Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1420/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Ivane Madunić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa] cir., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Kneževiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika ad.1 LK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.2 AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad.3 BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.4 RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Jakšić, Gjenero i partneri j.t.d. Dubrovnik, radi utvrđenja sastava ostavine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 46 P-1542/2019-42 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 46 P- 1542/2019-42 od 27. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I. Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. EK pok. EK rođenog **.**.1909. umrlog **.**.1988. ulazi imovina iz točke 1. oporuke pok. EK od 25. ožujka 1988. i to „kuća u [adresa] oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „stara kuhinja“ oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i „vikendica između Žuljane i Trstenika na predjelu zvanom Zavrh“ oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i nekretnine iz točke 4. oporuke pok. EK od 25. ožujka 1988. koje su u trenutku sačinjavanja oporuke bile u izvanknjižnom vlasništvu ostavitelja, a nisu određene u točci 1., 2. i 3. oporuke niti su identificirane u njoj.

II. Nalaže se tuženicima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 11.639,33 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. ožujka 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve ovo u roku od 15 (petnaest) dana dok se u više zatraženom iznosu visine od 2.182,09 Eura zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 11.753,43 Eura kao neosnovan.".

2. Protiv navedene presude žali se tuženici zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje da u ostavinsku masu iza sad pok. CK ulazi imovina iz točke I. oporuke pokojnog CK od 25. ožujka 1988. i to „kuća u [adresa] oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „stara kuhinja“ oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i „vikendica između Žuljane i Trstenika na predjelu zvanom Zavrh“ oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i nekretnine iz točke 4. oporuke pok. EK od 25. ožujka 1988. koje su u trenutku sačinjavanja oporuke bile u izvanknjižnom vlasništvu ostavitelja, a nisu određene u točci 1., 2. i 3. oporuke niti su identificirane u njoj.

6. Prema tome kao sporno u ovom parničnom postupku postavlja se pitanje je li nekretnine obuhvaćene tužbom spadaju u ostavinu iza smrti sad pok. EK pok. EK koji je umro **.**.1988., a obzirom da tuženici tvrde da je prije sastava Oporuke ostavitelj svojom imovinom raspolagao Ugovorom o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju kojim je ostavitelj raspolagao cjelokupnom svojom imovinom u korist tuženika.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da među strankama nije sporno da je CK pok. EK rođen **.**.1909. a umro **.**.1988. te da su u smrtovnici sastavljenoj povodom njegove smrti kao srodnici koji bi mogli biti pozvani na nasljedstvo na temelju oporuke navedeni, među ostalim, ovdje tužitelj kao neput umrlog te pravni prednik tuženika IK i tužena ad.1 kao doživotni uživaoci.,

-da je umrli ostavio Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji se nalazi kod suda te oporuku koja se nalazi kod IK iz [adresa].

-da je iza pok. EK (dalje: ostavitelj) pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenut ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-552/1988 koji se sada vodi pred Općinskim sudom u Metkoviću pod brojem O-11/2019.,

-da je u ostavinskom postupku, održan niz ročišta pa tako ročište od 15. studenog 1988. na koje su pristupili, među ostalim, punomoćnik ovdje tužitelja te tužena ad.1 osobno i sad pok. IK (prednik tuženika), i u nazočnosti kojih je utvrđeno rodoslovlje ostavitelja, te temeljem izjave kojim je utvrđeno da je ostavitelj Ugovorom o doživotnom uzdržavanju dio nekretnina otuđio uzdržavaocima ovdje tuženoj ad.1 i IK kao i da je ostavitelj oporučno raspolagao svojom imovinom, oporukom koju sudu predaje IK i koju oporuku potom sud progalašava,

-da su nakon toga nazočni na zapisnik pred sudom da li nasljedničku izjavu kojom priznaju Ugovor o doživotnom uzdržavanju i oporuku te se slažu da se ostavinska imovina podijeli temeljem istih te se prihvaćaju dijela nasljedstva;

-da na ročište od 18. veljače 2002. je pristupio IK koji je naveo da će pismeno dostaviti identifikacije nekretnina koje su prema oporuci ostavitelja pripale oporučnim nasljednicima, dok je za ročište od 15. listopada 2007. prethodno sud nazvala osoba koja se predstavila kao sin IK s izjavom da je između nasljednika otvoren postupak postizanja sporazuma oko raspodjeli ostavine poradi čega je sud rješenjem pozvao stranke obavijestiti sud o postignutom sporazumu jer će u protivnom biti zakazano novo ostavinsko ročište;

-da ročište od 27. rujna 2011. nije održano jer je IK u međuvremenu umro te da su ga naslijedili ovdje tuženici nakon čega su stranke suglasno predložile odgodu tog ročišta kako bi postigle sporazum o podjeli ostavinske imovine;

-da na ročištu od 08. studenog 2011. stranke su identificirali nekretnine iz oporuke ostavitelja na način da „kuću u [adresa] označavaju kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „staru kuhinju“ označavaju kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „Vikendicu između Žuljane i Trstenika na predjelu zv. Zavrh“ označavaju kao čest. zerm. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a „Novi i staru košaru“ označavaju kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].,

-da je tuženi ad.2 naveo da je ostavitelj cijelom svojom imovinom raspolagao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.,

-da je Općinski sud u Metkoviću u ostavinskom postupku iza pok. EK koji se sada vodi pod poslovnim brojem O-11/2019 dana 11. listopada 2019. donio rješenje kojim je, među ostalim, ovdje tužitelja uputio na pokretanje parnice protiv ovdje tuženika radi utvrđenja da u ostavinu iza ostavitelja ulaze nekretnine obuhvaćene Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 18. ožujka 1988., a povodom koje je odluke ostavinskog suda tužitelj podnio predmetu tužbu.

- da iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim između EK pok. EK kao primatelja uzdržavanja i IK i LK kao davatelja uzdržavanja 18. ožujka 1988. ovjeren po Općinskom sudu u Dubrovniku (list spisa 7 - 9, dalje: Ugovor o doživotnom uzdržavanju) proizlazi kao prvo, da taj ugovor sklapaju CK pok. EK kao vlasnik nekretnina i kao primatelja uzdržavanja te IK i LK kao davatelji uzdržavanja; kao drugo, da su u članku 1. Ugovora ugovorne strane utvrdile da je primatelj uzdržavanja suvlasnik niza katastarskom oznakom točno određenih nekretnina i kojeg točno suvlasničkog dijela; kao treće, da su člankom 2. Ugovora ugovorne strane ugovorile da je CK star i bolestan te teško pokretan te da živi sam sa svojom bolesnom i starom sestrom SK s kojom davatelji uzdržavanja također sklapaju ugovor o doživotnom uzdržavanju te da osim sestre, CK nema bliže rodbine koja bi se o njemu brinula niti sredstava za život; kao četvrto, da su člankom 3. Ugovora ugovorne strane ugovorile da CK dava i predava sve svoje udjele prava vlasnosti, a posebno one navedene u točci 1. tog Ugovora, IK i ŽK koji to primaju na jednake dijelove svaki; kao peto, da se člankom 4. Ugovora LK i IK obvezuju doživotno uzdržavati EK; te kao šesto, da člankom 5. Ugovora CK ovlašćuje VK i LK da bez njegovog daljnjeg pitanja ili sudjelovanja zatraže i u zemljišnim knjigama postignu uknjižbu prava vlasništva na nekretninama iz točke 1. tog Ugovora, na svoje ime i korit uz istovremeno brisanje tog prava s njegovog imena.

- da je nesporno da nekretnine koje su predmet ovog spora, nisu navedene u članku 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju niti u preostalom dijelu sadržaja tog Ugovora, a nije među strankama sporno niti to da je nekretnina opisana kao „kuća u [adresa] nekretnina katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je nekretnina opisana kao „stara kuhinja“ nekretnina katastarske oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je nekretnina opisana kao „vikendica između Žuljane i Trstenika na predjelu zvanom [adresa]“ nekretnina katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako to stranke čine nespornim u tijeku ovog postupka kao i u tijeku ostavinskog postupka iza pok. EK.

- da iz oporuke pok. EK od 25. ožujka 1988. proizlazi da je pok. CK svega 7 dana nakon sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju vlastoručno potpisao oporuku kojom je kao prvo, nekretnine opisane kao „kuća u [adresa], „stara kuhinja u [adresa] i „vikendica između Žuljane i Trstenika na predjelu zvanom Zavrh“ (predmetne nekretnine) ostavio svom neputu ovdje tužitelju za cjelinu prava vlasništva; kao drugo, nekretninu opisanu kao „Nova i stara košara“ te čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] ostavio na jednake dijelove VK i LK; kao treće, nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] ostavio na jednake dijelove svojim nepućama FK, NK i JK; kao četvrto, nekretnine koje su njegovo vanknjižno vlasništvo, a koje možda još nije naslijedio, ali ih ima naslijediti, ostavio svom neputu ovdje tužitelju čime ne dira u raspolaganje iz točke 1., 2. i 3. te oporuke; te kao peto, sve ostale nekretnine osim navedenih pod 1., 2., 3. i 4. ostavio na jednake dijelove IK i LK kojima na jednake dijelove ostavlja i sve svoje pokretnine, štedne knjižice i dio prava korištenja na groblju Sv. Stjepana u Janjini.

- da iz iskaza ZK proizlazi da je njena baka P sestra pok. EK i da s te osnove ona zna da je pok. CK svojom imovinom raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju i oporukom, obje koje je isprave svjedokinja vidjela i zna da je imovinom naznačenom u Ugovoru pok. CK raspolagao u korist ČK i LK, a oporukom je dio imovine ostavljen djeci njene bake L i PK ovdje tužitelju dodajući da su njoj poznate nekretnine opisane kao kuća u [adresa], stara kuhinja i vikendica između Žuljane i Trstenika na predjelu zvanom [adresa] i da su to nekretnine koje je pok. CK ostavio tužitelju. Tvrdi da je tužitelj znao, kao što su to znali i svi oni (potomci sestre pok. EK i potomci tužitelja) da je CK njemu ostavio predmetne nekretnine te da ČK za svog života na nikoji način nije svojatao ni kuću ni vikendicu, a ona da je osobno jednom prilikom kada je tužitelj došao u posjet njenoj maci vidjela ugovor koji je tužitelj sklopio sa ČK ugovor o korištenju kuće u [adresa] i vikendice [adresa] kojim im tužitelj daje te nekretnine na korištenje uz neku simboličnu naknadu.

- da iz iskaza svjedoka ŠK proizlazi da on misli da su LK i njezin suprug VK kuću u kojoj žive u [adresa], a koja se nalazi preko puta njegove obiteljske kuće, stekli brinući se o nemoćnom čovjeku , dok je svjedok ĐK izrijekom naveo da on nema saznanja da li je CK oporučno raspolagao svojom imovinom i u čiju korist kao što nema saznanja o bilo kakvom raspolaganju imovinom pok. EK,

-da iskaza svjedoka DK proizlazi da on, koji je kao sudac Općinskog suda u Dubrovniku ovjerio Ugovor o doživotnom uzdržavanju, nakon 30 godina nema sjećanje o sadržaju tog Ugovora niti ugovornim strankama istog dok dio u kojem iskazuje da bi on kao sudac pri ovjeri ugovora o doživotnom uzdržavanju stranke upozorio da je predmet ugovora cjelokupna imovina primatelja uzdržavanja, ukoliko je tako ugovoreno ugovorom, ne svjedoči na okolnost što je predmet ovdje predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

-da što se tiče činjenice da je temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoknjižnom postupku pred sudom uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženika na svoj imovini pok. EK, prvostupanjski sud smatra da isto nije relevantno za odluku o tužbenom zahtjevu predmetnog sadržaja budući predmetne nekretnine nisu predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a što znači da nije valjan upis prava vlasništva izvršen na predmetnim nekretninama temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da imovina iz točke 1. Oporuke i to „kuća u [adresa] oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], „stara kuhinja“ oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i „vikendica između Žuljane i Trstenika na predjelu zvanom Zavrh“ oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te imovina iz točke 4. Oporuke i to nekretnine koje su u trenutku sačinjavanja oporuke bile u izvanknjižnom vlasništvu ostavitelja, a nisu određene u točci 1., 2. i 3. Oporuke niti su identificirane u njoj, nije predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju, slijedom čega utvrđuje da označena imovina, koja je vlasništvo ostavitelja u trenu njegove smrti, predstavlja ostavinsku imovinu (ostavinu) iza pok. EK pok. EK.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama kojim se pobija u žalbi, kao i razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP -a, ovaj sud smatra da presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu nije u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem odnosno nije pravilna i osnovana po zakonu.

10. Naime, u smislu odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25 – dalje u tekstu: ZV), stjecanje, promjena, pravni učinci prestanak stvarnih prava …postupanje na snagu ovog zakona prosuđuju se prema pravilima koje su se primjenjivale u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, čime su tužitelji dužni dokazati pretpostavke stjecanja tog prava (u pravnu osnovu stjecanja na koja se pozivaju), prema pravilima koji se primjenjiva u trenutku stjecanja.

11. Odredbom čl. 6. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00, 48/03, dalje: ZN), kao zakona važećeg u vrijeme smrti pok. EK i otvaranja nasljedstva, propisano je da se naslijediti može na temelju zakona i na temelju oporuke pri čemu čl. 7. tog zakona propisuje da oporučitelj može oporukom raspolagati svojom imovinom na način i u granicama koji su određeni u zakonu.

11.2. Odredba čl. 64. st. 1. ZN propisuje da oporuku može sastaviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila šesnaest godina života, a sukladno čl. 84. ZN oporučitelj može oporukom odrediti jednog ili više nasljednika te je nasljednik na temelju oporuke osoba koju je oporučitelj odredio da naslijedi cjelokupnu njegovu imovinu ili dio imovine određen prema cijeloj imovini.

