REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-938/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Boški Pavičić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja A1 d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB 29524210204, zastupanog po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Juranoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Juranović i dr., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Tomislavu Garofuliću iz Zagreba, poslovni broj Ovrv- 2276/2024 od dana 22. veljače 2024. u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 46,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 17. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Tomislavu Garofuliću iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2276/2024 od dana 22. veljače 2024. u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi nastali trošak iznos od 50,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2024. do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 138,27 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 12. siječnja 2024. prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika, tada ovršenika isplatu iznosa od 46,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2023. pa do isplate kao u točki I. izreke, te pripadajući ovršni trošak, a sve na ime neplaćene telekomunikacijske usluge, temeljem kojeg prijedloga je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Tomislav Garofulić iz Zagreba, donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 2276/2024 dana 22. veljače 2024.

2. Protiv citiranog rješenja tuženik je podnio pravovremeni prigovor u kojem navodi kako potraživanje tužitelja osporava u cijelosti, da nema nikakvih dugovanja prema tuženiku, da je dana 21. veljače 2024. putem e-maila zaprimio dopis kojim tužitelj navodi kako žali zbog nastalih neugodnosti do kojih je došlo uslijed omaške u sustavu, da mu je poništena naplata mjesečne naknade fiksnog paketa za siječanj 2023. kao i da je usluga trajno isključena sa danom pisanja navedenog dopisa. Slijedom navedenog, predlaže da sud ukine predmetno rješenje o ovrsi i naloži tužitelju naknaditi troškove postupka tuženiku.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-938/2024-2 od dana 13. veljače 2025. stavljeno je izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve sukladno čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93,14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

4. Tužitelj je podneskom od dana 11. ožujka 2025. otklonio prigovore tuženika te naveo kako iste smatra neosnovanim, navodeći kako je tuženik bio sa tužiteljem u ugovornom odnosu, a da je zatražio raskid ugovora dana 5. siječnja 2023. te da je tužitelj doista stornirao račun za siječanj 2023., no da se utuženo potraživanje odnosi na prosinac 2022. kao i da nije bilo nepravilnosti na predmetnom računu.

5. Tuženik se očitovao na navode tužitelja ostajući kod svih istaknutih prigovora te smatra da je tužitelj prekludiran u podnošenju navedenog zahtjeva.

6. U odnosu na navedeno, sud ukazuje kako je sukladno čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

7. Sud ukazuje kako je tužitelj prigovor tuženika zaprimio 24. veljače 2025. – potvrda o primitku na poleđini lista 48 spisa - a da je predmetni podnesak kojim se očituje na prigovor tuženika podnio dana 11. ožujka 2025., dakle sukladno gore citiranom članku, čime sud prigovore tuženika kako je tužitelj u prekluziji za podnošenjem navedenog podneska smatra u cijelosti neosnovanim, paušalnim i usmjerenim na izbjegavanje podmirenja navedene obveze.

8. Nadalje, sud je na ročištu dana 3. travnja 2026. proveo i zaključio glavnu raspravu te okončao postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje odgode stvorile bespotreban trošak za stranke, a i obzirom se radi o sporu male vrijednosti.

9. Tijekom postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze te je izvršio uvid u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga, e-mail korespondenciju sa lista 43- 44 spisa, Elektronski zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, potvrdu o sklopljenom ugovoru, Opće uvjete poslovanja A1 Hrvatska d.o.o., karticu kupca, ispis utuženog računa sa lista 65-66 spisa, te Cjenik elektroničkih komunikacija.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. I. izreke.

11. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva kao i je li tuženik u ugovornom odnosu sa tužiteljem.

12. Uvidom u Elektronski zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa lista 51- 54 spisa utvrđeno je da je tuženik dana 16. lipnja 2020. potpisao zahtjev, te da je potpisom istog prihvatio Opće uvjete poslovanja i obvezao se podmirivati nastale troškove sukladno Općim uvjetima poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. te da time prihvaća i Cjenik. Također je iz predmetnog zahtjeva vidljivo kako je naznačen OIB tuženika [osobni identifikacijski broj] (kao i u ovršnom prijedlogu) te da je u svrhu identifikacije predao osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice], da je isti naznačen kao platežno odgovorna osoba

- pretplatnik, te je predmetni zahtjev vlastoručno potpisao tuženik. Također za istaknuti je kako je predmetni zahtjev potpisan za tarifni model Trio paket (Telefon+Internet+TV) uz obvezno trajanje ugovora od 24 mjeseca, te da se navedeno odnosi na telefonski broj [broj telefona].

13. Uvidom u Potvrdu o sklopljenom ugovoru sa lista 55 spisa, sud je utvrdio kako je na dan sklapanja predmetnog zahtjeva, tužitelj izdao tuženiku i navedenu potvrdu kako je ugovor sklopljen, a koju je tuženik uredno zaprimio i vlastoručnim potpisom potvrdio primitak iste.

14. Iz navedenog je utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili pretplatnički ugovor dana 16. lipnja 2020., kao i da je temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa naznačeno kako je isti sklopljen na razdoblje od 24 mjeseca, aktivirajući pri tome tarifni model Trio paket (Telefon+Internet+TV), a kako je to prethodno navedeno.

15. Prema članku 5. tako prihvaćenih Općih uvjeta (dalje Uvjeti) zahtjev, prihvaćen od strane tužitelja, zajedno sa Uvjetima čini Ugovor o pretplatničkom odnosu, a sva prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između A1 i pretplatnika započinju u trenutku uključenja usluge. Isto tako, za istaknuti je kako je tuženiku dostavljen podnesak u kojem tužitelj prilaže predmetnu dokumentaciju te tuženik nije predlagao provođenje dokaza kojima bi pobio tvrdnje tužitelja, sve u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, a upravo je na istome teret dokazivanja predmetnog.

16. Također, iz predmetnog zahtjeva potpisanog 16. lipnja 2020., utvrđeno je kako je istim nastao ugovorni odnos između tužitelja i tuženika u pogledu korištenja usluge aktiviranjem tarife Trio paket (Telefon+Internet+TV), a koji je nastao tužiteljevim prihvatom tuženikovih Zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa. Sastavni dio predmetnih ugovora su i Uvjeti gdje je evidentno kako je zasnivatelj predmetnog pretplatničkog odnosa, ovdje tuženik koji je potpisivanjem gore navedenih zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa preuzeo platežnu odgovornost.

17. Također je člankom 13.1. Uvjeta uređeno da pretplatnik ima pravo raskinuti pretplatnički odnos slanjem obavijesti o raskidu ugovora poštom, elektroničkim putem, telefaksom ili potpisivanjem zahtjeva za raskid ugovora na ovlaštenom prodajnom-poslovnom mjestu.

18. Uvidom u e-mail korespondenciju sa lista 43-44 spisa, sud je utvrdio kako je tuženik raskid ugovornog odnosa zatražio 5. siječnja 2023. kao i da je usluga trajno isključena s danom 31. siječnja 2023.

19. Uvidom u priloženi ispis utuženog računa sa lista 65-66 spisa broj 0000126058012023 za razdoblje od 1.-31. prosinca 2022., sud je utvrdio kako je isti izdan samo za one usluge za koje je tuženik i preuzeo platežnu odgovornost te da je na istom obračunata naknada za uslugu Trio paket (Telefon+Internet+TV), te za pristup fiksnim mrežama, u ukupnom iznosu od 46,30 eura (348,81 kn) sa dospijećem dana 16. siječnja 2023.

20. Prema odredbi čl. 6.1.1. i 6.2.1. Uvjeta određeno je kako je pretplatnik obvezan plaćati cijenu usluga u iznosu određenim cjenikom, da se mjesečni računi ispostavljaju za obavljene usluge i druge naknade sukladno cjeniku, s rokom dospijeća navedenim na računu uz napomenu kako je krajnji korisnik obvezan platiti ukupan iznos neosporenih troškova i dugovanja nastalih za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa, uključujući i troškove usluga. Također je odredbom čl. 6.3.1. propisano kako je krajnji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma dospijeća naznačenog na računu te da A1 može privremeno ograničiti usluge ili isključiti pretplatničku opremu ako pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od dana dostavljanja opomene u pisanom ili elektroničkom obliku, a nije podnio prigovor za iznos za koji je zadužen.

21. Nadalje, čl. 9.4. Uvjeta propisano je da krajnji korisnik ima pravo u roku od 30 dana od dana dospijeća računa uložiti prigovor na iznos kojim je zadužen za pružene usluge.

22. Nadalje, sukladno čl. 12.1. Uvjeta propisano je da pretplatnički odnos između korisnika i A1 može biti raskinut između ostalog i ako se utvrdi postojanje okolnosti navedenih u čl. 6.3.3. Uvjeta, a kojim je propisano da ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka roka od 30 dana od dana privremenog isključenja A1 može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u skladu s navedenim uvjetima.

23. Sud je uvidom u predmetni zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa kao i u odnosu na svu ostalu priležeću dokumentaciju (priloženi račun za utuženo razdoblje) utvrdio kako je razvidno da je između tužitelja i tuženika nastao ugovorni odnos zasnovan na pretplatničkom odnosu, da su tuženiku pružene telekomunikacijske usluge proizašle iz ugovorenog paketa, a da je tuženik svojim potpisom na predmetnom zahtjevu od 16. lipnja 2020. potvrdio prihvat Općih uvjeta i Cjenika te potvrdio točnost i istinitost svih podataka navedenih u predmetnom zahtjevu, uključujući i svoju adresu kao korisnika kao i da je sa danom 31. siječnja 2023. ugovorni odnos raskinut temeljem zahtjeva tuženika od 5. siječnja 2023., dok sud ističe kako se utuženo potraživanje odnosi na mjesec prosinac 2022. kada je tuženik još uvijek bio u ugovornom odnosu sa tužiteljem.

24. Iz predmetnog računa za prosinac 2022. proizlazi da je tuženik u navedenom razdoblju koristio telekomunikacijske usluge navedene u specifikaciji troškova.

25. U odnosu na dostavu i primitak računa, sud ukazuje kako na strani tužitelja ne postoji obveza za dostavu računa niti opomene preporučeno već običnom poštom, slijedom čega navedeno ne može niti biti predmet dokazivanja. S druge strane, sud također ukazuje kako tuženiku kao pretplatniku i platežno odgovornoj osobi koja je u ugovornom odnosu sa tužiteljem temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, za pruženu telekomunikacijsku uslugu nije mogla ostati nepoznata činjenica da se predmetna naknada za navedenu uslugu naplaćuje na mjesečnoj bazi temeljem izdanih računa pa ukoliko iste nije zaprimio, to ga ne oslobađa od obveze podmirenja predmetne obveze te je isti imao mogućnost obratiti se tužitelju radi utvrđenja visine predmetnog dugovanja za svaki od utuženih računa izdanih na mjesečnoj bazi.

26. Nadalje, tuženik ničime ne dokazuje kako je sukladno Općim uvjetima na ispostavljeni račun za utuženo razdoblje istaknuo prigovor u propisanom roku, sukladno čl. 9.4. Općih uvjeta, sve u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a, što tuženik nije predložio niti učinio.

27. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da je tuženik zaključio Ugovor s tuženikom, da je koristio ugovorene usluge za utuženo razdoblje u prosincu 2022., te da je tužitelj obračunao naknade sukladno odredbama Ugovora.

28. Obzirom iz tužiteljevih poslovnih knjiga proizlazi da utužen račun za mjesec prosinac 2022. koji se odnosi na pružene telekomunikacijske usluge, TV i pristup internetu, a tuženik ne dokazuje suprotno, sud je zaključio da predmetno potraživanje u iznosu od 46,30 eura nije podmireno.

29. Tuženik je sukladno odredbi čl. 9. i čl. 65. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) dužan ispuniti svoju ugovornu obvezu, a kako ista nije ispunjena po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, pored glavnice duguje i zatezne kamate koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, a koje datume je sud utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju – izvod iz poslovnih knjiga i ispis predmetnog računa.

30. Nadalje, sud ukazuje kako predmetni račun kao i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga priloženi spisu predstavljaju sukladno odredbi čl. 31. OZ-a vjerodostojnu ispravu, uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, a navedeni izvod daje sudu dovoljno podataka da utvrdi visinu predmetne tražbine kao i dospijeće iste.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, to je valjalo tuženika obvezati na isplatu zateznih kamata.

32. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 46,30 eura, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i to od dana nakon dospijeća računa pa do isplate i to kako je tužitelj i zatražio tužbenim zahtjevom od 17. siječnja 2023., to je sud i predmetni zahtjev tužitelja u pogledu zateznih kamata na dosuđenu glavnicu, našao u cijelosti osnovanim i odlučio kao pod toč. I. izreke.

33. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

34. Slijedom navedenog, valjalo je predmetni platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi održati na snazi za glavnicu u iznosu od 46,30 eura i pripadajuće kamate na dosuđeni iznos kao u toč. I. izreke, a sve sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

35. U točki II. izreke ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za nastali ovršni trošak u iznosu od 50,00 eura s pripadajućom kamatom, budući se radi o trošku koji se odnosi upravo na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Kako je protiv rješenja o ovrsi podnesen prigovor, isto nije postalo pravomoćno tako da nema mjesta održavanju na snazi tog troška već se o osnovanosti tog troška odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovoj parnici u kojoj se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, a zatezna kamata na cjelokupni trošak postupka, teče od donošenja prvostupanjske presude, budući da je visina troška postupka po svojoj visini određena točnim novčanim iznosom tek u trenutku donošenja prvostupanjske presude, pa je tek tada podobno da na trošak postupka teku zatezne kamate, kao sporedno potraživanje.

36. Obzirom se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, te se tako odluka o trošku postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema troškovniku predanom na ročištu 3.4.2026., a sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 46,30 eura, pa je tako tužitelju priznat trošak u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7/9 u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV od 25% i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23; dalje ZSP), slijedom čega je tužitelju ukupno priznat iznos od 138,27 eura na ime prouzročenih mu troškova ovog postupka, a kako to stoji u toč. III. izreke. Naime, u konkretnom predmetu postupak je započeo kao ovršni na temelju vjerodostojne isprave, povodom kojeg je izjavljen prigovor, slijedom čega je postupak nastavljen kao parnični, sve u okviru istog predmeta i između istih stranaka. S obzirom na navedeno, radi se o jedinstvenoj pravnoj stvari i procesnom kontinuitetu postupka, zbog čega stranke u ovom postupku imaju pravo na jednu (jedinstvenu) nagradu za zastupanje, a ne na zasebne nagrade za ovršni i parnični postupak. Posebno se ističe da se radi o sporu male vrijednosti, slijedom čega bi priznavanje odvojenih nagrada bilo protivno načelu razmjernosti troškova u odnosu na vrijednost predmeta spora. Time sud nije našao osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova i ovršnog postupka.

37. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj dužnik podmiruje vjerovniku veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a što bi ovdje bio slučaj, te uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti postupka kako je to prethodno navedeno, sud smatra kako bi naplata daljnjih troškova bilo slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.

38. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

39. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a čime je odlučeno kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 28. svibnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja