Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-373/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja IF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Zorana Galića i punomoćnika tuženika odvjetnice Sonje Dušić-Poljak, a odluke objavljene dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenosa novčanih sredstava koja se provodi temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog Financijskoj agenciji 04. listopada 2024. godine, temeljem pravomoćne i ovršne odluke Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-2950/13-7 od 13. siječnja 2014. godine.

II. Nalaže se tuženici NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.026,55 eura (tisućudvadesedetšesteura i pedesetpetcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 28. svibnja 2026. do isplate po isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. prosinca 2025. podnio tužbu protiv tuženice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, odnosno izravne naplate koja se provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu koji je tužena podnijela Financijskoj agenciji dana 4. listopada 2024. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P- 2950/13-7 od 13. siječnja 2014. Tužitelj navodi da je na pokretanje parnice upućen Zaključkom Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Ovr-826/2024-12 od dana 19. studenog 2025., nakon podnošenja prijedloga za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa temeljem navedenog zahtjeva za izravnu naplatu, i to iz razloga navedenih u tom prijedlogu i to zbog nastupa zastare potraživanja iz ovršne isprave, odnosno zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024. – dalje u tekstu OZ).

1.1. Tužitelj navodi da je tužena zahtjevom za izravnu naplatu od 4. listopada 2024. pokrenula izravnu naplatu iznosa od 12.500,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10. listopada 2009. do isplate te iznosa od 535,33 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je dosuđen tuženici presudom Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-2950/13-7 od 13. siječnja 2014. koja je postala pravomoćna 4. lipnja 2014., a ovršna 1. kolovoza 2014. Tužitelj navodi da je prošao desetogodišnji zastarni rok za tražbinu iz navedene presude zbog čega je nastupila zastara tražbine iz navedene presude, kao ovršne isprave, pa predlaže da sud proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 4. listopada 2024. te da tuženu obveže da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.

2. Tužba je dostavljena na odgovor tuženici koja je dala pravovremeni odgovor na tužbu u kojem je osporila osnovanost tužbenog zahtjeva.

2.1. Tuženica navodi da tužitelj i njegova supruga ĆF, kojima je naložen platež presudom Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-2950/13-7 od 13. siječnja 2014., već 30 godina odbijaju isplatiti tuženici sredstva koja su predmet izravne naplate navodeći da ih nemaju, te da su tuženici davali izjave o priznanju duga putem javnog bilježnika, no novce nisu isplatili. Navodi da je nakon donošenja presude Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-2950/13-7 od 13. siječnja 2014. u listopadu 2023. svojoj odvjetnici Fabek-Glasnović dala nalog za pokretanje ovrhe te se poziva na ovosudno rješenje Ovr-90/2024-11 smatrajući da je istim prekinuta zastara. Nadalje navodi da je zastara prekinuta od strane njezine odvjetnice temeljem punomoći koju joj je izdala 2. siječnja 2024. Također u prilogu odgovora na tužbu dostavlja zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-2950/13-7 od 13. siječnja 2014. na kojem je prijamni štambilj FINA-e od 4. lipnja 2024. te smatra da je i navedenim zahtjevom prekinuta zastara.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj je osporio da se izravna naplata provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024., već navodi da se izravna naplata provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 4. listopada 2024., koji je podnesen nakon proteka zastarnog roka.

4. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se radi utvrđenja spornih činjenica izvrši uvid u dokumentaciju u spisu te da se radi uvida priklopi ovosudni spis poslovni broj Ovr-826/2024.

4.1. Tužena je u tijeku postupka predložila da se radi utvrđenja spornih činjenica izvrši uvid u dokumentaciju u spisu, te da se od FINA-e pribavi podatak o tome je li postupila po zahtjevu za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024., a ako nije zbog čega, te da dostavi svu dokumentaciju vezano uz zahtjev za izravnu naplatu tužene po kojoj se provodi ovrha na računu.

5. Između tužitelja i tuženice nije sporno da je presudom Općinskog suda u Zaprešiću posl. br. P-2950/13-7 od 13. siječnja 2014. (dalje u tekstu Ovršna isprava) naloženo IF da, zajedno sa ĆF, NF isplati iznos od 25.000,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. listopada 2009. do isplate, a naloženo im je i da NF naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 8.067,00 kn. Nadalje je nesporno da je navedena presuda postala pravomoćna 4. lipnja 2014. i ovršna 1. kolovoza 2014., a nakon što su žalbe IF i ĆF odbijene kao neosnovane.

5.1. Između tužitelja i tuženice je sporno da li se izravna naplata provodi prema zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom 4. lipnja 2024. ili onom podnesenom 4. listopada 2024., sporno je je li tuženica NF prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 4. listopada 2024. prekinula zastaru iz Ovršne isprave te je slijedom navedenog sporno je li nastupila zastara iz Ovršne isprave ili ne.

6. U svrhu utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su rješenje o upućivanju tužitelja u parnicu (str. 5-6), presuda zbog ogluhe (str. 7-12), ovosudno rješenje Ovr-90/2024-11 (str. 26-29), zahtjev za izravnu naplatu sa izvodom očevidnika neizvršenih osnova i potvrdom o uplati predujma (str. 31-36), žalba na pokrenutu ovrhu u predmetu Ovr-826/24 (str. 37-38), presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Zaprešiću P-2950/13 (str. 39-41), presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-907/14 (str. 42- 44), Ugovor o posudbi novca (str. 45-46), izjave tužitelja (str. 47-52), preslika ovosudnog spisa Ovr-826/24 (str. 63-113), preslika zahtjeva za izravnu naplatu od 4.10.2024. (str. 123-135, 144-147), obavijest o zahtjevu za izravnu naplatu ovršeniku (str. 143), specifikacija izvršenja osnove za naplatu od 4.10.2024. (str. 149), preslika povratnice i obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje po zahtjevu za izravnu naplatu od 4.6.2024. (str. 156-157).

7. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. – dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. Tužena u odgovoru na tužbu osporava da je nastupila zastara potraživanja iz Ovršne isprave te pri tom spominje javnobilježnički ovjerene izjave tužitelja IF o priznanju duga.

8.1. Uvidom u izjave koje je tužena dostavila u prilogu odgovora na tužbu utvrđeno je da one potječu iz 2008., 2002. te 2000. godine, dakle iz vremena prije donošenja Ovršne isprave. Budući da tužena nije dostavila dokaz da je tužitelj TF nakon donošenja Ovršne isprave priznao dug koji proizlazi iz Ovršne isprave utvrđeno je da zastara potraživanja iz Ovršne isprave nije prekinuta priznanjem duga od strane tužitelja, kako to tužena navodi u odgovoru na tužbu.

9. Tužena u odgovoru na tužbu nadalje osporava da je nastupila zastara potraživanja pozivajući se na ovosudno rješenje poslovni broj Ovr-90/2024-11 koje je dostavljeno u prilogu odgovora na tužbu.

9.1. Čitanjem prethodno navedenog rješenja utvrđeno je da je tim rješenjem, temeljem Ovršne isprave, a radi naplate potraživanja prema ĆF u iznosu od 12.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2009. do isplate, određena ovrha na nekretnini ĆF dok je prijedlog za ovrhu odbijen u dijelu u kojem je predloženo da se temeljem Ovršne isprave ovrha protiv ĆF odredi i radi naplate preostalog potraživanja od 12.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2009. do isplate. Tužena se pri tom poziva na obrazloženje navedenog rješenja u kojem se navodi da je obveza iz Ovršne isprave djeljiva, pa da stoga ĆF i TF, kao dužnici odgovaraju za polovicu iznosa iz Ovršne isprave, odnosno odgovaraju iza 12.500,00 eura svaki.

9.2. Čitanjem prethodno navedenog rješenja utvrđeno je da je u ovosudnom predmetu poslovni broj Ovr-90/2024 ovršni postupak temeljem Ovršne isprave pokrenut samo u odnosu na NF, koja je navedena kao ovršenik u uvodu rješenja, dok iz navedenog rješenja ne proizlazi da bi se ovršni postupak vodio i u odnosu na IF.

9.3. S obzirom da tuženica nije dokazala da je ovrhu u ovosudnom ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-90/2024 pokrenula i protiv IF, to je tuženica NF podnošenjem prijedloga za ovrhu protiv ĆF prekinula zastaru tražbine iz Ovršne isprave samo u odnosu na nju, no ne i u odnosu na tužitelja IF, koji nije stranka ovosudnog postupka poslovni broj Ovr-90/2024.

10. Tuženica se poziva i na činjenicu da je odvjetnici dala punomoć za zastupanje u siječnju 2024., međutim tuženica nije dokazala da je temeljem izdane punomoći pokrenut bilo kakav postupak prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. i 4. listopada 2024., pa stoga sama činjenica izdavanja punomoći nije mogla dovesti do prekida zastare.

11. Temeljem uvida u zahtjev za izravnu naplatu (str. 33-34) utvrđeno je da je tuženica NF, po punomoćnici odvjetnici Katarini Fabek-Glasnović, radi naplate tražbine temeljem Ovršne isprave protiv tužitelja IF dana 4. lipnja 2024. podnijela zahtjev za izravnu naplatu u kojem je navela da živi na adresi [adresa].

11.1. Temeljem dopisa FINA-e od 6. ožujka 2026. (str. 148) utvrđeno je da je FINA zahtjev za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. vratila punomoćnici tužene budući da je utvrđeno da je isti nepodoban za postupanje jer je istim zatražena provedba naplate tražbine na račun ovrhovoditelja u inozemstvu, a ovrhovoditeljica je kao prebivalište navela [adresa], što je protivno čl. 5. st. 13. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 – dalje u tekstu ZOPNS).

11.2. Temeljem uvida u Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje i povratnicu (str. 156- 157) utvrđeno je da je FINA Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje koja sadrži podatke o razlozima vraćanja dana 7. lipnja 2024. uputila punomoćnici tužene, odvjetnici Katarina Fabek-Glasnović, dok je iz štambilja pošte na povratnici vidljivo da je pošiljka 18. lipnja 2026. uručena primateljici.

12. Temeljem očitovanja FINA-e od 6. ožujka 2026. i specifikacije izvršenja (str. 148- 149) utvrđeno je da je tuženica NF dana 4. listopada 2024. podnijela novi zahtjev za izravnu naplatu radi naplate tražbine temeljem Ovršne isprave protiv tužitelja IF, po kojem se naplata i dalje provodi te je naplaćen iznos od 1.968,17 eura, dok je preostali dug zaveden u redoslijed naplate.

12.1. Dakle utvrđeno je da se ovrha na računima tužitelja IF provodi temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženice od 4. listopada 2024.

13. Člankom 242. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje u tekstu ZOO) propisano je da se smatra da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (st. 1.), a da se isto tako smatra da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st. 2.).

13.1. Člankom 243. st. 1. ZOO-a propisano je da ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojega drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, smatra se da je zastara prekinuta prvom tužbom.

14. Budući da je zahtjev za izravnu naplatu tuženice od 4. lipnja 2024. vraćen tuženici kao nepodoban za provedbu jer je bio protivan čl. 5. st. 13. ZOPNS, to se u smislu čl. 242. st. 2. ZOO-a smatra da do prekida zastare tražbine iz Ovršne isprave prema tuženiku IF podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. nije niti došlo.

