REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Pn-303/2019-104

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja JĆ iz [adresa] ut. 8, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dražen Ivanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 15. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. svibnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 da tužitelju UĆ iz [adresa]. 8, OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 6.552,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 da tužitelju UĆ iz [adresa]. 8, OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 781,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 669,77 eura od 2. veljače 2015. do isplate i

na iznos od 111,36 eura od 9. prosinca 2014. do isplate

i to u razdoblju do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 da tužitelju UĆ iz [adresa]. 8, OIB [osobni identifikacijski broj] plati zakonske zatezne kamate koje su na iznos od 3.033,90 eura tekle od 2. veljače 2015. do 21. svibnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.757,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2015. do isplate, iznosa od 472,39 eura za zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2014. do isplate, zakonskih zateznih kamata na iznos od 669,77 eura za razdoblje od 9. prosinca 2014. do 1. veljače 2015. i zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.033,90 eura za dan 22. svibnja 2015.

V. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 da tužitelju UĆ iz [adresa] u t. 8, OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 4.502,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. ožujka 2017. podnio tužbu u kojoj navodi da se 7. srpnja 2014. u Trogiru, na kolniku Ulice B. J. Trogiranina kod broja 7 oko 21:20 dogodila prometna nesreća za koju je odgovoran ČĆ koji je upravljao motociklom Gilera registracijskih oznaka [registarska oznaka] i kretao se zapadnim kolničkim trakom od sjevera prema jugu te je, zbog neprilagođene brzine veće od dopuštene prilikom izlaska iz zavoja udesno bez kočenja, lijevim bočnim dijelom vozila naletio na tužitelja koji je kao pješak prelazio cestu iz smjera zapada prema istoku. Vozilo štetnika je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja] pa kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, on od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Prema navodima tužbe tužitelj je tuženiku 2. veljače 2015. podnio odštetni zahtjev i tuženik je tužitelju u mirnom postupku 22. svibnja 2015. isplatio iznos od 21.780,00 kn kao naknadu neimovinske štete te 1.078,89 kn kao naknadu imovinske štete što ukupno iznosi 22.858,89 kn. Tužitelj smatra da mu time nije u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta pa tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi potražuje još 109.720,00 kn kao naknadu neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2015. do isplate, 2.517,42 kn kao naknadu troškova liječenja, preslike dokumentacije i troškove prijevoda sa zakonskim zateznim kamatama od 8. srpnja 2014. do isplate te zakonske zatezne kamate koje su na iznos od 22.858,89 kn tekle od 2. veljače 2015. do 22 svibnja 2015. Nakon što je provedeno medicinsko vještačenje tužitelj je u podnesku od 23. siječnja 2026. specificirao tužbeni zahtjev tako da potražuje iznos od 8.309,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2015. do isplate kao naknadu neimovinske štete, iznos od 1.254,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2014. do isplate kao naknadu troškova liječenja, preslike i prijevoda te za tuđu pomoć i njegu, a potražuje i zakonske zatezne kamate koje su na iznos od 3.033,90 eura tekle od 2. veljače 2015. do 22. svibnja 2015. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznanje pasivnu legitimaciju i ističe prigovor podijeljene odgovornosti jer navodi da je tužitelj neoprezno i nepropisno prelazio cestu na mjestu koje je od najbližeg pješačkog prijelaza udaljeno manje od 50 m pa je suodgovoran za nastanak štetnog događaja i štetu koju je pretrpio. Pojašnjava da se u uplati koju je izvršio tužitelju od ukupno 22.858,89 kn iznos od 19.800,00 kn odnosi na naknadu neimovinske štete, 1.980,00 kn na naknadu tuđe pomoći i njege, 450,12 kn za troškove liječenja, 10,02 kn za trošak preslike dokumentacije te 618,75 kn za trošak prijevoda dokumentacije i da je u te iznose uračunat tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja i štete. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i ističe prigovor isplaćene stvari te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka.

3. Sud je pročitao i pregledao isprave u spisu i to: zapisnik o očevidu (listovi 8 - 10), situacijski plan (listovi 11, 12), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (listovi 13- 77), račune (listovi 78-85), zahtjev za naknadu štete (listovi 86-88), odgovor tuženika (list 89), dopise tuženika (listovi 90, 95), prigovor tužitelja (listovi 91-94), rješenje o odbačaju kaznene prijave (listovi 99-101), nalaz i mišljenje vještaka Ivice Ljubičića u predmetu ODO u Splitu (listovi 102-107), dopis ODO u Splitu (list 111). Izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Splitu poslovni broj PP-DO-35/2014 (ranije K-DO-635/2014) i saslušani su svjedoci EĆ i ČĆ te tužitelj i sud je na ročištu 27. rujna 2017. pregledao naruženje na tužiteljevoj nozi. Pročitan je zapisnik (str. 167, 168) o očevidu koji je uz sudjelovanje tužitelja i prometnog vještaka Srećka Hlišća zamolbeno proveo Općinski sud u Splitu i provedeno je kombinirano sudsko-medicinsko i prometno vještačenje u okviru kojeg su stalni sudski vještaci za sudsku medicinu prof. dr. sc. Davor Mayer i za promet Srećko Hlišć izradili pisane nalaze i mišljenja (str. 211-216, 218, 219), a provedeno je i medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za medicinu izv. prof. dr. sc. TĆ, dr. med. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje (str. 251, 252).

4. Na temelju tako provedenog postupka sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim dokazima, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među strankama nisu sporni aktivna i pasivna legitimacija i da se dogodio štetni događaj. Nije sporno da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 22.858,89 kn odnosno 3.033,90 eura[1] , a sporno je je li time tuženik u cijelosti nadoknadio štetu tužitelju te postoji li suodgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja.

6. Kako bi utvrdio odgovornost za nastanaka štetnog događaja sud je izvršio uvid u dokumentaciju u ovom spisu i u spisu državnog odvjetništva, saslušao svjedoke i tužitelja te proveo očevid i kombinirano sudsko-medicinsko i prometno vještačenje.

7. Svjedok EĆ, tužiteljev zet, koji je u zapisniku o očevidu naveden kao očevidac štetnog događaja, iskazao je da su tog dana, oko 21:30 njih šestero iz obitelji, uključujući tužitelja, namjeravali prijeći s jedne na drugu stranu ulice u turističkoj zoni Trogira, oko 10 metara od ulaza u staru gradsku jezgru. Ta je ulica imala dva prometna traka i oni su se kretali iz smjera stare gradske jezgre prema moru. Naveo je da su uvjeti i vidljivost bili dobri i da su prije prelaska ceste pogledali lijevo i desno i uvjerili su se da ni iz jednog smjera nisu dolazili automobili ni motocikli pa su mogli prijeći cestu. Iskazao je da je tada tužitelj počeo prelaziti ulicu okomito trčeći, a kad je ovaj svjedok zakoračio na pločnik, čuo je zvuk kao da je motor turirao i tada je vidio da se s lijeve strane iz zavoja pojavljuje motor koji se kretao po prometnom traku koji je bio bliže njemu i to tako velikom brzinom da se nije mogao zadržati u tom prometnom traku i završio je u drugom prometnom traku gdje je , blizu nogostupa uz tu stranu ulice, udario tužitelja od čega je on letio oko 3 metra u zrak, u zraku se okrenuo i pao 10 cm od ruba nogostupa sa suprotne strane. Naveo je i da je tužitelju lijeva noga bila slomljena na tri mjesta, da mu je on pružio pomoć na licu mjesta u skladu s uputom liječnika J koji se tada tamo zatekao te da je prvo došla policija, a potom i Hitna pomoć. Pojasnio je da na mjestu gdje su oni prelazili cestu nije bilo pješačkog prijelaza i da se on nalazio oko 20 metara desno od njih i da je tužitelj na nogostupu prije prelaska ceste bio odmah uz njega , s njegove desne strane. Naveo je i da je na tom mjestu brzina ograničena. Dodao je i da se nakon sudara motocikl oko 1,5 metara iza mjesta sudara prevrnuo, odbio od ruba pločnika i vratio na onaj prometni trak po kojem se trebao kretati za svoj smjer kretanja. Svjedok je naveo i da je sve ovo rekao i policiji te da prilikom davanja iskaza policiji nije bio prisutan tumač za mađarski jezik i da je s policajcima komunicirao na engleskom, a prevodio je jedan mladi bračni par koji se zatekao na mjestu nesreće. Naveo je i da je taj motocikl došao iz preglednog zavoja na koji se nastavlja dosta dugi ravni dio ceste na kojem je tužitelj prelazio cestu i da on smatra da se kretao brzinom većom od 30 km/h, koliko je motorist izjavio da se kretao u predmetu državnog odvjetništva, jer bi se pri toj brzini mogao zaustaviti i ne bi udario u tužitelja. Dodao je da je tužitelj nakon udara pao na mjestu na kolniku gdje su na fotografijama 39 i 40 fotoelaborata u spisu državnog odvjetništva vidljivi tragovi krvi.

8. Tužitelj je u svojem iskazu potvrdio da se sve dogodilo onako kako je to opisao njegov zet EĆ. Naveo je da je prije prelaska ceste provjerio lijevo i desno i kad se uvjerio da nema vozila s ni jedne strane, počeo je trčeći prelaziti cestu i kad je desnom nogom već zakoračio na pločnik sa suprotne strane ceste, dok mu je lijeva noga još bila na kolniku, čuo je zvuk motora i odmah nakon toga je motocikl udario u njega. Naveo je da je od udarca odletio i da se ne sjeća svih detalja nakon ozljeđivanja jer je bio u šoku. Iskazao je da na mjestu gdje je on prelazio cestu nije bio označen pješački prijelaz, već da se on nalazio oko 20 metara desno od njega. Dodao je i da se motocikl kretao jako brzo i da sigurno nije vozio samo 30 km/h te da ga je centrifugalna sila prebacila u njemu suprotni prometni trak gdje je udario u njegovu nogu. Naveo je i da ga je policija saslušala dok je bio napola u nesvijesti i da ga je policajac pitao zašto je sjedio na motoru. Prilikom tog ispitivanja nije bio prisutan tumač, a s policijom se sporazumijevao „rukama i nogama“. Iskazao je i da je prvo hospitaliziran u Splitu pa u [adresa] i da je imao 4 operativna zahvata te da se pomoću pomagala kretao godinu i sedam mjeseci, a u svemu mu je pomagala supruga dok ga je zet vozio na preglede u bolnicu.

9. Svjedok ČĆ je iskazao da se on tada motociklom kretao po kolniku Ulice B. J. Trogirana koja je dvosmjerna te da misli da je tamo ograničenje 30 km/h i da se on kretao tom brzinom. Naveo je da je on na svom motociklu izlazio iz zavoja koji je išao u desno i da se tužitelj izdvojio iz mase pješaka i pretrčavao cestu bez da je gledao kuda ide i da mu je samo naletio. Dodao je da on nije prije vidio tužitelja i da je na tom dijelu prometnice dosta nepregledno, da je na izlazu iz zavoja kuća koja blokira preglednost i da je i uz javnu rasvjetu malo mračnije nego na drugim dijelovima i da nema ograde pa pješaci prelaze cestu bilo gdje. Naveo je i da je do udara s tužiteljem došlo u prometnom traku za njegov smjer kretanja i da je on pokušao obići tužitelja, ali nije mogao. Iskazao je i da je tužitelj nakon što je zakoračio na kolnik napravio najviše dva ili tri koraka dok su drugi ljudi koji su bili s tužiteljem ostali na pločniku i vidjeli su da nailazi njegov motocikl. Pojasnio je i da je naletio na tužiteljev lijevi bok i da je samo mjesto naleta bilo na njegovom prometnom traku, bliže središnjoj crti na kolniku nego pločniku. Naveo je i da nije točan navod svjedoka EĆ i tužitelja da je do kontakta njega i tužitelja došlo na prometnom traku za suprotni smjer kretanja i da nije točan navod EĆ da se njegov motocikl odbio od ruba pločnika i vratio na prometni trak za njegov smjer kretanja. Svjedok je iskazao da je tužitelj na traku za njemu suprotni smjer kretanja, bliže središnjoj crti nego pločniku, završio nakon sudara jer je bio tamo odbačen i istaknuo je da se on cijelo vrijeme kretao po prometnom traku za svoj smjer kretanja i da je nakon sudara bio na samoj središnjoj crti gdje je pao na tlo, a motocikl je pao na njega. Naveo je i da je prilikom izlaska iz zavoja njegov motocikl bio nagnut u desno i da ga je on izravnao poduzevši manevar u lijevo kad je spazio tužitelja i udario je u njega dok mu je motocikl bio okomit u odnosu na kolnik. Dodao je i da je mogao obići tužitelja da je on stao kad ga je primijetio, no tužitelj je nastavio trčati.

10. Budući da se iskazi tužitelja i svjedoka EĆ razlikuju od iskaza svjedoka ČĆ, sud je dinamiku nastanka štetnog događaja utvrdio na temelju očevida i provedenog kombiniranog vještačenja.

11. Stalni sudski vještak za sudsku medicinu prof. dr. sc. Davor Mayer je u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao pješak u naletu mopeda i da iz usporedbe nastalih ozljeda s oštećenjima i tragovima na mjestu događaja proizlazi da je tužitelj u trenutku naleta bio okrenut svojom lijevom stranom, u iskoraku desnom nogom i većim dijelom tijela izvan gabarita motocikla u odnosu na taj motocikl koji je nailazio. Na taj način je utvrđeno i da je primarni kontakt uspostavljen između prednjeg dijela motocikla i središnjeg dijela lijeve potkoljenice tužitelja pri čemu je nastao prijelom potkoljenice. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj uslijed naleta odbačen i pao na kolnik, ispred i u lijevo od mjesta naleta, promatrano u smjeru kretanja motocikla, pri čemu je nastala ozljeda u području desnog ramena i to dočekivanjem na desnu ruku ili udarom desnim ramenom o tlo te da se naletna brzina sa sudskomedicinskog gledišta može procijeniti na najmanje 35 km/h.

12. Stalni sudski vještak za cestovni i zračni promet Srećko Hlišć je u svojem pisanom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelj počeo za svoju dob ubrzano prelaziti kolnik Ulice Blaža Jurjeva Trogiranina u Trogiru od zapada, južno od kbr. 7, kad mu je iz nepreglednog zavoja s lijeve strane od sjevera, kroz njemu desni nepregledni zavoj, naišao štetnik na motociklu pa je u nastavku došlo do naleta motocikla na lijevu potkoljenicu tužitelja koji je tada desnom nogom bio u iskoraku i većim dijelom tijela izvan gabarita motocikla. Prometnim vještačenjem je utvrđeno i da se nalet dogodio kad je tužitelj po kolniku prevalio put od oko 3 metra, na oko 2 metra južno od kbr. 7, i da se s tog mjesta ne vidi da 44 metra sjevernije postoji obilježeni pješački prijelaz. U odnosu na mogućnost uočavanja vještak je utvrdio da je tužitelj stupao na kolnik oko 2,3 sekunde prije naleta, kad je motocikl za brzinu kao kod naleta od najmanje 35 km/h bio udaljen za oko 22,3 metra, što je i granični trenutak međusobnog uočavanja zbog nepreglednog zavoja, a kad je tužitelj oko 1,5 sekundi prije naleta iskoračio za oko 0,5 metara na kolnik, motocikl je bio oko 14,6 metara ispred mjesta naleta i tad su se sudionici mogli jasno vidjeti. U odnosu na mogućnosti izbjegavanja nastanka štetnog događaja prometni vještak je utvrdio da , da je tužitelj u tom trenutku zastao s iskorakom na kolnik, bez nastavka daljnjeg kretanja, motocikl bi tada prošao ispred njega i do nesreće ne bi došlo. Tuženik je mogao izbjeći nastanak štetnog događaja da je u tom trenutku snažno zakočio čime bi do putanje prelaska tužitelja smanjio brzinu na oko 18 km/h i do tamo bi došao 0,2 sekundi kasnije nego inače, a kroz to dodatno vrijeme bi tužitelj nastavkom kretanja prema naprijed prevalio put od oko 0,3 metra tako da bi lijevom potkoljenicom izašao iz naletnog položaja s motociklom. Vještak je utvrdio i da bi štetnik, da se kretao ograničenom brzinom od 30 km/h mogao izbjeći nalet da je reagirao naglim kočenjem kad je tužitelj stupao na kolnik.

13. Sud je nalaz i mišljenje oba vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke na temelju dokumentacije u ovom spisu i spisu državnog odvjetništva te na temelju mjerenja koja je prometni vještak izvršio na očevidu, a ni stranke nisu imale nikakve prigovore.

14. Na temelju provedenog kombiniranog vještačenja sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo tako što je tužitelj počeo za svoju dob ubrzano prelaziti kolnik Ulice Blaža Jurjeva Trogiranina u Trogiru od zapada, južno od kbr. 7, kad mu je iz nepreglednog zavoja s lijeve strane od sjevera, kroz njemu desni nepregledni zavoj, naišao svjedok ČĆ na motociklu kojim je naletio na lijevu potkoljenicu tužitelja koji je tada desnom nogom bio u iskoraku i većim dijelom tijela izvan gabarita motocikla. Motociklistova naletna brzina je bila 35 km/h, a na tom dijelu prometnice brzina je ograničena na 30 km/h. Prometnim vještačenjem je utvrđeno da je ČĆ mogao izbjeći nastanak štetnog događaja da se kretao brzinom od 30 km/h jer bi tada mogao izbjeći nalet na tužitelja da je reagirao naglim kočenjem kad je tužitelj stupao na kolnik ili da je, u graničnom trenutku međusobnog uočavanja koji je objašnjen u točki 12. obrazloženja i kad su se on i tužitelj mogli jasno vidjeti, snažno zakočio jer bi tada do putanje prelaska tužitelja smanjio brzinu na oko 18 km/h i stigao tamo 0,2 sekunde kasnije nego inače pa bi tužitelj kroz to dodatno vrijeme nastavkom kretanja prema naprijed prevalio dodatni put od oko 0,3 metra čime bi lijevom potkoljenicom izašao iz naletnog položaja s motociklom. Tužitelj je mogao izbjeći nastanak štetnog događaja da je u tom trenutku kad su se on i ČĆ mogli jasno vidjeti zastao s iskorakom na kolnik i da se nije nastavio dalje kretati jer bi tada motocikl prošao ispred njega.

15. S obzirom na ono što je utvrđeno na temelju provedenog prometnog vještačenja o nastanku štetnog događaja i mogućnosti izbjegavanja njegovog nastanka sud je utvrdio da kod tužitelja postoji doprinos nastanku štetnog događaja od 15 %. Pritom tužiteljev prelazak preko kolnika na mjestu na kojem nije obilježen pješački prijelaz nije imao utjecaja na njegov doprinos jer je prometnim vještačenjem utvrđeno da s mjesta gdje je tužitelj krenuo prelaziti cestu nije vidljivo da 44 metra sjevernije postoji obilježeni pješački prijelaz pa takvo prelaženje kolnika ne predstavlja postupanje protivno čl. 129 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14).

16. Kako bi utvrdio je li u štetnom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužitelja sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku izv. prof. dr. sc. TĆ, dr. med. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju zadobio lom glenoida desne skapule, lom velikog teuberkula desnog humerusa, luksaciju desnog ramena i komplicirani komadni otvoreni lom lijeve potkoljenice. Vještak je u nalazu naveo da se radilo o prijelomu desne potkoljenice, no sud je ocijenio da se radi o omašci jer je i sam sud izvršio uvid u tužiteljevo naruženje na tužiteljevoj lijevoj nozi na kojoj su vidljivi operativni ožiljci. Iz nalaza i mišljenja ovog vještaka proizlazi da se tužiteljevo zdravstveno stanje stabiliziralo 1. ožujka 2015. i nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje smanjuju njegovu životnu aktivnost za 20 %. Provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno je i da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 60 dana, a nakon toga je trpio bolove manjeg intenziteta još 90 dana dok su daljnji povremeni bolovi trajne prirode uključeni u pojačane napore koje tužitelj mora ulagati u svakodnevnom životu i radu zbog smanjenja životne aktivnosti. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj trpio vrlo intenzivni kratkotrajni primarni strah u trenutku ozljeđivanja, a nakon toga je trpio sekundarni strah koji je proizašao iz tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica i bio je jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i potom slabijeg intenziteta još 60 dana. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega za održavanje osobne higijene, pripreme hrane, u kućnim poslovima i za odlaske liječniku i to po 3 sata dnevno tijekom 20 dana, pa po 2 sata dnevno tijekom idućih 40 dana liječenja i potom po sat dnevno tijekom 90 dana. Za naruženje za koje je sud utvrdio da se radi o operativnom ožiljku duljine oko 10 cm na lijevom koljenu, o izbočini na sredini lijeve potkoljenice za koju je tužitelj naveo da je metalni dio koji je ostao u nozi nakon operacije te o ožiljcima od vanjskog fiksatora na lijevoj potkoljenici koji su svi vidljivi kad tužitelj nosi hlače do koljena provedenim vještačenjem je utvrđeno da se radi o naruženju slabijeg stupnja.

17. Sud je nalaz i mišljenje medicinskog vještaka u cijelosti prihvatio jer su izrađeni savjesno, objektivno i u skladu s pravilima struke na temelju raspoložive medicinske dokumentacije, a stranke nisu imale nikakve prigovore.

18. Budući da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, osnovan je njegov zahtjev za isplatu novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s čl. 1046 u vezi s čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO). Prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je tužitelj pretrpio sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, nastalo naruženje, tužiteljevu životnu dob (rođen 1941.), cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Sud je tako u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka ocijenio da tužitelju s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pravična novčana naknada neimovinske štete iznosi 10.800,00 eura. Međutim, kako je utvrđeno da je tužitelj suodgovoran za štetni događaj u omjeru od 15 %, taj iznos u skladu s čl. 1092 st. 1 i čl. 1106. ZOO-a treba umanjiti u tom omjeru pa bi tužitelju pripadala naknada u iznosu od 9.180,00 eura. Budući da iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe platio 19.800,00 kn (2.627,91 eura) kao naknadu neimovinske štete, tužitelju je u točki I. izreke presude dosuđena razlika ta dva iznosa tj. 6.552,09 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2015. u skladu s 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) jer je tog dana tužitelj podnio tuženiku odštetni zahtjev kako to proizlazi iz potvrde o primitku preporučene pošiljke.

20. Tužitelj je kao pravičnu naknadu za neimovinsku štetu potraživao iznos od 8.309,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2015. do isplate pa je sud u točki IV. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.757,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 2. veljače 2015. do isplate.

21. Tužitelj ima pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s čl. 1095 ZOO -a i to za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 920,00 eura za ukupno 230 sata što bi predstavljalo cijenu od 4,00 eura po satu koju sud smatra primjerenom za pomoć i njegu koju uobičajeno besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji. S obzirom na tužiteljev doprinos od 15 % taj iznos umanjen u skladu s čl. 1092 st. 1 ZOO-a iznosi 782,00 eura. Iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik tužitelju za ovu štetu isplatio iznos od 1.980,00 kn (262,79 eura) pa mu još treba isplatiti razliku od 519,21 eura.

22. Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potražuje i naknadu troškova liječenja u iznosu od 1.500,40 kn, troškove fotokopiranja medicinske dokumentacije 33,41 kn i troškove prijevoda dokumentacije s mađarskog na hrvatski 2.062,50 kn što ukupno iznosi 3.596,31 kn odnosno 477,31 eura. Tuženik ne osporava ove troškove što proizlazi iz njegovog dopisa s prijedlogom nagodbe (list 89) i odgovora na tužbu prema kojem je tužitelju za ove troškove isplatio 70 % ukupnog iznosa i to 1.078,89 kn odnosno 143,19 eura. Prema tome, budući da i ove troškove treba umanjiti za 15 % u skladu s čl. 1092 st. 1 ZOO-a, tužitelj ima pravo na njihovu naknadu u iznosu od 405,71 eura, a kad se od tog iznosa oduzme iznos koji je tuženik već platio kao naknadu ovih troškova tužitelj ima pravo na isplatu još i iznosa od 262,52 eura. Ukupno za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja, prijevoda i kopiranja dokumentacije tuženik tužitelju treba isplatiti još iznos od 781,73 eura.

23. Tužitelj na ovaj iznos potražuje zakonske zatezne kamate od 9. prosinca 2014. Na iznos od 519,21 eura koji se odnosi na tuđu pomoć i njegu tužitelj prema čl. 12 st. 4 ZOOP-a ima pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 2. veljače 2015. Za troškove liječenja, prijevoda i preslike dokumentacije tužitelj u skladu s čl. 1086 ZOO-a može potraživati zakonske zatezne kamate od trenutka kad su mu ti troškovi nastali. Iz računa-uplatnice br. 39 (list 78) proizlazi da je trošak liječenja u iznosu od 1.500,40 eura nastao 11. srpnja 2014. kad je plaćen, iz uplatnice broj FI-7250 (list 82) proizlazi da je trošak preslikavanja medicinske dokumentacije u iznosu od 33,41 kn plaćen 4. kolovoza 2014. dok su za troškove prevođenja izdani računi broj 06-POSL1-01 od 12. siječnja 2015. (list 84) na iznos od 687,50 kn i 17-POSL1-01 (list 85) od 23. siječnja 2015. u iznosu od 1.375,00 kn s tim da za te troškove prijevoda nije poznato kad ih je tužitelj platio . Stoga u odnosu na naknadu tuđe pomoći i njege i troškove prijevoda tužitelj u skladu s čl. 12 st. 4 ZOOP-a ima pravo na zakonske zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva dok u odnosu na troškove liječenja i kopiranja medicinske dokumentacije ima pravo na te kamate od 9. prosinca 2014. kako ih je zatražio u skladu s čl. 1086 ZOO-a. Troškovi prijevoda ukupno su iznosili 2.062,50 kn odnosno 273,74 eura i 85 % od tog iznosa je 232,68 eura . Tuženik je za ove troškove uplatio 618,75 kn odnosno 82,12 eura pa je još dužan platiti 150,56 eura. Ukupno naknada za tuđu pomoć i njegu i troškove prijevoda dokumentacije koje tuženik još treba platiti iznosi 669,77 eura.

24. Sud je stoga u točki II. izreke presude naložio tuženiku da tužitelju plati iznos od 781,73 eura kao naknadu troškova liječenja, prijevoda i preslike medicinske dokumentacije te za naknadu za tuđu pomoć i njegu sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 669,77 eura teku od 2. veljače 2015. do isplate, a na preostali iznos od 111,36 eura teku od 9. prosinca 2014. do isplate. Budući da je tužitelj za ovu štetu potraživao naknadu u ukupnom iznosu od 1.254,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2014., sud je u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 472,39 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. prosinca 2014. do isplate i zakonske zatezne kamate koje su na iznos od 669,77 eura tekle od 9. prosinca 2014. do 1. veljače 2015.

25. Kao što je već navedeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe 22. svibnja 2015. platio naknadu u iznosu od 3.033,90 eura i tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potražuje zakonske zatezne kamate na taj iznos od 2. veljače 2015. do 22. svibnja 2015. Taj je zahtjev osnovan u skladu s čl. 12 st. 4 ZOOP-a, ali za razdoblje od 2. veljače 2015. do 21. svibnja 2015. pa je u točki III. izreke tuženiku naloženo da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje su na iznos od 3.033,90 eura tekle od 2. veljače 2015. do 21. svibnja 2015., a u točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev za isplatu tih kamata na taj iznos za dan 22. svibnja 2015.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 i čl. 155 ZPP -a, a tužiteljev trošak je odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 15. travnja 2025. Tužitelj je u sporu u odnosu na osnovu uspio s 85 %. Uspjeh u odnosu na visinu izračunat je tako da je od naknade štete koji bi tužitelju pripao bez umanjenja s obzirom na njegovu suodgovornost (ukupno 12.197,31 eura) oduzet iznos koji mu je plaćen prije podnošenja tužbe (3.033,90 eura) što iznosi 9.163,41 eura pa kako je tužitelj ukupno potraživao iznos od 9.563,42 eura, njegov uspjeh u odnosu na visinu iznosi 96 %. Ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 90,50 % (181:2) pa je sud u skladu s čl. 154 st. 5 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) odlučio da tuženik tužitelju namiri sve troškove jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

27. Tužiteljev trošak zastupanja je odmjeren prema konačno postavljenoj vrijednosti spora od 9.563,42 eura jer tužitelj nije potraživao ovu nagradu prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje . Taj se trošak sastoji od nagrade za sastav tužbe 200,00 eura prema Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/25 – dalje: OT), za zastupanje na četiri ročišta 17. svibnja 2017., 27. rujna 2017., 28. studenog 2017. i 15. travnja 2026. te na očevidu 29. travnja 2022. po 200,00 eura za svaku radnju prema Tbr. 9/1 OT, za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2023. 100,00 eura prema Tbr. 9/2 OT i za sastav tri obrazložena podneska od 6. listopada 2017., 4. travnja 2025. i 23. siječnja 2026. po 200,00 eura za svaki prema Tbr. 8/1 OT, odnosno ukupno 1.900,00 eura čemu treba pribrojiti 25 % PDV-a u iznosu od 475,00 eura.

28. Tužiteljev trošak obuhvaća i troškove njegovog punomoćnika za korištenje vlastitog vozila za put iz Zagreba do Trogira gdje je održan očevid u iznosu od 426,12 eura prema Tbr. 49 i 50 OT i ima pravo na naknadu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na taj očevid i to za maksimalno 7 sati ukupno 350,00 eura prema Tbr. 39 OT. Njegov trošak se sastoji i od predujma za izlazak suda na očevid 49,48 eura, troška prometnog vještačenja 802,18 eura, sudsko-medicinskog vještačenja 200,00 eura i medicinskog vještačenja 300,00 eura te od sudske pristojbe na presudu koja je tužitelju u skladu s čl. 7 st. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23) priznata u iznosu od 71,05 eura tj. 50 % od pristojbe na presudu propisane u Tbr. 2/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) jer se ova presuda punomoćniku tužitelja dostavlja u elektroničkom obliku pa je on dužan platiti samo polovicu ove pristojbe ako je plati u roku od 3 dana od dostave ove presude. Ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 4.502,78 eura pa je tuženiku naloženo da mu namiri taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

29. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer u spisu nema dokaza da je platio tu pristojbu. Nije mu priznata nagrada za sastav podnesaka koji predstavljaju požurnice jer njihovo sastavljanje nije bilo potrebno, a to su podnesci od 19. veljače 2019., 11. listopada 2021., 10. siječnja 2025., 4. lipnja 2025., 21. listopada 2025. i 17. veljače 2026. Nije mu priznata ni nagrada za sastav podnesaka kojima dostavlja dokaz o uplati predujmova za očevid ili za vještačenje jer za dostavu tih uplatnica nije bilo potrebno sastavljati podneske i to su podnesci od 26. svibnja 2018., 5. prosinca 2023., 24. veljače 2025., 5. svibnja 2025. i od 13. siječnja 2026. Nagrada za sastav podneska od 4. prosinca 2023. nije priznata jer u spisu nema tog podneska, a nagrada za sastav podnesaka od 10. svibnja 2022. i 16. svibnja 2022. nije priznata jer su sastavljeni kako bi se razjasnilo tko je tužiteljev punomoćnik zato što je tužitelj u tijeku postupka dostavio punomoć izdanu drugom odvjetniku i sam izazvao te troškove pa se ne radi o troškovima koje bi tužitelju trebao namiriti tuženik.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sesvetama 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Martina Ivanković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

1. odvjetnik Dražen Ivanić

2. Croatia osiguranje d.d. na S-553/17