Poslovni broj: Gž Ovr-606/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Messmer d.o.o. iz Zadra, Ulica Stjepana Radića 42B, OIB 45375794420, zastupanog po punomoćnici Ani Bukulin, odvjetnici u Zadru, protiv ovršenika Veritas Yachiting Europe GmbH iz Savezne Republike Njemačke, Helsa, Alte Berlinerstrasse 43, OIB 26581768017, Podružnica Jug iz Brod Moravica, Matika 27, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društvu Anić i Anić, odvjetnicima u Splitu, radi ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja Messmer d.o.o. te se rješenje Općinskog suda u Splitu posl. br. Ovrv-12225/2023-17 od 22. listopada 2024. godine potvrđuje.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja Messmer d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinski sud u Splitu se proglasio apsolutno nenadležnim za vođenje postupka, ukinuo sve provedene radnje te je odbacio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Ujedno, ovrhovoditelju je naložio naknaditi ovršeniku troškove postupka ovrhe u iznosu od 2.987,00 EUR s pripadajućom zakonskom kamatom od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena.

2. Odluku o apsolutnoj nenadležnosti, ukidanju svih provedenih radnji i odbačaju prijedloga za ovrhu, prvostupanjski sud temelji na činjenici što je ovršenik trgovačko društvo sa sjedištem u Savezno j Republici Njemačkoj, koje na području Republike Hrvatske ima jedino upisanu podružnicu. Sud prvog stupnja smatra da je mjesna nadležnost određena člankom 38. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) isključiva, zbog čega nije relevantno jesu li se stranke sporazumjele o tome da u njihovim sporovima sudi strani sud. Imajući u vidu da podružnica nije pravna osoba u smislu članka 7. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23 i 136/24, dalje: ZTD) sud prvog stupnja zaključuje da podružnica ne može biti stranka u postupku, pa kako je sjedište ovršenika izvan Republike Hrvatske, dok je Ugovor o čuvanju i održavanju jahte u svrhu iznajmljivanja i Ugovor o čuvanju i održavanju jahti u svrhu iznajmljivanja sklopio ovršenik, a ne njegova podružnica, to pozivom na članak 287. OZ i članak 7. ZTD, kao i članak 16. stavak 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP) u vezi članka 21. OZ, zaključuje da ne postoji nadležnost sudova Republike Hrvatske za postupanjem u ovom predmetu te da postupak protiv ovršenika treba biti pokrenut pred sudom nadležnim prema mjestu sjedišta ovršenika kao sudom opće mjesne nadležnosti, odnosno sudom Savezne Republike Njemačke. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25) i Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23).

3. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ. Ovrhovoditelj pobija i odluku o troškovima postupka, predlažući ukidanje pobijanog rješenja.

4. Ovrhovoditelj se u žalbi poziva na primjenu članka 46. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine“ br. 101/17 i 67/23, dalje: ZMPP) kojim je propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) („Službeni list Europske unije“, br. L 351/1 od 20. prosinca 2012., dalje: Uredba br. 1215/2012), dok je stavkom 3. istoga članka određeno da se stranke mogu sporazumjeti o nadležnosti suda države koja nije članica Europske unije, osim ako je za predmet spora isključivo nadležan sud Republike Hrvatske ili neke druge države članice Europske unije. Ovrhovoditelj drži da se na takav sporazum na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 7. Uredbe br. 1215/2012 koje reguliraju posebnu nadležnost suda mjesta izvršenja ugovorne obveze (članak 7. stavak 1. točke a) i b) Uredbe br. 1215/2012), odnosno mjesta gdje se nalazi podružnica, predstavništvo ili poslovna jedinica pravne osobe (članak 7. stavak 1. točka 5. Uredbe br. 1215/2012), ukazujući da se ugovorna obveza trebala ispuniti u Republici Hrvatskoj, a ovršenik je pravna osoba sa sjedištem u [adresa] i podružnicom u Republici Hrvatskoj. Podredno, tvrdi da je svrha pravnog posla što su ga stranke sklopile najam plovila (jahte) upisane u Upisnik brodova u Republici Hrvatskoj, s lukom upisa Zadar, pa u primjenu dolazi članak 57. Zakona o parničnom postupku koji određuje da je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu isključivo mjesno nadležan sud u Republici Hrvatskoj na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan. Stav je ovrhovoditelja da prvostupanjski sud pogrešno tumači i članak 7. Zakona o trgovačkim društvima kad navodi da podružnica nije pravna osoba te da poslovanjem podružnice trgovačkog društva prava i obveze stječe isključivo društvo, ukazujući na članak 59. ZPP kojim je propisana nadležnost po mjestu gdje se nalazi poslovna jedinica pravne osobe. Odluku o trošku drži nezakonitom jer su ovršeniku odmjereni i troškovi koji nisu bili nužni za vođenje postupka. Predlaže pobijano rješenje preinačiti, a podredno ukinuti ga i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Ovršenik nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba ovršnog postupka (članak 365. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku i članka 21. stavka 1. OZ), ovaj je sud utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti postoji bitna povreda odredaba postupka u vidu proturječja između razloga pobijanog rješenja i sadržaja priloženih isprava, kako to tvrdi ovrhovoditelj.

8. Osim toga, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP. Međutim, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada se proglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio prijedlog za ovrhu, primjenom članka 287. stavak 1. OZ. Ipak, kako je pravilnom primjenom materijalnog prava na što ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti, o zahtjevu ovrhovoditelja valjalo odlučiti na jednak način (članak 368. stavak 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ), to pogrešna primjena materijalnog prava nije imala za posljedicu ukidanje odluke.

9. Naime, iz stanja spisa slijedi da je ovrhovoditelj pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, a ovršenik pravna osoba sa sjedištem u Saveznoj Republici Njemačkoj i podružnicom u Republici Hrvatskoj. Postupajući po prijedlogu ovrhovoditelja, Općinski sud u Splitu je u prethodnom tijeku postupka, 23. veljače 2024. izdao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 1225/2023, protiv kojeg je ovršenik podnio prigovor, nakon čega je Općinski sud u Splitu donio rješenje posl. br. Ovrv-12225/2023 od 22. travnja 2024. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje. Preostali dio citiranog rješenja kojim je određeno da će se po pravomoćnosti postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu kao stvarno nadležnom, ukinut je rješenjem ovoga suda posl. br. Gž Ovr-299/2024-2 od 21. lipnja 2024., kojim je naloženo prvostupanjskom sudu razmotriti prigovor apsolutne nenadležnosti sudova Republike Hrvatske, na što je ovršenik ukazivao već u prigovoru.

10. Iz sadržaja predmeta razvidno je da je predmetni spor proizašao iz Ugovora o prepuštanju jahte u najam od strane vlasnika i Ugovora o čuvanju i održavanju jahti u svrhu iznajmljivanja koji su stranke sklopile 13. kolovoza 2017. i 11. prosinca 2017., s time što nije sporno da ovrhovoditelj u ovom postupku zahtijeva isplatu koja se odnosi upravo na predmetne ugovore. Citiranim ugovorima, stranke su ugovorile da je za sve sporove proizašle iz ugovora nadležan stvarno nadležni sud Savezne Republike Njemačke u Kasselu (članak 9. Ugovora o čuvanju i održavanju jahti u svrhu iznajmljivanja i članak 12. Ugovora o prepuštanju jahte u najam od strane vlasnika), što među strankama niti nije bilo prijeporno.

11. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ovakav sporazum o nadležnosti, razlog nepostojanja sudbenosti sudova Republike Hrvatske. Naime, člankom 46. stavkom 3. ZMPP određeno je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, gdje ovaj spor nesumnjivo pripada, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe br. 1215/2012, s time što je člankom 25. stavkom 1. te uredbe propisano da ukoliko su se stranke neovisno o njihovu domicilu, sporazumjele da sud ili sudovi države članice imaju nadležnost u rješavanju sporova koji su nastali ili mogu nastati u vezi određenog pravnog odnosa, taj sud ili sudovi su nadležni za postupanje, osim ako je sporazum ništav u pogledu njegove materijalne valjanosti prema pravu te države članice. Ta nadležnost je isključiva, osim ako su se stranke drukčije sporazumjele, s time što je za valjanost sporazuma o nadležnosti potreban pisani oblik ili oblik sukladan praksi stranaka, ili ako je riječ o međunarodnoj trgovini, oblik u skladu s običajima koji su poznati strankama ili bi im morali biti poznati, a općepoznati su u međunarodnoj trgovini i stranke ugovora iste vrste redovito ih poštuju.

12. U ovom konkretnom slučaju sporazum o nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i valjan je jer nije riječ o sporu za koji bi sudovi Republike Hrvatske bili isključivo nadležni. Osim toga, ovršenik je protiv ranije donesenog rješenja o ovrsi podnio prigovor u kojem je naveo da su stranke ugovorile nadležnost stranog suda, povodom kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ukinuto, pa nisu relevantni ni prigovori ovrhovoditelja o isključivoj nadležnosti sudova Republike Hrvatske u postupku ovrhe.

13. Spor stranaka proizlazi iz odnosa povezanih s prihodima od iznajmljivanja jahte, koja ne predstavlja brod, pa se na nju ne odnosi odredba o isključivoj nadležnosti sudova Republike Hrvatske. Točno je da je člankom 57. stavkom 1. ZPP koji ovrhovoditelj u žalbi citira, između ostaloga određeno da je za suđenje u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu isključivo nadležan sud u Republici Hrvatskoj, i to sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod upisan. Međutim, ovrhovoditelj zanemaruje da Pomorski zakonik ("Narodne novine" br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, na snazi u vrijeme zasnivanja obveznog odnosa stranaka, dalje: PZ) razlikuje pojam broda od pojma jahte. Naime, brod je definiran kao plovni objekt namijenjen za plovidbu morem, čija je duljina trupa veća od 15 metara ili je ovlašten prevoziti više od 12 putnika (osim ratnog broda), a koji može biti putnički, teretni, tehnički plovni objekt, ribarski, javni ili znanstvenoistraživačk i (članak 5. točka 4. PZ), dok je jahta plovni objekt za sport i razonodu, neovisno koristi li se za osobne potrebe ili za gospodarsku djelatnost, čija je duljina veća od 12 metara i namijenjena je za dulji boravak na moru, a pored posade nije ovlaštena prevoziti više od 12 putnika (članak 5. točka 20. PZ).

14. Brodovi i jahte su prema tome različiti plovni objekti, upisuju se u različite upisnike te imaju različiti pravni status. Kako jahta nije brod, to su stranke ovlaštene slobodno ugovarati nadležnost za sporove oko zakupnih odnosa koje se na jahte odnose, pa je stoga irelevantno što je jahta u vezi koje su prijeporni ugovori sklapani, upisana u upisnik jahti Lučke kapetanije Zadar.

15. Kraj činjenice što su se stranke valjano sporazumjele o nadležnosti stranog suda, nije relevantna niti činjenica ima li ovršenik upisanu podružnicu na području Republike Hrvatske, ni okolnost gdje se nalazi mjesto izvršenja obveze. Ovo iz razloga što posebna pravila za određivanje međunarodne nadležnosti iz članka 7. Uredbe br. 1215/2012, dolaze u primjenu jedino u slučaju kada stranke nisu sklopile sporazum o nadležnosti sukladno članku 25. iste uredbe. Budući da su u konkretnom slučaju stranke ugovorile nadležnost suda Savezne Republike Njemačke u Kasselu, a ne radi se o sporu za koji je propisana isključiva nadležnost sudova Republike Hrvatske, to je utvrđeno da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, no da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava donio jednaku odluku, odnosno proglasio se apsolutno nenadležnim, ukinuo sve provedene radnje i odbacio prijedlog za ovrhu, zbog čega je primjenom članka 368. stavka 2. ZPP odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

16. Ovrhovoditelj žalbom pobija i odluku o troškovima postupka, smatrajući da izuzev troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi, nije dužan platiti druge troškove ovršenika.

17. Žalba ovrhovoditelja niti u tom dijelu nije osnovana jer je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je ovrhovoditelj koji je podnošenjem prijedloga za ovrhu izazvao vođenje postupka, obvezan naknaditi ovršeniku sve time prouzrokovane troškove, uključujući sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi i žalbe izjavljene protiv rješenja od 22. travnja 2024., kao i sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi.

18. Ovrhovoditelj nije uspio sa svojom žalbom, pa je u smislu članka 166. ZPP u vezi članka 14. stavka 4. OZ, ovaj sud odbio zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka te odlučio kao u točki II izreke.

19. Slijedom izloženih razloga, riješeno je kao u izreci.

U Rijeci, 28. svibnja 2026.

S u t k i n j a :

Martina Maršić Lukić