REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-517/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u parničnom predmetu tužitelja TE (vlasnik odjavljenog obrta [obrt]), Hosti 80b, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milorad Komadina, odvjetnik iz Novog Vinodolskog, protiv tuženika N.I.M. j.d.o.o. Bribir, Štale 73A, OIB: 80123185927, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik iz Rijeke, radi isplate 2.427,94 EUR s kamatama, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-3980/2024 od 28. listopada 2024. koje je donio javni bilježnik Emina Vukelić iz Crikvenice, Vinodolska 15, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da isplati tužitelju 2.427,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da plati troškove postupka koje je odmjerio javni bilježnik od 275,00 EUR, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.000,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku protiv tuženika radi isplate 2.427,94 EUR s kamatama na temelju vjerodostojne isprave – računa broj 155/POSL1/9 od 2.7.2024.

2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Emina Vukelić iz Crikvenice, poslovni broj Ovrv-3980/2024 od 28. listopada 2024., kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je podnio prigovor. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije. Usluga opisana u računu br. 155/POSL1/9 od 2.7.2024. nikada nije izvršena. Osporio je osnovanost i visinu tražbine.

3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Povrv–124/2024 od 25.7.2025., rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem Općinski sud u Crikvenici se oglasio nenadležnim za postupanje te je spis proslijedio stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Rijeci.

4. U daljnjem tijeku parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 22.8.2025. obrazložio da je bio s tuženikom u poslovnom odnosu iz ugovora o najmu vozila, te da je tuženik kao najmoprimac vratio oštećeno vozilo tužitelju kao najmodavcu. Tužitelj je potom sačinio procjenu štete putem ovlaštenog programa Audatex, koji koristi i Hrvatski autoklub i sve relevantne osiguravajuće kuće. Program sam generira broj radnih sati potrebnih za zamjenu ili popravak dijelova, uzimajući u obzir cijene rezervnih dijelova prema redovnom cjeniku ovlaštenog distributera – u ovom slučaju, Forda za Republiku Hrvatsku. Stoga iznos štete odgovara stvarnim troškovima materijala i rada. Tužitelj nije popravio vozilo ali o tome ne ovisi njegovo pravo na naknadu štete. U ugovoru o najmu je jasno navedeno da je korisnik odnosno najmoprimac dužan nadoknaditi svaku štetu nastalu tijekom korištenja te je suglasan da će u slučaju oštećenja snositi trošak popravka u ovlaštenom servisu [obrt]. Tužitelj je bio voljan izaći tuženiku u susret prihvativši njegov prijedlog da sam pronađe zamjensku stranicu vozila kako bi prošao jeftinije ali tužitelj od tuženika nije dobio povratnu informaciju određeno vrijeme. Tužitelj je snimio fotografije vozila putem aplikacije Service Photo Application (SMIT d.o.o.) koje jasno prikazuju da vozilo u trenutku preuzimanja nije imalo nikakvih vidljivih oštećenja, dok je prilikom vraćanja zabilježeno oštećenje. Fotografije sadrže datum i vrijeme i služe kao vjerodostojan dokaz štete nastale tijekom najma. U daljnjem tijeku postupka obavijestio je sud da je odjavio obrt, te da je na temelju ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 11.12.2025. svu imovinu, prava i obveze unio u trgovačko društvu Krainc Auto d.o.o. slijedom čega kao pravni slijednik u parnicu umjesto tužitelja kao vlasnika obrta stupa Krainc Auto d.o.o. OIB: 56357939924. Predložio je da sud prihvati tužbeni zahtjev.

