REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2027/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja POLIKLINIKA DR. MISIR, OIB: 16702351955, Petrovaradinska 7a, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćutuk, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 2.430,03 EUR, zaključio je glavnu raspravu 22. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljevog zastupnika po zakonu AT, tužiteljevog punomoćnika Ivice Ćutuka i tuženikovog punomoćnika VT te donio i objavio presudu 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.430,03 EUR sa zateznim kamatama od 26. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata na:

- iznos 900,00 EUR od 5. prosinca 2024. do 25. svibnja 2025.,

- na iznos 29,03 EUR od 20. prosinca 2024. do 25. svibnja 2025,

- na iznos 751,00 EUR od 16. siječnja 2025 do 25. svibnja 2025,

- na iznos 750,00 EUR od 31. siječnja 2025 do 25. svibnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.445,76 EUR sa zateznim kamatama od 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na troškove mirnog postupka u iznosu od 250,00 EUR za razdoblje od 26. svibnja 2025. do 27. svibnja 2026., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 2.430,03 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

U tužbi u bitnome navodi da je 7. listopada 2024., u Zagrebu, na raskrižju [adresa] i [adresa], GT upravljajući vozilom marke BMW, SERIJA 3, registarske oznaka [registarska oznaka], koje je osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, broj: 08105527172, naletjela na vozilo registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:

WBAJC51080G862443, marke BMW, SERIJA 5, koje vozilo koristi oštećeni tužitelj, kao primatelj leasinga temeljem Ugovora o financijskom leasingu, Broj Ugovora:

10/432/20, sklopljenog 4. lipnja 2020. s Agram leasing d.o.o. Zagreb, Remetinačka cesta 98, kao davateljem leasinga. Nadalje navodi kako se vozilo registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], marke BMW, SERIJA 5, koje koristi oštećeni tužitelj u svrhu obavljanja svoje djelatnosti, nalazilo na popravku od 7. listopada 2024. do 20. veljače 2025. u servisu Tomić & Co. d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 12, radi oštećenja nastalih u navedenom događaju. Zbog nemogućnosti uporabe vozila registarske oznaka [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], marke BMW, SERIJA 5, u svrhu obavljanja njegove djelatnosti, tužitelj je u periodu popravka navedenog vozila od 7. listopada 2024. do 20. veljače 2025. radi oštećenja koje je prouzročilo vozilo osigurano kod tuženika, bilo nužno unajmiti drugo osobno vozilo, tako da je:

- za period od 20. studenog 2024. do 20. prosinca 2024. trgovačkom društvu OPTIMA RENT d.o.o., po računu broj 3290/ZGD/1 od 20. studenog 2024., na ime najma vozila platio iznos od 900,00 eura i po računu broj 3672/ZGD/1 od 20. prosinca 2024. na ime najma vozila, platio iznos od 29,03 eura i

- za period od 20. prosinca 2024. do 20. siječnja 2025. trgovačkom društvu MARGINA PROMET d.o.o., po računu 18/1/4 od 16. siječnja 2025. na ime najma vozila platio iznos od 751,00 eura i kojem je za period od 20. siječnja 2025. do 20. veljače 2025. po računu 34/1/4 od 31. siječnja 2025. na ime najma vozila platio iznos od 750,00 eura.

Konačno navodi da se tužitelj sa zahtjevom za naknadu imovinske štete, nastale u predmetnom štetnom događaju s ovog osnova obratio tuženiku u mirnom postupku 25. svibnja 2025., koji zahtjev je tuženik odbio utvrdivši ga pravno neosnovanim.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio odgovornost svojeg osiguranika za nastanak štetnog događaja. Istaknuo je prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik oštećenog vozila zbog čega se nalazi u poziciji posrednog oštećenika pa nema pravo na naknadu utužene štete. Naime, posredni oštećenici imaju pravo na naknadu štete isključivo u slučaju kada im je to pravo izričito propisano konkretnom zakonskom odredbom, što se u ovome slučaju nije ispunilo. Stoga je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U tužbi nije obrazloženo niti potkrijepljeno bilo kakvim dokazima na koji način je oštećeno osobno vozilo služilo u svrhu obavljanja djelatnosti tužitelja niti je obrazložena nužnost korištenja u smislu da bi tužitelju bez korištenja tog vozila nastala neka šteta, te s tim u vezi nužnost i opravdanost utuženih troškova najma zamjenskog vozila. Period popravka od 4 i pol mjeseca je u svakom slučaju neopravdan te se s tim u vezi osporava i visina zahtjeva. Osporio je početak tijeka zateznih kamata jer je suprotan odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojoj zatezna kamata i na imovinsku štetu može početi teći najranije od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

3. U nastavku postupka tužitelj je osporio tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu te je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to:

Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb, KLASA: 211-08/24-4/36552, URBROJ: 511-19-45-24-1 od 30. listopada 2024. (str. 5. – 6. spisa), Ugovora o financijskom leasingu, Broj Ugovora: 10/432/20 od 4. lipnja 2020. (str. 7. spisa), Izjave o izvršenim radovima od 21. veljače 2025. (str. 8. – 10. spisa), računa (str. 11. – 14. spisa), odštetnog zahtjeva od 26. svibnja 2025. (str. 15. – 16. spisa), tuženikovog odgovora na odštetni zahtjev od 15. srpnja 2025. (str. 17. – 18. spisa)

Izveden je dokaz saslušanjem tužiteljevog zastupnika po zakonu dr. med., spec. AT.

Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka OT jer je na ročištu održanom 22. travnja 2026. tužitelj odustao od tog dokaza.

5. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim , osim u dijelu zateznih kamata.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.430,03 EUR po osnovi naknade štete u vidu troškova najma zamjenskog vozila potrebnog za obavljanje tužiteljeve registrirane djelatnosti u razdoblju od 20. studenoga 2024. do 20. siječnja 2025. zbog nemogućnosti korištenja vozila registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], marke BMW, SERIJA 5, koje je tužitelj koristio kao primatelj leasinga, u razdoblju kada se to vozilo nalazilo na servisu radi otklanjanja oštećenja nastalih u štetnom događaju koji se dogodio 7. listopada 2024., u Zagrebu, na raskrižju [adresa] i [adresa], za koji je odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika.

7. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu tražbinu koja ne prelazi iznos od 6.630,00 EUR u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a za koji postupak su primarno mjerodavne odredbe Glave trinaest ZPP-a kao posebne odredbe, na što su, u skladu s odredbom članka 461.a stavka 8. ZPP, stranke upozorene u rješenju suda od 12. rujna 2025.

8. Nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja , odnosno da se 7. listopada 2024., u Zagrebu, na raskrižju [adresa] i [adresa], dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovalo vozilo marke BMW, SERIJA 3, registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala GT i vozilo registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], marke BMW, SERIJA 5, a ta činjenica proizlazi i iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb, KLASA: 211 -08/24- 4/36552, URBROJ: 511-19-45-24-1 od 30. listopada 2024. (str. 5. – 6. spisa; dalje: Potvrda MUP-a).

Nije sporna činjenica da u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja tužitelj nije bio vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka], broj šasije:

WBAJC51080G862443, marke BMW, SERIJA 5, već je kao primatelj leasinga bio korisnik tog vozila na temelju Ugovora o financijskom leasingu, Broj Ugovora:

10/432/20 od 4. lipnja 2020. (str. 7. spisa; dalje: Ugovor), dok je vlasnik tog vozila bio Agram leasing d.o.o., a ta činjenica proizlazi i iz Ugovora.

Nije sporna činjenica da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja vozilo marke BMW, SERIJA 3, registarske oznaka [registarska oznaka], kojim je upravljala GT, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, broj: 08105527172.

Nije sporna činjenica da je po osnovi najma zamjenskog vozila tužitelj platio ukupan iznos od 2.430,03 EUR, tako da je:

- za razdoblje od 20. studenoga 2024. do 20. prosinca 2024. društvu OPTIMA RENT d.o.o., po računu broj 3290/ZGD/1 od 20. studenoga 2024., po osnovi najma vozila platio iznos od 900,00 EUR i po računu broj 3672/ZGD/1 od 20. prosinca 2024. po osnovi najma vozila, platio iznos od 29,03 EUR te

- za razdoblje od 20. prosinca 2024. do 20. siječnja 2025. društvu MARGINA PROMET d.o.o., po računu 18/1/4 od 16. siječnja 2025. po osnovi najma vozila platio iznos od 751,00 EUR i kojem je za razdoblje od 20. siječnja 2025. do 20. veljače 2025. po računu 34/1/4 od 31. siječnja 2025. po osnovi najma vozila platio iznos od 750,00 EUR.

Navedene odlučne činjenice vezane uz najam zamjenskog vozila i troškove najma proizlaze i iz računa društava OPTIMA RENT d.o.o. i MARGINA PROEMT d.o.o. (str. 11. – 14. spisa), dakle, isprava trećih osoba koje tuženik u ovom sporu male vrijednosti nije niti osporio.

Nije sporna činjenica da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku 26. svibnja 2025., a ta činjenica proizlazi i iz tuženikovog odgovora na odštetni zahtjev od 15. srpnja 2025. (str. 17. – 18. spisa).

9. Nije osnovan tuženikov prigovor kojim osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak predmetnog štetnog događaja. Naime, uvidom u Potvrdu MUP-a (str. 5. – 6. spisa) utvrđeno je da je GT, koja je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja upravljala vozilom osiguranim kod tuženika, naplaćena zakonom propisana novčana kazna budući da je provedenim izvidima utvrđeno da je počinila prekršaj iz članka 43. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 43. stavku 3. s primjenom članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zbog izazivanja prometne nesreće, dok vozaču vozila čiji je tužitelj korisnik niti drugom vozaču nije izrečena niti naplaćena nikakva novčana kazna niti je utvrđeno da su počinili bilo kakav prekršaj. Posljedično, a budući da tuženik nije predložio niti predočio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno (članak 230. stavci 1. i 3. u vezi s člankom 7. stavkom 1. i člankom 219. stavkom 1. ZPP), sud je utvrdio kako je upravo vozač vozila osiguranog kod tuženika koji je izazvao predmetnu prometnu nesreću, isključivo odgovoran za predmetni štetni događaj. U prilog navedenom govori i to što tuženik nije osporio tužiteljevu tvrdnju da je u svezi predmetnog događaja tuženik platio društvu Tomić & Co. d.o.o. sve obavljene radove i nadoknadio sve troškove u svezi popravka oštećenja na vozilu kojeg koristi tužitelj kao primatelj leasinga.

10. Na temelju iskaza tužiteljevog zastupnika po zakonu AT, koji je sud u cijelosti prihvatio jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti te je u skladu s ispravama u spisu, je utvrđeno kako je na dan predmetnog štetnog događaja auto čiji je tužitelj korisnik kao primatelj leasinga, koji auto je oštećen u tom događaju, vozio njegov sin koji radi kao stomatolog kod tužitelja, odnosno u poliklinici, da je taj auto korišten za potrebe poliklinike, odnosno za potrebe posla te da nakon što se to dogodilo nisu mogli koristiti taj auto jer je između ostalog bio deformiran prednji lijevi kotač. Nadalje je utvrđeno da je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja tužitelj, odnosno poliklinika imala ukupno tri (3) auta na leasing, uključujući i ovaj koji je oštećen te je bio još jedan (1), četvrti, njegov auto kao fizičke osobe te da su im svi auti trebali za tekuće poslove kojima se bave. Osim toga je utvrđeno kako im se poremetila tehnologija rada i funkcioniranje posla jer im je taj auto falio budući da moraju nositi preparate na Institut za tumore, moraju između ostalog nositi otiske proteza kod tehničara te nalaze na analizu jer sa svima s kojima surađuju imaju ugovore, da kada uzmu neki uzorak moraju ga odmah nositi na analize i da ne mogu funkcionirati bez auta. Također je utvrđeno da kada se to dogodilo dobiven je zamjenski auto na 6 dana na ime leasing kuće, a nakon toga je na polikliniku unajmljen drugi auto koji je korišten, s time da su bez ovog oštećenog auta bili oko 4 i pol mjeseca te da je provjeravao i intervenirao vezano uz popravak oštećenog auta.

