REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Europska avenija 7

P-958/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

P R E S U D A

N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja KO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić, Ena Petrović, iz Osijeka, protiv I- tuženika EO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Iliću, odvjetniku iz Zagreba i II- tuženice ĐO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GO, I-tuženice, a u odsutnosti II- tuženice, 28. svibnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj KO suvlasnik u 1/4 dijela, I-tuženica EO suvlasnik u 2/4 dijela i II- tuženica ĐO suvlasnik u 1/4 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stan na I. katu (E-5) suvlasnički udio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički udjeli, a koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe, ukupne površine 54,93 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa] sagrađenoj na kč.br.

6553 ukupne površine 399 m2.

II/ Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina parničnih stranaka tužitelja KO suvlasnika u 1/4 dijela, I-tuženice EO, suvlasnice u 2/4 dijela i II-tuženice ĐO, suvlasnice u 1/4 dijela na nekretnini 5. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-5) suvlasnički udio koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički udjeli na stanu na I. katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe ukupne površine 54,93 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], ukupne površine 399 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], civilnom diobom, sudskom prodajom i podjelom polučene cijene strankama razmjerno veličini njihovim suvlasničkim dijelovima.

III/ Nalaže se I-tuženici EO da u roku 15 dana tužitelju KO naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 4.823,23 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 6. ožujka 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da je upisan kao suvlasnik u 1/4 dijela nekretnine koja predstavlja stan na prvom katu od 54,93 m[2] koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška]. Navodi da je I-tuženica EO suvlasnica u 2/4 dijela predmetnog stana, a II-tuženica ĐO u 1/4 dijela, te da je kod ovoga suda pokrenuo izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, a koji je postupak obustavljen budući da je I-tuženica EO osporila suvlasničke omjere stranaka. Pojašnjava da je suvlasništvo stranaka na predmetnom stanu upisano na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pok. JO od 6. srpnja 2010. koju su naslijedili tužitelj u 1/4 dijela, I-tuženica EO u 1/4 dijela, II-tuženica ĐO u 1/4 dijela, te ČO u 1/4 dijela. Budući da je ČO svoj suvlasnički dio naknadno prenijela na svoju sestru, I- tuženicu EO, ista je postala suvlasnica nekretnine u 2/4 dijela. S obzirom da tužitelj ne koristi predmetni stan, da nije u posjedu istog, te da ne ostvaruje nikakve civilne plodove iz stana, predložio je sudu da donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženica EO se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da se radi o stanu u kojem živi i ostvaruje svoje životne potrebe dulji niz godina zbog čega je istakla prigovor prava na dom koje je zaštićeno člankom 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 8. t.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pojašnjava da bi razvrgnućem suvlasničke zajednice došlo do povrede načela razmjernosti. Smatra da se država u konkretnom slučaju ne bi trebala miješati u pravo suvlasnika na mirno korištenje i uživanje prava vlasništva jer razvrgnuće nije nužno za ostvarivanje vlasničkih prava tužitelja odnosno nije razmjerno potrebi tužitelja u odnosu na potrebe I-tuženice budući da vlasnička ovlaštenja tužitelja nisu ničim ugrožena, te bi se cilj konzumiranja njegovih vlasničkih ovlaštenja mogao postići na drugi način i blažom mjerom u odnosu na razvrgnuće suvlasničke zajednice koja bi za posljedicu imala iseljenje I-tuženice iz doma u kojem živi. Da se radi o njezinom domu I-tuženica objašnjava time što je navela da je stan u kojem je živjela prije Domovinskog rata, a koji se nalazi u Osijeku, na adresi u [adresa], teško oštećen tijekom ratnih razaranja zbog čega je 1993. preselila kod svoje majke u predmetni stan u [adresa] u kojem se brinula kako o majci, tako i o nepokretnoj sestri ČO. Navodi da se nakon majčine smrti u stanu nastavila brinuti o sestri koja sada živi na adresi u [adresa]. Napominje da je i predmetni stan u [adresa], također bio oštećen tijekom Domovinskog rata zbog čega ga je obnovila svojim sredstvima, što je bilo poznato kako tužitelju, tako i II-tuženici ĐO, te da tužitelj nikada nije pokazao brigu za stan niti je sudjelovao u razmjernom snošenju nužnih troškova za održavanje stana, plaćanje pričuve ili njegovog otkupa. Uzimajući u obzir navedeno, I- tuženica EO je predložila sudu da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. Na pripremnom ročištu održanom 4. travnja 2025. I-tuženika EO je navela da smatra kako joj pripada veći suvlasnički omjer na predmetnom stanu budući da ga je u cijelosti otplatila i da je u isti ulagala svoja sredstva.

3. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. rujna 2025. II-tuženica ĐO je izjavila da u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev zbog čega je u odnosu na nju donesena presuda na temelju priznanja sukladno čl. 331. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - u nastavku teksta ZPP).

4. Nakon što je I-tuženica EO odgovorila na tužbu, tužitelj je osporavao njezino navodno pravo na dom u odnosu na predmetnu nekretninu smatrajući da se u ovoj pravnoj stvari ne radi niti o prodaji, niti da se dovodi u pitanje njezino pravo da ostvaruje svoja vlasnička ovlaštenja na stanu. Ako su istiniti navodi I-tuženice da je prije Domovinskog rata živjela u stanu u [adresa] na kojem joj je i dalje prijavljena adresa prebivališta, tužitelj smatra da je ista mogla osposobiti taj stan za stanovanje, a ne uzurpirati stan koji je u suvlasništvu parničnih stranaka u ovom sudskom postupku.

5. U dokaznom postupku pročitani su: izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (list 4 spisa), Rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1-56/2023-5 od 26. svibnja 2023. ( list 5-7 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pok. JO broj O-891/2010-4 od 6. srpnja 2010. (list 8-10 spisa). Izvršen je uvid u fotografije stana u [adresa] (list 24 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka AO (list 41-42 spisa), LO (list 42 spisa), ŽO (list 55 spisa), tužitelja KO (list 55-56 spisa), I-tuženice EO (list 56 spisa), II-tuženice ĐO (list 57 spisa). Na okolnost mogućnosti geometrijske diobe nekretnine provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Stjepanu Levaku (list 64-80, 88-89 spisa).

5.1. Sud je odbio dokazni prijedlog I-tuženice EO za saslušanje svjedoka TO, FO, VO, RO i UO na okolnost njezinog prava na dom budući da su činjenice koje bi se trebale utvrditi saslušanjem predloženih svjedoka (pravo na dom) već utvrđene na temelju drugih provedenih dokaza.

5.2. I-tuženica EO je odustala od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka IO i DO.

6. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za razvrgnuće suvlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stan na I. katu koji se sastoji od dvije i pol sobe, kuhinje, kupaonice, nužnika, predsoblja i lođe od 54,93 m[2] , etažno vlasništvo E-5, suvlasnički dio s neodređenim omjerom, a koji se nalazi u zgradi u [adresa].

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj ovosudnim Rješenjem broj R1-56/2023 od 26. svibnja 2023. u postupku razvrgnuća suvlasništva upućen u parnični postupak jer se I-tuženica EO protivila diobi i načinu diobe suvlasničke zajednice i jer je osporavala suvlasničke omjere na predmetnoj nekretnini;

- da je tužitelj nećak I-tuženice EO i bratić II-tuženice ĐO;

- da su predmetni stan u [adresa] iza pok. JO (majka I- tuženice EO i ČO, baka tužitelja i II-tuženice ĐO) nasljeđivanjem stekli tužitelj KO, I-tuženica EO, II-tuženica ĐO i ČO, svaki u 1/4 dijela;

- da je ČO (sestra I-tuženice i tetka tužitelja i II-tuženice) svoju 1/4 dijela predmetnog stana darovala I-tuženici EO,

- da je sadašnje zemljišno knjižno stanje takvo da su na predmetnom stanu upisani kao suvlasnici tužitelj u ¼ dijela, I-tuženica EO u 2/4 dijela i II-tuženica

ĐO u ¼ dijela;

- da je I-tuženica EO do Domovinskog rata živjela u svom stanu u [adresa];

- da su prije Domovinskog rata u stanu u [adresa] (koji je predmet ovog postupka) živjeli njezini roditelji pok. JO i pok. MO,

- da ČO živi u svom stanu u [adresa];

- da je I-tuženica EO **.**.2024. prijavila svoje prebivalište na adresi u [adresa];

- da je I-tuženica EO Ugovorom o darovanju od 1. srpnja 2024. svoj stan u [adresa] u [adresa] darovala svome sinu.

7.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], Rješenja o nasljeđivanju iza pok. JO, iskaza I- tuženice EO, Uvjerenja o prebivalištu i Rješenja R1-56/2023.

8. Među strankama je sporna veličina suvlasničkih omjera parničnih stranaka, te osnovanost prigovora I-tuženice EO o pravu na dom.

9. Prema odredbi čl.47. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u nastavku: ZV), suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva ako je moguće i dopušteno i to mu pravo ne zastarijeva. Pravo na razvrgnuće ostvarivat će suvlasnik u sporazumu sa svim suvlasnicima s kojima razvrgava suvlasništvo (dobrovoljno razvrgnuće), ili putem suda (sudsko razvrgnuće), ako nije što drugo zakonom određeno (čl. 48. st.2. ZV).

9.1. Prema odredbi čl.50. st.1. ZV, kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu st. 1. ovog članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski. Ako geometrijska dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos će se podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno-razvrgnuće).

10. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da je isti napravljen bez očevida na licu mjesta, na temelju izvedbenog projekta arhitekture zgrade u kojoj je izgrađen predmetni stan, a koji je pribavljen od strane Državnog arhiva u Osijeku, te na temelju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], E-5. Vještak je u nalazu naveo da se predmetni stan sastoji od dvije i pol sobe, hodnika, kuhinje, kupaonice, toaleta i lođe, da je isti površine od 54,93 m[2] , da zbog malene površine i položaja instalacija nije moguće podijeliti kupaonicu na dvije funkcionalne kupaonice bez opsežnih građevinskih radova što je prvi preduvjet za podjelu stana na dvije funkcionalne geometrijske cjeline, da instalacije kuhinjskog odvoda iz kuhinje također ne bi bilo moguće pomaknuti u neku od soba kako bi se izvela funkcionalna kuhinja pogotovo zbog smještaja sustava odvodnje u vertikali zgrade. Vještak je u konačnici naveo da ne postoji mogućnost geometrijske diobe predmetnog stana bez značajnih ulaganja u građevinske radove na dvije odvojene geometrijske cjeline. Usmeno saslušan na ročištu, vještak je pojasnio da predmetni stan nije moguće podijeliti ni na tri funkcionalne cjeline u smislu da svaka bude posebna stambena jedinica odnosno samostalna uporabna cjelina.

10.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka cijeneći ga istinitim i objektivnim i danim sukladno pravilima struke iz razloga što je vještak argumentirano odgovorio na postavljeni zadatak od strane suda, a ni stranke u konačnici nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Iako je tužitelj predlagao da se vještačenje provede očevidom na licu mjesta, sud radi ekonomičnosti postupka nije odredio očevid budući da se radi o stambenoj zgradi s postojećim projektom i ostalom građevinskom dokumentacijom u odnosu na koju je vještak na temelju materijalne dokumentacije mogao izraditi nalaz i mišljenje što je u konačnici i napravio.

11. Svjedokinja AO je iskazala da poznaje parnične stranke, da I-tuženicu EO poznaje jer su zajedno išle u školu, da se s njom i danas često druži, da joj je poznato da je EO zajedno sa svojim roditeljima prvo živjela u stanu koji se nalazio u [adresa] u [adresa], da su zatim njezini roditelji dobili stan na [adresa], da se EO sa svojim mlt. sinom preselila kod roditelja u stan na [adresa] jer je ovaj stan u [adresa] nakon Domovinskog rata bio oštećen budući da ga je udarila granata, otišao je krov, nije bilo prozora ni kupatila, struja je bila isključena, a vodu su dovodili iz dvorišta. Iskazala je da EO danas živi kod svoje sestre ČO u njezinom stanu. Na poseban upit suda koliko dugo I-tuženica EO živi kod svoje sestre ČO, svjedokinja je iskazala da ona tamo živi unazad nekoliko godina. Na poseban upit suda živi li EO kod ČO ili u stanu na [adresa], svjedokinja je iskazala da ona zapravo živi u stanu na [adresa], ali da pomaže svojoj sestri ČO, a nekada kod nje i prespava jer je ona nepokretna. Iskazala je da u Đurđicinom stanu EO ne može živjeti jer je to mali stan. Misli da je možda prije dvije godine zadnji puta bila kod EO u stanu na [adresa]. Koliko zna u tom stanu ne živi nitko, a svi imaju ključeve. Na poseban upit suda kako nitko ne živi u tom stanu kada je prethodno rekla da u njemu živi EO, svjedokinja je iskazala da u njemu živi EO, a da Zoricina sestra ČO živi sama u svom stanu koji je funkcionalan samo za jednu osobu i to za invalida. Zoricin sin je završio slikarstvo i on je akademski slikar i trenutno živi i radi u [adresa], a kada dođe u Osijek, on dođe kod EO u stan na [adresa]. Što se tiče stana u [adresa], svjedokinja je iskazala da taj stan sada obnavlja Zoricin sin.

12. Svjedokinja LO je iskazala da poznaje parnične stranke, da I-tuženicu EO poznaje još od 1967. i da su prijateljice, da je EO prvo živjela sa svojim roditeljima u [adresa], a da sada živi na [adresa]. Iskazala je da se EO preselila na [adresa] za vrijeme Domovinskog rata kada je taj stan u [adresa] bio oštećen. EO je u stanu na [adresa] živjela sa svojom majkom i sinom, a nakon majčine smrti je ostala u stanu živjeti sama jer joj se sin odselio u Austriju. Iskazala je da Zoricina sestra ČO živi u svom stanu koji se također nalazi na [adresa] i koji je u blizini ovog stana u kojem živi EO. ČO je inače nepokretna i ona je za vrijeme Domovinskog rata također živjela sa EO i njezinom majkom u stanu u kojem je sada EO. Iskazala je da je nedavno bila kod EO u stanu na [adresa], i da zna da EO živi u tom stanu. Sa EO se viđa često i to možda dva puta mjesečno, nekada vani, a nekada kod nje. Svjedokinja je iskazala da koliko ona zna da EO osim tog stana u kojem živi nema u vlasništvu neku drugu nekretninu i da je EO po njezinoj osobnoj procjeni na rubu socijalnog slučaja tj. da jedva preživljava.

13. Svjedok BO je iskazao da poznaje I-tuženicu EO, a II- tuženicu ĐO samo iz viđenja. Poznato mu je da EO živi u stanu u [adresa] iz razloga što je u toj zgradi živjelo njegovo kumče i što je on tamo dolazio i igrao se još kao dijete oko 1996. ili 1997. godine. Koliko zna taj stan je Zoricino vlasništvo. Sjeća se da je još od prije u tom stanu zajedno sa EO živjela njezina majka i sin, a da sada u tom stanu živi samo EO. Svjedok je iskazao da on osobno ne posjećuje EO, međutim da sve ovo zna iz razloga što ju vidi tamo na [adresa] kada dođe posjetiti roditelje. Iskazao je da je bio kod EO u stanu i da je jedno vrijeme znao doći kod nje kada je šetao psa njezine sestre, međutim da ne može reći da je aktivno posjećuje.

14. Tužitelj KO je iskazao da živi u [adresa] u svom stanu, da u vlasništvu ima i vikendicu koja se nalazi pored [adresa] kao i još jedan stan u [adresa], da je suvlasnik jedne kuće i u Bijelom Brdu. Iskazao je da je rođen u [adresa] gdje je živio do 1992., da su u to vrijeme u stanu na [adresa] živjeli njegovi djed i baka, da je EO živjela u svom stanu u [adresa], a da je tetka ČO živjela u svom stanu na adresi [adresa]. Iskazao je da se prvi puta u Osijek vratio nakon rata i da je tada EO prešla živjeti kod ČO u njezin stan na [adresa], budući da je ČO bila invalid, a EO se brinula o njoj, da je stan na [adresa] tada bio prazan jer su baka i djed u međuvremenu umrli, da je ključ od tog stana imala EO. Iskazao je da sigurno zna da EO nije živjela u stanu na [adresa] jer su uvijek oni spavali u tom stanu kada su dolazili iz [adresa], a dolazili su na više desetina puta nakon rata, pa sve do unazad 10-12 godina. Poznato mu je da je stan u [adresa] oduvijek bio Zoricino vlasništvo i da to nije mali stan, te da je EO taj stan prebacila na svoga sina tijekom ovog sudskog postupka i to sve kako bi obmanula sud da nema gdje živjeti. Iskazao je da je u međuvremenu i Đurđicin stan na [adresa] također prepisan na Zoricinog sina. S obzirom da Zoricin sin živi u [adresa], i da joj je to sin jedinac, tužitelj je iskazao da mu nije jasno kako to da EO nema gdje živjeti kada joj sin ima dva stana u [adresa], a on živi u [adresa].

15. I-tuženica EO je iskazala da je u stanu u [adresa] živjela zajedno sa sinom do 1991. ili 1992. Budući da je taj stan bio oštećen u ratu i više nije bio za živjeti, nije bilo ni struje ni vode, zajedno sa sinom je otišla živjeti u stan na [adresa]. Tada su u tom stanu na [adresa] živjeli njih dvoje zajedno s njezinim roditeljima, dok joj je sestra ČO živjela u svom stanu. Iskazala je da i danas živi u stanu na [adresa]. Pojasnila je da je prvo na stanu u [adresa] imala stanarsko pravo, da je poslije taj stan otkupila i da je taj stan sada u vlasništvu njezinog sina K. Misli da je taj stan na njega prepisala prije oko 5 godina. Iskazala je da je taj stan u [adresa] polako počela sređivati za stanovanje onoliko koliko joj je mirovina dozvoljavala, negdje tijekom 2012. godine, da u svom vlasništvu ima 2/4 dijela nekretnine u Baranji na kojoj je nekada bila kuća koja je srušena, da u Baranji ima u suvlasništvu i 2/4 dijela zemlje koja je veličine oko 3,8 jutara. Iskazala je da bi pristala isplatiti tužitelja i II-tuženicu ĐO za njihov dio predmetnog stana, ako bi joj oni vratili ono što je ona uložila u stan. Na poseban upit punomoćnika tužitelja I- tuženica EO je iskazala da je njezino prebivalište cijelo vrijeme prijavljeno na [adresa], da joj pošta dolazi i na [adresa], da je na [adresa] prijavila prebivalište unazad 2 godine, te da je sinu darovala stan u [adresa] putem darovnog ugovora, ali da se sada ne može točno sjetiti koje je to godine bilo. Nakon što je punomoćnik tužitelja stavio primjedbu na iskaz I-tuženice u smislu da je ista stan u [adresa] temeljem darovnog ugovora prebacila na sina 1. srpnja 2024., a ne od prije 5 godina, I-tuženica EO je iskazala da se zabunila i da je zaista Ugovor o darovanju sklopila 1. srpnja 2024.

16. II- tuženica ĐO je iskazala da joj je poznato da je njezina tetka SO živjela u [adresa] negdje do 1994. godine, da je nakon toga ista otišla živjeti kod sestre ČO na adresi u [adresa]., da joj nije poznato da bi SO ikada živjela u stanu na [adresa], da je tetka ČO bila invalid u kolicima koja je sebi kupila stan na [adresa], misli tijekom 1989. godine, da je tada njezina baka prešla živjeti kod ČO da se brine o njoj, da je u stanu na [adresa] djed ostao živjeti sam, da je djed umro u veljači 1993. i da je nakon toga taj stan ostao prazan. S obzirom da je slušala iskaz tužitelja, potvrdila je da je istina da su on i njegova majka nakon Domovinskog rata više puta dolazili u Osijek u stan na [adresa] i da su tamo spavali. Iskazala je da je cijelo to vrijeme tetka SO živjela kod ČO u stanu, da ČO nije udana i da nema djece. Iskazala je da joj nije poznato je li stan u [adresa] bio oštećen za vrijeme rata, budući da je u to vrijeme bila dijete. Sjeća se da ju je SO u taj stan u [adresa] dovela tijekom 2021., i da zna da je stan bio okrečen i da su bili postavljeni laminati. Iskazala je da je stan na [adresa] bio jednosoban stan koji ima jednu sobicu i još jednu dnevnu sobu. U tom stanu je zadnji put bila 2016., i zna da je u jednoj sobi spavala ČO, a u drugoj SO i da su njih dvije tamo sigurno zajedno živjele. Iskazala je da je SO i ČO dolazila pomoći i u vrijeme panedemije Covid 19 i da su njih dvije u to vrijeme također zajedno živjele.

17. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je I-tuženica EO, nakon što joj je stan u [adresa] u [adresa] bio oštećen za vrijeme Domovinskog rata, zajedno sa svojim sinom preselila kod svojih roditelja u stan u [adresa] koji je u konačnici i naslijedila u ¼ dijela 20. svibnja 2010. iza smrti majke. Sud je povjerovao I-tuženici EO da ona i danas živi u tom stanu budući da je to potvrdila svjedokinja LO kojoj je sud u cijelosti povjerovao cijeneći njezin iskaz istinitim jer je životno i logično iskazivala o svim činjenicama, a nije osobno motivirana za ishod ovog sudskog postupka. Sud je u tome dijelu povjerovao I-tuženici i jer je svjedok BO potvrdio da je ista još devedesetih godina tamo živjela budući da je u to vrijeme dolazio u tu zgradu, a i danas tamo viđa I-tuženicu kada dođe posjetiti roditelje. Svjedok je potvrdio da je čak i bio kod I-tuženice u tom stanu kada je šetao psa njezine sestre. Sud je povjerovao svjedoku ŽO iz istih razloga kao i svjedokinji LO, dakle jer nije osobno motiviran za ishod ovog postupka, a iskazivao je smisleno i uvjerljivo. S druge pak strane sud nije povjerovao tužitelju i II-tuženici ĐO da je I-tuženica zapravo živjela kod svoje sestre ČO iz razloga što nije logično da bi ista s maloljetnim sinom, pored većeg stana roditelja, živjela u malom sestrinom stanu koja je još pri tome invalid, a posebno nije logičan dio iskaza II-tuženice ĐO kada je iskazala da je jedno vrijeme u Đurđicinom stanu sa ČO, EO i njezinim sinom, živjela i Đurđicina i Zoricina majka.

