Poslovni broj: P-285/2025-20

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju Zoran Vukić i drugi odvjetnici iz Vukić, F, G, Ž, Jurcan & Jabuka odvjetničkog društva s ograničenom odgovornošću iz Rijeke, Nikole Tesle 9, protiv tuženika GRAD MALI LOŠINJ, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, kojeg zastupaju FDČ i drugi odvjetnici iz OD Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, Supilova 6, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 22. travnja 2026. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FD, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika Marije Sesar, odvjetnice iz Rijeke, a objavljene dana 28. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.638,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a koja se od dospijeća do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 2.200,00 EUR od 25. kolovoza 2023. godine do isplate,

- na iznos od 1.158,83 EUR od 7. rujna 2023. godine do isplate,

- na iznos od 280,00 EUR od 26. rujna 2023. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 790,68 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO- a, a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 7. svibnja 2025. godine naveo da je izvršio isplatu osigurnine na temelju ugovora o kasko osiguranju po polici br. [broj police] zaključenoj za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu GD (vl. ribarskog obrta) u vezi štetnog događaja koji se dogodio dana 4. kolovoza 2023. godine oko 17:30 sati na predjelu Valdarke, Mali Lošinj kada su na vozilo marke "Citroen" Berlingo C pale grane uslijed nevremena. Na vozilu da je nastala imovinska šteta i to zbog puknuća prednjeg vjetrobranskog stakla, desnog retrovizora, udubljenja poklopca motora i prednjeg desnog blatobrana, prednjih desnih vrata i desne strane prednjeg okvira vjetrobranskog stakla. Predmetno vozilo da je bilo parkirano na nekretnini koja je upisana kao javno dobro – putevi – Veli Lošinj koja je upisana u katastru pod oznakom k. č. br [katastarska čestica] na kojoj se nalazilo stablo koje se srušilo na parkirano vozilo. Prema priloženom izvatku iz zemljišnih knjiga za česticu koja se u zemljišnim knjigama vodi pod oznakom k. č. br. [katastarska čestica] – put proizlazi da se radi o nekretnini u pravnom režimu općeg dobra kojim upravlja jedinica lokalne samouprave. Naveo je da je tužitelj tuženika u izvansudskom postupku pozvao da izvrši nadoknadu isplaćenog iznosa osigurnine budući da za nastalu štetu postoji odgovornost tuženika. Tuženik da se na postavljeni zahtjev nije niti očitovao, zbog čega da je tužitelj prisiljen podnijeti tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na odredbi čl. 963. st. 1 ZOO-a u vezi čl. 1063. i 1064. ZOO-a prema kojima za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik. Drvo s kojeg su pale grane na vozilo osiguranika tužitelja da se nalazilo na nekretnini kojom upravlja tuženik. Stablo da je bilo dotrajalo i u lošem stanju zbog neodržavanja, da je predstavljalo opasnost za ljude i imovinu, a za koji propust u održavanju odgovornost snosi tuženik. Predložio je provođenje uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, provođenje prometnog i tehničkog vještačenja s očevidom na licu mjesta, saslušanjem svjedoka GD i ŽD te financijsko vještačenje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti smatrajući da postoji stvarna nadležnost općinskog suda za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu. Istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti. Osporio je osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Prigovorio je da je tužitelj parkirao predmetno vozilo na neoznačenom i neuređenom mjestu na kojem da nije predviđeno parkiranje vozila. Time da je prouzročio predmetnu štetu i da se ima smatrati sukrivcem za nastanak štetnog događaja. Istaknuo je da stablo ne predstavlja opasnu stvar. Naveo je da sve i da se utvrdi da je tužitelj bio vlasnik zemljišta na kojem se nalazilo stablo s kojeg su pale grane na auto da tuženik na taj događaj nije mogao utjecati, a niti ga prevenirati. Predložio je saslušati CD (policijskog djelatnika) koji je izvršio očevid kao i djelatnike JVP. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Na pripremnom ročištu održanom 21. listopada 2025. godine tuženik je dodatno prigovorio da nije dokazana činjenica da bi do puknuća grane bora došlo zbog vremenskih neprilika budući da nije dostavljen dokaz DHMZ-a o nevremenu u vrijeme štetnog događaja.

4. Rješenjem od 21. listopada 2025. godine odbijeni su tuženikovi prigovori stvarne i mjesne nenadležnosti ovoga suda. Navedeno iz razloga što stvarna nadležnost proizlazi iz primjene čl. 34.b st. 1. toč. 1 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) budući da se radi o sporu između dvije pravne osobe za koji zakonom nije utvrđena nadležnost nekog drugog suda jer se radi o regresnoj parnici. Prigovor mjesne nenadležnosti također je ocijenjen neutemeljenim iz razloga što se mjesto štetnog događaja nalazi u Primorsko-goranskoj županiji odnosno na području mjesne nadležnosti ovoga suda pozivom na odredbu čl. 6. st. 1 toč. V Zakona o područjima i sjedišta sudova (NN 67/18 i 21/22). Stoga se odluka o odbijanju istaknutih prigovora i nastavku postupka u predmetnoj pravnoj stvari temeljila na primjeni odredbe čl. 301. st. 2 ZPP-a.

5. U podnesku od 29. listopada 2025. godine tuženik je osporio činjenicu da bi se štetni događaj dogodio na čestici za koju tuženik snosi odgovornost. Stoga je predložio da se provede očevid na licu mjesta.

6. Na pripremnom ročištu od 22. siječnja 2026. godine tuženik je predložio da se mjesto štetnog događaja identificira u prisustvu vještaka mjerničke struke. Osporio je dodatno tužitelju pravo na regres. Rješenjem od 22. siječnja 2026. godine, a nakon što je strankama dana mogućnost izjašnjavanja o sadržaju plana upravljanja postupkom, sud je zaključio prethodni postupak i odredio plan upravljanja postupkom (str. spisa 89-90).

7. Na ročištu za glavnu raspravu od 22. travnja 2026. godine tužitelj je odustao od prijedloga za provođenjem očevida na licu mjesta. Ustrajao je kod prigovora da tužitelj nije dokazao da bi se mjesto štetnog događaja nalazilo na čestici za koju odgovornost snosi tuženik.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka GD (str. spisa 95-96) i ŽD (str. spisa 97-98).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Sporna je okolnost je li se štetni događaj dogodio na površini kojom upravlja, odnosno za koju snosi odgovornost tuženik.

11. Sporna je okolnost je li do štetnog događaja došlo zbog puknuća grane uslijed nevremena.

12. Sporna je okolnost je li od utjecaja na ocjenu odgovornosti za šteti događaj okolnost da vozilo nije bilo na označenom parkirališnom mjestu odnosno postoji li suodgovornost oštećenika za nastanak štetnog događaja.

13. Sporno je odgovara li tuženik na temelju krivnje ili prema načelu objektivne odgovornosti za štetu.

14. Sporna je okolnost je li tužitelj stekao pravo regresno potraživati utuženi iznos.

15. Uvidom u izvatke po transakcijskom računu na str. spisa 57 u vezi isplate iznosa od 2.200,00 EUR, na str. spisa 58 u vezi isplate iznosa od 1.158,83 EUR i na str. spisa 61 u vezi isplate iznosa od 280,00 EUR, u postupku je utvrđeno da je tužitelj stekao regresno pravo potraživati iznose isplaćene po polici kasko osiguranja 004145172004

- str. spisa 28 u vezi oznake štete 14-AK-28492/2023 (str. spisa 44-47) prema prijavi štete i odštetnom zahtjevu iz osiguranja automobilskog kaska na str. spisa 42-43. Slijedom iznijetog, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja pozivom na odredbu čl. 963. st. 1 ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) prema kojoj je propisano da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