11. Iz Izjave o izvršenim radovima od 21. veljače 2025. (str. 8. – 10. spisa), koju ispravu je izdala treća osoba Tomić & Co d.o.o. te je ovjerena pečatom i potpisom te treće osobe, proizlazi kako je kao datum otvaranja radnog naloga za predmetno vozilo naveden 7. listopada 2024., dok je kao datum zatvaranja radnog naloga naveden 20. veljače 2025. Iz navedenog proizlazi kako se predmetno vozilo nalazilo na popravku kod društva Tomić & Co d.o.o., odnosno u servisu Tomić & Co. u razdoblju od 7. listopada 2024. do 20. veljače 2025. Navedeno je u svom iskazu potvrdio i tužiteljev zastupnik po zakonu AT iz čijeg iskaza proizlazi i kako je tužitelj provjeravao i intervenirao vezano uz popravak oštećenog auta. Stoga nisu osnovane tuženikove tvrdnje iz odgovora na tužbu koje se odnose na razdoblje trajanja popravka predmetnog vozila.

12. Uzevši u obzir navedeno sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio kako je u razdoblju od 7. listopada 2024. do 20. veljače 2025. tužitelj bio onemogućen u korištenju predmetnog vozila iz razloga što se u tom razdoblju to vozilo nalazilo na popravku radi otklanjanja oštećenja nastalih u predmetnoj prometnoj nesreći za koju je isključivo odgovoran vozač vozila osiguranog kod tuženika. Nadalje je utvrđeno da je u tom razdoblju tužitelj, koji je poliklinika registrirana za djelatnosti upisane u sudskom registru, imao ukupno tri (3) auta na leasing, uključujući i predmetni auto oštećen u predmetnom štetnom događaju koji je korišten za potrebe poliklinike, odnosno za potrebe posla, koji nakon nastanka predmetnog štetnog događaja nije mogao biti korišten u navedenom razdoblju kada je bio na popravku što je tužitelju poremetilo tehnologiju rada i funkcioniranje posla jer im je i taj auto falio budući da su morali nositi preparate na Institut za tumore, morali su nositi otiske proteza kod tehničara i nalaze na analizu budući da su sa svima s kojima tužitelj surađuje imali ugovore, a kada tužitelj uzme neki uzorak mora ga odmah nositi na analize zbog čega tužitelj ne može funkcionirati bez auta i svi auti mu trebaju za tekuće poslove kojima se bavi. Stoga, uzevši u obzir opseg i prirodu poslova koje tužitelj obavlja u okviru svoje registrirane djelatnosti te potrebu i obvezu da se ti poslovi obavljaju na vrijeme kako bi se ispoštovali svi sklopljeni ugovori i kako bi se pravovremeno dostavili uzeti uzorci i slično na analizu, sud je utvrdio kako je i predmetni auto koji je oštećenu predmetnom štetnom događaju tužitelju bio nužan za obavljanje njegove registrirane djelatnosti kako bi tu djelatnost mogao pravovremene no i uredno obavljati. Na navedeno ne utječe niti činjenica što je uz predmetni auto tužitelj imao na raspolaganju jod dva auta budući da su mu svi ti auti bili potrebni za uredno obavljanje njegove registrirane djelatnosti. Stoga je u navedenom razdoblju tužitelj bio primoran unajmiti drugo vozilo kako bi pravovremeno i uredno obavljao svoju registriranu djelatnost te time spriječio nastanak veće štete, odnosno umanjenje svoje imovine.

13. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je zbog nemogućnosti da se koristi predmetnim vozilom u obavljanju svoje registrirane djelatnosti tužitelj u konkretnom slučaju tužitelj pretrpio štetu koja šteta mu je nastala krivnjom osiguranika tuženika. Tužitelj kao primatelj leasinga na temelju Ugovora je u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja bio korisnik i neposredni posjednik predmetnog vozila koje je oštećeno u predmetnoj prometnoj nesreći za koju je odgovoran tuženikov osiguranik. Tužitelj je nesporno platio troškove najma zamjenskog vozila za obavljanje svoje registrirane djelatnosti uslijed nemogućnosti korištenja tog vozila u razdoblju kada je to vozilo bilo na popravku zbog čega je tužitelj, unatoč tome što nesporno nije vlasnik predmetnog vozila, kao korisnik i neposredni posjednik predmetnog vozila, neposredni oštećenik u smislu odredbe članka 1089. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) , a ne posredni oštećenik kao što to neosnovano ističe tuženik. Zbog toga je sud utvrdio neosnovanim i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužitelj, suprotno tuženikovoj tvrdnji, ima pravo potraživati od tuženika sporni iznos od 2.430,03 EUR po osnovi troškova najma zamjenskog vozila za vrijeme dok je predmetno vozilo na kojem je tužitelj imao pravo leasinga bilo na popravku bez obzira na to što tužitelj nije bio vlasnik predmetnog vozila (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-165/2025-2 od 8. travnja 2025.). Zbog toga je, na temelju odredaba članka 1045. stavka 1. i članka 1089. stavka 1. ZOO-a, sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.430,03 EUR.

