Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5104/2026
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe Hotel Zagreb d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20) odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Klasa:UP/I-116-02/22-01/262, Urbroj:443-02-02-20-22-7, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj: Pp-972/2022 od 29. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet u dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom je na temelju čl. 181. st. 1. t. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.,114/22., dalje: PZ), odbijena optužba protiv 1. okr. pravne osobe Hotel Zagreb d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe PČ, zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima, činjenično opisanog u izreci presude te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio je žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući da sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitivao je pobijanu presudu na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te je utvrdio da osnovano tužitelj pobija presudu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava u odnosu na okrivljene.
5. U odnosu na prvostupanjsku presudu kojom je odbijena optužba protiv 1. okr. pravne osobe Hotel Zagreb d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe PČ, kojim se terete za prekršaj iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima optužnim aktom Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Klasa:UP/I-116-02/22-01/262, urbroj:443-02-02-20-22-7, ovaj sud je utvrdio da osnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešne primjene čl. 181. st. 1. t. 4. PZ-a.
6.1. Žalbenim navodima tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu načela „ne bis in idem“ jer se isto u prvom redu odnosi na kazneni postupak, ali se zapravo primjenjuje i u drugim postupcima (kroz res judicata), na način da se praktično onemogućava provođenje postupaka u sporu koji je već pravomoćno presuđen, a očito je da okrivljeni u postupku koji se vodio pri Službi za nadzor radnih odnosa nije pravomoćno osuđen niti oslobođen optužbe, niti je protiv okrivljenih obustavljen postupak. Nadalje žalitelj smatra, kako se aktivnost inspektorata ne završava donošenjem rješenja u upravnom postupku i njegovim izvršenjem, i kada inspektor utvrdi da je povredom propisa počinjen prekršaj, dužan je podnijeti optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu budući su u Zakonu o strancima propisane novčane kazne za počinjenje prekršaja i koje nemaju veze sa iznosom od 3.981,68 eura po strancu koji je radio bez dozvole za boravak i rad u RH, koje se kao izbor nudi poslodavcu u upravnom postupku kako bi izbjegao mjeru zabrane obavljanja djelatnosti, dakle zakonodavac je predvidio i upravnu mjeru i prekršajnu odgovornost okrivljenih.
6.2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da bi vođenjem prekršajnog postupka bilo povrijeđeno načelo "ne bis in idem" jer je od strane nadležne službe Državnog inspektorata izvršena upravna mjera zabrane obavljanja djelatnosti iz čl. 240. Zakona o strancima, stoga je prvostupanjski sud odbio optužbu protiv 1. okr. pravne osobe i 2. okr. odgovorne osobe zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima. Prvostupanjski sud nadalje navodi kako je provjerom kod Državnog inspektorata utvrdio da je 1. okr. pravna osoba dostavila inspektoru rada dokaz o uplati 43.798,53 eura / 330.000,00 kuna u korist državnog proračuna RH, stoga je ovlašteni tužitelj ukinuo usmeno rješenje kojim se zabranjuje poslodavcu trgovačkom društvu Hotel Zagreb d.o.o. obavljanje registrirane djelatnosti u poslovnim prostorijama Hotela Zagreb koje rješenje je doneseno na zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru dana 13. lipnja 2022. Stajalište je prvostupanjskog suda da izrečena upravna mjera po svojoj naravi i prema težini sankcije, bez dvojbe predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljene i ima penalni karakter. Pritom se prvostupanjski sud pozvao na stajalište izraženo u presudi Visokog prekršajnog suda RH Ppž-1199/2021 od 3. siječnja 2024, te u presudi Europskog suda za ljudska prava Zolotukhin protiv Rusije, po pitanju presuđene stvari ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak.
6.3. Međutim, pravilno ističe tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalnu odredbu iz čl. 181. st.1. t.4. PZ-a prema kojoj je utvrdio procesnopravnu smetnju za vođenje postupka jer postoje okolnosti koje isključuju prekršajni progon. Naime, izvršenje upravne mjere iz čl. 240. st. 1. Zakona o strancima se ne može smatrati kažnjavanjem počinitelja jer ta mjera nema kazneni karakter u smislu kazneno pravne sankcije. Njen cilj je trenutno saniranje utvrđene protupravnosti zabranom obavljanja djelatnosti u poslovnim prostorijama kako bi se počinitelj onemogućio u daljnjem, kontinuiranom činjenju protupravnih radnji. Nakon proteka njenog trajanja (30 dana) ili nakon neobaveznog plaćanja novčanog iznosa (3981,68 eura što odgovara protuvrijednosti 30.000,00 kuna za svakog državljanina treće zemlje) u propisanom roku (od 3 dana u kojem je dužan dostaviti dokaz o uplati Inspektoratu) kada se mjera neće izvršiti odnosno usmeno rješenje će se ukinuti, poslodavac može nastaviti obavljati djelatnost. Kada se uzme u obzir da su u konkretnom slučaju okrivljeni izabrali izbjeći primjenu upravne mjere zabrane obavljanja djelatnosti uplatom novčanog iznosa u za to ostavljenom im roku i nakon čega su mogli nastavili obavljati djelatnosti, tada se prepoznaje ne kazneni karakter predmetne upravne mjere. Zbog navedenog, okolnost istovjetnih činjenica na temelju kojih je izrečena upravna mjera te podnesen optužni akt, nije sama za sebe dostatna da bi se moglo smatrati da postoji dvostruko kažnjavanje o istoj stvari.
7. Navedeno stajalište u skladu je i sa presudom Vrhovnog suda RH broj Kzz 43/2017 od 8. studenog 2017., u kojoj se navodi da se upravna mjera ni ekstenzivnim tumačenjem ne može poistovjetiti sa sankcijom jer je njena svrha promptno suzbijanje zatečenog protupravnog stanja i onemogućavanje počinitelja da nastavi s takvim činjenjem i njome se ne odlučuje o meritumu prekršaja.
8. S obzirom na sve navedeno trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, pravilno primijeniti materijalno prekršajno pravo, po potrebi provesti sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
9. Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. i 3. PZ-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 28. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću, u 4 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
