Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-334/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras- Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠC s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Snoju odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, protiv tuženika Republika Hrvatska – Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:36162371878, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagreb pod poslovnim brojem Pr-230/2024-23 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagreb pod poslovnim brojem Pr-230/2024-23 od 13. lipnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, za MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 36162371878, Ulica grada Vukovara 33, isplatiti tužitelju CC s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupni bruto iznos od 4.335,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i po stopi po9bliže navedenoj u točki I. izreke.

1.1.U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, za MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 36162371878, Ulica grada Vukovara 33, isplatiti tužitelju CC s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 1.423,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima ukazuje kako je u konkretnom slučaju prilikom donošenja pobijane presude ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.

4. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

5. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje u tekstu: „MUP RH““) raspoređen s danom 01.05.2022. godine u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo za intervencije, Antiteroristička jedinica Lučko na radno mjesto policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko, pri čemu posao obavlja u Lučkom, Zagreb, a koja lokacija obavljanja posla spada u nadležnost Općinskog radnog suda u Zagrebu.

5.1. Isto tako između stranaka nije bila visina tužbenog zahtjeva utemeljena na Odluci o visini naknade za stanovanje donesenoj od strane ministra unutarnjih poslova od dana 1. kolovoza 2019. godine, klasa: 011-02/19-01/169, urbroj: 511-01- 152-19-6.

5.2. Međutim, između stranaka ja kao sporno ostalo pravno pitanje dopuštenosti primjene citirane Odluke u odnosu na pravo naknada za stanovanje djelatnicima MUP RH koji su na osobni zahtjev raspoređeni u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta

6. Naime, odredbom 64. a. st.1. Zakona o policiji (dalje u tekstu: „ZP“) policijskom službeniku raspoređenom u mjesto rada koje je udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova prebivališta, ako nema riješeno stambeno pitanje te ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla, isplatit će se naknada za stanovanje“, dok je st. 4. istog članka određeno da visinu naknade određuje ministar odlukom.

6.1. Odlukom MUP-a o visini naknade za stanovanje, donesene od strane ministra unutarnjih poslova od dana 1. kolovoza 2019. godine, klasa: 011-02/19-01/169, urbroj: 511-01- 152-19-6 za utuženo razdoblje, određeno je da predmetna naknada za stanovanje iznosi 1.000,00 HRK neto mjesečno, što prema fiksnom tečaju konverzije (1 EUR=7, 53450 HRK) iznosi 132,72 EUR neto mjesečno, dok je čl. 2. iste Odluke propisano da će se na navedeni neto iznos obračunati i isplatiti pripadajući doprinosi, porezi i prirezi prema plaći policijskog službenika. Nadalje, odredbama čl. 3. Odredbe propisano je da se ta naknada isplaćuje do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je na osobni zahtjev premješten iz Ravnateljstva policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Specijalna jedinica policije Osijek, gdje je bio zaposlen na radnom mjestu: policijski službenik specijalne policije, u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Antiteroristička jedinica Lučko, na radno mjesto: policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko.

8. Iz stanja i utvrđenje suda prvog stupnja, utemeljenog između ostalog i na dostavljenoj dokumentaciji spisa, u bitnom proizlazi:

- kako je tužitelj je rješenjem MUP-a RH, Uprave za ljudske potencijale, od dana

12.11.2021. godine, klasa: UP/I-112-02/21-05/24, UR.BROJ: 511-01-157-21-67 premješten s danom 17.11.2021. godine u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo specijalne policije, Antiterorističku jedinicu Lučko na radno mjesto Policijski službenik specijalne policije,

- kako je tužitelj rješenjem MUP-a RH od dana 01.05.2022. godine, klasa: UP/I-112- 02/22-02/34, ur.broj: 511-01-157-22-2280, raspoređen s danom 1.05.2022. godine u Ravnateljstvo policije, Zapovjedništvo za intervencije, Antiterorističku jedinicu Lučko, na radno mjesto Policajac-specijalac Antiterorističke jedinice Lučko,

- kako tužitelj tijekom utuženog razdoblja ima prebivalište u [adresa], te nema riješeno stambeno pitanje i ne prima naknadu troškova međumjesnog prijevoza na posao i s posla,

- kako iz nalaza i mišljenja od 27.11. 2024. Vještak Tkalec d.o.o. proizlazi da bi naknada za stanovanje koju bi tužitelj ostvario, a da mu je ista obračunavana prema odredbama Odluke o visini naknade za stanovanje od 01.08.2019. godine, u razdoblju od 17.11.2021. do 31.07.2023. godine, iznosila: 4.335,23 EUR bruto (2.716,39 EUR neto) ako tužitelju nije u obzir uzet dio neiskorištene porezne olakšice kod konačnog obračuna poreza za 2023. godinu, sukladno čemu je tužitelj i postavio konačni tužbeni zahtjev.

9. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja, zasnovanih na valjanoj ocjeni izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer je smatrao kako je tužitelju uskraćeno pravo na naknadu troška stanovanja, a koje je pravo nedvojbeno priznato drugim djelatnicima MUP-a, koje ne rade u mjestu prebivališta i plaćaju stanarinu pri čemu je tužitelj, koji je za razliku od ostalih djelatnika, osobno zatražio premještaj, taj zahtjev isključivo zbog profesionalnog napredovanja u karijeri, pa je tuženik u konkretnom slučaju postupio protivno odredbi članka 7. stavka 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje: ZR).

10. Naime, citiranom odredbom propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima te Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08 i 112/12 u daljnjem tekstu ZSD).

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u tuženikovoj žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4. 8., 9., 13. i 14. ZPP (čl. 365. st. 2. ZPP), nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti, niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava donošenjem odluke kojom se tužitelju priznaje pravo na utuženu naknadu.

12. Naime, polazeći od sadržaja nedvojbenih utvrđenja suda prvog stupnja, koja žalitelj žalbenim navodima i ne dovodi u pitanje, ovaj sud ne prihvaća kao pravno relevantnu argumentaciju kojom tuženik nepriznanje utužene naknade vezuje za čina osobnog zahtjeva djelatnika za premještaj jer se radi o pravu za koje zakonodavac priznaje naknadu svakom djelatniku policiji koji je raspoređen na mjesto radu udaljeno više od 100 km od mjesta njegova mjesta prebivališta.

13. Dakle, jedini uvjet za koji zakonodavac vezuje pravo djelatnika MUP-a RH jest raspored na odgovarajuće radno mjesto kao zakonom predviđeni institut kojim se regulira radnopravni status radnika.

14. S druge strane s pravom žalitelj ukazuje kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 7. stavka 4. ZR-a jer zabrana diskriminacije podrazumijeva postupanje protivno jednoj od zabranjenih pravnih osnova diskriminacije predviđenih odredbom članka 1. ZSD-a.

15. Međutim, pogrešno pozivanje suda na povredu diskriminacijskog prava, obzirom na naprijed izloženo ne utječe na pravilnost primjene materijalnog prava pozivom na zakonske odredbe kojima je pravo tužitelja s osnove utužene naknade i priznato, a prema pravilno izvršenom izračunu vještaka financijske struke, na koje kao stručno i dovoljno obrazloženo nije bilo primjedaba ni od strane stranaka u postupku.

16. Slijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu,28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica