Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-7/2019-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Marine Dodig, u pravnoj stvari tužiteljice GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u ZOU Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović, odvjetnik u Osijeku, protiv I-tuženika Općine Čepin iz Čepina, Kralja Zvonimira 176, OIB: 64176613943, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Osijeka, II-tuženika Uprave za ceste Osječko-baranjske županije, Osijek, Vijenac Ivana Meštrovića 14e, OIB: 41141753016 i III-tuženika Addiko Bank dioničko društvo iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u OD Šavorić&Partneri d.o.o., odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave 15. travnja 2026., u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika parničnih stranaka, te uz javnu objavu presude, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku Općini Čepin iz Čepina, Kralja Zvonimira 176, OIB: 64176613943, II-tuženiku Uprava za ceste Osječko-baranjske županije iz Osijeka, Vijenac Ivana Meštrovića 14e, OIB: 41141753016 i III-tuženiku Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da solidarno isplate tužiteljici GČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.740,00 eura (pet tisuća sedamsto četrdeset eura) sa zateznim kamatama koje teku od 4. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana

II. Nalaže se I-tuženiku Općini Čepin iz Čepina, Kralja Zvonimira 176, OIB: 64176613943, II-tuženiku Uprava za ceste Osječko-baranjske županije iz Osijeka, Vijenac Ivana Meštrovića 14e, OIB: 41141753016 i III-tuženiku Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da solidarno isplate tužiteljici GČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete troškova tuđe pomoći i njege iznos od 1.069,82 eura (tisuću šezdeset devet eura i osamdeset dva centa) sa zateznim kamatama koje teku od 4. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana

III. Odbija se tužiteljica sa tužbenim zahtjevom na ime neimovinske štete za daljnji iznos od 4.260,00 eura sa kamatama tekućim od 4. siječnja 2019., te sa tužbenim zahtjevom na ime tuđe pomoći i njege za daljnji iznos od 393,58 eura sa kamatama tekućim od 4. siječnja 2019. do isplate.

IV. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadom imovinske štete u vidu izgubljene zarade za 2016. u iznosu od 238,45 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. srpnja 2016. do isplate, kao i sa zahtjevom za izgubljenu zaradu za 2018. u iznosu od 142,43 eura sa zateznim kamatama od 15. travnja do isplate.

V. Nalaže se I-tuženiku Općini Čepin iz Čepina, Kralja Zvonimira 176, OIB: 64176613943, II-tuženiku Uprava za ceste Osječko-baranjske županije iz Osijeka, Vijenac Ivana Meštrovića 14e, OIB: 41141753016 i III-tuženiku Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da solidarno isplate tužiteljici GČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.547,24 eura (dvije tisuće petsto četrdeset sedam eura i dvadeset četiri centa) sa zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 8. siječnja 2016. u [adresa], u [adresa], i to na parkiralištu ispred Addiko bank d.d., došlo do nastanka štetnog događaja na način da se tužiteljica, zbog neočišćenog parkirališta, koje je bilo prekriveno ledom, poskliznula, pri čemu je zadobila tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma gornjeg nožnog zgloba sa iščašenjem. Tužiteljica u tužbi opisuje tijek liječenja i posljedice nastanka predmetne ozljede. Kako je do nastanka štetnog događaja došlo na javnoj površini, odnosno parkiralištu ispred poslovnice Addiko bank d.d., tužiteljica smatra kako u konkretnom slučaju postoji solidarna odgovornost Općine Čepin koja je vlasnik predmetne nerazvrstane ceste u smislu odredbi Zakona o cestama, kao i Uprave za ceste koja je u vrijeme nastanka štetnog događaja upravljala predmetnom cestom (parkiralištem), kao i Addiko bank d.d. koja je, temeljem Odluke Općine [adresa] o komunalnom redu, bila dužna održavati navedeno parkiralište na kojemu je došlo do ozljede tužiteljice, budući da se isto nalazi ispred poslovne zgrade Addiko bank d.d. Navodi kako se prije pokretanja sudskog postupka sa odštetnim zahtjevom prvotno obratila I-tuženiku koji je zahtjev otklonio uz obrazloženje da isti u vrijeme štetnog događaja nije bio upravitelj predmetne ceste, a nakon čega se ista sa odštetnim zahtjevom obratila i II-tuženiku koji se oglušio na postavljeni zahtjev. Zaključno tužiteljica od tuženika potražuje naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, kao i naknadu neimovinske štete u ukupnom iznosu od 36.869,81 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i naknadom parničnih troškova. Nakon provedenih vještačenja, a uzimajući u obzir i činjenicu da je nakon podnošenja tužbe došlo do izmjene orijentacijskih kriterija za određivanje visine pravične novčane naknade, tužiteljica je povećala tužbeni zahtjev tako da ista prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje na ime neimovinske štete iznos od 10.000,00 eura, na ime imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege iznos od 1.463,40 eura i to sa kamatama od dana podnošenja tužbe , te na ime izgubljene zarade za vrijeme bolovanja u 2016. iznos od 238,45 eura sa kamatama od 15. srpnja 2016. do isplate, te za 2018. iznos od 142,43 eura sa kamatama od 15. travnja 2018. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovu tako i po visini, te je prvenstveno istakao prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako je predmetno parkiralište koje se nalazi ispred Addiko banke d.d., u zemljišnim knjigama tek od 2. studenog 2016. upisano kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu I-tuženika, ali je predmetna čestica do dana 2. studenog 2016. bila upisana kao nerazvrstana cesta G [adresa], odnosno kao opće dobro-javna cesta pod upravom Uprave za ceste Osječko-baranjske županije, odnosno II-tuženika. Osim toga navodi kako je uklanjanje snijega i leda sa parkirališta ispred uličnih prostora, temeljem čl. 122. Odluke o komunalnom redu objavljene u službenom glasniku Općine Čepin broj 9 od 29. lipnja 2015., obveza vlasnika ili korisnika poslovnih prostora, pa kako I-tuženik nije u trenutku nastanka štetnog događaja bio vlasnik niti korisnik ili upravitelj predmetne nekretnine, smatra da ne postoji njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja, te se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti kako po osnovu tako i po visini.

3. U odgovoru na tužbu II-tuženik je također istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije osporavajući svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja , te se protivio i osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Naveo je, kako II-tuženik, unatoč činjenici što je u vrijeme nastanka štetnog događaja predmetna nekretnina (parkiralište) u zemljišnim knjigama bila upisana kao opće dobro-javna cesta pod upravom II-tuženika, ne može biti odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je predmetno parkiralište, kao nerazvrstana cesta, sukladno odredbama Zakona o cestama, vlasništvo Općine Čepin odnosno I-tuženika. Podredno, II-tuženik je istaknuo i prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze između nastale štete i stanja predmetnog parkirališta, te se protivio i visini tužbenog zahtjeva.

4. U odgovoru na tužbu III-tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako po osnovu tako i po visini, te je također istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako ne postoji činjenična niti pravna osnova temeljem koje bi III - tuženik bio odgovoran tužiteljici namiriti eventualnu štetu. Navodi kako bi u konkretnom slučaju za nastanak štetnog događaja mogla eventualno postojati odgovornost I - tuženika kao vlasnika predmetne ceste, odnosno parkirališta ili II-tuženika kao pravne osobe koja je u vrijeme štetnog događaja upravljala predmetnom cestom, te u cijelosti osporava svoju odgovornost navodeći kako odgovornost III-tuženika ne može proizlaziti iz Odluke o komunalnom redu na koju se tužiteljica poziva , budući da je navedenu Odluku donijelo predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave , te stoga smatra kako ista nema pravni učinak prema III-tuženiku. Podredno, III-tuženik se protivio i navodima iz tužbe da bi do štetnog događaja došlo uslijed proklizavanja tužiteljice na ledu, te je istaknuo kako tužiteljica nije dokazala sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

5. Tijekom postupka tužiteljica je ustrajala na svojim navodima i solidarnoj odgovornosti svih tuženika, te se u cijelosti protivila svim istaknutim prigovorima tuženika, dok su tuženici tijekom cijelog postupka također ustrajali na svim iznesenim prigovorima osporavajući tijekom cijelog postupka postojanje svoje odgovornosti, ustrajući prvenstveno na prigovoru promašene pasivne legitimacije , a podredno su osporavali i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u ZK izvatke (list 7-12 spisa), potvrdu Prekršajnog suda u Osijeku od 12. srpnja 2018. (list 13 spisa), izjavu tužiteljice od 29. lipnja 2018. (list 14-16 spisa), odštetne zahtjeve upućene I-tuženiku i II-tuženiku (list 18-21 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 24-39 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti (list 40-49 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivana Lovrića (list 151-155 spisa), nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Ane Šarić (list 224-229 spisa), te je saslušao tužiteljicu kao stranku u postupku i svjedoke BČ, KČ i TČ.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren prema tuženicima radi naknade štete nastale u štetnom događaju od 8. siječnja 2016., a koji događaj se prema navodima iz tužbe dogodio na parkiralištu, u [adresa], u [adresa], na način da je tužiteljica, uslijed neočišćenog leda na parkiralištu, pala pri čemu je zadobila teške tjelesne ozljede, a za nastanak štetnog događaja tužiteljica smatra odgovornim I- tuženika kao vlasnika nerazvrstane ceste (predmetnog parkirališa) na kojemu je došlo do nastanka štetnog događaja, II-tuženika kao pravnu osobu koja je, u vrijeme nastanka štetnog događaja, upravljala predmetnom ne razvrstanom cestom, te III- tuženika kao pravnu osobu, odnosno vlasnika poslovnog prostora ispred čije poslovne zgrade se nalazilo predmetno parkiralište.

8. Među parničnim strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost tuženika, odnosno pasivna legitimacija tuženika.

9. Izvršenim uvidom u ZK izvadak (list 7-9 spisa), sud je utvrdio da je predmetno parkiralište na kojemu je, prema navodima tužiteljice, došlo do nastanka štetnog događaja, u vrijeme štetnog događaja, u zemljišnim knjigama bilo upisano kao Opće dobro-javna cesta i to „Nerazvrstana cesta Kralja Zvonimira“ kojom je upravljala Uprava za ceste Osječko-baranjske županije, odnosno II-tuženik. Izvršenim uvidom u ZK izvadak (list 10-12 spisa) sud je utvrdio da je nerazvrstana cesta (predmetno parkiralište) od 2. studenog 2016. u zemljišnim knjigama upisana kao Javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Čepin.

10. Saslušana na ročištu održanom dana 3. veljače 2023. tužiteljica je navela kako se dana 8. siječnja 2016. svojim automobilom Fiat Uno, uputila prema Addiko banci, u namjeri da podigne novac sa bankomata. Navela je kako je po dolasku, a nakon što je uparkirala svoj osobni automobil, krenula prema bankomatu međutim kako se sjetila da nije uzela novčanik i torbu, odnosno karticu za bankomat, vratila se prema automobilu, pa kako se torba nalazila u gepeku u trenutku kada je bila pored auta u namjeri da otvori gepek je pala, zbog prisutnog leda na parkiralištu, a koji led je prema iskazu tužiteljice bio prisutan na cijelom parkiralištu. Navela je kako se nakon pada od boli nije mogla podići, te su joj, nakon pada, prvi u pomoć priskočili supružnici BČ i TČ. Navela je kako se gospođa TČ u tom trenutku vraćala iz jednog frizerskog salona i kretala se predmetnim parkiralištem budući da ju je tamo čekao suprug. Supružnici TČ su joj ponudili pomoć, na način da su je htjeli podići, ali budući da ju je sve boljelo, rekla im je da je ne diraju, te da pozovu hitnu pomoć koja je došla nakon nekih pola sata, a do dolaska hitne pomoći ona je svo vrijeme ležala na ledu. Navela je kako su joj u bolnici namještali nogu što ju je strahovito boljelo, a nakon čega je završila na operaciji. Navela je kako je, nakon nastanka štetnog događaja, šest mjeseci provela na bolovanju, a nakon operativnog zahvata je bila na rehabilitaciji. Kako je imala pločice i šarafe navela je kako je ponovno 2018. morala ići na operativni zahvat kako bi joj sve to izvadili, a zbog čega je ponovno morala koristiti bolovanje. Zaključno u iskazu je navela kako se sve dogodilo na parkirališnom prostoru ispred poslovne zgrade Addiko banke.

10.1. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim budući da je iskaz tužiteljice bio uvjerljiv, jasan, detaljan, logičan i bez proturiječnosti.

11. Saslušana kao svjedok BČ je iskazala kako je toga dana bila u frizerskom salonu, a nakon čega se uputila prema predmetnom parkiralištu budući da ju je suprug tamo čekao, te je u jednom trenutku vidjela tužiteljicu kako leži na parkiralištu i jauče. Došla je do nje, a odmah nakon toga je došao i njezin suprug kao i jedna gospođa iz ljekarne koja je donijela nekakav karton. Navela je kako nisu uspjeli podići tužiteljicu, te su vidjeli da njezina noga jako ružno izgleda odnosno bila je izvrnuta. Navela je kako se sve to dogodilo u večernjim satima, te kako je sve bilo pod ledom, odnosno kako je između parkirnih auta bilo neravno, neočišćeno i puno leda. Navela je kako su ostali sa tužiteljicom do dolaska hitne pomoći. Zaključno navela je kako je tužiteljicu zatekla na parkiralištu, ispred ulaza u banku.

12. Saslušan kao svjedok KČ je iskazao kako sam pad tužiteljice nije vidio jer se u to vrijeme nalazio kod kuće, ali ga je tužiteljica nazvala nakon što je pala, te je on došao na lice mjesta kroz nekih 5-6 minuta. Kada je došao do tužiteljice ona mu je rekla da je vjerojatno slomila nogu, da je sve jako boli, tako da je on nije ni pokušao podići, te su pričekali dolazak hitne pomoći koja je došla kroz nekih 30-ak minuta. Za svo to vrijeme dok su čekali dolazak hitne pored tužiteljice su bili i supružnici BČ. Naveo je kako se u istoj zgradi gdje se nalazi banka nalazi i ljekarna, ali ljekarna ima svoj zaseban ulaz. Zaključno u iskazu je naveo da se parkiralište na kojemu je tužiteljica pala nalazi otprilike nekih 5-7 metara od ulaza u banku i bankomata.

13. Saslušan kao svjedok TČ je iskazao kako tužiteljicu ne poznaje od ranije, te kako ju je prvi puta vidio na tom parkiralištu kako leži. Naveo je kako je bio mrak i kako je on toga dana parkirao svoj automobil na navedenom parkiralištu , te je u jednom trenutku primijetio tužiteljicu kako leži na tom parkiralištu. Naveo je da je toga dana cijelo parkiralište bilo prekriveno ledom, te da se i on, zbog prisutnog leda na parkiralištu i na pješačkom dijelu, jedva kretao. Naveo je kako je zajedno sa suprugom bio uz tužiteljicu sve do dolaska hitne pomoći, odnosno bio je na licu mjesta, tako da mu je poznato da je i dio na kojemu je tužiteljica pala u cijelos ti bio prekriven ledom. Naveo je kako je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio m rak, ali je postojala rasvjeta. Zaključno, u iskazu je ponovio da je u to doba godine bilo jako hladno, sve je bilo zaleđeno, odnosno ništa nije bilo očišćeno a na dijelu na kojemu je došlo do pada tužiteljice je također sve bilo zaleđeno.

14. Iskaze saslušanih svjedoka sud je ocijenio vjerodostojnim budući da su iskazi svjedoka bili jasni, uvjerljivi, životni i bez proturječnosti, te u međusobnoj suglasnosti kao i u suglasnosti sa iskazom same tužiteljice.

15. S obzirom da je među strankama tijekom postupka bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, sud je u dokaznom dijelu postupka radi utvrđivanja te odlučne činjenice proveo i dokaze medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.dr.sc. Ivanu Lovriću, dr. med., specijalistu opće kirurgije i traumatologije i to na okolnost mehanizma nastanka ozljede kod tužiteljice, te postojanja intenziteta i trajanja fizičkih bolova, straha, umanjenja životne aktivnosti i naruženosti, kao i na okolnost potrebe i vremenskog trajanja tuđe pomoći i njege. Također je provedeno i financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ani Nikšić, univ.spec.oec., na okolnost visine naknade tuđe pomoći i njege, odnosno na okolnost cijene sata tuđe pomoći i njege.

16. Sudski vještak medicinske struke je, na temelju pregleda cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu, te nakon pregleda tužiteljice, dostavio sudu pisani nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi da je tužiteljica ozlijeđena u štetnom događaju od 8. siječnja 2016. kada je pala na ledu na parkingu , a prilikom kojeg pada je ozlijedila desnu nogu. Istoga dana, neposredno nakon nastanka štetnog događaja tužiteljica je pregledana na OHBP KBC Osijek, a nakon čega je primljena na odjel i operirana. Vještak je u nalazu detaljno opisao tijek daljnjeg liječenja tužiteljice, te je zaključno u mišljenju naveo kako je tužiteljica, zbog posljedica zadobivene ozljede u štetnom događaju od 8. siječnja 2026., osjećala bolove različitog intenziteta i to bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, te bolove lakog intenziteta u trajanju od 60 dana. Tijekom liječenja tužiteljica je imala nelagode i to operacijske zahvate, kliničku i dijagnostičku obradu, kontro lne preglede, dodatnu dijagnostičku obradu i fizikalnu terapiju. Vještak je u nalazu naveo da su kod tužiteljice mogući bolovi lakog intenziteta tijekom cijeloga života, ali su navedeni bolovi obuhvaćeni ocjenom smanjenja životne aktivnosti. U odnosu na pretrpljeni strah vještak je naveo kako je tužiteljica, u trenutku samog ozljeđivanja, osjećala trenutni primarni strah jakog intenziteta koji je bio kratkotrajan, dok je kod tužiteljice postojao sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, a navedeni strah je bio uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. Prema nalazu sudskog vještaka ozljede nastale prilikom nezgode, odnosno zaostali ožiljci uvjetovali su kod tužiteljice naruženost izgleda i skladnosti tijela u lakom stupnju uočljivo trećim osobama ponekad, te je zaključno u odnosu na neimovinsku štetu naveo kako su ozljede kod tužiteljice, obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet i konačni ishod cjelokupnog liječenja s nastalim posljedicama uvjetovali smanjenje životne aktivnosti od 15%. Ocjenu smanjenja životne aktivnosti sudski vještak je obrazložio činjenicom kako ozljeda koju je tužiteljica zadobila prilikom pada spada u tešku tjelesnu ozljedu , a zbog koje je kao posljedica nastupila posttraumatska artroza desnog nožnog zgloba , uz smanjenu pokretljivost lakog do srednjeg stupnja, a ocjenom smanjenja životne aktivnosti obuhvaćeni su i povremeni bolove lakog intenziteta tijekom života. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, sudski vještak je naveo kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega od nemedicinske osobe nakon prvog izlaska iz bolnice i to u trajanju od 30 dana po 6 sati dnevno, potom 30 dana po 3 sata dnevno tijekom nošenja longete i hoda pomagalom, a nakon drugog izlaska iz bolnice bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 14 dana pod 2 sata dnevno u obavljanju svih životnih aktivnosti (osobna higijena, previjanje rane, odijevanje, pripremanje hrane, odlasci na kontrole i fizikalnu terapiju i sl.).

17. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, I-tuženik je podneskom od 26. srpnja 2023. postavio zahtjev za izuzećem sudskog vještaka dr. Ivana Lovrića , navodeći kako je isti sudjelovao u liječenju tužiteljice.

18. Podneskom od 26. srpnja 2023. tužiteljica je izvijestila sud kako nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke prihvaća u cijelosti, te je navedenim podneskom tužiteljica ujedno i uskladila, odnosno specificirala tužbeni zahtjev na način da je isti povećala u odnosu na potraživanje neimovinske štete i tuđe pomoći i njege i to na način da od tuženika na ime neimovinske štete potražuje iznos od 10.000,00 eura, te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.000,00 eura.

19. Na ročištu održanom dana 11. ožujka 2025. I-tuženik je ustrajao na zahtjevu za izuzećem sudskog vještaka medicinske struke, te s protivio preinaci tužbenog zahtjeva. II-tuženik se također protivio preinaci tužbenog zahtjeva , dok nije iznio konkretne primjedbe na nalaz sudskog vještaka. III-tuženik se protivio nalazu i mišljenju sudskog vještaka smatrajući kako isti nije izrađen u skladu sa pravilima struke, te se također protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

20. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Pn-7/2019-53 od 31. ožujka 2025. odbijen je zahtjev I-tuženika za izuzećem sudskog vještaka Ivana Lovrića kao nepravovremen i neosnovan budući da je sud utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izuzeće sudskog vještaka, a sve s obzirom na činjenicu da je parničnim strankama pa tako i I-tuženiku u trenutku određivanja vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Ivanu Lovriću bio u cijelosti poznat sadržaj medicinske dokumentacije, te je stoga sud navedeni zahtjev ocijenio nepravovremenim i usmjerenim na odugovlačenje ovog sudskog postupka. Osim toga, sud je zahtjev za izuzećem ocijenio neosnovanim i iz razloga što je uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio da je dr.Ivan Lovrić potpisao samo jedan od nekolicine specijalističih nalaza, a činjenica što je imenovani vještak u vrijeme liječenja tužiteljice sudjelovao u liječenju iste prema ocjeni suda ne dovodi u sumnju njegovu nepristranost i stručnost.

21. Sudski vještak financijsko-knjigovodstvene struke 19. listopada 2025. dostavio je sudu pisani nalaz i mišljenje iz kojega proizlazi da je, u razdoblju od siječnja do travnja 2016. (u periodu kada je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega) visina ukupne bruto naknade, a sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, iznosila 1.463,40 eura i to prema cijeni sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 37,00 kuna bruto.

22. Po primitku nalaza i mišljenja vještaka financijske struke tužiteljica je podneskom od 29. listopada 2025. izvijestila sud kako isti prihvaća u cijelosti , te je navedenim podneskom uskladila tužbeni zahtjev u odnosu na tuđu pomoć i njegu , na način da je isti povećala na iznos od 1.463,00 eura.

23. Sud je na ročištu održanom dana 15. travnja 2026. dopustio preinaku tužbe učinjenu podnescima od 26. srpnja 2023. i 29. listopada 2025.

24. Naime, odredbom čl. 191 st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - u nastavku: ZPP), je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Slijedom navedenoga, a kako je tužitelj preinačio tužbu, nakon provedenog vještačenja, sud je dopustio preinaku tužbe, smatrajući isto svrhovitim za konačno rješenje odnosa među strankama.

25. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 15. travnja 2026., sudski vještak medicinske struke dr. Ivan Lovrić je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na primjedbe tuženika vezano uz sudjelovanje u liječenju tužiteljice je iskazao kako je u to vrijeme bio voditelj traumatološkog odjela, ali je naveo kako se ne sjeća da je osobno liječio tužiteljicu, a niti je istu operirao, te je iskazao kako u svakom slučaju navedena činjenica nije utjecala na objektivnost njegovog nalaza i mišljenja. Na upit suda, a vezano uz postojanje uzročno posljedične veze između bolovanja na kojemu je tužiteljica bila od siječnja do lipnja 2016., te potom u veljači i ožujku 2018., je iskazao kako smatra da je bolovanje u navedenom periodu bilo opravdano i uzročno povezano sa štetnim događajem od 8. siječnja 2016. , budući da iz medicinske dokumentacije proizlazi da se tužiteljica zbog posljedica štetnog događaja kontinuirano liječila od siječnja do lipnja 2016., a također iz medicinske dokumentacije proizlazi da je ista u veljači 2018. imala drugi operativni zahvat u smislu odstranjenja osteosintetskog materijala, pa je u tom smislu i bolovanje u veljači i ožujku 2018. bilo opravdano, ali je naglasio kako je samo trajanje bolovanja, odnosno određivanje početka i kraja istoga u domeni liječnika obiteljske medicine. Nadalje, vještak je naveo kako je otpusno pismo za tužiteljicu potpisao kao voditelj odjela, odnosno na istome je stavljeno samo njegovo ime kao Pročelnika Kliničkog odjela za traumatologiju, bez njegovog potpisa. Nadalje je naveo kako je iz medicinske dokumentacije razvidno da je on osobno obavio samo jedan kontrolni pregled tužiteljice. Odgovarajući na pitanja pun. I-tuženika, a vezano uz primjedbe na ocjenu pretrpljenih bolova, vještak je naveo kako je bol subjektivan osjećaj, te kako svatko bol doživljava na različit način, te je pojasnio kako je trajanje bolova jakog, srednjeg i lakog intenziteta ocijenio uzimajući u obzir cjelokupno liječenje tužiteljice vezano uz štetni događaja od 8. siječnja, vodeći pri tome računa o tipovima operativnih zahvata koje je tužiteljica imala, a sve temeljem svoga kličničkog iskustva. Naglasio je kako je nalaz i mišljenje dao sukladno zadatku sa rješenja suda od 3. travnja 2023., te je navedenim nalazom ocijenio samo posljedice štetnog događaja od 8. siječnja 2016. Obrazložio je i ocjenu smanjenja životne aktivnosti navodeći kako je istu donio temeljem kliničkog pregleda tužiteljice i mjerenjem opsega pokreta nožnog zgloba, te je pojasnio kako je u pisanom nalazu i mišljenju, a vezano uz opseg pokreta uz oba nožna zgloba, precizno naveo referentne vrijednosti normalne pokretljivosti gležnja – nožnog zgloba, kao i dobivene vrijednosti mjerenjem pokretljivosti oba nožna zgloba. Zaključno vještak je u iskazu naveo kako se tužiteljica tijekom cjelokupnog liječenja pridržavala svih liječničkih preporuka i hodograma liječenja.

26. Nakon usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja I-tuženik i III-tuženik su ustrajali na istaknutim primjedbama, te su predlagali provođenje drugog vještačenja, dok II- tuženik nije isticao primjedbe na nalaz sudskih vještaka, niti je predlagao provođenje drugog vještačenja.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivana Lovrića, s obzirom da je nalaz sačinjen objektivno i sukladno pravilima struke, te ga ovaj sud ocjenjuje obrazloženim, stručnim, jasnim i argumentiranim. Osim toga sudski vještak je argumentirano odgovorio na sve istaknute primjedbe i pitanja tuženika i to bez proturiječnosti tako da sud nije imao razloga sumnjati u pravilnost danog nalaza i mišljenja, te je isti prihvatio kao vjerodostojan dokaz. Nastavno na naprijed navedeno, a s obzirom da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 3. ZPP-a, sud je odbio dokazni prijedlog I-tuženika i III-tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja. Naime, osim što je prijedlog za provođenjem novog vještačenja iz naprijed iznesenih razloga utvrdio neosnovanim isti je ocijenio i nepotrebnim, te usmjerenim na odugovlačenje ovog postupka, a sve imajući u vidu datum podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari kao i činjenicu da su tuženici u ovoj pravnoj stvari prvenstveno osporavali svoju odgovornost odnosno pasivnu legitimaciju.

28. Prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja sudska vještakinja financijske struke Ana Šarić je u cijelosti ostala kod pisanog nalaza i mišljenja, te je pojasnila kako je cijenu sata tuđe pomoći i njege procijenila u iznosu od 37,00 kuna po satu, bruto, i to temeljem dostupnih javnih izvora (Državni zavod za statistiku, izvješća županijskih ustanova socijalne skrbi i cjenicima pružatelja socijalnih usluga), te uobičajene sudske prakse kod utvrđivanja tržišne vrijednosti rada osobe, koja bi u predmetnom razdoblju pružala pomoć i njegu u kući, a kako je to i navela i u pisanom nalazu i mišljenju. Na zahtjev suda, sudska vještakinja je utvrdila cijenu sata tuđe pomoći i njege u vrijeme pružanja usluge u neto iznosu od 3,59 eura, te je pojasnila da je cijena utvrđena temeljem podataka Državnog zavoda za statistiku za 2016. Odgovarajući na pitanja tuženika sudska vještakinja je navela, kako u vrijeme izrade nalaza nije imala podatke o plaćama u sektoru zdravstva i socijalne skrbi za 2016., te kako, zbog vremenskog odmaka, nije kontaktirala pružatelje usluga pomoći i njege, institucije, te ostale subjekte koji se bave pružanjem takvih usluga. Nakon usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja I-tuženik i III-tuženik su istakli primjedbe na nalaz sudske vještakinje financijske struke, te su predlagali dopunu financijskog vještačenja na način da sudski

1 0

vještak cijenu sata tuđe pomoć i njege utvrdi temeljem podataka pružatelja socijalnih usluga pa područje Osječko-baranjske županije.

28.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje financijske struke jer je nalaz sačinjen objektivno i sukladno pravilima struke, te ga ovaj sud ocjenjuje obrazloženim, stručnim, jasnim i argumentiranim. Sud je odbio I-tuženika i III-tuženika sa prijedlogom za dopunom financijskog vještačenja, na način kako su to predlagali tuženici, ocjenjujući navedeni dokazni prijedlog nepotrebnim u konkretnom slučaju, a sve imajući u vidu utvrđenja iz nalaza sudskog vještaka, kao i činjenicu da i ovaj sud, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, utvrđenu cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,59 eura, nalazi realnom i u skladu sa sudskom praksom.

29. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

30. Naime, u ovoj pravnoj stvari je kao nesporno utvrđeno da je do štetnog događaja (pada tužiteljice na neočišćenom kolniku) došlo na parkiralištu koje se nalazilo ispred poslovne zgrade III-tuženika, a koje parkiralište u svojoj naravi predstavlja nerazvrstanu cestu, a kojom cestom je u vrijeme nastanka štetnog događaja, prema stanju u zemljišnim knjigama, upravljala Uprava za ceste odnosno II-tuženik.Također nije sporno, a što u konačnici proizlazi iz materijalne dokumentacije (zk izvadaka) , da je predmetna cesta (parkiralište) od 2. studenog 2016. upisana u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Općine Čepin.

31. Odgovornost I-tuženika, kao jedinice lokalne samouprave i vlasnika predmetne nerazvrstane ceste proizlazi iz odredbi Zakona o cestama i to odredbe čl. 101. i čl. 107. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23., 133/23. i 156/25., u nastavu ZOC), a u vezi sa odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZOO).

32. Odredbom čl. 101. ZOC propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Iz navedene zakonske odredbe nesporno proizlazi da je I-tuženik, neovisno o činjenici što je, u trenutku nastanka štetnog događaja, u zemljišnim knjigama, nerazvrstana cesta (parkiralište) bila upisana kao opće dobro-javna cesta kojom upravlja Uprava za ceste, odnosno II-tuženik, vlasnik predmetne nerazvrstane ceste, te je isti, kao vlasnik, odgovoran za održavanje iste. Nadalje, odredbom čl. 107. ZOC je propisano da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti, dok je stavkom 2. navedene zakonske odredbe propisano da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazrvstanih cesta. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, prema ocjeni ovoga suda, tuženik se ne može osloboditi svoje odgovornosti pozivajući se na prenošenje ovlasti i poslova održavanja predmetne površine na drugu pravnu osobu, budući da se prenošenjem obavljanja predmetne komunalne djelatnosti (održavanja nerazvrstanih cesta, uklanjanje snijega i leda s javne površine) na druge pravne osobe, tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog rada navedenih pravnih osoba, kao što je prethodno navedeno, pa se tako tuženik ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u radu istih, te

1 1

posljedično tome, kao vlasnik predmetne javne površine, odgovara za svu štetu koja nastane jer se evidentno nije pridržavao obveze nadzora nad navedenim poslovima.

33. Odgovornost II-tuženika temelji se na činjenici što je isti u vrijeme nastanka štetnog događaja, u zemljišnim knjigama bio upisan kao pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom, te je isti, sukladno Pravilniku o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 90/14., i 3/2021), također bio u obvezi održavati predmetnu javnu površinu. Naime, odredbom čl. 1. Pravilnika o održavanju cesta je propisano da se navedenim Pravilnikom uređuje popis poslova redovitog i izvanrednog održavanja cesta, te je propisano kako se isti primjenjuje na sve ceste, javne i nerazvrstane, dok je odredbom čl. 2. Pravilnika propisano da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigu rnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Nadalje, odredbom čl. 13. Pravilnika je propisano da se pod redovitim održavanjem cesta podrazumijeva između ostalog i čišćenje ceste, dok je odredbom čl. 30. propisano da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da se ceste očiste na način da se odstrani sve što može utjecati na sigurnost. Imajući u vidu naprijed navedene odredbe Pravilnika, neovisno o činjenici što je vlasnik predmetne ceste bio I-tuženik, između I-tuženika i II-tuženika je morao postojati sporazum o načinu održavanja predmetne javne površine, pa kako je predmetno parkiralište bilo neočišćeno od leda, sud je utvrdio i postojanje propusta II-tuženika, te posljedično tome i odgovornost II- tuženika.

