Posl. broj: P-100/2021
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI
Kralja Tomislava 85a, Crikvenica
R J E Š E N J E
Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika BMD STIL d.o.o. za trgovinu, promet i usluge, (OIB 96086822394), Bedenica 45 A, Bedenica, zastupanog po pun. Tini Popopat, odvjetnici iz Zagreba, radi ovrhe, izvan ročišta, dana 28. svibnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.
II. Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u iznosu od 27.871,78 EUR- a/210.000,00 kn.
III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR-a u roku 15 dana.
IV. Odbija se tuženik sa zatraženim troškom preko iznosa dosuđenog u točki III. izreke ovog rješenja.
Obrazloženje
1. Ovome sudu podnesena je 08. veljače 2021. godine tužba uvodno imenovanog tužitelja protiv tuženika, radi proglašenja nedopuštenom ovrhe, određene rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovnog broja Ovr- 61/2020, od 23. travnja 2020. godine.
2. U svome odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom propisana Ovršnim zakonom i to odredbama članka 52. i 55. Ovršnog zakona prema kojim se takva parnica može pokrenuti radi taksativno navedenih razloga propisanih u istom zakonu i to radi istih onih razloga što ih je ovršenik naveo u svojoj žalbi na rješenje o ovrsi, kao i u slučaju da sud zaključkom uputi ovršenika u takvu parnicu, a što ovdje nije bio slučaj. Naime, da je Tužitelj (kao ovršenik) uložio žalbu na predmetno rješenje o ovrsi, međutim istu žalbu je drugostupanjski sud odbio i onda je Tužitelj samoinicijativno, dakle tek nakon odbijanja njegove žalbe, podnio predmetnu Tužbu kako bi pokušao odbiti ili odugovlačiti predmetnu ovrhu, a da sud uopće nije donio zaključak kojim se ovršenika upućuje i parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sve sukladno odredbama Ovršnog zakona. Tuženik upućuje na sudsku praksu koju je donio Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, Gž-367/2018-2, po kojoj je presuđeno da ovršni sud mora donijeti odluku o upućivanju u parnicu, zatim da razlozi za pokretanje parnice su točno određeni tj. pod kojim pretpostavkama se može podnijeti ovakva tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
3. Ovaj sud je izvršio uvid u ovosudni ovršni predmet posl.br. Ovr- 61/2020, te je utvrdio da je Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, odlučujući o prijedlogu za ovrhu od 19. veljače 2020. godine, ovrhovoditelja ovdje tuženika, protiv ovršenika ovdje tužitelja, donio rješenje o ovrsi dana 23. travnja 2020. godine na nekretnini ovršenika. Na predmetno rješenje ovršenik je dana 08. lipnja 2020. godine podnio žalbu, te je Županijski sudu Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici dana 06. listopada 2020. godine donio rješenje posl.br Gž-568/2020 koji je odbio žalbu ovršenika, ovdje tužitelja. Nastavno uvidom u predmetni spis je utvrđeno da ovdje tužitelj nije od strane suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.
4. Odredbom čl. 52 st. 1 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. nastavno OZ-a), određeno je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Stavkom 3 istoga članka propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Iz citiranih zakonski odredbi proizlazi da zahtjev da se ovrha utvrdi nedopuštenom tužitelj može postaviti sukladno odredbi članka 52 Ovršnog zakona iz koje odredbe slijedi da bi se u parničnom postupku mogao tražiti utvrđenje da je ovrha određena odlukom suda nedopuštena nužno je da je ovršenik pokrenuo tužbu iz razloga iz članka 50 stavka 1. točke 7. te. 9. 10. i 11 OZ-a i da je od strane ovršnog suda upućen u parnicu radi utvrđenja da je ovrha nedopuštena. Nije sporno da u ovom postupku sve pretpostavke nisu ispunjene. Slijedom navedenog tužitelj ne može pokrenuti parnicu radi nedopustivosti ovrhe ako ga ovršni sud nije uputio na pokretanje takve parnice i takva uputa predstavlja procesnu pretpostavku za pokretanje ovakve parnice (Rev-1100/17-2 od 23. svibnja 2017. godine). Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora kao prenisko označenoj, te naveo da je konkretnom slučaj ovrha određena radi naplate tražbine u iznosu od 1.212.391,92 EUR i 316.652,25 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu od 94.665,00 kuna. U međuvremenu je ovrha obustavljena za iznos od 291.284,16 EUR, dok je povučen prijedlog za ovrhu za iznos od 183.157,48 EUR. Ujedno, ovrha se vodi radi naplate tražbine na dvije nekretnine upisane kao vlasništvo ovršenika. Nekretnine su procijenjene vrijednosti 431.225,43 EUR. Time, i s obzirom na vrijednost nekretnina koje su predmet ovrhe, a u odnosu na koje se ovom tužbom traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, od strane tužitelja navedena vrijednost predmeta spora od 27.871,79 EUR je prenisko određena.
6. U odnosu na izneseni prigovor, ovaj sud nalazi da se u konkretnom slučaju ne radi o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na novčanu svotu, već na proglašenje ovrhe nedopuštenom, stoga je mjerodavna upravo ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, kako je to i propisano člankom 40. stavkom 2. ZPP, slijedom je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
7. Tuženik po pun zatražio je prouzročeni trošak parničnog postupka i to za sastav odgovora na tužbu, te podneska od 27. travnja 2026. godine iznos od po 6.486,00 EUR-a, uvećano za PDV u iznosu od 3.243,00 EUR-a, ukupno 16.215,00 EUR-a.
8. Obzirom da je sud vrijednost predmeta spora utvrdio iznos koji je tužitelj naznačio u tužbi, ovaj sud je mišljenja da tuženiku pripada naknada u iznosu od 500,00 EUR-a po radnji sukladno Tbr 7 t. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je stoga tuženiku na ime sastava odgovora na tužbu i podneska od 27. travnja 2026. godine priznat trošak u iznosu od 1.000,00 EUR-a, što uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 1.250,00 EUR-a, pa je odlučeno kao u točkama III. i IV. ovog rješenja.
U Crikvenici, dana 28. svibnja 2026. god.
S U T K I NJ A :
Mirta Tomac Podobnik
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv rješenja, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa rješenja.Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi protiv rješenja odlučuje drugostupanjski sud.
