Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-965/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja OBRVE d.o.o. za usluge, OIB: 71292670344, Bračka 9, Split zastupanog po punomoćnici Maji Smrké, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivo Smrké & Maja Smrké protiv tuženice ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranija adresa Rijeka, Corrada Ilijassicha 5) zastupane po punomoćnici Tomislavi Furčić, odvjetnici u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-602/2021-38 od 9. lipnja 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-602/2021-47 od 9. srpnja 2025., dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-602/2021-38 od 9. lipnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-602/2021-47 od 9. srpnja 2025., preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Ćuzela iz Rijeke poslovni broj Ovrv-210/2021 od 18. siječnja 2021. u kojim je naloženo tuženici podmiriti tužitelju iznos od 530,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Ćuzela iz Rijeke poslovni broj Ovrv-210/2021 od 18. siječnja 2021. u kojim je naloženo tuženici podmiriti tužitelju iznos od 530,89 EUR sa zateznom kamatom od 24. studenog 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-602/2021-38 od 9. lipnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-602/2021-47 od 9. srpnja 2025., preinačuje pod točkom I. izreke u odluci o trošku i točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.061,10 EUR-a za zateznom kamatom od 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 EUR-a u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Ćuzela iz Rijeke poslovni broj Ovrv-210/2021 od 18. siječnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženici podmiriti tužitelju iznos od 530,89 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 122,49 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 850,00 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 9. lipnja 2025. do isplate.

1.1. Citirana presuda ispravljena je rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-602/2021- 47 od 9. srpnja 2025. na način da je u uvodu presude umjesto pogrešno naznačene adrese tuženice ''[adresa]'' upisana ispravna adresa ''[adresa]'', dok je u preostalom dijelu citirana presuda ostala neizmijenjena.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Odgovor na tužbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, valja istaknuti da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR-a, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi naplate potraživanja na ime izvršene poduke tuženice kod tužitelja u iznosu od 530,89 EUR-a (4.000,00 kn).

7. U obrazloženju prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice poslovni broj Ovrv-210/2021 od 18. siječnja 2021. određena ovrha radi naplate iznosa od 530,89 EUR-a na ime izvršene poduke kod tužitelja, te da je povodom prigovora tuženice kao ovršenice, a kojim je u cijelosti osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tvrdnjom da nikada od ovrhovoditelja kao tužitelja nije zatražila nikakvu uslugu poduke, rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-602/2021-2 od 12. svibnja 2021. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute sve provedene radnje te riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7.1. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da iz vjerodostojne isprave – konto kartice broj 1203-0031 proizlazi da tužitelj ima prema tuženici potraživanje u iznosu od 530,89 EUR-a,

- da iz priložene objave s društvene mreže, odnosno oglasa za natječaj za posao, a koji je sud prihvatio kao vjerodostojan, proizlazi da je tužitelj objavio natječaj za slobodno radno mjesto u Tower centru Rijeka,

- da je uvidom u prepiske poruka priložene u spisu utvrđeno da je tuženica zaista pohađala individualnu poduku kod tužitelja,

- da je uvidom u priloženi ugovor o pružanju individualne poduke, a koju je ispravu sud prihvatio kao vjerodostojnu, utvrđeno da tuženica nije potpisala ugovor o pružanju individualne usluge,

- da iz iskaza zakonske zastupnice tužitelja TE, detaljno opisanom pod točkama 19. do 26. obrazloženja, a koji iskaz je sud ocijenio neuvjerljivim i kontradiktornim obzirom da je ista najprije navela da se tuženica javila na natječaj za slobodno radno mjesto kod njezinog brata i da je u objavljenom oglasu za posao bila naznačena cijena poduke u iznosu od 530,89 EUR-a (4.000,00 kn), a nakon toga je navela da u vrijeme kad se tuženica javila na objavljeni oglas i uspostavila kontakt s njezinim bratom ona osobno nije imala neposrednih kontakata s tuženicom radi čega sud zaključuje da zakonska zastupnica ne može sa sigurnošću potvrditi obaviještenost tuženice o samoj cijeni individualne poduke i načinu provođenja iste, u bitnome proizlazi da se tuženica javila tužitelju s namjerom sklapanja ugovora o radu, a ne s namjerom pohađanja individualne poduke, da je tuženici ugovor o pružanju individualne poduke dan na potpis nakon same poduke, te da tužitelj nije ovlašteni edukator i nije ovlašten za izdavanje certifikata po završenoj poduci,

- da iz iskaza tuženice, detaljno opisanog pod točkama 27. do 33. obrazloženja, a koji je iskaz sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u suglasju s materijalnom dokumentacijom i iskazom svjedoka NE, kojega je također prihvatio kao objektivnog, životnog i logičnog, u bitnome proizlazi da se tuženica javila na oglas za slobodno radno mjesto u Tower centru Rijeka, a koji oglas je oglasilo trgovačko društvo Body d.o.o., da joj nije prezentiran ugovor o pružanju individualne poduke, da nije bila upoznata s ugovornim odredbama istoga vezano za trajanje edukacije, načinu plaćanja i sl. niti joj je jasno bila naznačena cijena edukacije, te da se javila na natječaj za posao koji je bio objavljen u tiskovini burza, a ne preko oglasa objavljenog na društvenim mrežama, iz čega sud zaključuje da tuženica nije bila upoznata sa svim obvezama,

- da iz iskaza svjedokinje CE, detaljno opisanog pod točkom 34. obrazloženja, proizlazi da tuženici prije početka edukacije nije dan na potpis ugovor o pružanju individualne poduke i da nije vođena evidencija dolazaka tuženice na edukaciju , a koji iskaz sud ocjenjuje kontradiktornim i proturječnim samom sebi obzirom je svjedokinja navela da je njezin dio posla dati polazniku edukacije ugovor na potpis, ali da ona to nije znala,

- da iz iskaza svjedokinje LE (točka 35. obrazloženja), a koji iskaz sud ocjenjuje neuvjerljivim, proizlazi da se ne sjeća da li je tuženici dala na potpis ugovor o radu ili ugovor o edukaciji,

utvrđuje da je tuženica kod tužitelja pohađala individualnu poduku u trajanju od 7 dana, da se tuženica tužitelju obratila s namjerom sklapanja ugovora o radu, da tuženica nikada od tužitelja nije zatražila individualnu poduku, da tužitelj na početku same poduke tuženici nije predočio ugovor o pružanju individualne poduke u kojem je jasno naznačena cijena niti je vođena evidencija pohađanja same poduke, te da tužitelj nije ovlašteni edukator i ne može izdati certifikate za obavljenu poduku. Pozivajući se na odredbu čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO), a kojim je reguliran trenutak sklapanja ugovora, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj, a na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da je sa tuženicom sklopio ugovor o pružanju individualne poduke niti je dokazao da je tuženicu prije početka individualne poduke obavijestio o svim bitnim elementima ugovora o pružanju individualne poduke, pri čemu naglašava da je tužitelj kao poslodavac dužan osigurati uvjete provođenja same poduke, kao i stručne osobe koje bi poduku provele, te da tužitelj nije ovlašteni edukator i za odrađenu poduku ne može izdati certifikate, slijedom čega je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice.

8. Tužitelj u žalbi sadržajno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je presuda nejasna, nerazumljiva i proturječna sama sebi jer je prvostupanjski sud u obrazloženju parcijalno prihvatio kao vjerodostojnim dijelove iskaza tuženice i svjedoka NE, dok ostale iskaze i provedene dokaze nije pravilno analizirao , radi čega je zaključak prvostupanjskog suda da se tuženica obratila tužitelju s namjerom sklapanja ugovora o radu, dakle da tuženica nije od tužitelja zatražila individualnu poduku u potpunosti suprotan kako iskazima stranaka i svjedoka, tako i dokumentaciji u spisu. Tužitelj navodi da iz iskaza svjedoka CE, LE i NE, kao i iskaza same tuženice, jasno proizlazi da je tuženica znala za sve uvjete ugovora o pružanju edukacije (cijenu edukacije, mjesto gdje će obaviti edukaciju, osobu koja će je educirati), pristala je i prošla edukaciju koju joj je pružio tužitelj, pa je nejasno temeljem čega je prvostupanjski sud zaključio kako nije od tužitelja tražila edukaciju, kada je sama tuženica u svom iskazu sasvim detaljno opisala kako je tekla poduka, što je sve radila, tko ju je nadzirao te u kojem je periodu obavljala poduku, tim više što je tuženica i otputovala u drugi grad (Zagreb) kako bi ostvarila edukciju. Ukazuje da je prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu čl. 247. ZOO -a, zanemario odredbu čl. 249. ZOO-a, koji propisuje da se volja za sklapanje ugovora može izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave, a izjava mora biti učinjena slobodno i ozbiljno. Tužitelj navodi da se u ovom konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je iz provedenih dokaza nesporno da je tuženica bila upoznata s edukacijom koju provodi tužitelj u Zagrebu i iznosom edukacije, da je svojim ponašanjem nedvojbeno pristala na provođenje edukacije koju pruža tužitelj i takvu edukaciju prošla, te da je prvostupanjski sud nesporno utvrdio da je tužitelj pružio tuženici svoje usluge, a iz sudskog registra je vidljivo da je trgovačko društvo tužitelja registrirano za organiziranje i održavanje poduka i radionica iz područja kozmetike, uljepšavanja, njege i održavanja tijela i takve usluge može naplaćivati, primjenjuju odredbe čl. 590. do 619. ZOO-a o ugovoru o djelu, a za koji ugovor Zakon ne propisuje obvezan pisani oblik, već, štoviše, dopušta zaključivanje ugovora o djelu i bez određivanja naknade, a naknadu može odrediti sud.

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, jer je prvostupanjski sud iznio određene razloge na temelju kojih je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovani, pa presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

11. Odredbom čl. 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

12. Iz stanja spisa, a posebice iskaza same tuženice, proizlazi da se tuženica javila na natječaj za posao trgovačkog društva Body d.o.o. (osnivač i direktor SE) oglašen za radno mjesto u Tower Centru Rijeka, da joj se po prijavi na natječaj povratno javila ŽE i SE kojima je prezentirala svoj rad u dijelu za koji je imala iskustva, da im je odmah rekla da nema iskustva sa tehnikom oblikovanja i depilacije koncem nakon čega joj je od strane SE ukazano da mora na poduku u Zagreb, da joj je SE rekao da će on snositi troškove smještaja u Zagrebu i putovanja autobusom, da ju je SE upoznao s činjenicom da je cijena poduke 4.000,00 kn i rekao joj, a obzirom je kozmetičarka, da neće morati platiti ništa ili da će morati platiti samo jedan simboličan iznos koji će joj reći glavna edukatorica, da joj je SE dao telefonski broj CE, te da je u Zagrebu obavila poduku u ukupnom trajanju od 7 dana od 12. listopada 2020. do 18. listopada 2020., da su joj u Zagrebu zakonska zastupnica tužitelja TE i njezine zaposlenice (mentorice tuženice) rekle da je cijena poduke 4.000,00 kn te da joj je i LE rekla da su sve zaposlenice prošle edukaciju na isti način i platile edukaciju 4.000,00 kn. Povezujući i cijeneći iskaz tuženice sa iskazom zakonske zastupnice tužitelja TE (da je tvrtka njezinog brata Body d.o.o. objavila oglas za zaposlenje u Tower Centru Rijeka na koji se javila tuženica, da njezina tvrtka OBRVE d.o.o. ima zaključen ugovor s tvrtkom njezinog brata Body d.o.o. o obavljanju usluga poduke osoba zainteresiranih za zaposlenje u njegovoj tvrtki a koje nemaju potrebno znanje za obavljanje poslova oblikovanja i depilacije koncem, kanom, šminkanjem i trajnim lakom, da je od brata SE dobila informaciju da se na njegov oglas za posao javila tuženica i da je tuženica zainteresirana za poduku u Zagrebu, da je tuženica došla na poduku u Zagreb gdje joj je kao mentorica bila određena CE, te da je tuženica odradila poduku u trajanju od najmanje 6 dana po 8 sati u Zagrebu i jedan dan u Rijeci), kao i ostalim provedenim dokazima, to je u smislu odredbe čl. 590. ZOO-a između tužitelja i tuženice sklopljen usmeni ugovor o djelu, kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izvršiti poduku tuženice, a tuženica kao naručitelj mu se obvezala platiti naknadu za tu poduku u utuženom iznosu. Imajući u vidu da među strankama nije sporno da je tužitelj izvršio svoju obvezu (pružio tuženici poduku u Zagrebu i Rijeci u trajanju od 7 dana od 12. do 18. listopada 2020.), te da iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženica bila upoznata sa činjenicom da poduku kod tužitelja plaćaju polaznici poduke i da cijena iste iznosi 4.000,00 kn (530,89 EUR-a), to je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženica kao naručitelj usluge poduke u obvezi platiti tužitelju naknadu za izvršenu poduku u utuženom iznosu.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačio presudu te održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice u dijelu kojim je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 530,89 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do isplate.

14. Kako je ovaj sud preinačio pobijanu presudu, valjalo je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina troškova određena prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023 i 107/2025, dalje: Tarifa) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/2023. – dalje: Tarifa sudskih pristojbi).

14.1. Tužitelju je kao opravdan i nužan trošak priznat trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 34,56 EUR-a, trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 7. toč. 1. Tarife) i podneska od 31. svibnja 2021. u iznosu od 100,00 EUR-a (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 20. rujna 2021., 7. studenoga 2022., 9. veljače 2023., 24. listopada 2024., 30. siječnja 2025. i 28. travnja 2025. u iznosima od po 100,00 EUR-a za svako ročište, trošak PDV-a od 25% u iznosu 200,00 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR- a, a što ukupno iznosi 1.061,10 EUR-a.

14.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 18. rujna 2021. jer su u istome ponovljeni već ranije izneseni navodi pa isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, te mu nije priznat trošak zastupanja na ročištima 26. listopada 2022. i 23. svibnja 2023. jer navedena ročišta nisu održana.

15. Kako je preinačena pobijana presuda, valjalo je tuženicu obvezati tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka, koji sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife iznosi 125,00 EUR-a uvećano za PDV od 25% u iznosu od 31,25 EUR-a, a što ukupno iznosi 156,25 EUR-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa žalbom, valjalo je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezati tuženicu da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u cijelosti u iznosu od 156,25 EUR-a. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu jer isti nije određeno zatražen.

U Varaždinu, 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović