Republika Hrvatska

Županijski sud u Split,

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž -1024/2026-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Ivane Madunić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćniku Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-84/2024-12 od 10. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-84/2024-12 od 10. veljače 2026. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 10.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 13. rujna 2021. do isplate i pod točkom II. izreke.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-84/2024-12 od 10. veljače 2026. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate koje su na iznos od 10.000,00 EUR tekle od 01. siječnja 2019. do 12. rujna 2021. na način da se zahtjev tužitelja za isplatu tih kamata odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.000,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. 01. 2019. pa do isplate, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.417,80 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 10. 02. 2026. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 2. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25:dalje ZPP-a), predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5 . Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga stranaka, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tuženik. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka razumljiva, da nije proturječna sama sebi, niti navedenim razlozima, da su u njoj navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su u skladu sa stanjem spisa (obrazloženje nije manjkavo i svojim sadržajem objašnjava odluku sadržanu u izreci).

7. Neosnovan je tuženikov žalbeni navod bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, sadržajno ukazujući da je onemogućen u raspravljanju, budući iz stanja spisa proizlazi kako je tuženiku dostavljena od strane Općinskog građanskog suda u Zagrebu tužba na odgovor kao i podnesak tužitelja od 14. 09. 2023., što potvrđuju dostavnice priložene spisu, a Općinski sud u Novom Zagrebu (kojem je predmet ustupljen kao mjesno nadležnom sudu) stoga pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije ponovno vršio dostavu istih.

8. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000 eura sa kamatama od 01. 01. 2019. do isplate, koji novčani iznos je pozajmio tuženiku, ali mu ga tuženik nije vratio.

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj tuženiku predao novac na ime zajma ukupnog iznosa od 10.000,00 EUR;

- da ugovor nije sklopljen u pisanom obliku;

- da su predaja novca i obveza vraćanja dokazani iskazima svjedoka, kao i iskazom tužitelja;

- da tužitelj prilikom predaje novca nije zatražio pisanu potvrdu ili priznanicu o predaji novca, jer su da su stranke bile u prijateljskim i povjerljivim odnosima, te je postupao s povjerenjem u tuženika.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je primjenom članka 499. Zakona o obveznim odnosima("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu tužitelja i saslušanih svjedoka i izveo zaključak da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o zajmu te da je tužitelj kao zajmodavac u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu iz tog ugovora. Da su stranke predaju novca tretirale kao obvezni odnos s obilježjima duga uz očekivani povrat istoga jasno proizlazi iz iskaza tužitelja koji je potvrđen iskazom svjedoka IE, neposrednog svjedoka predaje novca tuženiku i iskaza svjedoka JE, koji potvrđuje pokušaje mirnog rješenja spora i pregovore o vraćanju druga. Osim toga valja navesti da tuženik tijekom postupka nije osporavao primitak novca, niti je tvrdio je da je novac primljen po nekoj drugoj pravnoj osnovi što jasno potvrđuje da je između stranaka postojao ugovor o zajmu. Visina iznosa duga od ukupno 10.000,00 eura jasno proizlazi iz iskaza tužitelja koji je potvrđen iskazom saslušanog svjedoka IE, iz kojih suglasnih iskaza proizlazi da je u dva navrata tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 5.000,00 eura.

13. Prvenstveno valja reći da zajam u stranoj valuti u vrijeme kada je ugovor sklopljen tj. predmetno krajem 2017. što proizlazi iz iskaza tužitelja koji navodi da je dogovor stranaka bio vratiti pozajmljeni novac za 1 godinu tj. do kraja 2018., je bio zabranjen sukladno članku 15. i članku 17. Zakona o deviznom poslovanju ("Narodne novine" br. 96/2003, 140/2005,132/2006, 150/2008, 92/2009, 153/2009, 133/2009, 145/2010, 76/2013, 52/2021,dalje u tekstu: ZODP), slijedom čega bi imao za posljedicu ništetnost po čl. 322. ZOO-a. Tako pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava ovaj sud nalazi da je isto pogrešno primijenjeno, ali je i pravilnom primjenom valja jednako odlučiti o glavnoj stvari (glavnici), dok se je pogrešna primjena materijalnog prava odrazila na pravilnost odluke o sporednom potraživanju ( kamatama), o čemu će sud u nastavku obrazloženja iznijeti razloge.

14. Kako nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajma između fizičkih osoba u Republike Hrvatske, takvo postupanje predstavlja zakonom propisanu nedozvoljenu radnju slijedom čega je ugovor o zajmu koji je protivan prisilnom propisu - ništetan (članak 322. stavak 1. ZOO-a).

15. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a s obzirom na to da je nesporno da je tuženik primio 10.000,00 EUR, tuženik je u obvezi i vratiti taj iznos.

16. Naime, kada je ugovor o zajmu ništav primjenjuju se odredbe o stjecanju bez osnove, koje sukladno članka 1115. ZOO-a određuju, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Tužitelj je u spis dostavio opomenu pred tužbu od 20. kolovoza 2021. (list 3. i 4. spisa) iz koje proizlazi da od tuženika zahtijeva povrat zajma u cijelosti, a koji dopis je sukladno dostavnici priloženoj spisu tuženik uredno zaprimio dana 13. rujna 2021. (list 5. spisa), pa je tada tuženik prestao biti pošteni stjecatelj predmetnog iznosa. Stoga je, valjalo naložiti tuženiku da ispuni obvezu od nadnevka 13. rujna 2021. i od kojeg trenutka teku zatezne kamate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. u vezi člankom 22. stavak 4. ZOO-a.

18. Dakle, i pravilnom primjenom materijalnog prava iz članaka 322. stavka 1. i 323. stavka 1. ZOO-a u vezi s člankom 15. ZDS-a valjalo je tuženiku koji je iznos od 10.000,00 EUR primio na temelju ništetnog pravnog posla naložio vratiti tužitelju taj iznos. Pritom je tijek zatezne kamate pravilnom primjenom članka 1115. ZOO-a valjalo dosuditi od 13. rujna 2021.

19. Žalbeni navodi žalitelja da ni tužitelj, ni svjedoci ne govore o ugovorenoj zateznoj kamati nije od značaja, budući da ugovorene kamate kod ugovora o zajmu mogu ali ne moraju biti ugovorene, što tužitelj tužbom niti ne traži , nego zatezne kamate na iznos od 10.000,00 eura tekuće od 01.01. 2019., kao ugovorenog roka povrata zajma, pa do isplate budući zatezne kamate predstavljaju sankciju za zakašnjenje s ispunjenjem obveze i ne ovise o dogovoru ugovornih stranaka.

20. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je ovaj prigovor tuženik istaknuo tek u žalbi. Sukladno članku 352. stavku 2. ZPP-a, budući da prigovor zastare nije istaknut tijekom prvostupanjskog postupka, a kako se na isti ne pazi po službenoj dužnosti, taj se prigovor ne može iznositi niti u žalbi.

21. Odluku o troškovima postupka sud nije posebno ispitivao, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 365. stavka 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, pa kako tuženik žalbom posebno ne osporava odluku o troškovima postupka, sud odluku o troškovima nije posebno ispitivao.

22. Zbog izloženog primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju glavno potraživanje sa zateznim kamatama od zaprimanja po tuženiku opomene pred tužbu (13. rujna 2021.), dok je primjenom članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata zatezne kamate od ranijeg datuma na način da je taj zahtjev odbijen.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I. i II.

U Splitu, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA :

Andrea Boras-Ivanišević