REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: Ovrv-15087/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nevi Lukin, na temelju prijedloga sudske savjetnice Tine Jelovac Milošević, u pravnoj stvari ovrhovoditelja TELEMACH HRVATSKA d.o.o. (ranije Tele2 d.o.o.), OIB: 70133616033, Zagreb, Josipa Marohnića 1, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Sučić, odvjetnik u Zagrebu protiv ovršenice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] , radi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, odlučujući o žalbi ovršenice nakon proteka roka, izvanraspravno, 27. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se kao nedopuštena žalba nakon proteka roka podnesena 5. studenog 2024. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zadru Emila Brkića poslovni broj: Ovrv-2191/2013 od 12. prosinca 2013. iz razloga propisanih odredbom članka 50. stavka 1. toč. 2. i 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ)
II. Odbija se kao neosnovan ovrhovoditelja od 5. svibnja 2026. za naknadu troškova ovršnog postupka.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenica da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se pred Financijskom agencijom vodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zadru Emila Brkića poslovni broj: Ovrv-2191/2013 od 12. prosinca 2013. iz razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 1. toč. 11. OZ.
Obrazloženje
1. Ovršenica je dana 5. studenog 2024. podnijela ovom sudu žalbu nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zadru Emila Brkića poslovni broj: Ovrv-2191/2013 od 12. prosinca 2013., navodeći kako navedeno rješenje o ovrsi nikada nije zaprimila niti je o istome imala ikakvih saznanja do 24. listopada 2024. kada joj je blokiran račun i kada je o istome obaviještena od strane Financijske agencije kada je zatražila objašnjenje. Navodi kako se njezina mjesečna primanja svode na primanje po osnovi naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju (inkluzivni dodatak za dijete), primanja po osnovi doplatka za dijete i rodiljne i roditeljske novčane potpore te kako su navedena primanja sukladno članku 172. Ovršnog zakona izuzeta od ovrha. Također, istaknula je i prigovor zastare pozvavši se na jednogodišnji zastarni rok za tražbine za uporabu telefona, kao i desetogodišnji zastarni rok tražbina koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela te slijedom svega navedenog predlaže sudu uvažiti žalbu.
2. Ovrhovoditelj se očitovao podneskom od 5. svibnja 2026. te u cijelosti osporio navode ovršenice. Istaknuo je kako je prigovor zastare neosnovan jer je zastara prvi put prekinuta 2014. godine kada je ovrhovoditelj rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dostavio na provedbu Financijskoj agenciji, a nakon što je Financijska agencija 2018. prestala postupati po istome zbog nemogućnosti naplate, ovrhovoditelj je ponovno 2024. godine istoj dostavio zahtjev za naplatu čime je po drugi put prekinut tijek zastare. U odnosu na navode ovršenice kako su sredstva koja su zaplijenjena izuzeta od ovrhe, ovrhovoditelj je istaknuo kako se u toj situaciji ne primjenjuje automatizam izuzeća, već je ovršenik sam dužan Financijsku agenciju obavijestiti o istome kako bi se ta sredstva izdvojila na zaštićeni račun. Slijedom navedenog, ističe kako je o izuzimanju sredstava od ovrhe u postupku izravne naplate nadležna odlučivati isključivo Financijska agencija, a ne sud, što zahtjev ovršenice čini nedopuštenim. Zaključno, predlaže odbiti žalbu ovršenice i istu obvezati da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka.
3. Odredbom članka 284. stavka 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:
112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ) propisano je da ovršenik može, t ijekom izvansudske ovrhe, nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.
4. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, a ti su razlozi sljedeći: ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ; ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
5. Dakle, za izjavljivanje žalbe nakon proteka roka moraju se kumulativno ispuniti tri pretpostavke: pravomoćnost rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, postojanje jednog od zakonom navedenih razloga i opravdanost nemogućnosti isticanja tog razloga u redovnom žalbenom roku.
6. Ovršenica u žalbi navodi kako nikada nije primila rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave temeljem kojeg se pred Financijskom agencijom provodi naplata čime osporava ovršnost istog, a što predstavlja žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. toč. 2. OZ kojim je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti. Također, ovršenica ističe kako su sredstva koja su zaplijenjena sukladno odredbama OZ izuzeta od ovrhe, odnosno ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. toč. 6. OZ kojim je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena.
7. Kako se žalba nakon proteka roka može podnijeti samo zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ, a ne i zbog razloga iz članka 50. stavka 1. toč. 2. i 6. OZ, valjalo je žalbu ovršenice podnesenu nakon proteka roka odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
8. Nadalje, ovršenica se u žalbi podnesenoj nakon proteka roka pozvala i na zastaru potraživanja, što je žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 11. OZ, a zbog kojeg je dopušteno podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog, iz opravdanih razloga, nije bilo moguće istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.
9. Budući da je ovrhovoditelj osporio postojanje tog razloga, a da ovršenica nije njezinu osnovanost dokazala javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se temelji njezina žalba općepoznate, a niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, odnosno da nije ispunjen uvjet iz odredbe članka 52. stavka 4. OZ, valjalo je ovršenicu, sukladno odredbi članka 52. stavka 3. OZ, zaključkom uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavi la žalbu radi čega je odlučeno kao u izreci ovog zaključka.
10. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava očitovanja od 5. svibnja 2026. nije osnovan. Naime, člankom 14. stavkom 4. OZ propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Primjenom navedene odredbe, premda je ovrhovoditelj pozvan očitovati se na ovršeničinu žalbu nakon proteka roka, ovaj sud zaključuje kako njegovo očitovanje nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari niti za provedbu ovrhe. Ovo posebno jer je odluka u pogledu žalbe ovršenice kojom je ista odbačena kao nedopuštena donesena ne ulazeći u njezinu osnovanost, a samim time ni u navode ovrhovoditelja kojima se očituje na istu, dok je u pogledu onog žalbenog razloga kojeg je dopušteno istaknuti u žalbi nakon proteka roka donesena odluka jednaka onoj koja bi bila donesena i da se ovrhovoditelj nije očitovao. Naime, odredbom članka 52. stavka 3. OZ propisano je da će sud prvoga stupnja bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu , ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana. Ovrhovoditelju je, dakle, omogućeno da se očituje i time koristi svoje pravo da se izjasni glede navoda protivne strane, ali isto ni u kojem pogledu nije nužno za donošenje odluke ni provedbu ovrhe jer će se ovršenik uputiti u parnicu i u slučaju da se isti ne očituje u roku od osam dana. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka i odlučiti kao u točci II. izreke ovog rješenja.
U Zadru, 27. svibnja 2026.
Sudska savjetnica
Sutkinja
Tina Jelovac Milošević
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1. Ovrhovoditelju
2. Ovršeniku po punomoćnici