5. Tuženik se podneskom od 30.10.2025. očitovao na navode tužitelja. Osporio je vjerodostojnost dostavljenih fotografija. Tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz da je vozilo bilo predano tuženiku u ispravnom stanju bez ikakvih oštećenja . Osporio je procjenu štete jer je izrađena od strane samog tužitelja pa zbog toga ne može biti objektivna i nepristrana i odraziti stvarno stanje potrebnih troškova materijala i rada za popravljanje štete. Tuženik smatra da je riječ o prenapuhanom iznosu te da radnje koje su navedene u samome računu br. 155/POSL1/9, nisu u cijelosti bile potrebne za popravak štete. Tužitelj traži zamjenu cijele stranice vozila, za koju radnju tuženik smatra da nije potrebna i da nepotrebno uzrokuje veći trošak popravka. Tuženik smatra da se popravak mogao izvršiti na puno jeftiniji način i da tužitelj takvu okolnost uopće nije ispitivao čime je pridonio da šteta bude veća. Tužitelj nije izvršio popravak vozila pa ne može od tuženika zahtijevati naknadu za uslugu koju nije izvršio. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i zastare. Protivio se subjektivnoj preinaci.

6. U konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu (2.427,94 EUR) koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR, te u kojem je tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (čl. 461.a st. 3. i 4., a u svezi s čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku (dalje :

ZPP-a, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22). Stranke su postupile sukladno navedenim odredbama.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete od 2.427,94 EUR prema računu 155/POSL1/9 od 2.7.2024., koja se odnosi na trošak popravka vozila TRANSIT SC [registarska oznaka] koje je oštećeno za vrijeme dok je kod tuženika bilo u najmu.

8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz ugovora o najmu vozila vozila broj 395-24 od 3.5.2024. prema kojem je tužitelj najmodavac a tuženik najmoprimac vozila Ford Transit Single Cab L4 2024 registarskih oznaka [registarska oznaka] (ugovor na str. 44-45 spisa).

9. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva (plan upravljanja postupkom na str. 75 spisa).

10. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i saslušanjem svjedoka: ĆE (list 85-86 spisa), GE (list 94-95 spisa), NE (list 95-96 spisa), utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi članka 8. ZPP-a. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Iz provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu iz ugovora o najmu vozila broj 395-24 od 3.5.2024. prema kojem je tuženik bio najmoprimac vozila Ford Transit Single Cab L4 2024 registarskih oznaka [registarska oznaka]. Ugovor o najmu je dostavljen na str. 44-45 spisa u kojem su navedeni uvjeti najma među kojima su pod brojem X. i uvjeti odgovornosti za štetu, a prema kojima je korisnik najma obvezan Kraincu naknaditi svu štetu koja nastane na vozilu i štete koje nastanu u svezi upotrebe vozila. Tužitelj je u postupku uspio dokazati da je tuženik vozilo vratio oštećeno jer je to potvrdio svjedok ĆE koja je za tužitelja potpisala ugovor. Ista je iskazivala detaljno i kronološki, te unatoč tome što se radi o zaposlenici tužitelja sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg ne bi povjerovao njenom iskazu. Isto je iskazivao i svjedok GE, vjero opisujući poslovni odnos s tuženikom i događaje koji su uslijedili nakon povratka vozila. Da je tuženik vratio oštećeno vozilo upućuje i e-mail korespondencija GE iz perioda srpnja do rujna 2024. (str. 47-49 spisa) iz koje se vidi da je zakonski zastupnik tuženika EE na poziv da plati naknadu štete zainteresiran za pronalaženje jeftinije opcije popravka odnosno nabavka stranice vozila, zatim kojim nudi preuzimanje leasinga za vozilo, pa i preuzimanje oštećene stranice nakon zamjene novom. Zasigurno tuženik ne bi predlagao takva rješenja da nije bio svjestan da je vozilo oštećeno za vrijeme dok ga je koristio prema ugovoru o najmu.

12. S druge strane, zakonski zastupnik tuženika EE nije pristupio sudu radi davanja iskaza te nedolazak nije opravdao, iako je dva puta pozivan (27.3.2026. i 9.4.2026.).

13. Stoga je sud zaključio da je tuženik vratio oštećeno vozilo, te da bi sukladno uvjetima ugovora o najmu bio u obvezi naknaditi štetu u visini utuženog iznosa.

