Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-474/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Dejanu Dukiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dukić i Mišić u Zagrebu protiv tuženika Lovačke udruge ''LUG'', Lužan, Šašinovec, Glavničica, Žerjavinec iz Lužana, Belovar, Žirovnjak bb, OIB: 10125150281 zastupanog po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-17/2023-64 od 4. ožujka 2025., na sjednici vijeća 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se prihvaća te se preinačuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-17/2023-64 od 4. ožujka 2025. u točki I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "LUG" Lužan, Šašinovec, Glavničica, Žerjavinec, Žirovnjak bb, 10363 Lužan (Belovar), OIB: 10125150281 platiti tužitelju SN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.292,28 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.''

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se prihvaća kao osnovana te se preinačuje točka III. izreke (odluka o trošku) presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-17/2023-64 od 4. ožujka 2025. i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR-a u roku od 15 dana, dok se za preostali iznos od 250,00 EUR-a zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan .

II. Žalba tuženika izjavljena protiv točke II. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-17/2023-64 od 4. ožujka 2025. odbacuje se kao nedopuštena.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR-a u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.292,28 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 4. ožujka 2025. Pod točkom II. izreke odbijen je tužitelj s dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.292,28 EUR-a za razdoblje od 23. studenoga 2016. do 3. ožujka 2025. kao neosnovan. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.018,17 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od 4. ožujka 2025. do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog pogrešno/nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode tuženika kao neosnovane te predložio u cijelosti odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koja mu je nastala na osobnom vozilu marke Peugeot 307, reg. oznake [registarska oznaka], u štetnom događaju koji se desio 23. studenog 2016., kada je tužitelj svojim osobnim vozilom na ograđenom istočnom dijelu autoceste A4 u smjeru kretanja prema sjeveru, naletio na divljač (divlje svinje).

6. Prvostupanjski sud polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da je nesporno do štetnog događaja, koji se dogodio 23. studenoga 2016., a u kojem je tužitelj sudjelovao kao vozač osobnog automobila Peugeot 307 registarskih oznaka [registarska oznaka], došlo na ograđenom dijelu autoceste A4 i to na istočnom dijelu autoceste za smjer kretanja prema sjeveru na 90 km + 150 m autoceste A4, na način da su tužitelj i svjedok CN krećući se svojim vozilima, u noćnim uvjetima po istočnoj strani kolnika autoceste A4 od juga prema sjeveru, udarili u divlje svinje koje su na kolnik autoceste A4 došle kroz žičanu zaštitnu ogradu s istočne strane , a na kojoj su ogradi pronađena oštećenja nastala uslijed prolaska divljih životinja-svinja na način da je ista odignuta od razine tla na visinu od 50 cm, te su se divlje svinje kretale od istoka prema zapadu, odnosno za smjer kretanja svjedoka i tužitelja od desno prema lijevom,

- da se s istočne strane autoceste A4 nalazi lovište XXI/107 [adresa] u zakupu tuženika, pa se smatra da su divlje svinje došle upravo iz lovišta tuženika,

- da je tuženik pasivno legitimiran na temelju čl. 83. st. 1. i st. 2. Zakona o lovstvu (''Narodne novine'' broj 140/2005, 75/2009, 153/2009, 14/2014, 21/2016, 41/2016 i 67/2016, dalje: ZL), a kojima je propisano da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu navedenog Zakona bio obvezan poduzeti, te da se smatra da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno , jer tuženik nije dokazao da divlje svinje nisu došle iz njegovog lovišta,

- da predmetna divljač - divlje svinje, koje su iznenadno istrčale na cestu pred vozilo tužitelja, predstavljaju opasnu stvar, a za koju štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 - dalje: ZOO) odgovora njezin vlasnik,

- da u ovom konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 1066. st. 1. ZOO-a tuženik kao lovoovlaštenik, koji gospodari lovištem na istočnoj strani autoceste A4 i kao takav je dužan poduzimati mjere radi sprječavanja štete od divljači, odgovara po načelu objektivne odgovornosti,

- da tuženik u ovom postupku u smislu čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a nije dokazao pretpostavke niti za djelomično niti za potpuno oslobođenje od odgovornosti, odnosno nije dokazao da je šteta nastala isključivo ili djelomično radnjom oštećenika ili treće osobe,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke dipl. ing. IN proizlazi da se tužitelj neposredno prije naleta kretao brzinom od najmanje 100 km/h (na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena je prometnim znakom na 130 km/h); da se u trenutku započinjanja radnje prelaženja kolnika od strane divljači vozilo tužitelja nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 22,8 m ; da tužitelj čak da je tada i reagirao intenzivnim kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo, jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio 74,6 m dok je na raspolaganju imao put od samo 22,8 m ; da ne može sa sigurnošću odgovoriti na koji je način i na kojem mjestu divljač prešla ili prošla kroz zaštitnu ogradu autoceste ili da je možda došla na neki drugi način, te da ne može odgovoriti niti na pitanje da li je ograda prije eventualnog prolaska divljači bila neoštećena pa su je oštetile divlje svinje ili je bila oštećena od ranije,

- da prema utvrđenju vještaka prometne struke imovinska šteta na vozilu tužitelja iznosi 3.292,28 EUR-a,

zaključuje da je tuženik na temelju gore navedenih zakonskih odredbi odgovoran za štetu nastalu tužitelju od opasne stvari, slijedom čega ga je obvezao isplatiti tužitelju iznos od 3.292,28 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja 4. ožujka 2025. (čl. 1089. st. 2. ZOO-a), dok je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 23. studenoga 2016. do 3. ožujka 2025. kao neosnovan.

7. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025– dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i nedvojbene razloge o bitnim i odlučnim činjenicama, te da je iz isprava koje prileže spisu te iskaza svjedoka i stranaka sud izveo pogrešan zaključak o postojanju odgovornosti tuženika za predmetni štetni događaj.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a na koju sadržajem žalbe upućuje tuženik, budući da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, dok okolnost da je donošenjem pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo ne upućuje na navedenu bitnu povredu postupka.

9. Tuženik, i u žalbenoj fazi postupka, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nije dokazano da je divljač - 10-tak divljih svinja na autocestu potekla iz njegovog lovišta, a iz provedenih dokaza proizlazi da se u ovom konkretnom slučaju radi o granici više lovišta različitih lovoovlašenika, pa je sukladno pravilima o teretu dokazivanja trebalo ocijeniti osnovanim njegov prigovor promašene pasivne legitimacije. Daljnjim žalbenim navodima osporava svoju odgovornost u bitnome navodeći da se predmetni štetni događaj dogodio na autocesti, pa činjenica da se divljač - divlje svinje našla na autocesti, a što je i uzrokovalo nastanak predmetnog štetnog događaja, ukazuje na propust osobe koja upravlja autocestom, odnosno ukazuje da zaštitna ograda nije bila adekvatno održavana (bila je odignuta od tla i/ili su postojala oštećenja na istoj jer se u suprotnom divljač ne bi našla na kolniku autoceste), posljedično čemu autocesta nije bila sigurna za prometovanje, a što spada u isključivu odgovornost/propust osobe koja upravlja autocestom , dok isto na strani tuženika predstavlja ekskupalcijski razlog. Navodi da ne postoji ni njegova objektivna odgovornost jer divljač nije opasna stvar, a u prilog svojih navoda poziva se na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske citirane u žalbi.

10. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je odgovornost lovačkog društva za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti/autocesti objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a što pravilnim prihvaća i ovaj sud te je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka, primjerice Rev-488/2025-2 od 2. rujna 2025., Rev-429/2023-2 od 19. studenoga 2024., Rev-352/2022-2 od 5. travnja 2022., Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019.

11. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao ekskulpacijski razlog iz čl. 1067. st. 1. ZOO-a ne može se prihvatiti kao pravilan, pa osnovano ukazuje tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

12. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (''Narodne novine'', broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014 - dalje: ZC-a) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovora po osnovi krivnje, a stavkom 2. istog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Prema čl. 61. st. 1. ZC-a prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju se na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata. Odredbom čl. 3. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta(''Narodne novine'', broj 25/1998, 162/1998, 180/2004, 84/2011 i 90/2014) propisano je da su osnovni ciljevi održavanja i zaštite cesta: sprečavanje propadanja cesta, omogućavanje sigurnog odvijanja prometa, smanjenje troškova korisnika dobrim stanjem cesta, dovođenje ceste i projektirano stanje uzimajući u obzir izmjenjene potrebe prometa, zaštita ceste od korisnika i trećih osoba te zaštita okoliša od štetnog utjecaja ceste i cestovnog prometa. Odredbom čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14) propisano je da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Prema čl. 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je st. 2. istog članka propisano da se vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

12.1. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se u smislu čl. 50.st. 1. i 2. ZC- a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači odgovara po osnovi krivnje, dok je u smislu odredbe čl. 83. st. 1. ZL-u odgovornost lovačkog društva ili udruge kao imatelja divljači za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti objektivna odnosno lovačka društva ili udruge kao imatelji divljači za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, time da bi se lovačka društva ili udruge u okolnostima konkretnog slučaja mogli osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokažu da je propust treće osobe bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem .

13. Kako je u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da se divljač – divlje svinje našla na kolniku autoceste zbog oštećenja u ogradi (prema zapisniku o očevidu zaštitna ograda je bila odignuta od razine tla na visinu od 50 cm) , dakle uslijed propusta treće osobe (pravne osobe za upravljanje i održavanje autocesta) u održavanju zaštitne ograde autoceste, a što je uzrok ove predmetne prometne nesreće, jer pravilnim održavanjem i postavljanjem zaštitne ograde divlje svinje niti bi bile na autocesti niti bi tužitelj na iste naletio, to prema shvaćanju ovog suda postoje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO -a jer je tuženik u postupku dokazao da je šteta potpuno nastala radnjom odnosno propustom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti. Navedeno je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka, primjerice Rev-488/2025-2 od 2. rujna 2025.,Rev-429/2023-2 od 19. studenoga 2024., Rev-1272/2021-3 od 24. svibnja 2023.

14. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tuženika te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

15. Kako je preinačenjem presude tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, valjalo je sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a te primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/2018 i 107/2025 – dalje: Tarifa) odlučiti o troškovima parničnog postupka koji pripadaju tuženiku, a koje mu je tužitelj dužan naknaditi u cijelosti.

16. Tuženiku kao trošak potreban za vođenje parnice pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu 22. svibnja 203., 2. listopada 2023., 27. studenoga 2023. i 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR-a za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 21. kolovoza 2023. i 15. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak PDV-a od 25% u iznosu od 300,00 EUR-a, a što ukupno iznosi 1.500,00 EUR-a. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 12. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR-a uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 50,00 EUR-a jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice obzirom su u njemu ponovljeni navodi već ranije iznijeti tijekom postupka, te mu nije priznat trošak pristojbe jer nije određeno zatražen .

17. Obzirom da tuženik sa svojom žalbom nije uspio samo u neznatnom dijelu, to mu pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR-a uvećan za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 62,50 EUR-a, te mu ga je tužitelj dužan naknaditi u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog, valjalo je uvažavanjem žalbe tuženika preinačiti točku III. izreke na način da je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR-a, dok je za preostali iznos od 250,00 EUR-a zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

19. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku.

20. Obzirom da je točkom II. izreke odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.292,28 EUR-a od 23. studenoga 2016. do 3. ožujka 2025., to tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na tu točku, pa je temeljem odredbe čl. 367. u vezi čl. 358. st. 1. i 3. ZPP, valjalo rješenjem u tom dijelu odbaciti žalbu tuženika kao nedopuštenu.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun