Poslovni broj: Us I-684/2026-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Saši Vladiću, odvjetniku u Splitu, Meštrovićevo šetalište 8, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi izvršenja rješenja o uklanjanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, objavljene 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03-09-26-25 od 19. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 26. ožujka 2026. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03-09-26-25 od 19. veljače 2026., tužitelj u bitnom navodi da je donošenjem osporenog rješenja povrijeđen zakon na njegovu štetu jer je tuženik isto donio prije nego je postalo pravomoćno rješenje tuženika o uklanjanju građevine KLASA: UP/I-362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03-12-24-8 od 15. srpnja 2024. Pred ovim istim sudom pokrenut je upravni spor poslovni broj Us I-2277/2024, naspram tuženika radi poništenja rješenja tuženika o uklanjanju građevine, KLASA: UP/I-362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03-12-24-8 od 15. srpnja 2024., koje rješenje je prethodilo ovdje osporenom rješenju, te je predmet pred Visokim Upravnim sudom RH po žalbi ovog tužitelja od 30. listopada 2025. Niti u ovdje osporenom rješenju, tuženik nije naveo da je rješenje o uklanjanju građevine koje je prethodilo ovdje osporenom rješenje postalo pravomoćno. Rješenje o uklanjanju građevine postalo je izvršno i konačno u upravnom postupku, ali nije pravomoćno, zbog koji razloga je tuženik trebao počekati pravomoćnost rješenja o uklanjanju građevine prije negoli je donio ovdje osporeno rješenje, kako bi spriječio eventualno nastajanje štete. Budući je tuženik u točki 3. ovdje osporenog rješenja odredio da se izvršenje rješenja provede putem treće osobe, ugovornog izvođača tuženika, strojno i ručno, s početkom 16. ožujka 2026. te u točki 4. odredio da troškove uklanjanja snosi tužitelj o čemu će donijeti posebno rješenje, to se prije pravomoćnosti rješenja o uklanjaju građevine nije nikako moglo pristupiti prisilnom uklanjanju građevine, te se izlagati troškovima poglavito jer nisu postajali niti razlozi žurbe, niti je predmetni objekt - prizemnica kao jednostavna građevina za koju nije potrebno ishoditi građevnu dozvolu zapreka nikakvim planiranim infrastrukturnim koridorima, ili nekim drugim planiranim projektima. Predmetna građevina – prizemnica je jednostavna građevina na koju tuženik prilikom donošenja odluke o uklanjanju nije primijenio odredbe o jednostavnim i drugim građevinama i radovima važećeg Zakona o gradnji (Narodne novine, br.153/13, 20/17, 39/19 i 125/19), koje jednostavne građevine i druge građevine i radovi izvode se upravo bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta, a nije niti primijenio odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine, br.112/2017, 34/18, 36/19,98/19,31/20, 75/22, i 155/23), koje odredbe su se ovdje trebale primijeniti, kao odredbe lex specialis. Ujedno, tužitelj ukazuje sudu da je protiv ovdje osporenog rješenja podnio tuženiku prigovor / žalbu i zahtjev za odgodu izvršenja ovdje osporenog rješenja po kojima tuženik još uvijek nije riješio. Kako je za provođenje ovdje osporenog izvršnog rješenja o prisilnom uklanjaju građevine potrebno da je pravomoćno prethodno doneseno rješenje tuženika o uklanjanju građevine, pa tako još nije pravomoćno rješenje o uklanjaju da bi se prisilno moglo ukloniti pod uvjetom da je tužitelj koristio sve dopuštene pravne lijekove u prethodno provedenom upravnom postupku, te se još o tome odlučuje pred Visokim Upravnim sudom RH poslovni broj Usž- 179/2026, radi li se ovdje o građevini za koju se primjenjuju odredbe Zakona o gradnji ili Pravilnik o jednostavnim građevinama i radovima, kako bi tužitelj i tuženik mogli znati da li se za eventualno rušenje treba izraditi projekt, to se sudu u ovom upravnom sporu budući su i u ovom sporu ispunjeni svi uvjeti iz čl. 26. stavak 2. ZUS-a za određivanjem odgodnog učinka tužbe, predlaže donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe, do pravomoćnog okončanja spora ili drugačije odluke suda, dok tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže donijeti presudu kojom će sud poništiti osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 20. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da sud pribavi i pregleda spis ovoga suda poslovni broj: Us I-2277/2024 te spis Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-179/2026, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/24-02/627, URBROJ: 443-02-03-09-26-25 od 19. veljače 2026. točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela Klasa: UP/I-362-02/24-02/627, Urbroj: 443-02-03-12-24-8 od 15. srpnja 2024., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave tog rješenja, ukloni: - prizemnu građevinu max.tloc.dim. cca 12.30 x 5.10 m sa ravnom arm. betonskom krovnom pločom, ukupne visine sa arm. betonskim krovnim vijencem cca 3.05 m, zajedno sa arm. betonskom pločom terase oslonjenom na arm. betonske potporne zidove visine od 1.10m do 1.60 m, izgrađenu uz južno i zapadno pročelje građevine, dužine terase 15.0 m i širine 4.40 m (na južnom dijelu) + dužine 5.10 m i širine 2.70 m (na zapadnom dijelu), kao i dva jednokraka arm. betonska stubišta za pristup terasi, prvo stubište locirano uz jugoistočni dio terase dužine 1.85 m, širine 1.20 m, drugo stubište locirano uz jugozapadni dio terase dužine 1.85 m, širine 0.90 m, - pomoćnu građevinu tloc.dim. cca 5.10 x 3.0 m, djelomično natkrivenu ravnom arm. betonskom krovnom pločom, max. visine 2.90 m, mjereno od kote podne ploče na tlu, do vrha arm. betonske krovne ploče, izgrađenu zapadno od gore navedene građevine, - gustirnu tloc.dim. cca 4.20 x 2.70 m, izgrađenu sjeverozapadno od prizemne glavne građevine što je sve izgrađeno bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole na lokaciji u Vrsinama, Marina, na dijelu k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], lociranom južno od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan granica građevinskog područja, postalo je izvršno 16. kolovoza 2024., točkom 2. se utvrđuje kako tužitelj nije uklonio predmetne građevine opisane u točki 1. u ostavljenom roku, točkom 3. riješeno je da će se izvršenje rješenja o uklanjanju Klasa: UP/I-362-02/24-02/627, Urbroj: 443-02-03- 12-24-8 od 15. srpnja 2024., izvršno 16. kolovoza 2024. provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 16. ožujka 2026., točkom 4. riješeno je da će se o troškovima izvršenja ovog rješenja putem treće osobe koje snosi izvršenik uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada donijeti posebno rješenje, dok je točkom 5. riješeno kako će izvršenje inspekcijskog rješenja putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je rješenje tuženika Klasa:

UP/I-362-02/24-02/627, Urbroj: 443-02-03-12-24-8 od 15. srpnja 2024., kojim je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja ukloni naprijed opisane građevine postalo izvršno 16. kolovoza 2024., a isto tako nesporno je i da je tužitelj protiv tog rješenja pokrenuo upravni spor, u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: Us I-2277/2024-15 od 13. listopada 2025. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja, te je ujedno odbio kao neosnovan i prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u odnosu na to rješenje, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-179/2026-2 od 19. svibnja 2026., što znači da je to rješenje ne samo izvršno, već je isto i pravomoćno.

11.Nadalje, neprijeporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom obavljenim 17. veljače 2026. od strane građevinskog inspektora utvrđeno da tužitelj nije postupio sukladno rješenju o uklanjanju s obzirom da nije uklonio predmetne građevine, o čemu je sastavljen zapisnik, te su fotografirane predmetne građevine, koje fotografije su priložene zapisniku i čine njegov sastavni dio, a koji zapisnik prileže spisu.

12.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno, kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

13.Odredbom čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23) propisano je da rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik). Potom, odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku.

Stavkom 2. da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah.

Stavkom 3. da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

Stavkom 4. da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

14.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 121. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 139. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika Klasa: UP/I-362-02/24-02/627, Urbroj: 443-02-03-12- 24-8 od 15. srpnja 2024., postalo izvršno 16. kolovoza 2024., koju okolnosti tužitelj niti ne spori. Također, od važnosti je i činjenica što je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nije u ostavljenom roku uklonio predmetne građevine, što je isto tako neprijeporno, budući da tužitelj niti to tužbom ne spori, a što proizlazi i iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 17. veljače 2026., koji prileže upravnom spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 15. srpnja 2024. upozoren da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njegovu odgovornost i trošak ako ne postupi po naredbi iz točke 1. rješenja o uklanjanju bez prethodnog izricanja novčanih kazni, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, kojim je određeno da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno s početkom od dana 16. ožujka 2026.

16.Sud najprije primjećuje da tužitelj u tužbi osporava da bi se u konkretnom slučaju uopće radilo o nezakonitoj gradnji pri čemu smatra da su se predmetne građevine mogle izvesti bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta, a to na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, iz čega je za zaključiti kako tužitelj u tom dijelu zapravo osporava samo rješenje o uklanjanju, kao i postupanje tuženika prije donošenja tog rješenja, no u vezi takvih prigovora prije svega je za kazati kako su isti u cijelosti bespredmetni, to pak iz razloga što predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 19. veljače 2026., dakle rješenja kojim se izvršava izvršno rješenje o uklanjanju na način što se određuje da će se izvršenje rješenja o uklanjanju provesti putem treće osobe, odnosno ugovorenog izvođača radova Državnog inspektorata strojno i ručno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s početkom uklanjanja od 16. ožujka 2026.

17.Ujedno, s prethodnim u vezi za navesti je i kako je tužitelj prigovore koje sada ističe u tužbi imao priliku isticati u sporu kojeg je imao na dispoziciji pokrenuti u odnosu na samo rješenje o uklanjanju, na koji način je on i postupio s obzirom da je protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor, u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: Us I-2277/2024-15 od 13. listopada 2025. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenjem tog rješenja, te je ujedno odbio kao neosnovan i prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u odnosu na to rješenje, protiv koje presude je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-179/2026-2 od 19. svibnja 2026., što znači da je to rješenje ne samo izvršno, već je isto postalo i pravomoćno, slijedom čega u predmetnom sporu nije moguće s uspjehom isticati prigovore koji se odnose na zakonitost rješenja o uklanjanju, s čim u vezi se tužitelja upućuje na obrazloženja citiranih presuda ovoga suda i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

18.U odnosu na temeljni tužbeni prigovor kojeg tužitelj ističe u ovom sporu i to da tuženik nije mogao donijeti osporeno rješenje s obzirom da je on protiv presude ovog suda poslovni broj: Us I-2277/2024-15 od 13. listopada 2025. izjavio žalbu, o kojoj Visoki upravni sud Republike Hrvatske nije donio odluku, slijedom čega da rješenje o uklanjanju nije pravomoćno i da ga stoga nije moguće izvršiti, za kazati je kako su takvi navodi u cijelosti neosnovani, to pak stoga što da bi se moglo donijeti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju nedvojbeno je da to rješenje ne mora biti pravomoćno, već je dostatno da to rješenje bude izvršno, s obzirom da je odredbom članka 139. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku, pa kako je rješenje o uklanjanju neprijeporno izvršno, koju okolnost niti sam tužitelj ne spori, u okolnostima kada je ovaj sud u presudi poslovni broj: Us I-2277/2024-15 od 13. listopada 2025. između ostalog odbio tužiteljev prijedlog za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe u odnos na rješenje o uklanjanju, potpuno je jasno da nije bilo nikakve zapreke da tuženik donese rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja, s čim u vezi je dodatno za navesti kako je u međuvremenu rješenje o uklanjanju postalo i pravomoćno s obzirom da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-179/2026-2 od 19. svibnja 2026. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv presude ovoga suda poslovni broj: Us I-2277/2024-15 od 13. listopada 2025.

19.Ujedno, od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja nisu niti okolnosti koje tužitelj navodi u tužbi i to da je on u odnosu na ovdje osporeno rješenje podnio tuženiku zahtjev za odgodu izvršenja po kojem tuženik još uvijek nije postupio, to pak iz razloga što je za donošenje osporenog rješenja dostatna činjenica da tužitelj nije postupio po izvršnom rješenju o uklanjanju, koja činjenica među strankama nije ni sporna, slijedom čega okolnost da je tužitelj tuženiku podnio zahtjev za odgodu izvršenja rješenja o izvršenju rješenja o uklanjanju, nije od nikakvog utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora.

20.Uslijed izloženog, u nespornim okolnostima i to da je rješenje o uklanjanju izvršno, kada tužitelj po istom nije postupio u određenom mu roku, koje okolnosti tužitelj uopće ne spori, potpuno je jasno da su bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje kojim se određuje izvršenje rješenja o uklanjanju putem treće osobe, zbog čega su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja kako je u konkretnom slučaju donošenje osporenog rješenja nezakonito.

21.Konačno, za ukazati je tužitelju kako je odredbom čl. 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku propisano da žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i da nema odgodni učinak, pa kako se u smislu odredbe čl. 106. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu, protiv rješenja kojeg donosi građevinski inspektor ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor, to znači da je i u upravnom sporu s uspjehom moguće osporiti rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju samo iz razloga navedenih u citiranoj odredbi čl. 139. st. 4. ZUP- a, pa kako se sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude iscrpno očitovao o prigovorima koji se odnose na način izvršenja, dok tužitelj u tužbi uopće ne spori vrijeme i mjesto izvršenja, to je potpuno jasno kako su tužbeni prigovori tužitelja neutemeljeni i nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

22.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

23.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

24.Naposljetku, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da je donošenju osporenog rješenja prethodila nezakonita gradnja i to u posebno zaštićenom području, kojom se devastira prostor, odgoda bi stoga bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 28. svibnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Saši Vladiću, odvjetniku u Splitu, Meštrovićevo šetalište 8, uz zapisnik od 20. svibnja 2026. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 20. svibnja 2026. i zapisnik o objavi,

- u spis.