14. Visinu štete je tužitelj dokazao ispisom iz programa Audatex koji je tužitelj dostavio na str. 36 spisa. Audatex predstavlja računalni softver i sustav koji se koristi za preciznu procjenu troškova popravka oštećenja na vozilima, te iznosi u istome ne zavise od tužiteljeva unosa (potvrđuje i svjedok GE).

15. Tužiteljev zahtjev nije ni u zastari jer se radi o naknadi štete koja zastarijeva u roku od 3 godine od povrata vozila 13.5.2024. prema čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

16. Međutim, iako je tužitelj dokazao tuženikovu obvezu naknade štete i visinu štete, a pored činjenice da je tuženik osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, ipak sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan radi izostanka aktivne legitimacije tužitelja u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

17. Naime, tužitelj je tijekom postupka podneskom od 15.1.2026. obavijestio sud da je odjavio obrt, te da je na temelju ugovora o prijenosu gospodarske cjeline od 11.12.2025. svu imovinu, prava i obveze unio u trgovačko društvo Krainc Auto d.o.o. (str. 67-73 spisa). Upravo zbog prijenosa imovine, prava i obveza s obrta na trgovačko društvo, sud zaključuje da prestaje aktivna legitimacija tužitelja kao vlasnika odjavljenog obrta na naplatu štete ali ne zato što je obrt odjavio, nego jer je prenio pravo na trgovačko društvo Krainc Auto d.o.o. OIB: 56357939924.

18. Tužitelj je pokušao preinačiti tužbu na način da umjesto njega u parnicu stupi novi tužitelj Krainc Auto d.o.o. OIB: 56357939924, ali tuženik na to nije pristao (podnesak na str. 102 spisa).

19. Odredom čl. 192. st. 3. ZPP-a propisano je: nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane.

20. Sud smatra da se radi o takvom pristanku tuženika koji ne može biti prešutan već izričit, te je zato tuženika pozvao na očitovanje. To iz razloga što su za druge vrste preinake tužbe (objektivne primjerice) propisane mogućnosti presumiranog pristanka, ali kod ove preinake takvo što nije propisano, pa ovaj sud drži da na takvu preinaku tuženik ipak mora pristati izričito.

21. Stoga ovdje nisu ispunjeni uvjeti da bi umjesto tužitelja stupio novi tužitelj Krainc Auto d.o.o. OIB: 56357939924, a tužitelj je pak izgubio aktivnu legitimaciju. Valja navesti i da trgovačko društvo osnovano kao društvo ograničene odgovornosti ne može biti pravni slijednik obrta prema Zakonu o trgovačkim društvima.

22. S druge strane tužitelj nije izvršio promjenu tužbenog zahtjeva u skladu s novonastalim okolnostima.

23. Ovdje valja navesti i odredbu čl. 195. ZPP-a koja propisuje: ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši (st. 1.); osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke (str. 2.). Dakle, i ovdje se radi o nužnosti pristanka koje onda mora biti izričito.

24. S obzirom da je tužitelj prenio prava na drugu pravnu osobu, to je sud zaključio da više nema osnova potraživati utužen iznos naknade štete iz ugovora o najmu stvari od tuženika prema odredbi čl. 346. st. 1. i čl. 561. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbio i pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog, odnosno donio je odluku sukladno točki I. izreke presude.

25. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu u kojem je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik, pa je tuženiku priznat trošak prema Tarifi za slijedeće radnje u postupku:

- sastav prigovora na rješenje o ovrsi od 200,00 EUR (Tbr. 11. t. 1.);

- sastav podnesaka od 30.10.2025. 9.4.2026., i 6.5.2026. od 200,00 EUR za svaki (Tbr. 8. t. 1.), ukupno 600,00 EUR;

- zastupanje na ročištima 16.1.2026., 27.3.2026., 9.4.2026., i 18.5.2026. u iznosima od 200,00 EUR za svako (Tbr. 9. t. 1.), odnosno ukupno 800,00 EUR.

- trošak PDV-a (25%) od 400,00 EUR (Tbr. 42), odnosno ukupno 2.000,00 EUR.

26. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.000,00 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

27. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.

Rijeka, 28. svibnja 2026.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).