16. Iz iskaza saslušanog svjedoka GD (str. spisa 95-96) proizlazi da je na dan štetnog događaja 4. kolovoza 2023. godine, zajedno s ocem ŽD, otišao u uvalu Valdarke obići brod zbog najavljenog nevremena. Da bi došao u lučicu skrenuo je s kolnika po puteljku koji vodi do lučice i tada da je već počela padati kiša te da se vjetar naglo dignuo. Otac da je ostao u autu "Citroen" Berlingu, a on da je otišao do broda. Vrativši se da je ugledao dvije grane bora srušene od naglog naleta vjetra te dvije grane koje su pale na krov, vjetrobransko staklo (šoferšajbu) i haubu auta. Cijelo stablo da je bilo pokraj auta, a da su grane iščupale i retrovizor. Auto da je bio zaustavljen na zemljanom putu koji da služi za komunikaciju između kolnika i lučice i kojeg uobičajeno koriste svi ribari i gosti koji se ukrcavaju na turističke brodice. Opisao je da se radi o puteljku kojim se služe i HEP-ovi službenici jer da je u blizini postavljena trafostanica, a nedavno da su bili ugrađivani i neki kolektori. U vrijeme štetnog događaja da je na tom putu pretežno bila zemlja, a da se danas nalazi i nasuti šljunak. Šljunak da je nasut u novije vrijeme odnosno da ga je nasuo izvođač koji je radio ugrađivanje spremnika. Put da je širok 5m, a dugačak 50-ak metara i da njime prolaze automobili i kombiji. Na putu da ne postoji niti jedan znak zabrane kretanja vozilima niti bilo koji drugi znak zabrane ograničenja kretanja.

17. Sud je iskaz svjedoka GD u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan s obzirom na uvjerljivu količinu detalja koje je svjedok iznio u svom iskazu, a osobito iz razloga što je istinito i životno izjavio da nije stigao fotografirati mjesto događaja iz razloga što je u trenutku dolaska pred auto padala kiša i puhao jak vjetar. Uvjerljivim je sud ocijenio i navod da se na tom predjelu i prije znalo događati da borovi padaju za vrijeme jakog nevremena budući da istinitim i uvjerljivim sud ocijenio njegovu izjavu da svakodnevno ide tim putem, s obzirom na navod da se brod u njegovom vlasništvu nalazi u lučici do koje se dolazi tim putem.

18. Navode iz njegovog iskaza potvrdio je u bitnome i saslušani svjedok OD koji se u svom iskazu (str. spisa 97-98) potvrdio da su zbog najave nevremena on i njegov sin (GD) odlučili jače privezati dva broda koja su bila na vezu u uvali Valdarke. Opisao je da se diglo naglo orkansko nevrijeme koje da je toga dana u Čikatu nanijelo dosta štete. Nevrijeme da je čupalo borove. Izjavio je da je sin otišao do barke, a da je on ostao u autu sjediti na mjestu vozača te da je minutu nakon zaustavljanja vozila zbog naglog orkanskog vjetra pokraj auta pao bor i da su grane bora pale na krov, prednje staklo, desni retrovizor i na haubu auta. Kako je auto bio u voznom stanju da su toga dana uspjeli doći doma, a nakon 15 dana da su imali rezerviran termin za popravak auta u Rijeci. Skicirao je mjesto na kojem se dogodio štetni događaj prema skici označenoj kao "Prilog 1" (str. spisa 100). Mjesto na kojem je bilo parkirano vozilo označio je crvenom oznakom "x" na skici. Naveo je da se radilo o putu koji da vodi s glavne ceste (koja spaja Veli Lošinj s Malim Lošinjem). Taj put da se redovno koristi za pristup molu i vezovima kojih da je u uvali ukupno 20-ak. Dio puta do mjesta gdje je smješteno staro odmaralište da je asfaltiran, a nakon toga da je zemljani put na kojem se nalazi kamenje i pijesak. Sada da je stanje izmijenjeno jer da se na tom putu provode cijevi (radovi na kanalizaciji). Naveo je da se radi o putu kojim da se dolazi i do trafostanice. Oko puta da se nalazi borova šuma koja da je zadnjih godina prorijeđena iz razloga što jaka bura čupa stare borove. Istaknuo je da se radi o jedinom putu do mola i vezova kojeg zimi koriste isključivo ribari, a ljeti koriste turisti za kupanje, ukrcaj na glisere i slično. Ljeti da na tom putu vozila ostavljaju i turisti koji da se znaju kupati na prirodnoj plaži u uvali desno od mola. Pojasnio je da auto prije štetnog događaja nije bio oštećen, da su nakon štetnog događaja otišli u policiju dati izjavu o tome te da je dežurnoj policijskog službenici objasnio mjesto gdje se to dogodilo, a o čemu da je sačinjena potvrda. Izjavio je da je upravljao vozilom u prisustvu vlasnika obrta, njegova sina GD te da se nije radilo o neovlaštenom upravljanju vozilom.

19. Sud je iskaz svjedoka ŽD u cijelosti ocijenio vjerodostojnim s obzirom na detaljan, uvjerljiv i životan sadržaj njegova iskaza kao i detaljno sačinjenu skicu mjesta štetnog događaja prema "Prilogu 1" na str. spisa 100. Zbog toga je sud ocijenio istinitim podatke sadržane u dopisu Policijske postaje Mali Lošinj s Ispostavom Cres od 21. studenoga 2023. godine iz koje proizlazi da su RD i OD nepozvano pristupili u službene prostorije predmetne policijske postaje i da je s njima obavljen razgovor zbog oštećenja nastalih na vozilu, a sve u vezi štetnog događaja od 4. kolovoza 2023. godine na predjelu Valdarke.

20. Slijedom iznijetog, iz iskaza svjedoka je utvrđeno da se štetni događaj od 4. kolovoza 2023. godine u kojem su nastala oštećenja na vozilu marke "Citroen" Berlingo C reg. oznake [registarska oznaka], dogodio na nerazvrstanoj cesti odnosno na cesti koja se koristi za promet vozilima i kojom se svatko može slobodno koristiti u smislu čl. 98. st. 1 Zakona o cestama (84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23., 156/25.). Kako održavanje nerazvrstanih cesta potpada u komunalnu djelatnost kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture u smislu čl. 22. st. 1 toč. 1 Zakona o komunalnom gospodarstvu, u postupku je utvrđeno da je tužitelj dokazao činjenicu da je za mjesto štetnog događaja odgovoran tuženik kao jedinica lokalne samouprave na čijem se području (nesporno) nalazi predmetna nerazvrstana cesta.

21. Tuženik u postupku nije dokazao da bi predmetnu nerazvrstanu cestu održavao na način propisan odredbom čl. 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu odnosno da bi vršio izvanredno održavanje koje povećava sigurnost prometa po predmetnoj cesti s obzirom na uvjerljiv i vjerodostojan navod iz iskaza svjedoka ŽD (str. spisa 97-98) da se put nalazi u borovoj šumi koja da je zadnjih godina prorijeđena iz razloga što jaka bura čupa stare borove. Zbog propusta u izvanrednom održavanju, utvrđeno je da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja budući da nije omogućio sigurno odvijanje prometa odnosno sprječavanje pada grana s borova na nerazvrstanu cestu. Stoga je u postupku utvrđena i krivnja tuženika zbog propusta zbog koje je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznos kojeg je isplatio po polici kasko osiguranja prema dokazima na str. spisa 57, 58 i 61 sve u vezi štetnog događaja, a kako je to utvrđeno iz dokumentacije na str. spisa 42-60.

22. Podredno, tuženikova odgovornost za nadoknadu isplaćenog iznosa proizlazi i iz utvrđene činjenice da suhe grane koje padaju s borova na javni put, u naravi nerazvrstanu cestu kojom se kreću i vozila i pješaci do lučice koja se koristi za ukrcaj turista i koja je dostupna svima bez znakova zabrane kretanja, predstavljaju i opasnu stvar pa budući da se radi o javnom dobru u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave tuženikova odgovornost proizlazi i iz primjene čl. 1063. i 1064. ZOO-a.

23. Ne postoji suodgovornost tužiteljevog osiguranika za nastanak štetnog događaja iz razloga što zaustavljanje na predmetnoj nerazvrstanoj cesti ne predstavlja protupravnu radnju na strani oštećene osobe zbog čega je tuženikov prigovor da vozilo nije bilo parkirano na označenom parkirališnom mjestu bez utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Nema dokaza da bi na predmetnom putu važio režim ograničenog kretanja i zaustavljanja. Stoga u postupku nije dokazano postojanje temelja za oslobađanje od odgovornosti iz čl. 1067. st. 2 i 3 ZOO-a s obzirom na životno uvjerljiv iskaz svjedoka ŽD koji je izjavio da je zadnjih godina borova šuma prorijeđena iz razloga što jaka bura čupa stare borove (str. spisa 97-98), a zbog čega je sud zaključio da je tuženik mogao predvidjeti da će se kod jačih udara vjetra, grane na borovima, duž javno dostupan put, lomiti i predstavljati opasnost.

24. Slijedom utvrđenih činjenica, tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen je neutemeljenim s obzirom na utvrđenu uzročnu vezu između nastale štete i mjesta štetnog događaja koji predstavlja komunalnu infrastrukturu koja je u vlasništvu tuženika kao javno dobro u općoj uporabi pozivom na odredbu čl. 61. st. 1 Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18., 110/18., 32/20., 145/24.).

25. Tuženikov prigovor da nije dostavljena potvrda DHMZ-a o nevremenu koje se dogodilo na dan štetnog događaja sud je ocijenio paušalnim pa stoga i neutemeljenim s obzirom na uvjerljive i vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka GD i ŽD.

26. S obzirom na utvrđenu činjenice izvršene isplate po polici automobilskog kaska tuženik je kao odgovorna osoba za nastali štetni događaj dužan naknaditi tužitelju isplaćene iznose zbog čega je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim. Stoga je primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke.

27. Odluka o zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 1086. ZOO-a i utvrđenju datuma ispunjenja obveza po ugovoru o osiguranju prema ispravama na str. spisa 57, 58 i 61.

28. Naime, iz prijave štete i popisa oštećenih dijelova vozila na str. spisa 42-43, procjene štete prema ispravama na str. spisa 44-47 i računa za popravak br. 222/1/1 (str. spisa 54) ne postoji nesklad zbog čega je i visina štete dovedena u vezu s predmetnim štetnim događajem.

29. Zbog razloga ekonomičnosti postupka, valjalo je odbiti kao suvišne i nepotrebne dokazne prijedloge za provođenjem mjerničkog vještačenja, prometnog i financijskog vještačenja budući da su sve bitne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva utvrđene iz provedenih dokaza. Saslušanje svjedoka CD, sud je ocijenio nepotrebnim budući da je iz utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo da nije proveden očevid na licu mjesta. U pogledu preostalih dokaznih prijedloga ističe se da tuženik nije iznio činjenice koje namjerava dokazati predloženim dokazima zbog čega su isti usmjereni na odugovlačenje postupka.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 151., 154. st. 1 i 155. ZPP-a. Tužitelju su s obzirom na uspjeh u sporu priznati troškovi zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za zastupanje na pripremnom ročištu od 21. listopada 2025. godine 100,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na pripremnom ročištu od 22. siječnja 2026. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 22. travnja 2026. godine 200,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 125,00 EUR, sudske pristojbe za tužbu 82,84 EUR i presudu 82,84 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci, 28. svibnja 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).