REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž R-262/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Madunić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Perak, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka 63c, OIB: 35506269186, zastupanog po punomoćnici Antoniji Jurajić, odvjetnici iz Osijeka, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žali tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Pr-206/2024-15 od 27. svibnja 2025. i rješenja istog suda pod poslovnim brojem Pr-ć206/2024-17 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o- r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Pr-206/2024-15 od 27. svibnja 2025. i rješenja pod poslovnim brojem Pr-ć206/2024-17 od 27. svibnja 2025

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđuje se da tužitelju PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane ( točka I. izreke).

1.1. U odluci pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu iz Osijeka, Vinkovačka cesta 63c, OIB: 35506269186, tužitelju PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti dodatak na plaću za vremensko razdoblje od mjeseca kolovoza 2020. do 15. studenoga 2023. u iznosu od 3.411,69 eur (slovima: tritisućečetristojedanaesteurašezdesetdevetcenti), sa zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi i na iznose kako slijedi pobliže u navednoj izreci pobijane presude.

1.2. Pobijanim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude i rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koji su predviđeni odredbom članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena u žalbi, suprotno tvrdnji žalitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, a presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa kako u postupku nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije osnovan taj žalbeni razlog.

5.2. Nadalje nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravivši sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev kao i tvrdnje kojima ih tuženik pobija, na osnovu provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno i pravilno je utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbeni navodima dovedena u sumnju prihvaća i ovaj sud.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja na ime dodatka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% od plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužitelju za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor te državne blagdane i neradne dane i to ukupan iznos od 3.411,69 eura s pripadajućom zateznom kamatom za svaki pojedini mjesečni iznos time da mjesečni iznos dospijevaju 15 u mjesecu uz prethodno utvrđenje ovoga prava.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da kao zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu, obavlja poslove s posebnim uvjetima rada te mu pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih za redovan rad, godišnji odmor te državne blagdane i neradne dane i tvrdi da mu pripada dodatak za posebne uvjete rada sukladno članku 53. odnosno 54. temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i sukladno Pravilniku o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020.

8. U ovoj fazi postupaka nije bilo sporno da je između tužitelja i tuženika 14. veljače 2020. sklopljen ugovor o radu iz kojeg proizlazi da je odredbom čl. 5. da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

8.1. Isto tako u postupku nije bilo sporno da su stranke i ugovorom o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika 10. srpnja 2020. odredbom čl. 5. ugovorile da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika.

9. Sporno je, međutim, i dalje pravo tužitelju na dodatak na plaću za poslove s posebnim uvjetima rada, za razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. pa s tim u svezi i posljedično osnovanost zahtjeva za isplatu s ovog osnova.

10. Po provedenom postupku prvostupanjski sud u bitnom je utvrdio sljedeće:

- da je člankom 5. Pravilnika o plaćama i naknadama od 23. ožujka 2010. propisano da djelatniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima i da isti iznosi 10% od osnovne plaće, a poslovi kod kojih postoje posebni uvjeti: su rad u laboratoriju s kemikalijama i drugim štetnim agensima, rad u plasteniku i/ili stakleniku, rad na otvorenom, ručna i strojna zaštita bilja, rad s poljoprivrednom mehanizacijom,

- da je dana 23. lipnja 2020. donesen novi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima kojim je u članku 3. propisano da djelatniku pripada dodatak na plaću u slučajevima predviđenim općim propisima o radu i kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o ovom dodatku, a poslovi s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke za djelatnike koji rade na tim poslovima može se urediti sukladno općim i posebnim propisima o radu, odnosno u skladu s njima sklopljenim kolektivnim ugovorom,

- da je Odlukom tuženika od 14. veljače 2020. između ostalog propisano da se plaća tužitelju uvećava za 10% s obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 24. veljače 2020., - da je Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. stupio na snagu 01. kolovoza 2020. i sukladno članku 27. tog Pravilnika, je propisano da stupanjem na snagu tog Pravilnika prestaju važiti pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu tog Pravilnika te se stavljanju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih pravilnika o plaćama i naknadama,

- da je granski kolektivni ugovor sklopljen 15. studenog 2023., a u ranijem razdoblju, odnosno u razdoblju od svibnja 2022. do studenog 2023. godine nije bio sklopljen granski kolektivni ugovor, što znači da visina dodatka za posebne uvjete rada nije bila utvrđena granskim kolektivnim ugovorom u smislu članka 54. odnosno 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u javnim službama od 07. prosinca 2017. i 06. svibnja 2022. godine,

- da iz navedenog proizlazi da je u utuženom razdoblju bilo propisano pravo zaposlenika koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije bila propisana visina tog dodatka,

