Poslovni broj Gž-1879/2024-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Draženki Horvat, odvjetnici u Rabu, protiv tuženika Svea ekonomi d.o.o. iz Zagreba, Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB 17863542417, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-411/2024-15 od 24. listopada 2024. godine, dana 28. svibnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
Usvaja se žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-411/2024-15 od 24. listopada 2024. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice ČŠ.
2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica, u naravi zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja , predlažući ukidanje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), utvrđeno je da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio tužbu tužiteljice.
6. Tužiteljica je tužbom tražila da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika iz Ugovora o kreditu [broj kredita] od 2. prosinca 2008. godine, sklopljenog između prednika tuženika Splitske banke d.d. kao davatelja kredita i EŠ kao korisnika kredita, a koji je tužiteljica potpisala kao sudužnik. Nadalje, zatražila je i da se tuženiku trajno zabrani naplata po zadužnici broj OV-6546/08, izdanoj na iznos od 25.000,00 EUR i ovjerenoj po javnim bilježnicama Jadranki Borčić i Olgi Sokolić Ožbolt iz Rijeke dana 2. prosinca 2008. godine, kao i da se tuženiku naloži vratiti tužiteljici spornu zadužnicu. Tužiteljica naime drži da dugovanje prema tuženiku ne postoji, odnosno da je dug plaćen iz police osiguranja vinkulirane u korist kreditora, a tvrdi i da je tražbina tuženika zastarjela.
7. Prvostupanjski sud tužbu odbacuje smatrajući da je tužiteljica trebala koristiti pravni put predviđen člankom 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), odnosno da je trebala od ovršnog suda tražiti donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, pa bi u slučaju osporavanja tog zahtjeva od strane ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, tužiteljica bila upućena na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u okviru čega bi se raspravila i osnovanost prigovora zastare tužiteljice. Općinski sud u Rijeci zaključuje da tužiteljica koja je propustila postupiti po članku 210. Ovršnog zakona koji uređuje pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, to svoje pravo više ne može ostvarivati posebnom parnicom jer je prethodna odluka ovršnog suda o upućivanju u parnicu, donesena u postupku izjavljenih pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, pozitivna procesna pretpostavka za vođenje postupka.
8. Međutim, ovaj zaključak suda prvog stupnja ne može se prihvatiti.
9. Prvostupanjski sud je u pravu kada ukazuje da su pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate propisana člankom 210. stavkom 1. OZ, u smislu prava ovršenika predložiti sudu donošenje rješenja kojim će naložiti Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenja kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, kao i posljedično pravo na vođenje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u slučaju gdje ovrhovoditelj odbije suglasiti se s postojanjem razloga za nedopuštenost ovrhe (članak 210. stavak 1. i 2. u vezi članka 50. i 52. OZ). Međutim, činjenica što je ovršenik ovlašten tek po uputi ovršnog suda na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ne znači da je ovršenik istovremeno prekludiran u vođenju drugih parničnih postupaka kojima pobija valjanost osnovnog pravnog posla, odnosno ističe zahtjeve s time u svezi.
10. U konkretnom slučaju, tužiteljica protiv koje je tuženik nesporno pokrenuo postupak izvansudske ovrhe, ne traži proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, već traži donošenje presude kojom će se utvrditi da ne postoji potraživanje tuženika iz osnovnog pravnog posla – Ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tuženika Splitske banke kao davatelja kredita, i EŠ kao korisnika kredita, a u kojem pravnom poslu je tuženica bila sudužnik. Tek podredno, tužiteljica traži i zabranu naplate po ovršnoj ispravi - bjanko zadužnici broj OV-6546/08 izdanoj na iznos od 25.000,00 EUR i ovjerenoj po javnim bilježnicama Jadranki Borčić i Olgi Sokolić Ožbolt dana 2. prosinca 2008. godine, uz dodatni kondemnatorni zahtjev da joj tuženik prijepornu ovršnu ispravu preda u posjed.
11. Tužiteljica dakle, niti u jednom dijelu ne postavlja tužbeni zahtjev sadržajno identičan zahtjevu tužbe pokrenute temeljem članka 210. stavka 1. i 2. u vezi članka 50. i 52. OZ, niti tužbeni zahtjev formalno povezuje s bilo kojim konkretnim postupkom ovrhe, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je iz ovih okolnosti pogrešno zaključio da tužiteljica sadržajno traži zaštitu istovjetnu članku 210. OZ, te je zbog nepostojanja prethodne odluke ovršnog suda o upućivanju u parnicu odbacio tužbu.
12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 380. stavak 3. ZPP trebalo je ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na daljnji postupak u kojem će sud nastaviti postupanje u ovoj pravnoj stvari, sukladno procesnim dispozicijama i prijedlozima parničnih stranaka.
U Rijeci 28. svibnja 2026.
S u t k i n j a:
Martina Maršić Lukić
