REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1691/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice PB, i zakonske zastupnice tuženika zamjenice pri OGDO u Zagrebu BB, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 4.010,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 9. travnja 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.400,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.739,75 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. svibnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 7. studenog 2024., oko 13.00 sati u Zagrebu, Ilica 335, kod poslodavca MUP, na radnom mjestu vještaka za balistiku ozlijeđen za vrijeme redovnog radnog vremena prilikom izvršavanja radnog zadatka. Navedena ozljeda priznata je kao ozljeda na radu. U predmetnoj nezgodi tužitelj je zadobio tjelesne ozljede radi kojih mu je pružena liječnička pomoć. Zbog zadobivenih ozljeda trpio je fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njegove opće i životne radne sposobnosti te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

Tužitelj se sukladno odredbama čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91 i dr.) prije podnošenja ove tužbe obratio 9. travnja 2025. zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu. Obzirom da Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu nije dostavilo ponudu to tužitelj radi zaštite svojih prava podnosi tužbu stvarno i mjesno nadležnom sudu.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 8. travnja 2026. potražuje iznos od 5.410,00 eura na ime naknade štete, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da prvenstveno predlaže djelomično odbaciti tužbu tužitelja za iznos od 1.000,00 eura jer je upravo za taj iznos tužbeni zahtjev tužitelja uvećan u odnosu na prvobitno postavljen zahtjev za isplatom sadržan u zahtjevu za mirno rješenje spora kojim se EB obratio nadležnom državnom odvjetništvu sukladno odredbi čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku. Naime, u zahtjevu za mirno rješenje spora potraživan je iznos naknade štete u visini od 5.800,00 eura, a u tužbenom zahtjevu tužitelja potražuje se naknada štete u iznosu od 6.800,00 eura. Odredbom čl. 186.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba. Tužitelj se u konkretnoj pravnoj stvari obratio nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora prije podnošenja predmetne tužbe sudu radi isplate novčane tražbine na ime naknade štete u iznosu od 5.800,00 eura (potražujući po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 2.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2.000,00 eura i za tuđu pomoć i njegu iznos od 300,00 eura), dok se tužbom odnosno tužbenim zahtjevom potražuje naknada štete u iznosu od 6.800,00 eura (potražujući po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli iznos od 2.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2.500,00 eura i za tuđu pomoć i njegu iznos od 800,00 eura). Iz navedenog proizlazi da ne postoji istovjetnost zahtjeva, dakle ne postoji istovjetnost potraživanja uspoređujući zahtjev za mirno rješenje spora i tužbeni zahtjev. Stoga se za više postavljen tužbeni zahtjev od prvotno zatraženog zahtjevom za mirno rješenje spora, dakle za iznos od 1.000,00 eura, predlaže djelomično tužbeni zahtjev tužitelja odbaciti jer za taj iznos od 1.000,00 eura više, kako to proizlazi iz tužbenog zahtjev - nije u istoj visini bio podnesen zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, a što je procesna pretpostavka za vođenje parničnog postupka pa proizlazi da je predmetna tužba tužitelja za iznos preko 5.800,00 eura do zatraženih 6.800,00 eura preuranjena te se stoga predlaže sukladno odredbi čl. 186.a. st. 6. Zakona o parničnom postupku tužbu tužitelja djelomično odbaciti za iznos od 1.000,00 eura.

Nadalje, tuženik tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja drži neosnovnim u cijelosti. Tuženik priznaje štetni događaj, ali osporava odgovornost, osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Nesporno je da je tužitelj EB dana 7. studenog 2024., tijekom radnog vremena, prilikom popisivanja nefinancijske imovine za potrebe godišnje inventure, uslijed spoticanja, pao i zadobio tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lisne kosti lijeve noge. Iz prijave ozljede na radu od dana 20. studenog 2025., proizlazi da je podnositelj pretrpio tešku tjelesnu ozljedu kao i da je istome priznata ozljeda na radu. Iako je do ozljeđivanja podnositelja došlo tijekom radnog vremena, smatra s obzirom na način nastanka predmetnog štetnog događaja, da ne postoji odgovornost Republike Hrvatske, odnosno poslodavca za nastalu štetu, već da je u pitanju isključivo nedostatak dužne pažnje tužitelja. Dakle, tuženica ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastalu štetu kritične zgode. Ovo stoga – što se na površini kojom se tužitelj kretao nisu uočena oštećenja koja bi se dovela u svezu s predmetnim šetnim događajem niti je tužitelj u vrijeme štetnog događaj vršio ikakvu opasnu djelatnost. Osim toga, iz prijave o ozljedi na radu razvidno je da je do ozljede došlo prilikom okreta tužitelja i saginjanja kada je izgubio ravnotežu i krivo se dočekao na lijevu nogu, iz čega nesporno proizlazi isključiva odgovornost tužitelja za nastanak štete. Zbog svega navedenog, tuženik osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva po svim vidovima koje smatra paušalno i neprimjereno visoko postavljenim, budući ista nije u skladu sa zadobivenom tjelesnom ozljedom kritične zgode. Slijedom navedenog, tuženik predlaže tužbeni zahtjev djelomično odbaciti za iznos preko 5.800,00 eura do zatraženih 6.800,00 eura kao preuranjen odnosno odbiti kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Odštetni zahtjev, odgovor tuženika od 27.08.2025. (str. 4- 20 spisa), sudsku praksu (str. 50-62 spisa), saslušao je svjedoka ĐB kao i samog tužitelja, oboje na ročištu održanom 05.03.2026. (str. 34-35 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića od 18.03.2026. (str. 41- 42 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Prije svega, a u odnosu na navode tuženika vezane za djelomični odbačaj tužbe za iznos od 1.000,00 eura treba reći kako je isti neosnovan. Naime, tužitelj je zahtjev za mirno rješenje spora podnio 09. travnja 2025.g., a tužbu 22. rujna 2025.g. slijedom čega se vidi vremenski odmak između obje radnje. Naime, što se tiče obveze primjene odredbe čl. 186.a ZPP i u slučaju kada se tijekom postupka preinačuje i povisuje tužbeni zahtjev za iznos koji nije potraživan u prethodnom zahtjevu za mirno rješenje spora, u takvom slučaju tužitelj nije dužan podnijeti novi zahtjev za mirno rješenje spora. Naime, kada je riječ o činjenično i pravno istoj vrsti zahtjeva, a samo se radi o drugom razdoblju koje se u kontinuitetu veže na razdoblje za koje je već ranije podnesen zahtjev u smislu odredbe čl. 186. a. ZPP, te ako se tužbeni zahtjev preinačuje i povisuje samo zbog proteklog novog razdoblja, tada nije potrebno podnositi novi zahtjev za mirno rješenje spora temeljem čl. 186. a. ZPP.

7. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je do ozljede tužitelja došlo za vrijeme obavljanja redovitog rada te da je predmetna ozljeda od strane HZZO-a priznata kao ozljeda na radu zajedno s pravima koja proizlaze iz priznate ozljede na radu.

8. Iz iskaza svjedoka ĐB proizlazi da je bila u uredu i tužitelj je došao popisivati inventuru, na monitoru je bila naljepnica sa šifrom, on se sagnuo da ju pročita, kod sebe je imao hrpu papira i nakon toga kada je zapisao broj krenuo je prema izlazu i tada je pao na koljena. Pitala ga je je li sve u redu, a on je rekao da ga jako boli noga i izašao je van šepajući. Pred kraj radnog vremena nazvao je tajnicu i rekao je da je bio na Sv. Duhu i da su mu utvrdili prijelom noge. Iza stola vise kablovi od kompjutera pa pretpostavlja da je zapeo za njih ali to nije vidjela, vidjela je kako se dočekao na koljena. Inače se radi o ravnoj površini, parketu. Radi se inače o uredu u kojem ona radi. Ne zna koliko je točno bilo sati ali svakako je bio dan.

9. Tužitelj u svom iskazu navodi da je obavljao inventuru po nalogu načelnice, a inventura se radi jednom godišnje. Ušao je u ured prekontrolirati inventurne naljepnice na uređajima, sav popis imaju isprintan na papirima i imaju skener kod sebe s kojim skeniraju naljepnice. On je to sve držao u rukama, i skener i papire, prišao iza monitora, skenirao naljepnicu, usporedio s tim brojem na papiru, i kako se okretao prema natrag da izađe iz ureda a kako kablovi vise iza stola, išao ih je desnom nogom izbjeći da ne zapne za njih, i kako je dignuo nogu nekako se zaokrenuo i kao da je krivio stao na zglob, krivo se dočekao na nogu, noga mu je propala i pao je na koljena. Onda se primio za drugi stol koji je bio ispred na kojem sjedi ĐB i uspravio se, ali je osjetio bol u lijevoj nozi kada bi se oslonio na nju. Šepajući je izašao van iz ureda do lifta i spustio se u prizemlje i dolje je bio kolega kojeg je zamolio da ga odveze na hitnu. Došao je na Sv. Duh gdje su mu utvrdili lom. Živi sam, noga mu je bila u gipsu više od mjesec dana, pomoć su mu pružali brat i šogorica i roditelji. Dolazili su svakodnevno, pomagali mu oko kućanskih poslova. Sa ovom nogom nije imao nikada nikakvih problema prije.

10. Dakle, iz iskaza svjedokinje ĐB isto kao i iz iskaza tužitelja, a koji iskazi su u tom smislu međusobno suglasni, jasno proizlazi da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih radnih zadataka, konkretno obavljanja inventure i to po nalogu nadređene načelnice kada je zbog izbjegavanja kablova koji su visjeli iza kompjutera na čijoj stražnjoj strani se je nalazio inventurni broj, tužitelj pao i doživio predmetnu ozljedu.

11. Budući je do nastanka štetnog događaja došlo u procesu rada odnosno u trenutku dok je tužiteljica obavljala svoj radni zadatak i to pod ranije opisanim okolnostima tužitelj ima pravo na naknadu štete u odnosu na tuženika temeljem čl.111 st.1 Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 ), a koji propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava. To znači da će poslodavac odgovarati za štetu ili prema kriteriju krivnje (čl.1045 st.1 u svezi s čl.1049 ZOO) ili prema kriteriju uzročnosti (čl.1045 st.2 i 3 u svezi s čl.1063-1067 ZOO, te čl.15 Zakona o zaštiti na radu). Zakon o zaštiti na radu (Narodne novine, broj 59/96 u daljnjem tekstu ZZR), u čl. 15, također propisuje odgovornost poslodavca za štetu koju je pretrpio radnik, i to u situaciji u kojoj je ta šteta uzrokovana ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom.

12. Prema tom propisu, za tako uzrokovanu štetu poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.

13. Članak 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) predviđa opća pravila oslobođenja od odgovornosti za štetu po osnovi uzročnosti, pa se tako poslodavac može osloboditi krivnje ako dokaže da šteta potječe od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO -a), ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on (tuženik) nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 2. ZOO-a). Osim toga, po posljednjem pravilu moguće je i djelomično oslobođenje poslodavca od odgovornosti za štetu (čl. 1067. st. 3. ZOO-a). Međutim, imajući u vidu sve navedeno, tuženik nije dokazao postojanje okolnosti iz čl. 1067. ZOO -a niti postojanje suodgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja.

14. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužitelja kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zvonimira Lovrića.

U nalazu i mišljenju vještak navodi da su ozljede koje je tužitelj zadobio posljedica narečenog štetnog događaja te da je liječen konzervativno, kao i da se ozlijeđeni držao uputa liječnika. Navodi i da nije poznato ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja. Liječenje tužitelja završeno je sredinom ožujka 2025. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti u sklopu koje su trajne posljedice zaostalo 4% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog smanjenja funkcije lijevog gležnja u manjem stupnju nakon prijeloma.

Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan, dok je tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 8 dana. Pretrpio je i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana.

Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 60 dana.

Tuđu pomoć je trebao po 2 sata dnevno kroz 42 dana (vrijeme imobilizacije bez oslanjanja na nogu) te po 1 sat dnevno kroz još 18 dana.

Naruženja nema.

15. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja , te na nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovore.

16. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO).

18. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.700,00 eura.

19. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 800,00 eura.

20. S obzirom na zaostalo smanjenje životnih aktivnosti od 4%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu, sud je ocijenio da tužitelju po ovoj osnovi pripada iznos od 1.000,00 eura.

21. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO -a, utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 3.500,00 eura.

22. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 102 sata. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 102 sata pomnoži sa cijenom jednog sata od 5 eura, dobije se iznos od 510,00 eura te tužitelju s ovog osnova pripada upravo taj iznos

23. Dakle, tužitelju sveukupno pripada iznos od 4.010,00 eura dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ocijenjen kao previsoko postavljen odnosno neosnovan.

24. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 09.04.2025. pa do isplate odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (dok je liječenje prema nalazu vještaka završeno početkom ožujka 2025.) sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici . Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 74,12%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 25,88%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 74,12% = 174,12% / 2 = 87,06%, a za tuženika: 0% + 25,88% = 25,88% / 2 = 12,94%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 74,12% uspjeha na strani tužitelja.

27. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 09.04.2025. (100 bodova po tbr. 32 OTH), tužbe od 22.09.2025. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 19.12.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 27.01.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 05.03.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 08.04.2026. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 04.05.2026. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH) te za pristup na ročište za objavu 28.05.2026. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), dakle ukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.500,00 eura, odnosno iznos od 1.111,80 eura za omjer uspjeha od 74,12%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 42.) te troškove vještačenja u iznosu do 350,00 eura, što ukupno iznosi 1.739,75 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 11.03.2026. budući isti nije bio neophodan za vođenje ovog postupka.

28. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. zz tuženika