Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5223/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe Enter Air SP. Z.O.O., zbog prekršaja iz čl. 46. st.1. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“, broj: 83/13., 27/16., 114/22.,151/22., i 13/26) odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-2194/2023-16 od 7. travnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 28 svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Zadar i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. pravna osoba Enter Air SP. Z.O.O. je na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 46. st.1. Zakona o nadzoru državne granice, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti pobijanu presudu na način da se okr. pravna osoba proglasi krivom te kazni sukladno čl. 46. st.1. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.

5. Tužitelj u žalbi ističe da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba prekršajnog postupka jer izreka i razlozi presude nisu međusobno usklađeni niti dovoljno određeni jer iz prekršajnog naloga proizlazi da se okrivljena pravna osoba tereti za prekršaj iz čl. 24. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice kažnjivo po čl. 46. st. 1. bez navođenja konkretne točke jer obrazac prekršajnog naloga podržava samo članke i stavke zakona ali da iz obavijesti o počinjenom prekršaju te izvješću policijske službenice nedvojbeno proizlazi da se radi o odstupanju zračnog prijevoznika odnosno o dostavi API podataka što odgovara odredbi čl. 24. st. 1. kažnjivo po čl. 46. st. 1. t. 2. Zakon o nadzoru državne granice te unatoč tomu sud nije razriješio ovu očitu neusklađenost već je donio oslobađajuću presudu bez jasnog i određenog pravnog okvira. Nadalje tužitelj ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je okrivljenu pravnu osobu oslobodio od optužbe iako iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlaze sva bitna obilježja prekršaja jer je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je okrivljena pravna osoba kao zračni prijevoznik bila obvezna dostaviti API podatke nadležnim tijelima u propisanome roku što nije učinila, odnosno utvrđeno je da API lista uopće nije zaprimljena a što se odnosi na sve podatke o putnicima i putnim ispravama koje je prijevoznik dužan dostaviti a koji podaci su navedeni u čl. 24. st. 2. Zakon o nadzoru državne granice. Tvrde da je sud zanemario pravilnu pravnu kvalifikaciju djela i činjenicu da se radi o posebnoj kategoriji obveznika zračnom prijevozniku te pogrešno zaključio da nema elemenata prekršaja. U žalbi tužitelj nadalje ističe kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je okrivljena pravna osoba zračni prijevoznik, da je imao zakonsku obvezu dostave API podataka, da ta obveza nije izvršena u propisanom roku i time je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno. Ukazuju drugostupanjskom sudu da je u usporedivim predmetima za istovrsne povrede obveze dostave API podataka iz čl. 46. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice već zauzeto pravno shvaćanje kojem se takvo postupanje smatra prekršajem i u odnosu na navedeno pobijana presuda odstupa od ustaljene prakse čime se narušava načelo pravne sigurnosti jednakosti u primjeni prava.

6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je okr. pravna osoba Enter Air SP. Z.O.O oslobođena optužbe zbog prekršaja iz čl. 46. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice budući da opisanim ponašanjem kako je navedeno u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, nisu ispunjenja zakonska obilježja tog prekršaja. Naime, prvostupanjski je sud zaključio da postupanje koje se okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret činjeničnim opisom – „da je dana 21.06.2022. godine u mjestu zračna luka Zadar Zemunik Donji iz pravca Gatwicka (UK), treća zemlja po završetku prijave putnika za let broj ENT 403, tijelu za kontrolu prelaska državne granice na GP Zadar (zračni) nije dostavio podatke o putnicima što je bio dužan učiniti, čime da bi počinila prekršaj iz čl. 24. st.1. Zakona o nadzoru državne granice kažnjiv po čl. 46. st.1. istog Zakona“, nije prekršaj budući u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja za koje je sud vezan, nije navedeno koji konkretno podaci o putnicima iz čl. 24. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice nisu dostavljeni od strane okrivljene pravne osobe kao zračnog prijevoznika po završetku prijave putnika za let broj ENT 403, tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu Zadar (zračni), dakle u konkretnom slučaju nema djela prekršaja.