34. Odgovornost III-tuženika kao pravne osobe ispred čije poslovnice je došlo do nastanka štetnog događaja proizlazi iz Odluke o komunalnom redu objavljene u Službenom glasniku Općine Čepin 29. lipnja 2015. Naime, odredbom čl. 122. st. 2. navedene odluke je propisano da je uklanjanje snijega i leda sa parkirališta ispred uličnih poslovnih prostora obveza vlasnika ili korisnika tih poslovnih prostora. Navedenu odluku I-tuženik je donio temeljem odredbe čl. 14. Zakona o komunalnom gospodarstvu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja ("Narodne novine" broj 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15., i 68/18. - u nastavku ZKG), a kojom odredbom je propisano da, u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave je obvezno donijeti odluku o komunalnom redu, kao i mjere za njegovo provođenje. Nadalje, odredbom čl. 123. navedene Odluke je propisano da pravna osoba koja ne ispuni svoju obvezu uklanjanja snijega i leda, odgovara za štetu koja bi uslijed navedenog propusta nastala trećoj osobi. Nastavno na naprijed navedeno, a kako je u vrijeme štetnog događaja na snazi bila navedena Odluka kojom je bilo propisano da je uklanjanje snijega i leda sa predmetnog parkirališta obveza III-tuženika, isti je bio u obvezi ukloniti led sa predmetnog parkirališta, pa kako to nije učinio, sud je utvrdio da postoji i odgovornost III-tuženika, te je stoga i III-tuženik, zajedno sa I- tuženikom i II-tuženikom, u obvezi solidarno nadoknaditi tužiteljici nastalu štetu (tako i VSRH u odluci broj Rev-1735/1997-2 od 18. listopada 2000.)

35. Sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO, tuženici u konkretnom slučaju odgovaraju po načelu presumirane krivnje, pa je slijedom navedenog na tuženicima bio teret

1 2

dokaza da šteta nije nastala kao posljedica propusta , odnosno da je nastala bez njihove krivnje.

36. Zaključno, a kako je sud, cijeneći iskaz tužiteljice kao i iskaze ostalih saslušanih svjedoka kao vjerodostojne dokaze, utvrdio da je tužiteljica pala i zadobila ozljede, zbog činjenice što je predmetno parkiralište bilo prekriveno ledom, sud je utvrdio postojanje propusta na strani svih tuženika zbog neočišćenog kolnika, te je utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 1107. st. 3. ZOO, odnosno utvrdio je da postoji solidarna odgovornost svih tuženika, a sve s obzirom na činjenicu da u konkretnom slučaju nije bilo moguće utvrditi udio svakog od tuženika u nastaloj šteti.

37. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., i 155/23. - u nastavku: ZPP), sud je utvrdio da je tužiteljica u konkretnom slučaju dokazala sve pretpostavke odgovornosti za štetu, dok tuženici, kod kojih se, sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO krivnja pretpostavlja i na kojima je bio teret dokaza, nisu dokazali da je do štete došlo bez njihove krivnje , odnosno njihovog propusta.

37. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je isti ocijenio djelomično osnovanim.

38. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u nastavku ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih bolova i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri utvrđivanju visine sud se rukovodio nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete donesene 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na sjednici građanskog odjela VSRH (Su-IV-47/20). Pri tome sud ističe da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već u primjeni istih valja imati na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, a o čemu je sud vodio računa prilikom utvrđivanja dosuđenog iznosa.

39. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja, te na temelju rezultata provedenog postupka, ovaj sud utvrdio je da je tužiteljici, uslijed pretrpljene ozljede, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. st. 2., a u vezi sa čl. 1046. ZOO. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade .

40. Cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka, te uzimajući u obzir tijek samog liječenja, način nastanka štetnog događaja, životnu dob tužiteljice, kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja, sud je utvrdio da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova pripada iznos od 2.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha iznos od

1 3

1.000,00 eura, po kriteriju smanjenja životne aktivnosti iznos od 2.240,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti iznos od 500,00 eura, a što u konačnici predstavlja ukupno dosuđeni iznos na ime povrede prava osobnosti u iznosu od 5.740,00 eura.

41. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom po osnovu povrede prava osobnosti potraživa la iznos od 10.000,00 eura, sud je tužbeni zahtjev tužiteljice utvrdio djelomično osnovanim, te je tužiteljici na ime povrede prava osobnosti dosuđen iznos od 5.740,00 eura, kao u točki I. izreke presude, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.260,00 eura tužiteljica odbijena, kao u točki III. izreke

42. Odluka o kamatama na neimovinsku štetu temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO, a kojom odredbom je propisano da obveza pravične novčane naknade dosp ijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je tužitelj zatezne kamate potraživao od dana podnošenja tužbe, te kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka i medicinske dokumentacije proizlazi da je liječenje tužiteljice završeno 2018. godine, to je sud kamate na neimovinsku štetu dosudio od dana podnošenja tužbe kao u točki I. izreke presude.

43. U odnosu na tuđu pomoć i njegu, sud je, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke kao i nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe tijekom liječenja u ukupnom trajanju od 298 sati, a što, uzimajući u obzir cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrđene po sudskom vještaku financijske struke u iznosu od 3,59 eura po satu, predstavlja iznos od 1.069,82 eura, a koji iznos je i dosuđen tužiteljici kao u točki II. izreke presude.

44. Odluka o kamatama na imovinsku štetu temelji se na odredbi čl. 29. , a u vezi sa odredbom čl. 1086. ZOO, te su iste tužiteljici i za ovaj vid štete dosuđene od dana podnošenja tužbe kako je to tužiteljica i postavila tužbenim zahtjevom , a sve imajući u vidu činjenicu da je vještak cijenu sata tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama u vrijeme pružanja te usluge (ovakav stav zauzet je i u odluci VSRH broj Rev-296/2025- 2 od 25. ožujka 2025.), te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

45. Postavljeni zahtjev tužiteljice vezano uz potraživanje izgubljene zarade za vrijeme bolovanja, sud je primjenom odredbe čl. 219. ZPP-a odbio kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao u točki IV. izreke presude. Naime, tuženici su tijekom postupka osporavali i osnovanost i visinu navedenog dijela zahtjeva, a tužiteljica je na ročištu održanom 15. travnja 2026., izjavila kako, zbog ekonomičnosti postupka ne predlaže provođenje financijskog vještačenja, te je predložila da sud o navedenom dijelu zahtjeva odluči primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da su tuženici osporavali i visinu tog dijela zahtjeva, kao i činjenicu da tužiteljica uz tužbu nije dostavila materijalne dokaze temeljem kojih bi sud, primjenom odredbe čl. 223. ZPP - a, mogao odlučiti o visini postavljenog zahtjeva, sud je navedeni dio zahtjeva tužiteljice, unatoč činjenici što je sudski vještak medicinske struke prilikom usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja naveo kako smatra da je bolovanje u navedenom periodu bilo opravdano i uzročno povezano sa štetnim događajem, odbio kao neosnovan. Naime, tužiteljica je u odnosu na navedeno potraživanje dostavila nepotpisanu i neovjerenu potvrdu Prekršajnog suda u Osijeku od 20. srpnja 2018. (list

1 4

13 spisa), a u kojoj potvrdi je navedena razlika plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., pa kako navedena potvrda nije potpisana niti ovjerena, te kako uz istu nisu dostavljene čak niti platne liste, a niti je dostavljen dokaz o gubitku zarade za 2018., sud je navedeni dio zahtjeva odbio kao neosnovan

45. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

46. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. ZPP-a, a u vezi sa čl. 155. ZPP-a. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici procjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

46.1. Tužiteljica je po konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu potraživa la iznos od ukupno 11.844,28 eura, a kako joj je dosuđen iznos od 6.809,82 eura, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu sa 78,74 % (u pogledu osnove tužiteljica je uspjela sa 100%, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od 57,49%), dok su tuženici uspjeli u sporu u omjeru od 21,25 % (u pogledu visine u omjeru od 42,51 %, a u pogledu osnove 0%).

46.2. Nadalje, od uspjeha tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela u sporu sporu oduzet je postotak uspjeha tuženika, pa je troškove tužiteljice potrebno odmjeriti u postotku od 57,49 %. Tužiteljici su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023. - u nastavku: Tarifa), te je tako tužiteljici kao opravdan priznat trošak sastavka odštetnog zahtjeva u mirnom postupku u zatraženom iznosu od 100,00 eura (Tbr. 32. Tarife), trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč.1. Tarife), trošak sastav četiri obrazložena podneska i to podneska od 14. svibnja 2019., kojim podneskom se tužiteljica očitovala na odgovore na tužbu tuženika, podneska od 26. srpnja 2023. , a kojim podneskom se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, podneska od 27. listopada 2023. kojim podneskom se tužiteljica očitovala na podnesak tuženika vezano uz zahtjev za izuzeće vještaka, te podneska od 29. listopada 2025., a kojim podneskom se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, za svaki podnesak u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), te trošak zastupanja na ročištima održanim dana 15. lipnja 2021., 3. veljače 2023., 4. travnja 2023., 11. ožujka 2025., 6. lipnja 2025., te 15. travnja 2026., za svako ročište u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife). Tužiteljici je priznat i trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9 toč. 3. Tarife) a što uvećano za PDV predstavlja iznos od 3.000,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 87,60 eura, kao i trošak dužnog plaćanja sudske pristojbe na presudu u iznosu od 114,55 eura, te trošak plaćenih troškova svjedocima u iznosu od 11,00 eura, a što ukupno predstavlja iznos od 3.213,15 eura. Imajući u vidu utvrđeni omjer od 57,49 %, tužiteljici pripada naknada troška postupka u iznosu od 1.847,24 eura. Navedenom trošku pridodan je i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te trošak predujma za provođenje financijskog vještačenja u

1 5

iznosu od 300,00 eura, a što sve zajedno predstavlja ukupno dosuđeni trošak u iznosu 2.547,24 eura, kao u točki V. izreke presude.

46.3. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 2. veljače 2020. budući da je tužiteljica u navedenom podnesku ponavljala navode koje je već ranije iznijela, pa stoga sud navedeni podnesak nije ocijenio potrebnim za vođenje ove parnice . Tužiteljici također nije priznat niti zatraženi trošak pristupa na ročište od 12. veljače 2025. budući da navedeno ročište nije održano, odnosno isto je odgođeno na zamolbu punomoćnika I-tuženika, a o čemu je punomoćnik tužiteljice obaviješten telefonskim putem, tako da isti nije niti pristupio navedenom ročištu pa mu stoga ne pripada zatraženi trošak.

47. Odluka o zateznim kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO.

Osijek, 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice

2. pun. I-tuženika

3. II-tuženiku

4. pun. III-tuženiku