14. Prema odredbi 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku kao odgovornom osiguratelju 26. svibnja 2025. zbog čega, u skladu s odredbom članka 12. stavka 4. ZOOP-a, koja se konkretno primjenjuje kao posebna odredba (lex specialis), tužitelj ima pravo na zatezne kamata od 26. svibnja 2025. kao što to osnovano ističe tuženik, do isplate, i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete, a ne o odnosu iz trgovačkog ugovora odnosno ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

Budući da u skladu s odredbom članka 12. stavka 4. ZOOP-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle, od 26. svibnja 2025., tužitelj neosnovano zahtijeva isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice za razdoblje prije toga pa je u tom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. – II. izreke presude.

16. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelju su svi troškovi određeni prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.430,03 EUR te su mu priznati svi troškovi potrebni za vođenje ove parnice u skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a.

17. Prema odredbi članka 151. stavka 1. ZPP-a, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Odredba članka 11. stavka 1. ZOOP-a oštećenim osobama daje mogućnost na podnošenje odštetnog zahtjeva osiguratelju kao odgovornoj osobi. Osiguratelj je dužan dostaviti utemeljeni odgovor u roku od 30 dana, a po proteku tog roka oštećenici mogu podnijeti tužbu. Isto tako, u skladu s odredbom članka 12. stavka 4. ZOOP-a, tijek zateznih kamata veže se uz podnošenje odštetnog zahtjeva.

Budući da je tužitelj prije pokretanja ove parnice nesporno podnio odštetni zahtjev tuženiku u skladu s navedenim zakonskim odredbama, trošak sastavljanja odštetnog zahtjeva po odvjetniku predstavlja izdatak učinjen u povodu ovog postupka u smislu odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-4800/2024-3 od 28. siječnja 2025.).

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška sastavljanja odštetnog zahtjeva kojeg je sastavio odvjetnik (str. 15. – 16. spisa) u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 32. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: OT) što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 50 ,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 250,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP), a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kao što to neosnovano zahtijeva tužitelj, do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka. Navedeno iz razloga što troškovi sastavljanja odštetnog zahtjeva predstavljaju parnične troškove nastale u povodu ovog postupka u smislu odredbe članka 151. stavka 1. ZPP-a, a visina tih troškova, kao i svih ostalih parničnih troškova, je određena tek ovom presudom .Zbog toga tužitelj neosnovano zahtjeva isplatu zateznih kamata na troškove sastavljanja odštetnog zahtjeva odnosno na troškove mirnog postupka za razdoblje od 26. svibnja 2025. do 27. svibnja 2026. pa je u tom dijelu odbijen tužiteljev zahtjev kao neosnovan.

18. Tužitelj ima pravo i na naknadu troškova sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. OT) i obrazloženog podneska od 30. siječnja 2026. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT) te zastupanja na ročištima 17. veljače 2026. i 22. travnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 800,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u uplaćenom iznosu od 35,38 EUR i za presudu u zatraženom iznosu od 35,38 EUR. Tužitelj ima pravo i na trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT), što uvećano za PDV u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 125,00 EUR.

Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovog postupka u ukupnom iznosu od 1.195,76 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

19. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.445,76 EUR koji uključuju troškove mirnog postupka u iznosu od 250,00 EUR i troškove ovog postupka u iznosu od 1.1895,76 EUR (članaka 151. stavaka 1. ZPP).

20. Zbog toga je troškovima odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.