6.1. Naime, čl. 46. t. 2. Zakona o nadzoru državne granice propisuje da će se novčanom kaznom od 2.910,00 do 5.300,00 eura kazniti za prekršaj pravna osoba koja u svojstvu zračnog prijevoznika dostavi netočne ili nepotpune podatke ili ne dostavi podatke o putnicima iz čl. 24. st. 2 ovoga Zakona. Nadalje čl. 24. st. 2. citiranog zakona propisuje “ Podaci iz stavka 1. ovoga članka su: broj i vrsta putne isprave, državljanstvo, ime i prezime, datum rođenja, naziv graničnog prijelaza na kojem će ući u republiku Hrvatsku, oznaku leta, vrijeme polaska i dolaska, ukupan broj putnika, 1 mjesto ukrcaja“.

Dakle činjenični opis naveden u optužnom prijedlogu nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja jer nije navedeno niti konkretizirano koji su to podaci (svi ili samo neki, ako samo neki, onda koji) iz čl. 24. stavka 2. Zakona o nadzoru državne granice okrivljeni u svojstvu zračnog prijevoznika propustili dostaviti.

6.2. Stoga, s obzirom da je zakonski opis djela odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Iz tog razloga djelo za koje je se protiv okrivljene pravne osobe vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj, pa je prvostupanjski sud pravilno okrivljenu pravnu osobu oslobodio optužbe.

6.3. Slijedom toga nije relevantan navod žalbe tužitelja da opisano ponašanje ispunjava biće prekršaja jer obrazac prekršajnog naloga podržava samo članke i stavke zakona, budući da pravilnost i potpunost činjeničnog opisa optužbe ne može ovisiti o obrascu odnosno ne može razlog neadekvatnog internog obrasca opravdati izostanak zakonom propisanog sadržaja optužbe. Nadalje, bez obzira što iz obavijesti o počinjenom prekršaju i izvješća policijske službenice (navedeno u dokaznom postupku kao list spisa 3 i 4), proizlazi da se radi o postupanju zračnog prijevoznika odnosno o dostavi API podataka te da iz provedenih dokaza proizlaze sve odlučne činjenice kako to navodi žalitelj, bez navođenja podataka o putnicima opisanih u čl. 24. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice isključivo u činjeničnom opisu optužnog prijedloga, ponašanje koje se okrivljenoj pravnoj osobi stavlja na teret nije prekršaj pa nije moguće utvrđivati one činjenice o čijem postojanju ovisi opstojnost prekršaja.

6.4. Iako je prvostupanjski sud pravilno okrivljenika oslobodio optužbe na temelju čl. 182. t. 1. PZ-a, (radi se o sutkinji kojoj je dodijeljen spis u rad nakon provedenog dokaznog postupka) potrebno je istaknuti da je već prvi sudac kojem je spis dodijeljen u rad trebao donijeti oslobađajuću presudu na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a, dakle, odmah prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, budući da je jasno da djelo činjenično opisano u optužnom prijedlogu, nije prekršaj iz čl. 46. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice (a niti neki drugi blaži prekršaj), što i sam sud navodi, umjesto vođenja cjelokupnog postupka i izvođenja dokaza da bi se potom donio zaključak da ono što je opisano u optužbi, nije prekršaj.

6.5. Nadalje se ukazuje žalitelju da čak i kada bi iz rezultata dokaznog postupka proizašlo postojanje odlučnih činjenica koje čine biće djela predmetnog prekršaja (npr. iz Obavijesti o počinjenom prekršaju ili Izvješću policijskog službenika), sud ih nije ovlašten dodavati u činjenični opis bez izmjene ili dopune tužitelja jer je sud vezan onim činjeničnim opisom navedenim u optužbi.

7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.