Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-377/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐTG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljice ĐT, [adresa], Torre Rodin 1202, Col. Ampliacion Granada del. HT, C.P. 11529 CDMX, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice AT, [adresa], Đ [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje su zastupane po punomoćniku Milanu Macuri, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Macura i Restović j.t.d. u Šibeniku, Stjepana Radića 24, protiv tuženice NT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Krešimir Miličić, odvjetnik u Zagrebu, Kneza Mislava 6, radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju, povodom žalbe tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-313/2025 od 27. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-313/2025 od 27. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su dana 07. ožujka 2016. godine zaključili FT kao primatelj uzdržavanja i BT kao davatelj uzdržavanja, a koji ugovor je ovjeren pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem R2-92/16.

II. Nalaže se tuženoj ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], platiti tužiteljicama ad.1 GT, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.2 KT, OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 13.433,44€ u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.“ 2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 -odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14-odluka US RH; dalje: ZPP). Predlaže usvojiti žalbu, a tužbu odbiti uz naknadu troškova postupka tuženici.

2.1. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 30. rujna 2016. primjenjuje temeljem odredbi čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19) uz iznimke iz st. 2. -4. tog članka i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22) uz iznimke iz st. 2.-7. tog članka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Uvodno se napominje

- da je ovaj sud rješenjem poslovni broj: Gž-1274/2018-2 od 7. studenog 2019. povodom žalbe tuženice, ukinuo ranije donesenu presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: P-1639/2016 (sada poslovni broj: P-313/2025) od 7. svibnja 2018. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, jer je zaključio da je preuranjen zaključak da FT u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju (7. ožujka 2016.), nije bio sposoban za rasuđivanje tj. da nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja niti je bio sposoban izraziti pravno relevantnu volju, s obzirom da odlučne činjenice tada nisu bile utvrđene i

- da su tijekom postupka preminule ranije tužiteljice UT i KT, a postupak su preuzele njihove nasljednice i to ĐTG i ĐT na strani VT, te AT na strani KT.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev da se ugovor o doživotnom uzdržavanju, zaključen 7. ožujka 2016. između FT (brata ranijih tužiteljica UT i KT), kao primatelja uzdržavanja i tuženice NT, kao davateljice uzdržavanja, ovjeren pred Općinskim sudom u Šibeniku u postupku pod poslovnim brojem: R2-92/2016, utvrdi ništetnim, a u tom kontekstu sporno je bilo zdravstveno stanje FT u vrijeme sklapanja tog ugovora.

7. Nakon ocjene provedenih dokaza (time da su u ponovljenom postupku izvedeni dokazi saslušanjem svjedoka IT, ET, MT i ŠT, te kombiniranim vještačenjem od strane Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koje su proveli prof. prim. dr. sc. ZT, specijalist psihijatar, subspecijalist forenzične psihijatrije, subspecijalist biologijske psihijatrije i subspecijalist socijalne psihijatrije, prof. dr. sc. Vesna Šerić, specijalist neurologije i prof. dr. sc. ĆT, specijalist internista, subspecijalist gastroenterologije i hepatologije, prvostupanjski sud u toč. 35. obrazloženja zaključuje da sada pok. FT u vrijeme ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju (7. ožujka 2016.) nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije bio sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupka, pa je sporni ugovor protivan prisilnim propisima te je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan.

7.1. U materijalnopravnom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, na odredbu čl. 17. st. 1. ZOO-a prema kojoj je svaka fizička i pravna osoba sposobna biti nositelj prava i obveza i odredbu čl. 18. st. 1. ZOO-a prema kojoj poslovno sposobna osoba (fizička osoba poslovnu sposobnost stječe punoljetnošću) može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi 354. st. 1. ZPP-a na koju tuženica upućuje sadržajem žalbe u kojoj tvrdi da je procjena sposobnosti stranke (FT) za rasuđivanje od strane suca prilikom ovjere spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju pred sudom važnija i jača, posebno ako je potvrđena i iskazima svjedoka , u odnosu na medicinsku dokumentaciju i mišljenje vještaka medicinske struke. Tuženica tvrdi da vještaci svoje mišljenje nisu obrazložili nikakvim razumnim pokazateljima, brojevima, usporednim primjerima ili bilo čime opipljivim, već da su samo prepisali svu medicinsku dokumentaciju i na kraju dali šturo mišljenje bez uvjerljivih razloga kod čega su ignorirali sve svjedoke koji su kazivali da je FT djelovao razumno, bez obzira na njegovo loše zdravstveno stanje te one dijelove medicinske dokumentacije iz koje je razvidno da je FT većinu vremena bio u dobrom psihičkom stanju.

9.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Dakle, tom odredbom ZPP je prihvatio sustav slobodne ocjene dokaza (sustav traženja materijalne istine) prema kojemu sudac samostalno, slobodno i bez unaprijed zadanih zakonskih pravila odlučuje o tome koji će se dokazi smatrati istinitima, a koji ne.

9.2. Prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

9.3. Suprotno žalbenim navodima, a prema stajalištu ovoga suda, prvostupanjski sud je sve provedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, kod čega je odlučne činjenice utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke i to vještakinje Vlatke Novak kao i vještaka sa Medicinskog fakulteta u Zagrebu, slijedom čega opravdano nije prihvatio relevantnim tvrdnje tuženice (te drugih saslušanih svjedoka) o sposobnosti FT za rasuđivanje koje je utemeljeno na činjenici da je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren po sucu Općinskog suda u Šibeniku, a to posebno iz razloga što je u ovom postupku po provedenom kombiniranom vještačenju i zaključnom mišljenju vještaka utvrđeno da sutkinja Općinskog suda u Šibeniku Vinka Pletikosa, koja je obavila ovjeru spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju i prethodno razgovarala sa FT (primateljem uzdržavanja) te je po obavljenom razgovoru uočila da se radi o osobi koja je vidljivo fizički bolesna, nije mogla ispravno utvrditi njegovu sposobnost rasuđivanja, jer nema potrebna medicinska znanja, pa nije točan njezin zaključak da je FT bio sposoban za rasuđivanje i ispravno donošenje odluka te da je mogao shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka, a to obzirom na činjenicu da je zdravstveno stanje po medicinskoj dokumentaciji iz 2015. (u obrazloženju se očitom omaškom navodi 1915. godina) ukazivalo na suprotno, jer FT već tada nije bio sposoban za rasuđivanje, koje stanje se nije moglo popraviti, već je suprotno tome, moglo biti teže 2016., konkretno na dan zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju (7. ožujka 2016.), što sve potvrđuje i činjenica da je FT ubrzo preminuo **.**.2016.

9.4. Daljnja žalbena tvrdnja da su vještaci svoje mišljenje temeljili na određenim podacima iz medicinske dokumentacije, ignorirajući ostale dijelove dokumentacije i izjave svjedoka i da vještaci nisu mogli iz medicinske dokumentacije sa sigurnošću utvrditi kakvo je bilo stanje FT u trenutku potpisivanja spornog ugovora, nema činjeničnu podlogu u sadržaju nalaza i mišljenja koje su sačinili vještaci koji su proveli kombinirano medicinsko vještačenje. Naprotiv, pravilno je prvostupanjski sud konstatirao da su vještaci u nalazu i mišljenju od 6. veljače 2023. istaknuli da su izvršili uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu kod čega su uzeli u obzir iskaze saslušanih svjedoka (a posebice iskaz svjedokinje JT) na okolnost ponašanja FT u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, te su zaključili da obzirom na svoje zdravstveno stanje FT nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije bio sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupka.

9.5. Ovaj sud prihvaća i razloge zbog kojih je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženice da se u ovom predmetu sasluša zapisničar su tkinje JT koji je bio na raspravi prilikom ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju od strane suda, jer bi uz činjenicu da je ovom predmetu saslušana sutkinja Vinka Pletikosa koja je obavila razgovor sa ČT na okolnosti njegove sposobnosti o rasuđivanju, provođenje tog dokaza bilo suvišno, pa je time sud postupio u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a prema kojoj sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

9.6. Stoga je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a jer odlučne činjenice utvrdio ocjenom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno, što je valjano obrazložio.

10. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Prije svega u žalbenom postupku, a imajući u vidu da prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom predmetu sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupka, nisu odlučni navodi tuženice da je više godina brinula o FT na razne načine, dok su prvotne tužiteljice UT i KT (sestre FT) koje su pokrenule spor, bile s njim u lošim odnosima, jer je predmet ovog spora utvrđenje ništetnosti naznačenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, a sporna je bila sposobnost za rasuđivanje FT (primatelja uzdržavanja) u relevantnom trenutku tj. je li FT bio sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih radnji dana 7. ožujka 2016. kada je zaključen sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju.

11.1. Nadalje, nije odlučna tvrdnja da je FT imao probleme, ali da mu nikad nije oduzeta poslovna sposobnost, jer je u postupku utvrđeno da je u odnosu na FT pred Općinskim sudom u Šibeniku, pod poslovnim brojem: R1 Ob-18/2016, pokrenuti postupak radi lišenja poslovne sposobnosti, koji je obustavljen zbog njegove smrti. Zbog navedenog, bez značaja je navod (kojeg tuženica iznosi u stupnju nagađanja) da je upitno bi li postupak lišenja poslovne sposobnosti uspio, a da je gotovo sigurno da FT ne bi bila oduzeta poslovna sposobnost u cijelosti. Nastavno, potpuno je paušalna tvrdnja da je sigurno da niti jedan vještak za vrijeme života FT ne bi utvrdio da on nije sposoban za rasuđivanje.

11.2. Kako tuženica navodima žalbe pokušava dovesti u sumnju relevantnost nalaza i mišljenja koje su u kombiniranom medicinskom vještačenju sačinili sudski vještaci medicinske struke, ovaj sud napominje:

- da je u ranijem tijeku postupka prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja sudske vještakinje Vlatke Novak, spec. psihijatrije, utvrdio da FT u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg postupanja niti je bio sposoban izraziti pravno relevantnu volju,

- da je ovaj sud povodom žalbe tuženice podnesene protiv ranije donesene presude, izrazio shvaćanje da bi sposobnost za rasuđivanje FT morala proizlaziti nedvojbeno iz njegova ponašanja za života, odnosno ona bi morala biti utvrđena izvan svake sumnje, jer sposobnost za rasuđivanje označava takvo duševno stanje osobe pri kome je sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka, tj. da zna što radi i kakve su pravne posljedice njegovih djela , a je li u konkretnom slučaju FT bio sposoban za rasuđivanje faktično je pitanje, dok okolnost da je bolovao (uz ostale utvrđene bolesti) od portalne encefalopatije još uvijek ne znači da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju (07. ožujka 2016.) bio nesposoban za rasuđivanje, već to treba utvrditi sud na osnovi svih relevantnih okolnosti, dakle ne samo na temelju medicinskog vještačenja, već i iskaza svjedoka o ponašanju FT u pravno relevantnom vremenu,

- da u opisanim okolnostima nije bila prihvatljiva odluka prvostupanjskog suda da odbije prijedlog tuženice radi izvođenja dokaza vještačenjem po sudskim vještacima medicinske struke različitih specijalnosti, kao i prijedlog da se na okolnost ponašanja FT, saslušaju svjedoci ŠT, MT i H (Josip) Jurić,

- da su u ponovljenom postupku saslušani navedeni svjedoci te je provedeno kombinirano vještačenje od strane Sveučilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u Zagrebu, koje su proveli prof. prim. dr. sc. ZT, specijalist psihijatar, subspecijalist forenzične psihijatrije, subspecijalist biologijske psihijatrije i subspecijalist socijalne psihijatrije, prof. dr. sc. Vesna Šerić, specijalist neurologije i prof. dr. sc. ĆT, specijalist internista, subspecijalist gastroenterologije i hepatologije), koji su u nalazu i mišljenju zaključili da FT u vrijeme ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije bio sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupaka.

11.3. S obzirom da tuženica pokušava dovesti u sumnju nalaz i mišljenje sudskih vještaka tvrdnjom da su vještaci svoj nalaz i mišljenje temeljili na određenim podacima iz medicinske dokumentacije, ignorirajući ostale dijelove dokumentacije i izjave svjedoka i da vještaci nisu mogli iz medicinske dokumentacije sa sigurnošću utvrditi kakvo je bilo stanje FT u trenutku potpisivanja spornog ugovora, ovaj sud mora ponoviti da takve tvrdnje nemaju činjeničnu podlogu u sadržaju nalaza i mišljenja iz kojeg proizlazi da su vještaci izvršili uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu te su uzeli u obzir iskaze saslušanih svjedoka (posebice iskaz svjedokinje JT) na okolnost ponašanja FT u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.

11.4. Zaključkom sudskih vještaka da FT u vrijeme ovjere ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje, odnosno nije bio sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupka , kojeg je osnovano prihvatio prvostupanjski sud, nije doveden u pitanje institut ovjere ugovora kod suda kako to smatra tuženica u žalbi, već očito situacija u kojoj je pojavi i najmanja sumnja u sposobnost za rasuđivanje bilo koje od ugovornih strana (koja je u konkretnom slučaju svakako postojala) upućuje na potrebu da se osim razgovora uređujućeg suca s ugovornim stranama, njihova sposobnost za rasuđivanje prethodno utvrdi temeljem mišljenja osobe koja posjeduje stručna (medicinska) znanja kojima sud ne raspolaže.

11.5. Nastavno, neosnovano tuženica tvrdi da je procjena sposobnosti stranke za rasuđivanje od strane suca prilikom ovjere ugovora pred sudom važnija i jača od sadržaja medicinske dokumentacije i mišljenja vještaka medicinske struke, jer je prema stavu ovoga suda za pravilnu ocjenu sposobnosti stranke za rasuđivanje, izvan svake sumnje, potrebno stručno (medicinsko) znanje kojim sud ne raspolaže.

11.6. Zaključno, promašena je tvrdnja tuženice da su „u cijelom postupku najveća nepravda očituje u ignoriranju želje bolesnog čovjeka (…)“, jer tuženica očito gubi iz vida da takvu „želju“ FT u relevantnom trenutku (u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 7. ožujka 2016.) nije mogao izraziti na valjani način jer nije bio sposoban za rasuđivanje i nije bio sposoban shvatiti stvarno i pravno značenje svojih postupka. Nadalje, u odnosu na žalbenu tvrdnju da se nepravda očituje i u tome što je tuženica (kao davateljica uzdržavanja) oštećena jer za skrb koju je pružala FT nije dobila ništa valja kratko reći da je tuženica prethodno u žalbi navela: „Dakle, tužitelji su u slučaju potvrđivanja prvostupanjske presude dužni naknaditi tuženoj naknadu u novcu, što će tužena, ako tužitelji dobrovoljno ne pristanu, tražiti tužbom“, iz čega se može zaključiti da će tražiti naknadu za svoju (eventualnu) skrb koju je pružala FT.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je FT u vrijeme zaključenja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju bio nesposoban za rasuđivanje, tada je prihvaćanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava, i to odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a jer je taj ugovor zaključen suprotno prisilnom propisu što upravo ima za posljedicu njegovu ništetnost , pa utoliko nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka, koju tuženica u žalbi posebno niti ne pobija, a koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a, te je priznate (i dosuđene) troškove obrazložio u toč. 36. prema njihovom opsegu, vrsti i visini.

14. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbijena je žalba tuženice, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

15. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun