REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-354/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja GV, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Zagreb, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivana Grgić Zovko, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 isplatiti tužitelju GV, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Zagreb, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 223,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2005. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 169,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 3. ožujka 2026. i tijekom postupka navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 24. listopada 2025. oštećeno vozilo marke Škoda Octavia, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo PV iz [adresa], a nastalu je štetu dužan platiti tuženik kao odgovorni osiguratelj po polici od obveznog autoosiguranja svog osiguranika (štetnika) broj 068400747489. Ističe da je oštećenik PV izvođenje radova popravka oštećenog vozila povjerio tužitelju koji je popravak vozila napravio sukladno tuženikovom Izvidu štete br. 2584 1051 1507, stručno i kvalitetno, prema pravilima struke, u skladu sa Cjenikom koji je uredno istaknut na javno dostupnim mjestu u ranom prostoru tužitelja te je oštećeniku za izvršene radove izdao račun broj 531/P1/1 od 14. studenog 2025. na iznos od 2.595,43 EUR, koji iznos predstavlja stvarnu štetu na oštećenom vozilu koju je vlasniku oštećenog vozila bio obvezan nadoknaditi tuženik kao odgovorni osiguratelj. Dalje navodi da je tuženik isplatu nespornog iznosa od 2.371,81 EUR isplatio temeljem Izjave i Punomoći oštećenika od 31. listopada 2025. izravno na račun tužitelja, dok je iz tuženikove Obrazložene ponude od 3. prosinca 2025. razvidno da se ovdje utuženi iznos od 223,62 EUR odnosi na razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju tuženik priznaje. S obzirom da je oštećenik umjesto ispunjenja svoje obveze po računu br. 531/P1/1 tužitelju ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku s osnove predmetnog štetnog događaja, zajedno sa svim sporednim potraživanjima, čime je na tužitelja prešlo cjelokupno potraživanje, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 223,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa, odnosno od 20. studenog 2025. do isplate. Glede visine cijene radnog sata, tužitelj upire na dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. prema kojem društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj cijeni radnog sata će treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja. Takav zaključak potvrdila je i sudska praksa. Dodatno se, glede cijene radnog sata tužitelja, kao tržišno i ekonomski opravdane, tužitelj poziva na nalaze i mišljenja sudskog vještaka izrađene za potrebe drugih sudskih postupaka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi, tako i po visini. U odnosu na cijenu radnog sata ističe kako nije sporno da nju određuje pružatelj usluge, međutim to ne znači da je istu osiguravajuće društvo dužno podmiriti. Ističe da tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom poslovnom (ugovornom) odnosu. Dodaje da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području iste vrste i kvalitete servisa kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisa po jeftinijoj cijeni od one koju tužitelj navodi u tužbi, ali da je bez obzira na to odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Pored navedenog, tuženik osporava službeni cjenik radionice tužitelja jer ga je tužitelj izdao sam sebi pa isti ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni radnog sata. U odnosu na račun popravka navodi da je isti osporen. Slijedom svega navedenog, tuženik osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek kamata koje nisu prenesene cesijom. Podneskom od 26. svibnja 2026. tuženik je dodatno naveo da tužitelj u tužbi nije naveo po kojoj osnovi tuženik odgovara, odnosno da nije naveo na koji je način vozilo oštećeno niti bilo kakve podatke o osobi i vozilu štetnika pa se ne može zaključiti da je za štetu u cijelosti ili djelomično odgovoran tuženik, a okolnost da je tuženik u mirnom postupku podmirio dio štete ne znači da u parničnom postupku ne može osporavati odgovornost po istoj osnovi.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao i izvršio je uvid u dokumentaciju u spisu, koja je ocijenjena u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22, 155/23.,146/25. – dalje: ZPP), dok nije smatrao svrsishodnim izvoditi po tuženiku predložene dokaze prometnim i financijskim vještačenjem, što će u nastavku biti dodatno obrazloženo.

4. Na temelju ocjene provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 223,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. studenog 2025. do isplate.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju, temeljem računa broj 531/P1/1 od 14. studenog 2025. (list 9. spisa), Izjave od 31. listopada 2025. (list 10. spisa) i Punomoći od 31. listopada 2025. (list 11. spisa) iznos od 2.371,81 EUR dana 9. prosinca 2025. (list 15. spisa), kao niti da je osporio iznos računa tužitelja od 223,62 EUR koji se odnosi na radne sate.

7. Među strankama su sporni aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva te zatraženi tijek kamata.

8. U odnosu na osporenu aktivnu legitimaciju treba navesti kako slijedi.

9. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

10. Iz dostavljenog Ugovora o ustupu tražbine od 14. studenog 2025. (list 17. - 18. spisa) proizlazi da je PV ustupio tužitelju cjelokupnu tražbinu koju ima prema tuženiku na temelju Izvida štete tuženika broj 2584 1051 1507 po računu broj 531/P1/1 u iznosu od 2.595,43 EUR.

11. Imajući u vidu da je oštećenik PV (u odnosu na čije vozilo je tuženik sačinio Izvid štete od 6. studenog 2025.) tužitelju ustupio cjelokupnu tražbinu koju po osnovi naknade štete ima prema tuženiku temeljem računa za popravak vozila broj 531/P1/1 od 14. studenog 2025., neosnovan je, kada se imaju u vidu prethodno citirane odredbe (točka 9. ovog obrazloženja), po tuženiku istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

12. Kako je već ranije navedeno, među strankama nije sporno da je tuženik nadoknadio pretežiti iznos štete nastale na vozilu oštećenika, izuzev razlike u cijeni radnog sata. Time je tuženik konkludentno priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost svog osiguranika za izazivanje prometne nesreće u kojoj su nastala oštećenja na vozilu PV, a time i svoju odgovornost za naknadu štete.

13. Stoga ovaj sud osporavanje pasivne legitimacije i odgovornosti koje tuženik ističe tijekom postupka smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

14. Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 24. listopada 2025. (koji datum i sam tuženik navodi u Izvidu štete od 6. studenog 2025., Obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od 24. listopada 2025., Obrazloženoj ponudi od 3. prosinca 2025. i Obavijesti o isplati naknade po obrazloženoj ponudi od 4. prosinca 2025. – list 7., 8., 12. i 14. spisa), pregledao oštećeno vozilo 6. studenog 2025. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak, te radno vrijeme popravka (limar – 16 sati, lakirer – 9,5 sati), kao i potrošni materijal lakirera. Račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 14. studenog 2025. odnosi se na potrošni materijal limara i lakirera, rad na vozilu (25,5 sati) te zamjenske dijelove. Račun je izdan na ukupan iznos od 2.595,43 EUR (u koji je uračunat PDV), pri čemu je cijena radnog sata obračunata u iznosu od 33,20 EUR (bez uračunatog PDV-a). Dakle, razvidno je da se izvid štete koji je sačinjen po tuženiku i račun tužitelja u potpunosti podudaraju glede broja radnih sati koji su bili predviđeni za popravak vozila.

15. Tužiteljeva cijena radnog sata u računu broj 531/P1/1 obračunata je sukladno Cjeniku [obrt] usluge, trgovinu i prijevoz, vl. GV koji je na snazi od 1. siječnja 2023. (list 16. spisa). U odnosu na cijenu radnog sata tužitelj je dostavio i nalaz i mišljenje sudskog vještaka Igora Jakoplića sačinjenog za potrebe postupka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P-1257/2021 (list 23.- 28. spisa), koji je sud koristio kao privatnu ispravu jer se ne radi o nalazu i mišljenju koji je sačinjen za potrebe ovog sudskog postupka, a prema kojem proizlazi da je cijena radnog sata tužitelja od 33,20 EUR + PDV obračunata u prihvatljivim granicama te da je potpunosti u skladu sa prosječnim tržišno dostupnim cijenama.

16. Odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja , mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao društvo za osiguranje koje je odgovorno za naknadu štete, dužno isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po Cjeniku tužitelja. Obzirom na ovakav zaključak, sud je ocijenio da nije svrsishodno provoditi po tuženiku predložene dokaze na okolnost utvrđenja opravdane cijene radnog sata.

17. Stoga je sud ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja iz čl. 81.-84. ZOO) za naknadu štete u visini od 223,62 EUR koju je tuženik dužan nadoknaditi u smislu čl. 1045., u vezi čl. 1046. ZOO, i to sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od nastanka štete (čl. 1086. ZOO) do isplate.

18. Tužitelj zatezne kamate potražuje od pada u zakašnjenje po računu broj 531/P1/1 odnosno od 20. studenog 2025. iako bi mu pravo na isplatu zateznih kamata pripadalo od podnošenja zahtjeva oštećenika za naknadu štete, što je 24. listopada 2025., kako je to navedeno u Obavijesti o primitku odštetnog zahtjeva od istog dana (list 8. spisa). Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Obzirom na izloženo, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dužan mu je tuženik nadoknaditi troškove koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

21. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 16. travnja 2026. kojim se očitovao na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i troškovi zastupanja na ročištu 28. svibnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21.), ukupno iznosi 169,91 EUR, kako je riješeno pod točkom II. izreke ove presude.

22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3.

ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).