Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-43/2023-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Kristijanu Horvat, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Lovačka udruga „Fazan" Varaždin, Optujska 165, Varaždin, OIB: 64650953945, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Slunjski & Rudnički iz Varaždina, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 24. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Lovačka udruga „Fazan”, Optujska 165, Varaždin, OIB: 64650953945, isplatiti tužiteljici SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime pravične naknade neimovinske štete ukupan iznos od 6.800,00 € (slovima: šesttisućaosamstoeura) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 18. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 1. srpnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15%, od 1. siječnja 2026. pa do isplate po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga „Fazan”, Optujska 165, Varaždin, OIB: 64650953945, isplatiti tužiteljici SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove troškova liječenja, ukupan iznos od 66,11 € (slovima: šezdesetšesteuraijedanaestcenti) zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25% godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje, od 1. siječnja 2025. do 31. prosinca 2025. po stopi od 5,15%, od 1. siječnja 2026. pa do isplate po stopi od 5,15%, a u slučaju promjene po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Lovačka udruga „Fazan”, Optujska 165, Varaždin, OIB: 64650953945, isplatiti tužiteljici SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 896,00 € (slovima: osamstodevedesešesteura), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28. svibnja 2026. pa sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 7.442,81 € sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 6.472,28 € od 18. lipnja 2020. do isplate, na iznos od 16,53 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2020. do isplate, te na iznos od 954,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od 28. svibnja 2026. do isplate.

V. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je podnijela tužbu Općinskom sudu u Varaždinu dana 1. prosinca 2020. protiv tuženika radi naknade štete.

1.1.U tužbi navodi da je dana 28. svibnja 2019. tužiteljicu nazvala susjeda ŠR da se u njezinom stražnjem dijelu dvorištu nalazi srna, te je tužiteljica izašla van i to do prvog dijela dvorišta kako bi zatvorila ogradu od vrta, a srna se u tom trenutku nalazila nekih 40 metara dalje u donjem dijelu okućnice. Kada je tužiteljica htjela zatvoriti vrata vrta, da srna ne uđe i ne napravi štetu na njezinoj imovini, srna je potrčala prema njoj, skočila na nju te je tom prilikom bacila na pod i prouzročila teške tjelesne ozljede.

1.2. Nakon pada, unuka tužiteljice RR odvela je tužiteljicu u bolnicu te je odmah i nazvala tuženika da dođe po srnu koja se i dalje nalazila u dvorištu tužiteljice. Tuženik je došao po srnu tokom dana, a što je vidjela druga unuka koja je ostala kod kuće, VR.

1.3. Za nastanak štetnog događaja isključivo je odgovoran tuženik koji je ovlaštenik prava lova na području na kojem se dogodio štetni događaj i to temeljem odredbe čl. 1064. ZOO- a.

1.4. Zbog zadobivenih ozljeda tužiteljica je dovezena u Opću bolnicu Varaždin dana 28. svibnja 2019., gdje joj je dijagnosticiran prijelom gornjeg kraja nadlaktične kosti. Istoj je imobilizirana ruka do 2. srpnja 2019., uz propisanu terapiju analgeticima i mirovanje. Nakon 2. srpnja 2019. određena je joj je fizikalna terapija te lijekovi. Tužiteljica je odlazila na fizikalnu terapiju od 5. srpnja 2019. do 6. ožujka 2020. preko 60 puta, a završila je sa liječenjem u smislu fizikalnih terapija u ožujku 2020.

1.5. Nakon završetka liječenja kod tužiteljice je ostala trajna posljedica, tj. trajno smanjenje životne aktivnosti, budući da tužiteljica ne može dići ruku preko polovice te ne može obavljati niz svakodnevnih aktivnosti (obrađivanje vrta, obavljanje kućanskih poslova, briga oko svoje higijene – npr. sušenje kose i sl.), a također više nije u mogućnosti brinuti o svojem ocu zbog čega je morala istog smjestiti u dom. Suprug tužiteljice također ima zdravstvene probleme te se služi hodalicom pa tužiteljica niti njemu ne može više pomagati oko svakodnevnih potreba.

1.6. Tužiteljica je pretrpjela fizičke boli zbog prijeloma gornjeg kraja nadlaktične kosti zbog kojih je morala strogo mirovati, uzimati propisane lijekove te provoditi fizikalnu terapiju. Zbog teških tjelesnih ozljeda te potrebe za daljnjim vježbama, tužiteljici je, nakon liječenja, bila neophodna tuđa pomoć i njega, i to pomoć članova obitelji kod obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti.

1.7. Ista je osjećala strah, i to primarni strah koji se očitovao kao zabrinutost za konačnu dijagnozu u vremenu do razgovora s liječnikom i postavljanja dijagnoze, te sekundarni strah koji se očitovao prije svega kao zabrinutost za ishod liječenja, te posljedice koje bi mogle ostati te strah za budućnost. Tužiteljica je često imala noćne more, osjećala je anksioznost zbog čega je odlazila psihijatru koji joj je dijagnosticirao akutnu reakciju na stres i poremećaj prilagodbe zbog čega je istoj propisana terapija.

1.8. Temeljem iznijetog činjeničnog stanja, te odgovarajuće medicinske dokumentacije, tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 100.000,00 kn/13.272,28 €.

1.9. Zbog teških tjelesnih ozljeda te potrebe za fizika lnim terapijama, tužiteljici je, nakon liječenja, bila neophodna tuđa pomoć i njega, i to pomoć članova obitelji kod obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti i prijevoza na fizikalne terapije. Tužiteljica je imala i troškove liječenja u iznosu od 622,67 kn/82,64 €, te u prilogu dostavlja račune za iste. S obzirom na naprijed navedeno, tužiteljica potražuje s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 €, te na ime troškova liječenja iznos od 622,67 kn/82,64 €.

1.10. Radi pokušaja mirnog rješenja spora tužiteljica je tuženiku podn ijela zahtjev za naknadom štete dana 4. lipnja 2020., te kao nespornim danom dospijeća obveze pravične novčane naknade neimovinske štete uzima dan 18. lipnja 2020. kada je tužiteljica primila odgovor na odštetni zahtjev. Tuženik je dopisom od dana 17. lipnja 2020. u cijelosti otklonio odgovornost za štetni događaj.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.1. Tuženik ne osporava da je dana 28. svibnja 2019. u dvorište tužiteljice ušla srna, konkretno, radilo o muškom primjerku te životinje, odnosno srnjaku, s rogovima prosječne veličine, teškom oko 40 kg. Dopušta se kao točno da je tužiteljica saznala da se u njezinim dvorištu nalazi srna od susjede ŠR koja joj je to javila telefonom. Točno je i da je tužiteljica, znajući da se na njezinom dvorištu nalazi srna, a upravo iz tog razloga, izašla iz kuće u dvorište te da je u jednom trenutku srna potrčala prema njoj, skočila na nju, bacila je na pod i prouzročila joj stanovite ozljede. Točno je i da je naknadno toga dana jedna od unuka tužiteljice pozvala lovce, članove tuženika, da dođu odstraniti srnu iz tužiteljičina dvorišta, na što su se oni odazvali te mrežom uhvatili srnu i odstranili je iz tužiteljičina dvorišta. Točno je i da se dvorište tuženika nalazi u prostornim granicama lovnog područja tuženika.

2.2. Neovisno o svemu navedenom, u potpunosti se osporava odgovornost tuženika za eventualnu štetu nastalu tužiteljica u ovom događaju, kao i sama šteta, a podredno i njezina visina. Srna je divlja opasna životinja. I iz same kategorizacije srne kao divljači vidljivo je da se radi o divljoj životinji te kao takvoj potencijalno vrlo opasnoj. Ovo osobito vrijedi za muške pripadnike te vrste, koji odrasli obično štete više od 30 kg te imaju rogove kojima, osobito čovjeku, mogu nanijeti teške tjelesne ozljede, pa i usmrtiti ga. Prema pravilima lovačke struke, radi izbjegavanja tjelesnih ozljeda, u zatvorenim prostorima (gatovi za životinje) hvatanje živih srna vrši se isključivo mrežom te je za isto potrebno više, za taj poduhvat, educiranih ljudi. Nije neuobičajena situacija da srna „stjerana u kut“ rogovima nasrne na čovjeka ili se propne na stražnje noge i mahanjem prednjim nogama pokuša „otkloniti opasnost“.

2.3. Kada je tužiteljica dana 28. svibnja 2019. saznala da joj se u dvorištu nalazi srna ista je trebala kontaktirati centar za obavješćivanje 112, policiju, vatrogasce, veterinare ili tuženika, obavijestiti ih da joj se u dvorištu nalazi srna te zatražiti od njih da poduzmu potrebne radnje radi odstranjivanja srne iz dvorišta, a ne izlaziti u dvorište i prilaziti srni. Ovo osobito vrijedi u konkretnoj situaciji kada je tužiteljica znala da joj se u dvorištu nalazi muški pripadnik vrste koji je kao takav korpulentniji, jači te opremljen opasnim rogovima, a što je sve ona mogla vidjeti još kroz prozor svoje kuće kada ju je susjeda obavijestila o srni u dvorištu, a najkasnije u samom trenutku izlaska iz kuće. Štoviše, iz javne isprave, Potvrde MUP-a, PU Varaždinske, od dana 18. lipnja 2019., a sastavljene u vezi predmetnog događaja (policiju je o predmetnom događaju obavijestila Dežurna kirurška službe Opće bolnice Varaždin), vidljivo je da su policijski službenici temeljem izjave tužiteljice utvrdili da je tužiteljica srnu „pokušala istjerati iz dvorišta“, što je izvan svakog zdravorazumskog postupanja u konkretnoj situaciji. Točno je da je dana 28. svibnja 2019. u dvorište tužiteljice ušla srna, konkretno, radilo se o muškom primjerku te životinje, odnosno srnjaku, s rogovima prosječne veličine, teškom oko 40 kg. Dopušta se kao točno da je tužiteljica saznala da se u njezinim dvorištu nalazi srna od susjede ŠR koja joj je to javila telefonom. Točno je i da je tužiteljica, znajući da se na njezinom dvorištu nalazi srna, a upravo iz tog razloga, izašla iz kuće u dvorište te da je u jednom trenutku srna potrčala prema njoj, skočila na nju, bacila je na pod i prouzročila joj stanovite ozljede. Točno je i da je naknadno toga dana jedna od unuka tužiteljice pozvala lovce, članove tuženika, da dođu odstraniti srnu iz tužiteljičina dvorišta, na što su se oni odazvali te mrežom uhvatili srnu i odstranili je iz tužiteljičina dvorišta. Točno je i da se dvorište tuženice nalazi u prostornim granicama lovnog područja tuženika.