14.1. Budući da je tuženica novi zahtjev za izravnu naplatu podnijela tek 4. listopada 2024., a Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje po zahtjevu za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. je tuženici, po punomoćnici, dostavljena 18. lipnja 2024., to se u konkretnom slučaju ne može primijeniti niti odredba čl. 243. st. 1. ZOO-a jer je od primitka Obavijesti o vraćanju osnove za plaćanje, koja je pravomoćna danom primitka jer protiv nje nije dopušten pravni lijek, do podnošenja novog zahtjeva za izravnu naplatu prošlo više od 3 mjeseca.

14.2. Stoga je utvrđeno da do prekida zastare tražbine iz Ovršne isprave prema tuženiku IF podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu od 4. lipnja 2024. nije niti došlo.

15. Slijedom prethodno navedenog utvrđeno je da tuženica do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu temeljem Ovršne isprave od 4. listopada 2024., koji je predmet postupka, nije prekidala zastaru tražbine iz Ovršne isprave u odnosu na tužitelja IF.

16. Člankom 233. ZOO-a propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16.1. Desetogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO počinje teći od dana ovršnosti odluke kojom je tuženiku naloženo ispunjenje tražbine činjenjem u određenom paricijskom roku (pa tako VSRH u rješenju poslovni broj Rev 479/2023-2 od 15. studenog 2023.).

16.2. S obzirom da je od nastupa ovršnosti Ovršne isprave 1. kolovoza 2014. do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 4. listopada 2024. prošlo više od 10 godina to je nastupila zastara glavnice i troška iz Ovršne isprave u odnosu na dužnika IF.

16.3. Zastarom glavnice zastarjela je cjelokupna zatezna kamata, kao povremeno potraživanje, u smislu odredbe čl. 227. st. 2. ZOO-a.

17. S obzirom da je utvrđeno da je cjelokupna tražbina tužene radi naplate koje se provodi izravna naplata protiv tužitelja IF temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog FINA-i 4. listopada 2024., to je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti te je pljenidba i prijenos temeljem tog Zahtjeva proglašena nedopuštenom.

17.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18.1. Tužitelju su dosuđeni zatraženi troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/23., 107/25.), prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj prilikom podnošenja tužbe od 1.350,00 eura.

18.2. Tužitelju je priznat je trošak sastava tužbe od 16. prosinca 2025. (Tbr. 7.1) u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 6. veljače 2026. i 16. ožujka 2026. (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura svaki, te trošak zastupanja na ročištu 20. travnja 2026. (Tbr 9.1) u iznosu od 200,00 eura, što ukupno iznosi 800,00 eura, odnosno uvećano za PDV sveukupno iznosi 1.000,00 eura. Na navedeni iznos valja dodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura pa ukupni trošak priznat tužitelju iznosi 1.026,55 eura.

18.3. Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi za poduzete parnične radnje prema Tbr. 7.1, 8.1 i 9.1 preko iznosa od 200,00 eura s obzirom da je tužitelj naznačio vrijednost premda spora u iznosu od 1.350,00 eura. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 3. ožujka 2026. s obzirom da taj podnesak nije dostavljen u roku iz čl. 299. st. 1. ZPP-a, odnosno dostavljen je neposredno prije pripremnog ročišta od 4. ožujka 2026., pa ga sud stoga nije uzeo u obzir, o čemu je odlučeno raspravnim rješenjem od 4. ožujka 2026. Tužitelj je u troškovniku naveo da potražuje iznos plaćenih pristojbi od "3.153,55 eur", no nije specificirao koju vrstu pristojbe potražuje i u kojem iznosu u sklopu zatraženog iznosa od 3.153,55 eura, pa mu navedeni iznos pristojbi nije priznat.

18.4. Slijedom navedenog je tuženici naloženo da tužitelju isplati trošak postupka u iznosu od 1.026,55 eura.

18.5. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

18.6. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

Koprivnica, 28. svibnja 2026.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu i rješenje dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Zoran Galić, Zagreb

2. Odvjetnica Sonja Dupić-Poljak, Koprivnica