Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-660/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po Zajedničkom odvjetničkom uredu Veljović, Ibrahimović i dr., odvjetnicima u Puli, protiv tužene OU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Folu, odvjetniku u Puli, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Psp-56/2024-13 od 12. ožujka 2026., dana 28. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: Psp-56/2024-13 od 12. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za smetanje posjeda nekretnine čiji je posjednik te je tužiteljici naloženo tuženoj naknaditi trošak postupka od 635,00 eur s pripadajućom zateznom kamatom, a zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka je odbijen.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužiteljica, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) te predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud, a cijeneći odredbe čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. , 81/15. – dalje: ZV) ocjenjuje da je posjednik koji traži posjedovnu zaštitu dužan točno navesti objekt smetanja posjeda te čin smetanja, odnosno svaku radnju kojom ga je počinitelj smetanja uznemiravao u dosadašnjem korištenju posjeda te ističe da izreka mora biti dovoljno razumljivo određena kako bi se odluka mogla eventualno ovršiti.

5. Navode tužiteljice da bi bila posjednica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je na dijelu iste navodno počinjeno smetanje na način da bi tužena uklonila metalne stupove na međi te zašla u nekretninu tužiteljice nasipavanjem materijala (što da će specificirati nakon očevida), kraj činjenice da tužiteljica nije platila predujam troškova očevida niti vještačenja po vještaku geometrijske struke ocjenjuje nedostatno dokazanima u pravcu identifikacije predmeta smetanja. Tužiteljica naime da nije dokazala na kojem dijelu nekretnine, u kojoj dužini i širini je i kojim točno radnjama počinjeno smetanje, a kako bi se eventualno mogla izvršiti uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja. Tužiteljica stoga da postavljenim zahtjevom ne bi mogla uspostaviti ranije posjedovno stanje te odbija tužbeni zahtjev.

6. Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a.

7. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. U pobijanom su rješenju izneseni jasni razlozi za njegovo donošenje i moguće ga je ispitati te nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. U žalbenoj fazi postupka nije niti sporno da tužiteljica nije platila troškove predujma provođenje očevida te vještačenja, a koji su dokazi određeni upravo radi identifikacije predmeta smetanja. Dodaje se da je od strane prvostupanjskog suda tužiteljica dodatno, dva puta, pozvana postupiti po rješenju suda te uplatiti te troškove.

9. Polazeći od sadržaja odredbe čl. 21. st. 1. ZV-a koja propisuje da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, te odredbe čl. 22. ZV-a kojom je propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće i da sud pruža navedenu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, ocjena je i ovoga suda da tužiteljica nije dokazao ispunjenje navedenih pretpostavki za pružanje zatražene posjedovne zaštite.

10. Naime tužiteljica, činjenicom da je neplaćanjem predujma troškova očevida i vještačenja, onemogućila je provesti relevantan dokaz, kojim bi bilo moguće utvrditi radi li se o nekretnini koju tužiteljica navodi da drži u posjedu te jesu li upravo na toj i u kojem dijelu iste (položajno određeno i odredivo) počinjene radnje smetanja na koje se poziva.

11. Bez točne identifikacije predmeta spora, kao i bez neposrednih utvrđenja o ''maknutim'' stupovima za koje nije jasno niti na kojem se dijelu nekretnine nalaze, koliko ih je i sl., bez saznanja na kojem je dijelu i je li rasut određen, a i koji, materijal nije niti moguće naložiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, jer nedostaju opisani elementi za takav nalog.

12. U odnosu na žalbene navode da prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka i stranaka na okolnosti čina smetanja i opsega smetanja, ističe se da bi provođenje tog dokaza imalo svrhu u sklopu provođenja dokaza očevidom i vještačenjem je bi se jedino na taj način moglo točno, relevantnim točkama, odrediti predmet smetanja i način vraćanja prijepora u stanje prije eventualnog čina smetanja.

13. Dodaje se da sama tužiteljica na ročištu održanom 14. svibnja 2025. navodi da nema saznanja nalazi li se još uvijek hrpa kamenja na njenoj nekretnini, da li put kojim tužena prolazi predstavlja dio njenog posjeda ili ne, a što dodatno ukazuje da je upravo provođenje dokaza očevidom i vještačenjem bio relevantan dokaz kako bi se utvrdile činjenice koje čine sukus smetanja posjeda te zaštite istog.

14. Obzirom na navedeno pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.

15. Tužiteljici, budući da nije uspjela u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Sudac

Larisa Gačanin