2.4. Slijedom navedenog, sva eventualna šteta koja je nastala tužiteljici u vezi s predmetnim događajem nastala joj je njezinom isključivom odgovornošću, njezinim apsolutnim podcjenjivanjem nastale situacije i opasnosti koje iz nje prijete, a koje bi svaka prosječna osoba pravovremeno percipirala ili morala percipirati, slijedom čega temeljem članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: „ZOO“) ne postoji odgovornost tuženika za predmetnu štetu. Ukoliko pak bi tužiteljica tvrdila da je bila svjesna opasnosti i rizika koji nosi pokušaj da sama istjera srnu iz svoj dvorišta, tada je zasigurno i prihvatila sve rizike s tim u vezi i na njih pristala, pa opet tuženik za eventualnu štetu koja je tužiteljici nastala ostvarenjem tih rizika - ne može odgovarati.

2.5. Iako je stav tuženika da je tužiteljica isključivo odgovorna za eventualnu štetu koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju jer je istu prouzročila isključivo svojom radnjom, svojim potpuno neprikladnim postupanjem koje tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, valja naglasiti da u konkretnom slučaju srna najvjerojatnije ne bi ni došla u dvorište tužiteljice, ma ni blizu njega, te da ne bi ni došlo do ovog štetnog događaja da je Općina Sračinec poduzela ono što je po zakonu morala, odnosno da je donijela Plan gospodarenja divljači na nelovnom području, a koji propust predstavlja radnju treće osobe čije posljedice tuženik nije mogao izbjeći ni otkloniti te koji propust sukladno članku 1067. ZOO-a također dovodi do oslobođenja tuženika odgovornosti za predmetnu štetu. Naime, iako se, kako je ranije navedeno, dvorište tužiteljice nalazi u prostornim granicama lovnog područja tuženika, dvorište tužiteljice nije lovište. Lovište nije ni prostor od minimalno 100 metara od granice naselja (odnosno 300 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u nizini i prigorju te 200 m od granice naselja većih od 10.000 stanovnika u brdsko-planinskim područjima). To proizlazi iz Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20) konkretno iz odredaba članka 7. točka 10. Zakona o lovstvu gdje je propisano da je lovište „određena površina zemljišta koja je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova“ i članka 66. točka 19. Zakona o lovstvu, a u kojem je propisano da je na području od 100 metara od granice naselja (tj. 200 ili 300 m kako je ranije opisano) zabranjeno loviti divljač (dakle ako je 100 metara od granice naselja zabranjeno loviti divljač, na tom području ne postoje „ekološki i drugi uvjeti za... lov...“ - pa se očito ne radi o lovištu). Na području koje nije lovište, unatoč tome što se nalazi u prostornim granicama lovnog područja, lovoovlaštenik (u konkretnom slučaju tuženik) ne može poduzimati mjere za sprečavanja šteta od divljači iz članka 77. Zakona o lovstvu. Kako bi se ipak uredio način na koji se gospodari područjem u prostornim granicama lovnog područja, a koje nije lovište, općenito gledano, jedinica lokalne samouprave čiji se teritorij preklapa s lovnim područjem treba donijeti Plan gospodarenja divljači na nelovnom području (dakle onom koje se nalazi na prostoru lovnog područja, a nije lovište). U tom aktu jedinica lokalne samouprave propisuje način gospodarenja divljači na nelovnom području na način da povjerava nekoj osobi (komunalnim službama, veterinarima, lokalnim lovačkim društvima...) brigu za divljač, kao i mjere i radnje koje se smiju i trebaju poduzimati radi zaštite divljači, ali i radi sprečavanja šteta od divljači. Takve mjere mogu biti npr. djelovanje u nelovnom području s ciljem istjerivanja divljači u lovište, ali i npr. postavljenje ograde i sl. Kako Općina Sračinec, unatoč traženju tuženika, nije donijela Plan gospodarenja divljači na nelovnom području, tuženik nije mogao na tom području, dakle unutar tih 100 metara od granice naselja Općine Sračinec, kao i u samom mjestu [adresa] (pod pretpostavkom da bi njemu bilo povjereno gospodarenje divljači u nelovnom području), poduzimati apsolutno nikakve radnje kojima bi odvratio divljač od dolaska u naseljeno područje, među kuće, do čega je u konkretnom slučaju došlo. Shodno navedenom, upravo Općina Sračinec nosi dobar dio, ako ne i isključivu odgovornost, za predmetni štetni događaj, jer do njega najvjerojatnije ne bi ni došlo da je poduzela što je po zakonu trebala.

2.6. Tuženik osporava i štetu koja je nastala tužiteljici, a podredno i njezinu visinu. Iako je nedvojbeno da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju nastala neka šteta (no za koju se tuženik ne smatra odgovornim kako je ranije obrazloženo), opravdano se postavlja pitanje je li joj cjelokupna šteta koju navodi u tužbi da joj je nastala, nastala upravo u predmetnom štetnom događaju. Također se postavlja pitanje je li sva šteta za koju bi se dokazalo da joj je nastala upravo u predmetnom štetnom događaju nastala isključivo zbog toga što je srna skočila na nju (pitanje uzročnosti). Naime, iz medicinske dokumentacije koju je tužiteljica dostavila uz tužbu vidljivo da je tužiteljica 2019. pretrpjela neku prometnu nesreću (povijest bolesti Službe za kirurške bolesti do dana 22. svibnja 2020.). Osim toga, iz medicinske dokumentacije koju je tužiteljica dostavila uz tužbu vidljivo je da tužiteljica pati i od „uznapredovale osteoporoze“ (povijest bolesti Odjela za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju od 9. listopada 2019.).

2.7. Glede same visine štete, ističe se da je zahtjev tužiteljice pretjeran te da je nevjerojatno da bi joj temeljem frakture nadlaktične kosti koja je liječena konzervativno (dakle vjerojatno se radilo o frakturi bez pomaka) nastala šteta od preko 100.000,00 kn/1.327,23 €.

3. Sređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. siječnja 2026. tužiteljica potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 13.272,28 € sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2020. do isplate, s osnova naknade imovinske štete za troškove liječenja potražuje iznos od 82,64 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2020. do isplate, te s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 1.850,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

4. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su-7/2023- 5 od 18. siječnja 2023. i Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Ureda predsjednika suda, broj 32 Su-7/2023-8 od 24. siječnja 2023. određeni su Općinski sud u Čakovcu i Općinski sud u Koprivnici, kao drugi stvarno nadležni sudovi za postupanje u predmetima Općinskog suda u Varaždinu, iskazanim u tablicama u privitku rješenja. Stoga je ovaj predmet Općinskog suda u Varaždinu proslijeđen na daljnje postupanje ovom sudu, a prema Obavijesti Općinskog suda u Koprivnici, Ureda predsjednice suda, broj 31 Su - 10/2023-10 od 13. veljače 2023.

5. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem pregled podataka o lovištu Varaždin sa kartama (listovi 6-8), liječnička dokumentacija tužiteljice (listovi 9-46), Zahtjev za mirno rješenje spora i odgovor na zahtjev (listovi 47-49), potvrda na listu 65, dopis Općine Sraćinec od 6. prosinca 2022. (list 94), CD na listu 97, Ugovor o produljenju zakupa zajedničkog lovišta, te Rješenja Ministarstva poljoprivrede od 3. studenog 2016. s prilozima (listovi 117-129), iskazi svjedoka CR, ZR, UR, VR, LR, AR i TR, pisani nalaz i mišljenje vještaka za lovstvo Dražena Degmečića od 27. lipnja 2024., usmeni nalaz i mišljenje istog vještaka sa ročišta od 16. rujna 2025., nalaz i mišljenje liječničkog vještaka prof. dr. sci. Božidara Šebečića, dr. med. od 14. prosinca 2025., te njegov usmeni nalaz i mišljenje sa ročišta od 24. ožujka 2026. Tužiteljica je saslušana kao stranka u svrhu dokazivanja na očevidu održanom dana 26. rujna 2023.

6. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

8. Iz iskaza tužiteljice SR proizlazi da ju je toga dana u prijepodnevnim satima putem mobitela nazvala susjeda AR i rekla joj da je u njenom voćnjaku srna. Mislila je da se šali jer se nikada prije nije takvo što dogodilo. Izašla je iz kuće i krenula u donji dio dvorišta gdje se nalazi voćnjak . Tada je krenula rukom zatvoriti vrata vrta, koji je ograđen, međutim vrata nije zatvorila i tada se više ničega ne sjeća. Navodi da nije vidjela srndaća, a niti da se on kreće prema njoj. Samo se sjeća da su je susjeda i unuka primile oko pojasa i da je jaukala, nakon čega su je uvele u kuću. Susjeda je rekla da je bila u nesvjesti. Navodi da se događaja ne sjeća. Navela je da je u štetnom događaju zadobila povredu ramena, odnosno bilo joj je slomljeno rame. Od prilike mjesec dana nosila je ortozu, a poslije je polazila fizikalnu terapiju do ožujka mjeseca 2020. Kao posljedica ostala joj je lošija pokretljivost ruke, koju teško podiže, pa se tako npr. ne može počešljati. U njezi oko obavljanja poslova higijene i drugoga pomagali su joj snaha, sin i unuke. Zadobila je povredu desne ruke, a dešnjak je. Bila je kod psihijatra zbog straha od srne, budila se noću, a i mučio je i strah hoću li se opraviti.

9. Iz, u bitnome suglasnih iskaza svjedoka CR, ZR i UR, koji su članovi lovačke udruge tuženika, proizlazi da ih je nazvao lovnik da se u dvorištu tužiteljice nalazi srnjak. Dolaskom u voćnjak u zadnjem dijelu nekretnine zatekli su srnjaka koji je bio uznemiren i dezorjentiran, te su ga ulovili raširenom mrežom, kako to uobičajeno rade tako da se u istu zamotao, te su ga potom odnijeli iz dvorišta. Radi se o muškom pripadniku vrste kojega zovu srnjak, o odrasloj jedinki čija se kilaža kreće oko 35 kg. S je imao male rogove debljine muškog palca. Svjedoci navode da Služba 112 u takvim situacijama obavještava lovnika, jer su lovci obučeni za postupanje u takvim situacijama. Navode da desetak osoba u udruzi tuženika obavlja takve poslove.

10. Saslušana kao svjedokinja ŠR navela je da je mobitelom nazvala tužiteljicu da zatvori vrata svog povrtnjaka kako joj srnjak, kojega je vidjela u zadnjem dijelu voćnjaka ne bi pojeo povrće. Potom je vidjela tužiteljicu kako je pristupila na kraj dvorišta, pored vrta, koji je ograđen ogradom, te je potom vidjela tužiteljicu kako leži na tlu bez svijest. Navodi da tužiteljica nije ničim izazivala životinju, niti ju je tjerala.

11. Saslušan kao svjedok zakonski zastupnik tuženika TR u svom iskazu naveo je da ih u ovakvim situacijama približavanja divljih životinja naseljima , odnosno dvorištima, o događaju obavještava Služba 112 ili djelatnici Policije iz razloga jer oni imaju obučene osobe za odstranjenje životinja, a što je vrlo važno jer se radi o opasnosti koja se ne može predvidjeti. Pretpostavlja da su životinju u dvorište natjerali psi lutalice. Životinja je zbrinuta na način da je vraćena u lovište. Naveo je da je zatvoreni prostor najveća opasnost za životinju jer ona iz zatvorenog prostora nastoji izaći na bilo koji način. Smatra da je izlazak tužiteljice na dvorište za nju predstavljao opasnost jer se radi o životinji čije ponašanje se ne može predvidjeti.

12. Radi utvrđenja postupanju tužiteljice u situaciji susreta sa divljom životinjom sud je proveo očevid na nekretnini tužiteljice u prisutnosti stalnog sudskog vještaka za šumarstvo i lovstvo dr.sc. Dražena Degmečića, dipl. ing. šumarstva.

12.1. U pisanom nalazu i mišljenju vještak je naveo da je očevidom na terenu dobio uvid u predmetnu površinu gdje je došlo do ovog događaja. Riječ je o skupini od 3 dvorišta/ voćnjaka koji su međusobno povezani, ali ogradama međusobno odvojeni. U mišljenju pisanog nalaza vještaka isti navodi da kako je riječ o nesretnom spletu okolnosti u kojem se ne može okriviti mužjaka srne da je napao tužiteljicu jer je jednostavno mužjak koji je rastao u slobodnoj prirodi nagonski tražio izlaz u slobodu i nije do zadnjeg trena bio svjestan nastradale tužiteljice. Jednako tako, tužiteljica je izašla vidjeti o čemu se radi u dvorište i rekao bi, nije vjerovala navodima susjede, koje je saznala putem telefona. Ona, a po njenim navodima i razgovoru kojega je vodila sa susjedom, mužjaka srne nije vidjela do trenutka nesretnog kontakta. Dakle nakon što joj je susjeda javila da se mužjak srne nalazi u donjem dvorištu – voćnjaku, nastradala tužiteljica je trebala nazvati 112 ili ured Općine Sračinec. Nakon poziva bi bilo dobro da je sačekala da netko, sukladno dogovoru, ugovoru, sporazumu između Općine Sračinec i trećih osoba dođe i riješi problem. Ukoliko su to predstavnici ovlaštenika prava lova - lovišta u čijim je granicama predmetno naselje, onda njih. Tužiteljica, a i po njenim navodima to nije učinila već je otišla van vidjeti o čemu se radi, tako da nije postupila na uobičajen i razborit način.

13. Pisanom nalazu i mišljenju prigovorila je tužiteljica, pa je sud na ročištu održanom 16. rujna 2025. Usmeno saslušao vještaka koji je naveo da je uviđajem na kojem je bio prisutan utvrdio i isto u nalazu i napisao kako je srnjak prelazio iz dvorišta u dvorište, te je tražio izlaz. Utvrdio je temeljem tragova da se srnjak nedvojbeno kretao po svim dvorištima, pa i po tom posljednjem dvorištu, te da je iz svih dvorišta, pa tako i tog posljednjeg tražio izlaz. Nije imao napadačkih namjera, no našao se u nepoznatim uvjetima bombardiran izvorima s kojima se do tada nije susreo, audiovizualno, te mehaničkim zaprekama i reagirao je na način da traži izlaz iz trenutno nastale situacije. Temeljem dugogodišnjeg iskustva rada u struci zaključuje kako srnjak nije imao dovoljno vremena prilagoditi se novonastaloj situaciji, pa se tako nije niti mogao smiriti. U nalazu je snimljena i rupa u žici koju je iskoristio kao prolaz iz jednog dvorišta u drugo. Na koji način i kako je tužiteljica bila okrenula ne može odgovoriti iz nekoliko razloga, a jedan od njih je da to nije ni bio predmet vještačenja, a drugi odgovor je da na to pitanje odgovor zna samo tužiteljica i potencijalna susjeda s kojom je bila u audiovizualnom kontaktu. Temeljem dosadašnjeg iskustva, a s obzirom na način kretanja srneće divljači kada je u uznemirenom stanju, udarac se dogodio vjerojatno prednjim nogama, odnosno ne samim papcima, nego baš nogama, no to je samo pretpostavka. U iskaz tužiteljice apsolutno vjeruje, vezano da nije vidjela niti čula životinju iz razloga vegetacije, te načina (nečujnog kretanja) koje je uobičajeno kod srneće divljači, ako ne daje audio znakove-signale. Navodi da je srnjak bio u skoku prilikom naleta na tužiteljicu. Duljina takvog skoka može biti i do 5 metara. Pri tim brzinama i pri toj vidljivosti čovjek ne bi sigurno stigao reagirati. Nadalje vještak je naveo da se ovdje radi o nelovnoj površini, koja nalazi unutar granica lovišta, no nije lovna površina. Na tom području ingerenciju ima samo lokalna uprava i ona donosi program zaštite divljači, te dobiva sva prava kao i da je ovlaštenik prava lova temeljem Zakona o lovstvu. Program zaštite divljači donosi lokalna samouprava, a drugi korak je koga će ona odabrati da na tom području provoditi usluge vezane za to područje, a to može biti, a ne mora i ovlaštenik prava lova u čijim granicama se predmetna naselja i nalaze. Zakonski predmetno lovačko društvo nije se moglo baviti problematikom divljači na tom nase ljenom području. Na samom uviđaju predstavnici lovačkog društvo napomenuli su da su došli s mrežama do predmetnoj srnjaka i dislocirali ga. To znači bavljenje problematikom divljači na tom području.

14. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje vještaka te njegova usmena pojašnjenja na ročištu jer je isti stručna osoba, a nalaz i mišljenje dao je u skladu sa pravilima struke na temelju provedenog očevida na nekretnini tužiteljice i na temelju podataka u spisu.

15. Kako je nedvojbeno da srnjak kao divlja životinja predstavlja opasnu stvar proizlazi zaključak suda da, sukladno članku 1063. Zakona o obveznim odnosima, lovoovlaštenik iz čijeg lovišta divljač potječe, u ovom slučaju tuženik, odgovara za štetu koja je nastala tužiteljici, po načelu objektivne odgovornosti, što znači bez obzira na krivnju. Općina Sračinec, a što je nesporno, u vrijeme štetnog događaja nije imala Program zaštite divljači, međutim upravo su članovi lovačkog društva tuženik kao lovoovlaštenika lovišta iz kojega je srnjak došao u voćnjak tužiteljice, životinju ulovi li i zbrinuli, a što predstavlja uobičajen način postupanja tuženika na tom području u takvim situacijama, slijedom čega proizlazi odgovornost tuženika za štetu u ovom konkretnom slučaju. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je za štetu odgovorna Općina Sračinec.

16. Na temelju provedenih dokaza ne proizlazi zaključak da je tužiteljica išla otjerati srnjaka nego je odlaskom u donji dio dvorišta išla pogledati gdje se životinja nalazi i zatvoriti vrata od donjeg dijela dvorišta, u kojem se nalazi voćnjak, a sve s obzirom da joj je susjeda ŠR javila da je u njenom voćnjaku srna. Tada je, u spletu neuobičajenih okolnosti, došlo do naleta divljači na nju, koja je, za pretpostaviti, tražila izlaz iz zatvorenog prostora. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka za lovstvo Dražena Degmečića proizlazi da tužiteljica nije postupila na uobičajen i razborit način, s obzirom da se radi o životinji koja predstavlja opasnu stvar i čije reakcije se ne mogu predvidjeti, a pravilna reakcija bila bi da je tužiteljica nazvala odgovarajuće službe, kao npr. 112 ili ured Općine Sračinec da uklone životinju. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka te provedene dokaze sud zaključuje da je tužiteljica, umjesto što je otišla u donje dvorište pogledati gdje se srnjak nalazi i zatvoriti vrata, trebala ostati u prostoru u kojem je divlja životinja ne može ugroziti te nazvati stručne službe koje bi životinju odstranile s njene nekretnine. Postupajući na navedeni način tužiteljica je, temeljem odredbe čl. 1092. ZOO-a, pridonijela nastanku štete u omjeru od 20%.

17. Na okolnosti visine pretrpljene imovinske štete s osnova potrebne tuđe njege i pomoći te neimovinske štete s osnova pretrpljenih fizičkih bolova, pretrpljenog straha i pretrpljenih duševnih bolova radi smanjenja životnih aktivnosti, sud je proveo vještačenje po liječničkom vještaku prof. dr. sc. Božidaru Šebečiću, koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 14. prosinca 2025.

18. Iz nalaza i mišljenje liječničkog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića proizlazi da je tužiteljica stradala 28. svibnja 2019. pri skoku srne na nju. Zadobila je prijelom vrata i velikog tuberkula desne nadlaktične kosti u ramenu. Liječena je konzervativno, gipsanom imobilizacijom ramena a kasnije ortozom ukupno 5 tjedana. Nakon skidanja imobilizacije provela je dugotrajnu fizikalnu terapiju. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice je zaostala manja slabost desne ruke uslijed hipotrofije mišića ramenog obruča, kronični bolovi u desnom ramenu, naročito kod poslova koji zahtijevaju podizanje ruke. Kretnje u ramenu su bolne, ograničene u srednjem stupnju. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 15%.Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpjela primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpjela je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 8 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna u opsegu 4 sata dnevno 5 tjedna (imobilizacija desne ruke i ramena), u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i zadobivenoj ozljedi nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li je u trenutku naleta životinje tužiteljica bila okrenuta životinji licem ili se nalet dogodio s leđa. Do prijeloma je moglo doći zbog udarca životinje u rame ili kod pada nakon toga na rame ili ispruženu ruku. Kod pregleda je tužiteljica navela da se nalet životinje dogodio s prednje strane, ali da ona zbog velikog grmlja nije vidjela životinju prije udarca.

19. Pisanom nalazu i mišljenju vještaka prigovarao je tuženik, pa je stoga sud usmeno saslušao vještaka na okolnosti primjedbi tuženika iz podneska od 19. veljače 2026.

19.1. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom dana 24. ožujka 2026. liječnički vještak ostao je u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja. Vještak je naveo da tuženik prigovara uzročno-posljedičnoj vezi između predmetnog štetnog događaja i prijeloma gornjeg kraja desne nadlaktice iz razloga jer se u nalazu ortopeda od 22. svibnja 2020. navodi da je pred godinu dana tužiteljica imala prometnu nezgodu u kojoj je zadobila frakturu nadlaktične kosti. Uvidom u presliku zdravstvenog kartona koji je tužiteljica donijela na CD-u vještak navodi da nije utvrdio da bi tužiteljica, osim ozljede iz štetnog događaja, imala neku drugu ozljedu desnog ramena. Ortoped je u svome nalazu vjerojatno pogrešno naveo podatak da se prijelom ramena dogodio u prometnoj nesreći, a ne na način koji je opisan u medicinskoj dokumentaciji po ozljeđivanju. Na postavljeno pitanje da li osteoporoza, od koje boluje tužiteljica, ima utjecaja na težinu zadobivenih ozljeda i na zaostale trajne posljedice vještak odgovara da je u opisu RTG snimaka desnog ručnog zgloba, a koje su učinjene na zahtjev fizijatra, prema nalazu fizijatra od 9. listopada 2019., navedeno da se na snimkama desnog ručnog zgloba prati uznapredovala osteoporoza ručnog zgloba uz degenerativne promjene ručnog zgloba. Navedeni nalaz ne znači da je tužiteljica imala osteoporozu desnog ramena jer nigdje u RTG snimkama ramena, a koje je učinila u više navrata tijekom liječenja, nije upisana osteoporoza ramena. Na postavljeno pitanje nije li osteoporoza sistemska bolest vještak odgovara da osteoporoza je sistemska bolest, ali se osteoporoza može javiti samo na određenim dijelovima skeleta kao posljedica ozljede ili bolesti tog dijela skeleta. Osteoporoza jednog zgloba ili jedne kosti ne mora značiti da postoji osteoporoza cijelog tijela.

20. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz liječničkog vještaka, te usmeni nalaz vještaka, odnosno njegovo pojašnjenje na održanom ročištu u kojem je jasno i argumentirano odgovorio na primjedbe tuženika iz pisanog nalaza i mišljenja. Liječnički vještak stručna je osoba, a svoj nalaz i mišljenje dao je na temelju liječničke dokumentacije tužiteljice, njenog pregleda i u skladu s pravilima struke.

21. Prema članku 1100. st. 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, nađe li da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka ZOO-a određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Dakle, u provedenom dokaznom postupku je utvrđeno, a posebice na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka, da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju pa su time ispunjene pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO u vezi s čl. 19. st. 1. ZOO-a da se tužiteljici dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i imovinsku š tetu u vidu tuđe njege i pomoći, te troškova liječenja.

23. Ocjenjujući jačinu i intenzitet fizičkih bolova, te imajući u vidu karakter, težinu i lokalitet ozljeda ovaj sud smatra da bi tužiteljici po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripadao iznos od 3.000,00 €.

24. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, te posebne nesvakidašnje okolnosti štetnog događaja, zaključak je suda da bi po tom kriteriju s naslova pravične novčane naknade zbog pretrpljenog straha tužiteljici pripadao iznos od 2.500,00 €.

25. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka o smanjenju životne aktivnosti tužiteljice, zbog kojih trpi i određene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, tužitelj ici bi pripadao iznos od 3.000,00 €.

26. Sukladno navedenom, tužiteljici bi s osnova sveukupno utvrđene neimovinske štete pripadao iznos od 8.500,00 €, pa cijeneći njen doprinos štetnom događaju od 20%, sud je dosudio tužiteljici s osnova neimovinske štete ukupan iznos od 6.800,00 €, u kojem iznosu je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice s ovog osnova, dok je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 6.472,28 € sa zakonskom zateznom kamatom od 18. lipnja 2020. do isplate . Tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos od 18. lipnja 2020., s obzirom da je tuženik odgovorio tužiteljici na njen zahtjev za naknadu štete dana 17. lipnja 2020. pisanim dopisom (list 49 spisa).

27. Sukladno čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO-a tužiteljici pripada i naknada imovinske štete.

28. Tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja za što je u spis priložila račune ljekarne "Salus" u [adresa], iz kojih računa proizlazi da je tužiteljica od povrjeđivanja, pa do zaključno s mjesecom listopadom 2019. kupovala lijekove protiv bolova (listovi 42-46 spisa). Stoga bi tužiteljici pripadao zatraženi iznos od 82,64 €, s obzirom da je u tom iznosu tužiteljica pružila dokaz o plaćenim troškovima kupovine lijekova. Međutim, cijeneći njen doprinos štetnom događaju od 20%, tužiteljici je s ovog osnova imovinske štete dosuđen iznos od 66,11 €, dok je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 16,53 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. prosinca 2020. do isplate. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos priznata je tužiteljici od 1. prosinca 2020., pa do isplate, s obzirom da se radi o novčanoj imovinskoj šteti koja je dospjela do toga dana, s obzirom da je tužiteljica prema priloženim računima lijekove kupovala zaključno s mjesecom listopadom 2019.

29. Cijeneći nalaz i mišljenje liječničkog vještaka o potrebi tuđe pomoći i njege prema kojem je tužiteljici ista bila potrebna u trajanju od 280 sati, a cijeneći da je 1 sat tuđe njege i pomoći 4,00 €, temeljem čl. 223. st. 1. ZPP-a, proizlazi zaključak suda da bi tužiteljici pripadala naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.120,00 €. Cijeneći doprinos tužiteljice štetnom događaju od 20%, tužiteljici je dosuđen s ovog osnova iznos od 896,00 €, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 954,00 € sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 28. svibnja 2026. do isplate. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od donošenja presude 28. svibnja 2026., pa do isplate, s obzirom da je sud potrebu i opseg s ovog osnova štete utvrđivao u ovom postupku.

30. Odluku o parničnom trošku sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP -a, te je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, s obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu u omjeru od 51%, s obzirom da joj je dosuđen ukupni trošak naknade štete u iznosu od 7.762,11 €, dok je tuženik uspio u omjeru od 49%, s obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u ukupnom iznosu od 7.442,81 €, slijedom čega proizlazi da se radi o podjednakom uspjehu stranaka u sporu.

31. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 28. svibnja 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Kristijan Horvat, Zagreb

2. Odvjetnik Tomislav Kos, Varaždin