17.1. U odnosu na iskaz svjedokinje AO, sud je njezin iskaz cijenio nevjerodostojnim budući da je iskazivala proturječno i konfuzno na način da je prvo rekla da I-tuženica EO živi u stanu na [adresa], zatim da živi kod svoje sestre ČO, zatim da ipak živi u stanu na [adresa], da bi u jednom trenutku rekla da je taj stan prazan. Iako se svjedokinja pravdala time da u početku nije razumjela pitanje i da nije znala „te pravničke cake“, sud njezin iskaz nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

18. Uzimajući u obzir navedeno, utvrđeno je da je predmetni stan u [adresa], na adresi [adresa], zaista dom I-tuženice EO jer je ista tijekom postupka dokazala da stvarno i u kontinuitetu (30 godina) živi u tom stanu, te da se u istom odvija njezin privatni i obiteljski život. Da bi neki stambeni prostor bio nečiji dom, nije nužno potrebno da osoba ima prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na toj adresi, jer dom u smislu čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: Konvencija) može biti i nečiji privremeni smještaj ako je tijekom duljeg vremena postao središte nečijeg privatnog života, zbog čega je nebitna činjenica što je I-tuženica svoje prebivalište na predmetnom stanu prijavila tek 1. srpnja 2024.

18.1. Odredbom čl.8. Konvencije uz Protokol broj 1. propisano je pravo svakoga na poštivanje svoga privatnoga i obiteljskog života, doma i dopisivanja, te pravo na mirno uživanje svoje imovine koje nitko ne može biti lišen, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Također je i Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) pravo na dom kao jedno od temeljnih ustavom zaštićenih prava propisano odredbom čl.34.st.1. S druge strane, odredbom čl. 48. Ustava, štiti se pravo vlasništva koje njegove nosioce obvezuje.

18.2. Dakle, iako je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo, pravo na dom u svom izvornom značenju ima zapravo javnopravno značenje, pri čemu se prvenstveno misli na postupanje tijela javne vlasti i gubitak prava na dom. U konkretnom slučaju je utvrđeno da ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa zbog čega u takvoj situaciji pravo na dom treba sagledati i sa stajališta tužitelja i I-tuženice EO.

18.3. Iako je sud utvrdio da predmetni stan predstavlja dom I-tuženice EO jer iz rezultata raspravljanja proizlazi da u njemu kontinuirano stanuje dugi niz godina i da je s njim ostvarila trajnu životnu povezanost, sama činjenica prava na dom ne predstavlja zapreku za razvrgnuće suvlasništva. Za napomenuti je da se zahtjev tužitelja za razvrgnuće temelji na zakonskom pravu suvlasnika da zahtjeva razvrgnuće suvlasničke zajednice, pri čemu je cilj postupka zaštita vlasničkih prava i omogućavanje slobodnog raspolaganja suvlasničkim dijelom nekretnine. Stoga miješanje u pravo I-tuženice EO na poštivanje doma ima zakonsku osnovu i legitiman cilj. Pri ocjeni razmjernosti, sud je osobito cijenio činjenicu da je I- tuženica EO u trenutku pokretanja ovog postupka bila vlasnica drugog stana u [adresa] i da je nakon pokretanja ovog postupka taj stan darovala svome sinu, te se time zapravo dobrovoljno odrekla nekretnine koja joj je mogla služiti za podmirenje njezinih stambenih potreba. Budući da je takvo raspolaganje imovinom uslijedilo nakon što su pokrenuti postupci razvrgnuća i ovaj parnični postupak, sud je utvrdio da je I-tuženica darovanjem stana sinu postupala s ciljem da onemogući druge suvlasnike u pravu na razvrgnuće što predstavlja okolnost od osobite važnosti pri ocijeni osnovanosti njezinog prigovora prava na dom. Sud stoga smatra da se I- tuženica ne može s uspjehom pozivati na stanje stambene ugroženosti jer je ono posljedica njezine vlastite odluke da tijekom postupka otuđi nekretninu u kojoj je mogla stanovati. Sve i da se uzme u obzir činjenica da je predmetni stan u [adresa] bio oštećen uslijed Domovinskog rata, za napomenuti je da je I-tuženica u razdoblju od 30 godina taj stan mogla obnoviti pogotovo stoga što je sama iskazala da je svojim sredstvima otkupila stan na [adresa] i da ga je svojim sredstvima obnovila, iz čega proizlazi da je sredstava za obnovu imala. Osim toga, iz utvrđenih činjenica proizlazi i to da je I-tuženica EO vlasnica još nekih nekretnina u Baranji što također potvrđuje da nije riječ o osobi bez ikakve imovine, tim više što će ista civilnom diobom za svoj suvlasnički omjer predmetnog stana (2/4 dijela) dobiti i određeni novčani iznos u postupku razvrgnuća zbog čega neće biti ostavljena bez naknade za svoj suvlasnički dio, te će biti u mogućnosti pobrinuti se za svoje stambeno pitanje. S druge strane, odbijanjem zahtjeva za razvrgnuće, tužitelj bi bio trajno onemogućen u ostvarivanju zakonom zajamčenog prava da izađe iz suvlasničke zajednice pri čemu za takvo ograničenje ne postoje osobito opravdani razlozi. Vagajući interese stranaka, sud je ocijenio da određivanje civilnog razvrgnuće ne predstavlja nerazmjerno miješanje u pravo I-tuženice EO na poštivanje doma, dok bi uskraćivanje prava tužitelju na razvrgnuće predstavljalo prekomjerno ograničenje njegovog prava vlasništva. Slijedom navedenog, prigovor I-tuženice o povredi prava na dom nije osnovan.

19. Uzimajući u obzir sve navedeno, sud je utvrdio da su parnične stranke suvlasnici na predmetnom stanu u suvlasničkim omjerima kako je to navedeno u točki I/ izreke ove presude budući da isto proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (list 4 spisa), a I- tuženica EO drugačije tijekom postupka nije dokazala. Pri tome je potrebno napomenuti da eventualnim ulaganjem u predmetni stan, I-tuženica EO nije mogla steći veći suvlasnički omjer na tom stanu, a ako je ista zaista ulagala svoja sredstva u stan, prema ostalim suvlasnicima može postaviti samo obveznopravni zahtjev.

20. Budući da je tijekom postupka utvrđeno da nema sporazuma tužitelja i I-tuženice EO oko razvrgnuća predmetnog suvlasništva, te da geometrijska dioba nije moguća, sud je odredio civilno razvrgnuće kao u točki II/ izreke na temelju čl.50. ZV. Također je utvrđeno da predmetno razvrgnuće nije na štetu ostalih suvlasnika u smislu čl.47. st.2. ZV, te da je isto moguće i dopušteno.

21. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, te da je tražio naknadu troška postupka samo u odnosu na I-tuženicu EO, ista mu je dužna naknaditi trošak na temelju čl.154. st.1. ZPP. Tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 4.823,23 eura, a koji trošak obuhvaća sastav tužbe 250 bodova prema Tbr.7.t.1., sastav podneska od 4. rujna 2024. i 31. prosinca 2025. 250 bodova svaki prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištu 17. ožujka 2025. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50 bodova prema T.br.9.t.5., zastupanje na ročištu 4. travnja 2025., 28. svibnja 2025., 26. rujna 2025. i 16. travnja 2026. 250 bodova svaki prema T.br.9.t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 900,00 eura. Sud je priznao tužitelju i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 123,23 eura, te trošak vještačenja u iznosu 200,00 eura. Sud tužitelju nije priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude budući da će o tom trošku odlučiti naknadno nakon što presuda bude objavljena, te trošak pristojbe na presudu jer istu nije ni platio.

Osijek, 28. svibnja 2026.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Kada presudu na temelju priznanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja

2. pun. I-tuženice

3. II-tuženici