024. (listovi 115-118), Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa (list 119), račune za razdoblje od 1. travnja do 30. travnja 2023. (list 121), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (list 123- 125 spisa), Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu (list 126 spisa), račun za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 31. svibnja 2023. (list 127spisa), račun za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023. (list 129 spisa), račun za razdoblje od 1. srpnja do 31. srpnja 2023. (list 131), Opće uvjete poslovanja (list 133-155), Obavijest o utuženju (list 186).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. ZPP, sud je odlučio kao pod toč. I. izreke ove presude.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa koji se odnose na pruženu telekomunikacijsku uslugu za razdoblje od travnja do srpnja 2023. i ugovornu obvezu po pretplatničkom odnosu zbog prijevremenog raskida ugovornog odnosa sklopljenog 2. rujna 2021.

10. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 2. rujna 2021. za pretplatnički broj [broj telefona], Tarifni model: Bezbrižna Biz i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu od 2. rujna 2021., a kako to proizlazi iz podnesaka i dokumentacije tužitelja, ali i navoda iznesenih u prigovoru tuženika.

11. Između stranaka prvobitno je bilo sporno da li izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja predstavlja vjerodostojnu ispravu, da li je tuženik podmirio tužitelju utuženu tražbinu, te da li je tužitelj pojedinačnim utuženim mjesečnim iznosima za koje tereti tuženika pribrojio zateznu kamatu.

12. U odnosu na prigovor tuženika da izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 29. kolovoza 2024. nije vjerodostojan dokaz o postojanju i visini tražbine, valja navesti da je odredbom čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022. i 6/2024.; dalje u tekstu: OZ) propisano da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, a računom se smatra i obračun kamata, dok je st. 2. istog članka propisano da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. U konkretnom slučaju Izvod iz poslovnih knjiga je vjerodostojna isprava temeljem koje je određena predmetna ovrha. Na ispravi je naznačen ovdje vjerovnik – ovdje tužitelj, dužnik novčane obveze kao obveznik plaćanja, odnosno korisnik – ovdje tuženik, te predmet, vrsta i opseg novčane obveze – tražbina s osnova dospjelih i nepodmirenih dugovanja navedenih pojedinačno za obračunsko razdoblje sa specifikacijom računa, te vrijeme ispunjenja novčane obveze. Iz navedenog je razvidno da vjerodostojna isprava sadržava sve elemente propisane naprijed citiranom zakonskom odredbom pri čemu se posebno ističe da je izvadak iz poslovnih knjiga sačinjen na temelju evidencije tužitelja te isti predstavlja javnu ispravu u smislu čl. 230. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje u tekstu: ZPP), dok tuženik tijekom postupka nije dokazao niti je predložio provođenje kakvog dokaza na okolnost da su činjenice u Izvodu netočno utvrđene ili da je isprava nepravilno sastavljena, slijedom čega je ovaj sud podatke navedene u izvodu ocijenio istinitim, te je temeljem istih tužitelj svakako imao pravo pokrenuti protiv tuženika prisilnu naplatu svojeg potraživanja.

13. Tuženik u prigovoru tvrdi da je 14. srpnja 2023. uplatio na račun tužitelja iznos od 574,05 EUR, te smatra da je uplatom tog iznosa u cijelosti podmirio tražbinu tužitelja. Iz Izvatka prometa od 14. srpnja 2023. sud je utvrdio da je tuženik doista tog datuma uplatio tužitelju navedeni iznos, međutim, prilikom uplate nije naznačio na što se točno odnosi navedena uplata, već je općenito naznačio „DUG 574,05 EUR“. Nadalje, na temelju računa za razdoblje od 1. travnja 2023. do 30. travnja 2023. od 30. travnja 2023. sud je utvrdio da je tužitelj istim potraživao iznos od 574,05 EUR, a koji se odnosi na račune s dospijećem od 15. prosinca 2022. do 14. travnja 2023. Prema tome, iz navedenog proizlazi da je tužitelj iznosom od 574,05 EUR, za koji tvrdi da se odnosi na utuženu tražbinu, podmirio ranije dospjele račune, koji se ne odnose na račune koji su utuženi u ovom postupku, pa je takav prigovor tuženika suprotan stanju spisa i kao takav neosnovan.

14. Nadalje, na temelju prijepisa računa za pružene usluge za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 30. lipnja 2023. sud je utvrdio da su kod tužitelja bile otvorene stavke, između ostalog i za račune s datumom dospijeća 15. svibnja 2023. u iznosu od 51,86 EUR i 15. lipnja 2023. u iznosu od 25,22 EUR, dok je iz računa od 30. lipnja 2023. utvrdio da isti glasi na iznos od 25,22 EUR te da isti dospijeva 14. srpnja 2023. Iz prijepisa računa za pružene usluge za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. srpnja 2023. utvrđeno je da se isti odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 53,02 EUR i na otplatu uređaja na rate u iznosu od 50,44 EUR, dok se preostali iznos od 130,20 EUR odnosi na obračunate kamate za plaćanje. Kako se dakle iznos od 26,74 EUR odnosi na obračunate kamate, na koje tužitelj nema pravo, to je u tom dijelu valjalo ukinuti platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Tuženik međutim, nije u spis dostavio potvrdu da je podmirio upravo navedeni dug, ali je tužitelj u spis dostavio karticu kupca za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 27. kolovoza 2024. iz koje je razvidno da nakon proknjižene uplate po tuženiku iznosa od 574,05 EUR tužitelj tužitelju i dalje duguje utuženi iznos i to za razdoblja navedena u prijedlogu za ovrhu (sada tužbi).

16. Naime, na konkretni pravni odnos primjenjuje se odredba čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje u tekstu: ZOO), kojom je propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, obzirom da je u ovom postupku nesporno da je tuženik bio u obveznom odnosu sa tužiteljem, a isto proizlazi iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa i Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu sklopljenog istog datuma, kao i iz Općih uvjeta koji su sastavni dio pretplatničkog ugovora sklopljenog između stranaka.

17. S druge tuženik uz prigovor na rješenje o ovrsi, kao i u svojem podnesku od 26. studenog 2025. nije dostavio nikakvu materijalnu dokumentaciju kojom bi dokazao na istinitost i osnovanost svojih navoda da je utuženu tražbinu tužitelja podmirio. U tom smislu ovaj sud ukazuje na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP kojom je određeno da je svaka stranaka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

18. U tom smislu, imajući u vidu da je zakonska zastupnica tuženika na ročištu 13. svibnja 2026. u konačnici priznala da tuženik nije podmirio utuženi dug, to je ovaj sud sukladno tome u cijelosti poklonio vjeru dokumentaciji dostavljenoj od strane tužitelja u koju je izvršio uvid tijekom dokaznog postupka, smatrajući je vjerodostojnom i istinitom. Sud smatra kako je tužitelj poštivajući svu važeću zakonsku normativu, misleći pritom prvenstveno Zakon o elektroničkim komunikacijama i Zakon o obveznim odnosima, prilikom pregovaranja oko sklapanja ugovornog odnosa, kao i za vrijeme ugovornog odnosa, u cijelosti postupao zakonito, te obzirom na priznanje tuženika, nije imao razloga posumnjati u drugačiji ishod.

19. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, sud je u cijelosti prihvatio račune dostavljene po tužitelju za utuženo razdoblje i račun na ime ugovorne obveze s osnova pretplatničkog odnosa zbog prijevremenog raskida ugovornog odnosa kao vjerodostojne i istinite. Iznosi navedeni u spomenutim računima sukladni su iznosima i datumima dospijeća tražbine naznačene u Izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja, temeljem kojeg je tužitelj i pokrenuo predmetni postupak (u početku ovršni). U pogledu zaprimljenih računa, tuženik je prvobitno tvrdio da je iste podmirio, dok je kasnije, na održanom ročištu priznao da ih zbog propusta nije podmirio, time da nije tvrdio da je protiv izdanih računa podnosio prigovore sukladno čl. 9 Općih uvjeta poslovanja tužitelja, koje je uvjete je prihvatio potpisom zahtjeva za zasnivanje.

20. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Obzirom da je dakle tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan, osnovan je i zahtjev tužitelja s osnova nastalih troškova postupka. Odluka o cjelokupnim troškovima postupka i to kako troškovima iz dijela postupka kada je postupak bio ovršni, tako i troškova iz dijela parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 5. ZPP. Kako je prvostupanjski sud donio je rješenje iz čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona i stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje ima se smatrati da je donošenjem takvog rješenja ovrha stavljena izvan snage, odnosno da nije niti pokrenuta već se podnesak tužitelja nazvan prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom s prijedlogom za izdavanje platnog naloga iz čl. 446. i čl. 448. ZPP.

22. Prema odredbi iz čl. 164. st. 4. ZPP, koja se ovdje primjenjuje na temelju čl. 445.a. ZPP, propisano je da će o zahtjevu za naknadu troškova sud odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod toč. III. izreke presude.

23. Obzirom da je tužitelj nije uspio samo u nerazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to se odluka o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi sa čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23. i 107/25.; dalje u tekstu: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 20,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno 25,00 EUR) sukladno čl. 5. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/21., 18/22. i 154/22.; dalje u tekstu: Pravilnik), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 50,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 62,50 EUR) temeljem Tbr. 1. toč. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 7. listopada 2025. u iznosu od 50,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 62,50 EUR) temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja punomoćnika tužitelja na ročištu 13. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 62,50 EUR) primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 225,77 EUR, te mu je na priznati dosuđeni trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. OZ, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom IV. izreke presude.

24. Tužitelju nije priznati zatraženi trošak za sastav podneska od 24. travnja 2026. u iznosu od 50 EUR uz pripadajući PDV (ukupno: 62,50 EUR) jer ga ovaj sud ne smatra potrebnim niti nužnim za odnošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, posljedično čemu je tužitelja valjalo djelomično odbiti u tom dijelu sa zahtjevom za naknadu troškova.

25. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Varaždin 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Gordana Hrastić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici Ermini Abdić Klisović, odvjetnici iz Zagreba

2. Tuženiku HONORES d.o.o., Varaždin Breg, Mali Vrh 35