Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Kaštel Sućurcu
Kaštel Sućurac, Braće Radić 1
Pp-10202/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, na prijedlog sudskog savjetnika Roberta Olujića, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Radunić, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenikâ PAŠKA SIRANA d.d. i ČO, zbog prekršaja iz članka 172.b stavka 1. točaka 23. i 24. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, br. 118/18, 42/20, 127/20 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 52/21, 152/22), u povodu optužnoga prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe poljoprivredne inspekcije, klasa: 320-02/24-09/2328, ur. broj: 443-02-03-05-25-19 od 15. srpnja 2025., nakon javne glavne rasprave održane 28. svibnja 2026. bez prisutnosti ovlaštenog tužitelja, istoga dana objavio je i
p r e s u d i o j e
okrivljenici:
PAŠKA SIRANA dioničko društvo za proizvodnju, preradu, otkup i prodaju poljoprivrednih proizvoda, sa sjedištem u [adresa], OIB: 69220072166, i
ČO, rođena **.**.1989., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, članica uprave kao odgovorna osoba u pravnoj osobi,
na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnoga zakona (Narodne novine, br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da bi 26. studenoga 2024. u Kaštelima, Kaštel Sućurac, u veleprodajnom centru METRO Cash & Carry, d.o.o. stavili na tržište tvrdi ovčji sir označen registriranim nazivom ZOI Paški sir iako ne udovoljava zahtjevu iz točke 8. Specifikacije proizvoda u tome što nije bio označen zajedničkim znakom „Paškog sira” te – protivno članku 37. Uredbe (EU) 2024/1143 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. travnja 2024. o oznakama zemljopisnog podrijetla za vino, jaka alkoholna pića i poljoprivredne proizvode, te zajamčeno tradicionalnim specijalitetima i neobveznim izrazima kvalitete za poljoprivredne proizvode, izmjeni uredaba (EU) br. 1308/2013, (EU) 2019/787 i (EU) 2019/1753 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1151/2012 i članku 2. Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 664/2014 оd 18. prosinca 2013. o dopuni Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na utvrđivanje simbola Unije za zaštićene oznake izvornosti, zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla i zajamčeno tradicionalne specijalitete i s obzirom na određena pravila o podrijetlu, određena pravila postupka i određena dodatna prijelazna pravila – nije bio označen pripadajućim znakovima Unije, što je protivno članku 90. stavcima 18. i 19. Zakona o poljoprivredi,
dakle, stavili na tržište proizvod označen registriranim nazivom ZOI koji ne udovoljava zahtjevima iz Specifikacije te nije označen pripadajućim znakovima Unije,
pa da bi time u stjecaju počinili prekršaje iz članka 172. b stavka 1. točaka 23. i 24. i stavka 2. Zakona o poljoprivredi.
Na temelju članka 140. stavka 1. u vezi sa stavkom 2. Prekršajnoga zakona troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. toga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Optužnim aktom okrivljenike se tereti za prekršaje iz izreke ove presude.
2. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da su u prodajnom centru Metro u Kaštel Sućurcu na tržište stavljeni proizvodi označeni registriranim nazivom Paški sir, pri čemu nisu svi bili označeni identičnim etiketama (zatečene su dvije vrste etiketa). Ni na jednoj vrsti nije bilo zajedničkog znaka „ Č, a na jednoj nije bilo simbola Europske unije za ZOI iz Priloga Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 664/2014 оd 18. prosinca 2013., koja je tada bila na snazi. O tome je nadležno tijelo načinilo zapisnik kojemu su priložene fotografije zatečenih proizvoda s pripadajućim oznakama. Oznake koje su nedostajale na proizvodima prikazane su u nastavku.
3. „Stavljanje na tržište” definirano je u članku 3. stavku 1. točki h) Zakona o poljoprivredi kao držanje ili izlaganje radi prodaje, oglašavanje i ponuda na prodaju, isporuka ili bilo koji drugi način prodaje, kao i izravna prodaja poljoprivrednih proizvoda krajnjim potrošačima koju obavlja poljoprivrednik ako se odvija u skladu sa zakonom kojim se uređuje područje trgovine, osim prve prodaje trgovcima i prerađivačima koju obavlja poljoprivrednik i svih djelatnosti povezanih s pripremom proizvoda za takvu prvu prodaju. „Poljoprivredni proizvodi” definirani su u točki i) iste odredbe kao proizvodi iz Priloga I. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, osim proizvoda ribarstva i akvakulture navedenih u Prilogu I. Uredbe (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (SL L 354, 28. 12. 2013.). Prema Prilogu I. UFEU-a, sir kao drugi mliječni proizvod jest poljoprivredni proizvod. „Poljoprivrednik” je u točki a) iste odredbe definiran, između ostaloga, kao pravna osoba koja obavlja poljoprivrednu djelatnost na području Republike Hrvatske, a obuhvaća sljedeće organizacijske oblike: između ostaloga, trgovačko društvo registrirano za obavljanje poljoprivredne djelatnosti. „Poljoprivredna djelatnost”, kako je definirana u točki d) navedene odredbe, obuhvaća bilinogojstvo, stočarstvo i s njima povezane uslužne djelatnosti, u skladu sa skupinama 01.1, 01.2, 01.3, 01.4, 01.5 i 01.6 Nacionalne klasifikacije djelatnosti – NKD 2007. Uvidom u sudski registar vidljivo je kako je okrivljena pravna osoba registrirana, između ostaloga, za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, i to, između ostaloga, uzgoj ovaca.
4. Iz navedenoga proizlazi kako se postupanje okrivljenika ne može smatrati stavljanjem na tržište u smislu citiranih definicija Zakona o poljoprivredi jer je riječ o prvoj prodaji poljoprivrednog proizvoda koju poljoprivrednik obavlja trgovcu. Budući da ovlašteni tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da su okrivljenici ovčji sir proizveli od mlijeka koje nije njihovo, pa da su postupali kao prerađivač, a ne poljoprivrednik, iz prikupljenih dokaza ne proizlazi dostatan stupanj sumnje da su počinili prekršaj za koji su optuženi, zbog čega nisu pozvani na glavnu raspravu niti je od njih traženo očitovanje o krivnji jer im se ne može osigurati jamstvo iz članka 29. stavka 2. alineje 1. Ustava Republike Hrvatske, prema kojem u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela, okrivljenik ima pravo biti u najkraćem roku obaviješten, između ostaloga, i o dokazima koji ga terete, kojih ovdje s obzirom na prethodno izloženo nema, a sudski nadzor optuženja mora obuhvaćati i činjenična, ne samo pravna, pitanja (usp. odluku Ustavnoga suda Republike Hrvatske, broj: U-I-448/2009 od 19. srpnja 2012., odlomci 39., 39.2. i 39.3. obrazloženja i članak 355. stavak 1. točka 4. Zakona o kaznenom postupku).
5. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 140. stavka 2. Prekršajnoga zakona.
U Kaštelima 28. svibnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Antonija Radunić, v. r.
Mario Bakota, v. r.
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
- okrivljenicima (uz optužni akt)
- ovlaštenom tužitelju (Sinj, Stjepana Gunjače 12)