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Pravilnik o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020. kojim je u članku 3. propisano pravo na dodatak na plaću u slučajevima koji su predviđeni općim propisima o radu, odnosno sklopljenim kolektivnim ugovorom i to na temelju zasebne odluke o tom dodatku,

- da je člankom 3. Pravilnika od 23. lipnja 2020. propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, pa stoga tužitelj ima pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada,

- da činjenica što u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor, ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, obzirom da pravo na dodatak za posebne uvjete rada proizlazi i iz članka 94. Zakona o radu (Narodne novine 93/2014, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- dalje: ZR) kojim je propisano da radnik ima pravo na povećanu plaću, između ostalog, za otežane uvjete rada,

-da je visina tog dodatka odrediva te da ona iznosi 10% plaće, jer je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020. godine,

- da je člankom 13. Kolektivnog ugovora za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu propisano da radniku Agencije, koji ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta za koje postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima, a dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima iznosi 5% od osnovne plaće.,

- da je svim propisima i kolektivnim ugovorima koji su važili u utuženom razdoblju bilo propisano pravo zaposlenika na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, ali nije propisana visina tog dodatka,

- da je uvidom u izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika utvrđeno da dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10% iznosu ukupno 3.411,69 eura,

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja da tužitelu pripada dodatak na plaću za posebne uvjete rada od 10%, te je istom na ime dodatka za posebne uvjete rada dosudio ukupan iznos od 3.411,69 eura, koji je u skladu s tuženikovim izračunom, a sve temeljem odredbe članka 2. stavak 1. i 3. i članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., članka 54. TKU/17, članka 53. TKU/22 i članka 94. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje ZR) te odredom članka 9.st.3. ZR-a koja propisuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

9.1. U obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja drži kako je u danoj situaciji postojala odluka tuženika prema kojoj je tužitelj imao pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10%, koja odluka je ukinuta od strane tuženika, a sama visina toga dodatka nije bila definirana ni jednim drugim aktom, čime po ocjeni suda prvog stupnja u tom slučaju dolazi u obzir primjena čl. 9. st. 3. ZR-a, na način da se za utuženo razdoblje tužitelju predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugačiju visinu istog (Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (NN 141/23) sklopljen 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće). Stoga, nije prihvatljiv ni obračun dodataka na plaću za posebne uvjete rada u visini od 5% tužiteljeve bruto plaće, jer je samim Kolektivnim ugovorom od 15. studenog 2023. propisano da stupa na snagu danom potpisivanja, bez mogućnosti retroaktivne primjene za period prije njegovog donošenja, što navodi i sam tuženik u odgovoru na tužbu.

10. Uvažavajući utvrđenja prvostupanjskog suda, koja su naprijed navedena, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je u utuženom razdoblju tužitelj imao pravo kao zaposlenik koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, iako nije bila propisana visina tog dodatka, a temeljem odredaba članka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., članka 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. i članka 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 6. svibnja 2022. i članka 94. ZR.

11. Visinu navedenog dodatka (čiji matematički izračun među strankama u ovome postupku nije sporan i dostavljen je po tuženiku) prvostupanjski sud pravilno je utvrdio cijeneći utvrđene činjenice i to da je tuženik tužitelju za ranije razdoblje uvećavao osnovnu plaću za 10% kao zaposleniku koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, sve do donošenja Pravilnika o plaćama 23. lipnja 2020.

12. Činjenicu da u utuženom razdoblju nije sklopljen granski kolektivni ugovor i činjenica da poslodavac nije donio odluku kojom bi utvrdio visinu dodatka za posebne uvjete rada nakon što je raniju odluku ukinuo (Pravilnikom o plaćama od 23. lipnja 2020.), a uvažavajući utvrđenja da tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, prvostupanjski sud pravilno cijeni utvrđujući da takvo postupanje tuženika ne može isključiti tužiteljevo pravo na dodatak za posebne uvjete rada, te da je u spornom razdoblju visina dodatka za posebne uvjete rada odrediva te pravilno utvrđuje da ista iznosi 10% plaće, s obzirom na utvrđenu činjenicu da je toliko iznosio dodatak za posebne uvjete rada u ranijem razdoblju prije donošenja Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020.

13. S obzirom na navedeno žalbeni navodi tuženika kojima osporava osnovanost potraživanja tužitelja u ovome postupku ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnu primjenu materijalnog prava.

14. Odluka o troškovima postupka je pravilno i zakonito odmjerena sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a a u svezi članka 155. Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 18/14, 107/15 i 37/22, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje u tekstu: Tarifa) jer stranci pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu stranci na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. toč. 3. OT., pa kako tuženik žalbu u pogledu preostalog dosuđenog troška posebno ne obrazlaže, to sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi s člankom 381. ZPP-a, sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka ne pazi po službenoj dužnosti.,

15. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, to je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a i odluku o troškovima postupka u cijelosti.

U Splitu,28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica