Poslovni broj:Gž-2028/2023-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesna Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić kao članice vijeća, temeljem nacrta odluke više sudske savjetnice – specijalistice Katarine Bižaca, u pravnoj stvari tužitelja PF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draženu Štivić, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Širolina ulica 4, Zagreb, OIB: 57500462912, zastupanog po OD Zagoršćak & partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pn-144/2021-26 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj Pn-144/2021-26 od 21. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 da isplati tužitelju CF, Bošnjaci, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 1.356,16 EUR / 10.218,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 19. 11. 2021. kao podnošenja zahtjeva za naknadu štete tuženiku pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912 da tužitelju CF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku na ime parničnog troška naknadi iznos od 1.519,68 EUR1 / 11.450 kn, u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa od 1.741,95 EUR.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22,155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Neosnovano tužitelj u žalbenim navodima ukazuje da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer u pobijanoj odluci ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Izreka prvostupanjske presude je jasna i razumljiva, ista ne proturječi razlozima presude te obrazloženje prvostupanjske odluke sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 1. i 2. ZPP). Koje će činjenice nakon tako provedenog dokaznog postupka uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Time što prvostupanjski sud nije prihvatio neki od dokaznih prijedloga, sud tužitelja nije onemogućio u raspravljanju pred sudom u smislu odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, jer je neprovođenje predloženog dokaza valjano obrazložio.

7. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja prema tuženiku za naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 1.356,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

10. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj dana 27. prosinca 2020. na auto cesti A3, dionica 185 km + 500 m sjeverne kolničke trake oko 20:20 sati upravljajući vozilom - osobnim automobilom marke VW, Golf 2.0 TDI, reg. oznake [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], udario svojim prednjim dijelom vozila u neoznačeni metalni predmet koji se nalazio na prometnoj traci kojom je vozio, da zbog nastalih oštećenja vozilom više nije bilo moguće upravljati pa je tužitelj putem vučne službe izašao sa auto ceste na izlaznoj postaji Nova Gradiška u 22:11 sati,

- da je na tužiteljevom vozilu došlo do oštećenja – imovinske štete,

- da je tužitelj za vožnju autocestom platio cestarinu.

11. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu, da li tuženik odgovara po principu ugovorne ili izvanugovorne odgovornosti, uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja, odnosno da li je tuženik poduzeo sve mjere kako bi spriječio nastanak štete na vozilu tužitelja, a sporna je i visina štete.

12. Nije sporno da su Opći uvjeti korištenja autoceste (nastavno Opći uvjeti) sastavni dio ugovora o korištenju autocesta i objekata s naplatom kojima upravlja tuženik, da se ugovor smatra sklopljenim između korisnika, ovdje tužitelja i tuženika svakim ulaskom vozila na autocestu ili objekt s naplatom cestarine. Čl. 4. Općih uvjeta propisane su obveze, odnosno dužnosti korisnika autoceste, dok su čl. 18. Općih uvjeta propisane obveze i odgovornosti Hrvatskih autocesta.

13. Analizirajući navedene obveze iz Općih uvjeta, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da u istima nigdje nije navedena obveza tuženika da korisniku naknadi štetu, koja mu je nastala vezano za korištenje autoceste. Dakle, navedenim Općim uvjetima nije propisana obveza tuženika za naknadom štete koja nastane korisniku zbog korištenja iste. Potrebno je u tom smislu žalitelju odgovoriti da tuženik nije izvršio, niti jednu povredu ugovora, odnosno ugovorne obveze regulirane Općim uvjetima, te stoga tuženik ne može primjenom odredbi o ugovornoj odgovornosti odgovarati tužitelju za štetu koja mu je nastala korištenjem tijekom korištenja autoceste, nego ta obveza tuženika proizlazi iz Zakona i podzakonskih akata, pod određenim pretpostavkama.

14. Odredbama čl. 26. i čl. 81. st.1. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13,92/14 I 110/19 – nastavno: ZOC) propisano je da su Hrvatske autoceste d.o.o. dužne na temelju tog Zakona i drugih propisa osigurati: neometan i siguran promet na javnim cestama za koje su te ceste građene, uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila, te drugih stvari s javne ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta, te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na njima, te očuvanje i zaštitu okoliša, dok je st. 2. citirane zakonske odredbe propisano da obavljanje poslova iz st. 1. obavlja trgovačko društvo, ustanova, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba koje upravlja javnom cestom može povjeriti drugim pravnim osobama.

15. U postupku je nesporno utvrđeno da autocestom upravlja tuženik koji je dužan sukladno odredbama Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta (NN 90/14) i Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14) dužan osigurati takav ustroj koji će omogućiti obavljanje poslova vezan za građenje, rekonstrukciju i održavanje ceste propisanih Zakonom o cestama, za autoceste, na način da cestu na siguran način mogu koristiti svi korisnici ceste.

16. Dakle, Zakonom o cestama se uređuje pitanje autocesta, te je istim određena obveza normiranog nositelja, u konkretnom slučaju tuženika da osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama za koje su te ceste građene, uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari sa javne ceste, obavještavanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta, te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje promete na toj cesti, a te obveze su dodatno precizirane podzakonskim aktima, odnosno Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta.

17. Navedeni podzakonski akti propisuju radnje koje je tuženik kao pravna osobe nadležna za održavanje autocesta dužan poduzeti u svrhu održavanja cesta, propisana je obveza uspostave i učestalost ophodnje, te način na koji se poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti.

18. Odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugom prouzroči štetu, ima obvezu naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Tuženik kao trgovačko društvo koje upravlja autocestom, ima izvanugovornu odgovornost za naknadu štete zbog oštećenja vozila koja su nastala na autocesti, te odgovara po načelu presumirane krivnje.

20. Međutim, tuženik, kao upravitelj autoceste, ne može biti odgovoran za štete koje prouzroče korisnici koji prilikom korištenja autoceste postupaju suprotno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama.

21. Za odgovornost tuženika potrebno je utvrditi da li je tuženik kao osoba koja upravlja autocestom osigurao sve radnje koje će omogućiti sigurnu uporabu autoceste na način da ju mogu na siguran način koristiti svi korisnici ceste, odnosno da li je tužitelj što propustio učiniti, a također je potrebno utvrditi i postupanje tužitelja odnosno da li je u konkretnom slučaju postupanje tužitelja bilo u skladu sa važećim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (dalje: ZOSPC), odnosno da li je tužitelj dokazao da je njegovo ponašanje bilo u skladu sa ZOSPC.

22. Sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja javne ceste smatra obavljenom, ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom.

23. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz iskaza svjedoka ĐF – ophodara tuženika i putnog radnog lista br. 3686/2020 i br. 3687/2020 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] proizlazi da je ophodarska služba dana 27. prosinca 2020. tijekom smjene od 07,00 sati do 19,00 sati kao i tijekom smjene od 19,00 sati do 07,00 sati narednog dana, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu s naprijed naznačenim Pravilnikom. Predmetnog dana ophodarska služba tuženika, u drugoj smjeni, obišla je dio kolnika na kojem se dogodila prometna nesreća neposredno prije nastanka prometne nesreće, u vremenskom razdoblju od 19:30 do 20:10 sati, kojom prilikom na kolniku autoceste nije pronađen predmet koji bi ugrožavao sigurnost prometa,

- da je ophodnja na dan 27. prosinca 2020. kada se dogodila sporna prometne nezgoda, na dionici autoceste kojom upravlja tuženik, a na kojoj se dogodila prometna nezgoda, organizirana svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata, na način da je ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazila autocestu,

- ophodarska služba tuženika dana 27. prosinca 2020. u cijelosti postupila u skladu s pravilima struke i propisima, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19), Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14), te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), ovo stoga što je u ophodnji koja je bila prije štetnog događaja (koji je nastao oko 20:20 sati), dakle u vremenskom razdoblju od 19:30 do 20:10 sati, tom ophodnjom utvrdila da na kolniku autoceste nije pronađen predmet koji bi ugrožavao sigurnost prometa,

- da u konkretnom slučaju prije prometne nesreće nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste tuženiku, niti djelatnicima policije, da se na kolniku autoceste nalazi predmet, što također upućuje na činjenicu da je metalni predmet neposredno prije naleta vozila tužitelja pao s teretnog vozila na kolnik autoceste,

- da predmetna prometna nesreća nije nastala uslijed radnje ili propusta u radu ophodarske službe tuženika budući da je ophodnja uredno obavljena.

24. Za naprijed navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa zbog toga ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze ocijenio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju čvrsto uporište u dokaznoj građi.

25. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je metalni predmet na kolnik autoceste dospio na način da je otpao s vozila neposredno prije same prometne nezgode, uslijed čega objektivno nije bilo moguće ukloniti predmet s kolnika prije prometne nezgode, budući da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu predmetne dionice autoceste. S obzirom da ova prometna nesreća nije nastala uslijed radnje ili propusta u radu ophodarske službe tuženika, ne postoji osnova za odgovornost tuženika po načelu krivnje.

26. Nije dokazano niti da na strani tuženika postoji odgovornost po objektivnom načelu, jer tuženik se u smislu odredbe čl. 1074. ZOO ne može smatrati imateljem opasne stvari, metalnog predmeta na kolniku autoceste, jer je očito da je metalni predmet otpao sa vozila koje se kretalo autocestom neposredno prije tužitelja, te je za i isto odgovoran vlasnik vozila s kojeg je predmet otpao, a koji je bio dužan otpali predmet ukloniti s kolnika autoceste, a što su bili dužni učiniti i vozači koji su se kretali prije tužitelja, a ovo je utvrđeno iz samog iskaza tužitelja, koji je naveo da su neka vozila već prije naleta tužitelja naletjela na taj predmet, te su bila zaustavljena u zaustavnom traku autoceste.

27. Ovaj žalbeni sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju uzrok nastanka štete na tužiteljevom vozilu u postupanju vozila sa kojega je pao predmet na koji je tužitelj naletio, ali i u radnjama tužitelja koji nije prilagodio vožnju uvjetima koji su bili na cesti, odnosno nije prilagodio brzinu, niti duljinu svjetala uvjetima na cesti, jer je vozio brzinom od 130 km/h, iako je vidio da je vozilo već zaustavljena u zaustavnom traku, pa je mogao opravdano zaključiti da treba povećati oprez i smanjiti brzinu kretanja, a pogotovo prilagoditi duljinu svjetala uvjetima na cesti budući da je bila noć, a vozilo koje se kretala prije njega bilo je zaustavljeno u zaustavnom traku sa uključenim svim pokazivačima smjera.

28. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dužan naknaditi štetu tužitelju, u smislu čl. 1045. ZOO, a tužitelj naknadu štete može, temeljem odredbe čl.1074. ZOO, tražiti od imatelja odnosno vlasnika vozila s kojega je otpao predmet na koji je tužitelj naletio, jer se vozilo sa kojega je otpao predmet smatra opasnom stvari.

29. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.

30. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP), valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić