Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-125/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-8/2025 od 28. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-8/2025 od 28. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 33.573,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, dok je u toč. II. naloženo tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.175,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana,

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili barem u dijelu za koji nije sporno da ne postoji osnova za isplatu, kao i da preinači odluku o troškovima, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 12. ožujka 2021. primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2. -7. tog članka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe i tvrdi da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pravilno utvrdio da je tužitelj redovito obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi i u tu svrhu obavljao poslove koji nisu evidentirani kao radno vrijeme, a isti su ovisili o okolnostima dnevnog opsega posla. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja uz nalog istomu da podmiri tužitelju trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata razlike plaće po osnovi rada tužitelja kao policijskog službenika u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi.

6. Nakon što je konstatirao da između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Policijskoj upravi Dubrovačko - neretvanskoj, Pomorska policija, na radnom mjestu policijski službenik,

- da je tužitelj obavljao poslove na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca,

- da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama i

- da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi boravio 24 sata na brodu poslodavca,

dok je bilo sporno:

- da li je tužitelj izvan redovnog radnog vremena obavljao poslove po nalogu i za poslodavca u smislu prekovremenog rada tijekom višednevnih plovidbi, kao i trajanje tog prekovremenog rada, odnosno da li boravak tužitelja na plovilu poslodavca nakon redovnog radnog vremena predstavlja pasivno dežurstvo ili prekovremeni rad tužitelja,

prvostupanjski sud nakon ocjene provedenih dokaza utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da su kao radni zadaci tužitelja za vrijeme višednevne plovidbe u radnim nalozima određeni poslovi koji su opisani u toč. 21. obrazloženja, a već narav tih radnih zadataka govori u prilog utvrđenju da članovi posade broda ne obavljaju radne zadatke isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već nadzor državne granice i ostale poslove na moru iz nadležnosti policije vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, osim neposrednim obilaskom granice i unutarnjih voda, obavljaju promatranjem indikatora rizika za svako promatrano vozilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti s pozitivnim propisima), kao i korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (AIS, VMS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, COAST WATSCH),

- da je tužitelj u utuženom razdoblju upućivan na višednevne plovidbe u trajanju od 3, 5 ili 7 dana radi obavljanja policijskih poslova nadzora i zaštite državne granice,

- da je tijekom cijelog trajanja plovidbe tužitelj imao obvezu biti na plovilu poslodavca, obavljati poslove nadzora i zaštite državne granice, da bi tijekom radnog vremena obavljao poslove na održavanju službenog plovila, jer je uz policijske poslove obavljao i poslove člana posade broda,

- da poslove nadzora državne granice policijski službenici tijekom plovidbe obavljaju i nakon radnog vremena koje je u nalozima navedeno kao aktivno radno vrijeme,

- da okolnost da policijski službenici tijekom cijelog trajanja plovidbe moraju nositi službenu uniformu i ne smiju napustiti brod, svjedoči u prilog činjenici da policijski službenici i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježbe svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada, za čime ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika,

- da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje u svrhu osiguranja plovidbe i njene sigurnosti te svakodnevno prije isplovljavanja, dakle prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, vrše kontrolu broda provjeravajući da li svi brodski uređaji rade uredno i ima li brod svu potrebnu opremu za isplovljavanje,

- da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer djelatnici obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade,

slijedom čega sud zaključuje da efektivni rad tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju nije trajao neprekidno 24 sata dnevno odnosno neprekidno od početka do završetka višednevne plovidbe, već da je tužitelj koji zbog naravi posla nije imao mogućnost napustiti službu nakon završetka (aktivnog) radnog vremena, za cijelog trajanja višednevne plovidbe efektivno obavljao radne zadatke i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena, osim za vrijeme trajanja dnevnog odmora od 8 sati dnevno, pa stoga tužitelj za sate kada je efektivno obavljao radne zadatke izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ostvaruje pravo na isplatu plaće odnosno naknade plaće, dok za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno ne ostvaruje pravo na isplatu plaće budući u to vrijeme nije efektivno obavljao radne zadatke.

6.1. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja vještakinje financijske struke Jelene Ćurlica kojoj daje zadatak opisan u toč. 29. obrazloženja, te ga prihvaća nakon utvrđenja da je vještakinja nalaz i mišljenje izradila sukladno zadatku i obrazloženo odgovorila na prigovore tuženice, te posljedično tužbeni zahtjev koji je tužitelj postavio prema utvrđenjima iz nalaza i mišljenja.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženica poziva u žalbi reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede. Suprotno tome, prvostupanjski sud je odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na relevantnim, neproturječnim i valjanim razlozima.

7.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP -a na koju se tuženica poziva tvrdnjom da je prvostupanjski sud selektivnom ocjenom dokaza arbitrarno odredio broj ostvarenih prekovremenih sati rada. Naime, iz sadržaja obrazloženja ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice ocjenom predloženih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, prema kojoj koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.1. Tako prvostupanjski sud u toč. 3. obrazloženja navodi koje je dokaze proveo u dokaznom postupku, da bi zatim reproducirao njihov sadržaj (materijalnih dokaza, iskaza svjedoka i tužitelja te nalaza i mišljenja vještaka financijske struke) nakon čega konstatira što je u postupku između stranaka bilo nesporno odnosno sporno te ocjenom provedenih dokaza utvrđuje u toč. 21. do 28. obrazloženja relevantne činjenice, kod čega ovaj sud naglašava da navodima žalbe tuženica nije dovela u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da već narav radnih zadataka koji su bili povjereni tužitelju svjedoči u prilog utvrđenju da članovi posade broda svoje radne zadatke ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena, već nadzor državne granice i ostale poslove na moru iz nadležnosti policije vrše kontinuirano za trajanja višednevne plovidbe. Nastavno, navodima žalbe tuženica nije dovela u sumnju niti zaključak da je tužitelj (kao i ostali policijski službenici tijekom višednevnih plovidbi) morao nositi službenu uniformu i da nakon završetka u radnim nalozima iskazanog radnog vremena nije imao slobodno vrijeme i nije mogao napustiti brod, što govori u prilog činjenici da je tužitelj i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena morao imati vidljivo obiljež je svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada, za čime ne bi bilo potrebe da tužitelj izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena nije obavljao radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika , ali i člana posade broda.

8.2. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da efektivni rad tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju nije trajao neprekidno 24 sata dnevno odnosno neprekidno od početka do završetka višednevne plovidbe, već da je tužitelj koji zbog naravi posla nije imao mogućnost ni dopuštenje napustiti službu nakon završetka (aktivnog) radnog vremena, za cijelog trajanja višednevne plovidbe efektivno obavljao radne zadatke i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena, osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju 8 sati dnevno, pa stoga tužitelj za sate kada je efektivno obavljao radne zadatke izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ostvaruje pravo na isplatu plaće, dok za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati ne ostvaruje pravo na isplatu plaće budući da u to vrijeme nije efektivno obavljao radne zadatke.

8.3. U tom kontekstu promašeno je pozivanje tuženice na okolnost da su tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo, jer je zakonit zaključak prvostupanjskog suda da to nije od utjecaja na prekovremeni rad, s obzirom da se naknada za tzv. pasivno dežurstvo isplaćuje zbog činjenice da je tužitelj bio na raspolaganju svom poslodavcu tijekom svih 24 sata dnevno, a što je bio i za vrijeme odmora koje je određeno u trajanju od 8 sati dnevno, ali za koje razdoblje tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu plaće.

9. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Žalbena tvrdnja da se prvostupanjski sud uopće nije upustio u ocjenu karaktera rada tužitelja tijekom razdoblja utuženja već je samo uvažio dio shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenju poslovni broj: Revr-50/2012-2 od 11. siječnja 2017. godine koje se odnosi na dnevni odmor, nema činjeničnu podlogu u sadržaju obrazloženja pobijane presude koja nije u koliziji sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kako to tvrdi tuženica.

9.2. Prije svega, prvostupanjski sud je u toč. 21. i 22. obrazloženja, a temeljem ocjene provedenih dokaza, vrlo detaljno i precizno utvrdio karakter rada tužitelja tijekom razdoblja utuženja, pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja tuženicu upućuje na taj dio obrazloženja pobijane presude. U tom kontekstu, ovaj sud naglašava da prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da narav radnih zadataka tužitelja kao policijskog službenika, ali i člana posade broda, svjedoči u prilog utvrđenju da tužitelj radne zadatke nije obavljao isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena, već je nadzor državne granice i ostale poslove na moru iz nadležnosti policije vršio kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe. Nema nikakve sumnje da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer djelatnici obavljaju poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu te održavaju plovilo na kojem rade pa njihova služba obuhvaća cijelo vrijeme boravka na brodu, a evidencija radnog vremena koju je tuženica vodila ne odgovara stvarno odrađenim satima rada tužitelja. Nastavno, sud pravilno primjenjuje shvaćanje iz navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem je potpuno neprihvatljivo da bi tužitelj mogao raditi 24 sata dnevno (bez odmora) određeno vremensko razdoblje, jer zaključuje da tužitelj za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno ne ostvaruje pravo na isplatu plaće budući u to vrijeme nije efektivno obavljao radne zadatke.

9.3. U odnosu na tvrdnju tuženice da je tijekom postupka više puta isticala da su u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. te od 1. travnja 2021. ukinute višednevne plovidbe, treba najprije reći da razdoblje nakon 1. travnja 2021. nije niti predmet spora. Daljnjim navodima žalbe da je predmet spora isključivo isplata uvećanog dijela plaće nastala eventualnim krivim obračunom tuženice tijekom višednevnih plovidbi, dok razlike koje su nastale po nekoj drugoj osnovi nisu predmet ovog postupka, tuženica nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je sudska vještakinja povodom prigovora tuženika na nalaz i mišljenje iskazala da je nalaz i mišljenje izradila po nalogu suda i sukladno dokumentaciji u spisu i da je iz tablica vidljivo da za određeno razdoblje nije niti navodila da su bile višednevne plovidbe, ali da je razlika u plaći u tom razdoblju nastala uslijed obračunate naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Kako nema nikakve sumnje da je tužitelj tužbenim zahtjevom obuhvatio i navedeno razdoblje, to je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a jer je odlučivao u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

9.4. Zaključno, iz naprijed iznesenih razloga, žalbena tvrdnja tuženice da su tužitelju uz osnovnu plaću obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom, konkretno dodaci za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom, rad u smjenama, rad u turnusu kao i dodaci za pasivno dežurstvo te terenski rad, dok tužitelj na kojemu je teret dokaza u ovoj pravnoj stvari nije uspio dokazati činjenice na kojim temelji tužbeni zahtjev, nema podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju koje proizlazi iz sadržaja provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Stoga je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, time da je relevantne zakonske odredbe Zakona o radu i Zakona o policiji odnosno odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike reproducirao u toč. 12. - 20. obrazloženja, pa se tuženicu radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i u ovome dijelu upućuje na sadržaj obrazloženja pobijane presude.

10. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koju tuženica u žalbi posebno niti ne pobija.

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda. Stoga je odlučeno kao u toč. I. ove presude.

12. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

13. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu u kojem samo potvrđuje utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda iz pobijane presude, pa taj podnesak nije bio potreban u ovoj pravnoj stvari. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun