Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2970/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene VĐ, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 6. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/22., 114/22., dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 23. siječnja 2026., broj: Pp-3169/2023-14, u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljene VĐ, a po službenoj dužnosti, preinačava se pravna oznaka i novčana kazna djela činjenično opisanog u izreci pobijane presude na način da se ponašanje okrivljene VĐ pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 59. stavka 6. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljenici za to djelo, na temelju tog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 1.450,00 EUR (tisućučetiristopedeset eura), koju je kaznu dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se žalba okrivljene VĐ kao neosnovana, te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) okrivljena VĐ je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, okrivljena VĐ je proglašena krivom da je počinila prekršaj iz članka 59. stavka 6. u vezi s člankom 293. stavkom 2. ZSPC-a za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.580,00 eura. Istom presudom okrivljenici je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec te je odlučeno da je ista dužna platiti troškove prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 714,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljena VĐ je pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, u kojoj u bitnome navodi da smatra da joj je izrečena previsoka novčana kazna u odnosu na njezine osobne okolnosti. Tako ističe da je majka malog djeteta od 18 mjeseci i trudna je, zbog čega joj je neophodna i vozačka dozvola jer svakodnevno vozi dijete na čuvanje baki u Stobreč, a također zaposlena je kao starateljica u Domu za osobe s invaliditetom i prima plaću od 937,02 eura bruto, o čemu prilaže potvrdu. Ona i suprug plaćaju i kredit, zbog čega svega je plaćanje izrečene novčane kazne opterećenje za njihove imovinske prilike. Predlaže ukidanje zaštitne mjere i ublažavanje novčane kazne.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, no utvrđeno je da su povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice iz članka 196. točke 1. PZ-a jer djelo iz izreke pobijane presude, na način kako je opisano u činjeničnom opisu, nije prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom.
5. Naime, člankom 293. stavkom 2. ZSPC-a propisano je da za prekršaje iz ovog Zakona kojima je izazvana prometna nesreća s ozlijeđenom osobom, kaznit će se počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za 260,00 eura.
5.1. U činjeničnom opisu prekršaja iz izreke pobijane presude, navedeno je da je okrivljenica izazvala prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama i materijalnom štetom na način da je upravljajući vozilom Škoda Fabia, reg. oznaka [registarska oznaka], dolaskom do mjesta događaja bez usporavanja brzine kretanja vozila, istim ušla u raskrižje zadržavajući smjer kretanja ravno, na signal crvenog svjetla na semaforu, zbog čega je prednjim dijelom svog automobila udarila u prednji desni dio vozila Audi A4, reg. oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao PĐ, koji je vozilom ušao u raskrižje zadržavajući smjer kretanja ravno na signal zelenog svjetla na semaforu.
5.2. Imajući u vidu navedeno, razvidno je da u tom činjeničnom opisu izreke presude nije opisano da bi radnjom okrivljenice koja je izazvala prometnu nesreću bila ozlijeđena osoba. Osim toga što je paušalno navedeno da je izazvala prometnu nesreću s ozlijeđenim osobama, nigdje u činjeničnom opisu nije navedeno tko je ozlijeđen u prometnoj nesreći i kakve su njegove ozljede (unatoč tome što je isto valjano navedeno u optužnom aktu), dok je navedeno da je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta i opisan je način i posljedice nastanka te materijalne štete.
5.3. S obzirom na to, djelo za koje je okrivljenica proglašena krivom, a to je izazivanje prometne nesreće s ozlijeđenim osobama odnosno prekršaj iz članka 59. stavka 6. u vezi s člankom 293. stavkom 2. ZSPC-a, nije djelo koje je opisano u činjeničnom opisu. Iz činjeničnog opisa proizlazi da je okrivljenica izazvala prometnu nesreću s materijalnom štetom, odnosno da je počinila prekršaj iz članka 59. stavka 6. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a, pa je valjalo po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu pravilnom primjenom materijalnog prava na način kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude. Sukladno tome, valjalo je preinačiti i odluku o novčanoj kazni, a to je učinjeno na način da je okrivljenici, prihvaćajući odluku o kazni prvostupanjskog suda, izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj iz članka 59. stavka 6. ZSPC-a koja je uvećana za zakonom propisani iznos od 130,00 eura sukladno članku 293. stavku 1. ZSPC-a.
6. Nadalje, razmatrajući navode žalbe okrivljenice, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenice i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
6.1. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenice ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna, koja je ovom presudom preinačena zbog ranije navedenog, primjerena težini počinjenog prekršaja i svim okolnostima konkretnog slučaja koje su mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, a nije suviše visoko odmjerena. Naime, za prekršaj iz članka 59. stavka 6. ZSPC-a izrečena je novčana kazna u zakonom propisanom minimalnom iznosu koji je uvećan za iznos od 130,00 eura sukladno članku 293. stavku 1. ZSPC-a jer je prometnom nesrećom nastala materijalna šteta. Valja naglasiti da se radi o jednom od najtežih prometnih prekršaja, za koji zakon propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, zbog čega je ovaj Sud stava da je novčana kazna u zakonskom minimumu sasvim primjerena svim okolnostima slučaja i olakotnim okolnostima na strani okrivljenice, te je očekivano da će ispuniti svrhu kažnjavanja, dok se okolnosti koje ista iznosi i dokumentira u žalbi ne mogu smatrati naročito olakotnim okolnostima koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne ispod zakonskog minimuma, zbog čega je u tom dijelu valjalo odbiti žalbu okrivljenice kao neosnovanu.
7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji joj omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu težinu djela i potrebitost specijalne prevencije. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenice i težini prekršaja, dok žaliteljica navodima žalbe nije dovela u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri zbog čega je i u tom dijelu valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi tu odluku suda prvog stupnja.
8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 28. svibnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