11.3. Sukladno čl. 122. st. 1. ZN ugovor kojim se jedan ugovornik obavezuje da uzdržava doživotno drugog ugovornika, ili neku treću osobu, a u kome drugi ugovornik izjavljuje da mu ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njezin dio u nasljedstvo nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu svih nepokretnih stvari koje pripadaju primaocu uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora, ili određenog dijela tih stvari, čija je predaja davaocu uzdržavanja odgođena do smrti primaoca uzdržavanja (ugovor o doživotnom uzdržavanju).

12. Osnovano žalitelj opisno navodi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a obzirom da pobijana presuda ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama odnosno ti razlozi nemaju podlogu u izvedenih dokazima a presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. Ovdje prvenstveno valja spomenuti da uredno, precizno i potpuno određeno postavljen tužbeni zahtjev predstavlja procesnu pretpostavku za meritorno (pravomoćno) suđenje. To znači da sud ne može utvrđivati meritum spora ako tužbeni zahtjev nije pravilno postavljen. Tužbeni zahtjev mora sadržavati određeni kondemnatorni ili deklaratorni zahtjev, odnosno valja jasno naznačiti što se traži od suda, što znači da se ne može sudu propuštati da sam pronađe rješenje bez jasnog zahtjeva tužitelja. Tužbeni zahtjev mora biti jasno formuliran i sadržavati konkretan zahtjev u pogledu glavne stvari, činjenice i dokaze na kojima se zahtjev temelji. Dakle, tužbeni zahtjev mora biti određen i jasan tako da može poslužiti kao ovršna isprava, odnosno da iz izreke presude bude potpuno jasno što se od tuženika traži, a ne smije biti neodređen i prepuštati sudu da sam odredi što je predmet spora, a što je upravo ovdje slučaj.

14. Prema tome, imajući u vidu da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi da "u ostaviti iza pok. CK ulaze nekretnine iz točke 4. oporuke pok. CK od 25. ožujka 1988. koji su u trenutku sačinjavanja oporuke bile u izvanknjižnom vlasništvu ostavitelja, a nisu određeni u točci 1., 2. i 3. oporuke niti su identificirani u njoj", sasvim jasno je da takav tužbeni zahtjev nije uredan niti precizan niti potpun što znači da predstavlja procesnu smetnju za meritorno (pravomoćno) suđenje.

15. Dakle, u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud bio dužan pozvati tužitelja da ispravi i dopuni tužbeni zahtjev koji mora biti određen i jasan tako da može poslužiti kao ovršna isprava, pa u slučaju da to tužitelj ne učini prvostupanjski sud može primijeniti sankciju iz odredbe članka 109. ZPP-a.

16. Kako prvostupanjski sud nije postupio nije postupio na naprijed opisani način, već se upustio u meritorno odlučivanje, samim time usvajanjem tužbenog zahtjeva pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a.

17. Nadalje, u odnosu na predmetne nekretnine označene kao kuća u [adresa] oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], "stara kuhinja" oznake čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i vikendica "između Žuljana i Trestenika na predjelu zvani Zavrh" označena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osnovano žalitelj u žalbi navodi da u konkretnom slučaju nije utvrđen (su)vlasnik na predmetnim nekretnina koje ulaze u sastav ostavine, obzirom da iz rezultata provedenog postupka za sada se ne može zaključiti koje bi predmetne nekretnine bile u vlasništvo ostavitelja u trenutku njegove smrti.

18. Naime, iako prvostupanjski sud tvrdi da među strankama nije sporno da nekretnine koje su predmet ovog parničnog postupka nisu navedene u članku 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju kao niti u preostalom dijelu sadržaja tog ugovora, prvostupanjski sud ne pojašnjava kako je to u zemljišnim knjigama temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju uknjiženo pravo vlasništva u korist tuženika na sveukupnoj imovini pok. EK, pa tako i na spornim nekretninama. Samo puka konstatacija prvostupanjskog suda kako navedena činjenica nije relevantna za odluku u ovoj pravnoj stvari bez valjanog obrazloženja čini presudu lišenu nedostatke zbog kojih se ista ne bi mogla ispitati. Irelevantne su pri tome sudu, u pogledu ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, činjenica vezane za plaćanje poreza i naknadna raspolaganja nekretninama te obnovu istih, budući su sve označene radnje izvršene nakon smrti EK te nakon što je pitanje sastava ostavine otvoreno u ostavinskom postupku pokrenutom iza pok. EK.

19. Dakle, sve naprijed navedeno proizlazi da suprotno zaključku prvostupanjske presude činjenično stanje nije pravilno niti potpuno utvrđeno slijedom čega su provedeni dokazi pogrešno ocijenjeni što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava a kod ostvarene bitne povrede iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a to je pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP -a prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U nastavku postupka sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te dopuniti činjenično stanje sukladno uputama iz ovog ukidnog rješenja imajući posebno u vidu žalbene navode i prijedloge, te će nakon toga pravilnom primjenom odgovarajućeg materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja a time i o ukupnim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP - a).

U Splitu, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević