REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U PREGRADI

Pregrada, Stjepana Radića 6

Poslovni broj: Pn-47/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Pregradi, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IT iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Luka Kurjan, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženice PT, [adresa] i 2. tuženika TT, [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Loboji, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 28. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe tužitelja učinjena na glavnoj raspravi od 16. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženici PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženiku TT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju IT OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade neimovinske štete, solidarno plate iznos od 1.500,00 EUR (tisućupetstoeura), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se 1. tuženici PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženiku TT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju IT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknade troškove ovog postupka u iznosu od 2.596,32 EUR (dvijetisućepetstodevedesetšesteuratridesetdvacenta), zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U odnosu na rješenje:

1. U tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, tužitelj je, s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, zahtijevao da mu tuženici solidarno isplate iznos 8.000,00 EUR.

2. U podnesku od 3. listopada 2025., nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kojim od tuženika, s iste osnove, zahtijeva da mu solidarno isplate iznos od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Na ovaj način tužitelj je, u smislu odredbe 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 i1 55/23, dalje –ZPP) djelomično povukao tužbu, kojem povlačenju se tuženici nisu protivili, te je tako postavio tužbeni zahtjev na iznos od 1.500,00 EUR.

3. Nakon toga, na glavnoj raspravi 16. travnja 2026., tužitelj je ponovno promijenio tužbeni zahtjev, tako da od tuženika solidarno zahtijeva iznos od 4.000,00 EUR. S obzirom da je tužitelj povisio svoj tužbeni zahtjev, tužitelj je, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, na ovaj način preinačio tužbu.

4. Ovaj sud nije dopustio tužitelju takvu preinaku tužbe, s obzirom odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2. istog članaka da, iznimno od odredbe čl. 190.st. 1. ZPP- a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ukoliko ju bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U ovom postupku tužitelj je visinu svojeg tužbenog zahtjeva mogao odrediti najkasnije nakon provedbe medicinskog vještačenja koje je provedeno 29. kolovoza 2025., a što je i učinio u podnesku od 3. listopada 2025., u kojem je precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 1.500,00 EUR, a to nije mogao više učiniti na glavnoj raspravi od 16. travnja 2026., jer je, u smislu naprijed citiranih zakonskih odredbi, u toj fazi postupka bio prekludiran učiniti preinaku tužbe. Pri tome valja naglasiti da je na toj glavnoj raspravi medicinski vještak usmeno saslušan u vezi prigovora tužitelja koje je iznio u podnesku od 11. veljače 2026., pri čemu je u cijelosti ostao kod svojeg pisanog nalaza i mišljenja, tako da nisu postojali nikakvi opravdani razlozi da sud tužitelju dopusti preinaku tužbe na toj raspravi.

5. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U odnosu na presudu:

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je, zaposlen kao tehničar za telekomunikacije u TD „ HRVATSKI TELEKOM “ sa sjedištem u [adresa]. Dana 24. 01. 2023. godine, po radnom nalogu bio je upućen po prijavi smetnje u Rezidenciju „

TT“ u

[adresa]. na adresi [adresa]. Prijavu kvara je izvršio je HT korisnik „ Rezidencija Štrok“. Na prijavi je bio naveden kontakt broj [broj telefona] koji je nazvao te mu je rečeno da je na adresi kvara uvijek netko tko će mu i pokazati gdje je ormarić sa opremom u vlasništvu HT koju je potrebno ispitati i po potrebi zamijeniti. Po dolasku na lokaciju sačekala ga je medicinska sestra koja ga je i uputila na mjesto gdje se nalazi oprema. To je bila bolesnička soba u kojoj su ležala dva pacijenta, a medicinska sestra je vodila brigu o njima dok je on vršio popravak-zamjenu rutera. Izvršili su provjeru ispravnosti popravka te je on medicinsku sestru uputio da poslovni korisnici imaju pravo zatražiti jači i bolji ruter te da u tom smislu treba uspostaviti kontakt sa prodajnim predstavnikom HT koji će im dati podrobnije informacije. Dana 26.01. 2023. da je dobio novi radni nalog za istog korisnika s time što je sada trebao na istoj adresi zamijeniti postojeći ruter sa jačim tzv „ Fritz“ modem koji je za poslovne korisnike . Na adresu u [adresa] da je došao oko 10 sati – odradio je posao u vremenu od cca 10 minuta nakon čega je otišao odraditi ostale zadatke na terenu prema dobivenom rasporedu. Istog dana oko 13,08 sati da je na službeni broj [broj telefona] dobio poziv sa broja [broj telefona] te ga je nepoznati ženski glas upitao da li je bio ujutro u Rezidenciji Štrok na zamjeni rutera, što je on potvrdio. Tada mu je ta žena rekla da kada je prošli put bio kod njih (24.1.2023.) da je uzeo novac i da sada fali i koverta, te da ga je kamera snimila i neka izvoli vratiti novac, nakon čega je prekinula vezu. Poziv je trajao oko pola minute, a ženski glas je bio arogantan i bezobrazan. Nakon toga, u 13,20 sati mu je stigla SMS poruka sa broja [broj telefona] koji je također registriran u Rezidenciji Štrok sadržaja; „ Imaš rok do sutra do 13 sati da doneseš u Dom 1000 eura u protivnom snimka otuđenja 210 eura iz prostorije bit će prezentirana u vašoj firmi i policiji.“ Kako nije znao o čemu se radi, kako nikakav novac nije otuđio, kako prilikom rada u Rezidenciji Štrok nije bio sam i bez nadzora, kako za popravak nije primio nikakav novac na ruke, to je cijeli događaj prijavio policiji po uputi svog poslodavca jer je navedeni poziv i SMS poruku primio na službeni mobitel. Cijeli ovaj događaj da je tužitelja jako uznemirio. Ovo stoga što je pred poslodavcem i radnim kolegama bio izvrgnut neosnovanoj optužbi da krade od klijenta tvrtke u kojoj radi. Bio je ispitivan na policiji, a potom je sudjelovao i u kaznenom postupku u svojstvu žrtve kaznenog djela koje je počinjeno nad njim. Osjećao je sram i anksioznost, ali i strah od gubitka posla od kojeg zavisi njegova egzistencija te egzistencija osoba koje je on dužan uzdržavati. Tužitelj je otac dvoje djece u dobi od 9. i 11. godina koja se redovno školuju. Dugo vrijeme je imao poremećaja u spavanju, izbjegavao je kontakte sa drugim osobama, a svaki odlazak na posao posebno na teren uzrokovao mu je dodatni stres. Radi se o manjoj sredini u kojoj se vrlo brzo između stanovništva „proširio glas„ o događaju i morao se opravdavati za nešto što nije počinio. Nakon policijske obrade predmeta Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru da je pod brojem KO-Do-101/2023 podiglo optužnicu protiv I okrivljene PT i II okrivljenog TT zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iznude u pokušaju iz čl. 243.stavka 1. u svezi čl. 34. KZ/11 počinjenog na štetu tužitelja BT. Nakon provedenog kaznenog postupka Općinski sud u Zlataru da je dana 20. listopada 2023 godine donio presudu pod brojem 9 K-12572023-9 kojom je I okrivljenu – sada I tuženu PT i II okr. -sada II tuženog AT proglasio krivima za kazneno djelo pokušaja iznude na štetu IT te ih je osudio svakog na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci te im je izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna na koju su osuđeni neće izvršiti u koliko svaki od njih u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Prema činjeničnom opisu djela iz izreke presude okrivljenici/tuženici su kazneno djelo počinili zajedno i po prethodnom dogovoru u nakani da ustraše tužitelja i sebi pribave nepripadnu materijalnu dobit. Citirana presuda da je postala pravomoćna dana 25. siječnja 2024. Po pravomoćnosti presude tužitelj da je uputio dopis tuženima za mirno rješenje postupka naknade štete zbog povrede prava osobnosti te je dopisima koje je uputio po punomoćniku tuženima od istih potraživao naknadu nematerijalne štete zbog povrede prva osobnosti u ukupnom iznosu od 8.000 eura (od svakog po 4.000 eura) na koje dopise su se tuženici oglušili.

1.2 Slijedom navedenoga, a prema preciziranom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 3. listopada 2025., tužitelj, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, od 1. i 2. tuženika, solidarno, potražuje iznos od ukupno 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navode da osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Prvenstveno tuženici osporavaju da bi tužitelju nastala bilo kakva šteta, dok svakako osporavaju da bi isti bili odgovorni za istu. Tuženici ističu kako ne mogu biti odgovorni za eventualnu štetu nastalu zbog postupaka drugih osoba. Prvenstveno ovdje ističu kako ne mogu biti odgovorni za bilo kakve postupke tužiteljevih radnih kolega i njegovog poslodavca koji su istoga izvrgnuli bilo kakvoj optužbi da krade, a zbog čega je tuženik trpio duševne bolove. Naime, glas o optužbama da isti krade poslodavcu tužitelja i njegovim radnim kolegama zasigurno nije proizašao od strane tuženika, već je vjerojatno istima glas o navedenim optužbama tužitelj sam prenio. Sasvim je sigurno, a životno i logično da to nisu učinili tuženici koji ne mogu odgovarati za postupanje trećih osoba, a niti iz stanja spisa proizlazi da bi na bilo koji način to učinili tuženici. Nadalje, u hrvatskom zakonodavstvu i pravnom sustavu da postoji presumpcija nevinosti, a što je i općepoznata činjenica. Dakle, i tužiteljev poslodavac i njegovi radni kolege su o tome sasvim sigurno imali saznanja te su u tom slučaju samoinicijativno odlučili spočitavati tužitelju takvo postupanje. Dakle, tužitelj je znajući za presumpciju nevinosti kao općepoznatu činjenicu, a obzirom da tvrdi da nije otuđio nikakav novac, tada da je znao i bio svjestan da niti može postojati bilo kakva snimka takvog događaja niti da mu itko krađu može dokazati pa je samim time znao da ne može snositi niti štetne posljedice eventualne prijave, kako policiji tako i njegovom poslodavcu. Dakle, tužitelj da nije imao niti najmanji razlog, o bilo kakvim prijavama i bilo kakvim iznudama koje su učinjene izravno njemu, i to putem telefona na njegov broj, obavještavati bilo poslodavca, bilo svoje radne kolege, a isto tako nije bilo nužno niti da njegov poslodavac trećima, dakle radnim kolegama ili bilo kome drugom prenese glas o bilo kakvim optužbama. Prema tome, tuženici smatraju da bilo kakva odgovornost za „prenošenje glasa u maloj sredini“ i za tako nastalu štetu, ne mogu biti odgovorni izravno tuženici. U pogledu tužiteljeve anksioznosti zbog bojazni od gubitka posla, tuženici ističu da sa sam tuženik ističe da je po nagovoru svog poslodavca podnio kaznene prijave protiv tuženika, iz čega da proizlazi kako poslodavac uopće nije imao namjeru tužitelju dati otkaz ugovora o radu, pa da bi postojala opravdana bojazan za tuženika da će se isto dogoditi pa da bi zbog toga tužitelj mogao biti anksiozan. Tuženici ističu kako odgovornost za nastalu štetu može uključivati samo izravnu štetu, dakle, štetu nastalu kao izravnu posljedicu djelovanja štetnika, ne i posrednu štetu, dakle štetu nastalu posredstvom trećih osoba. Isto tako, a obzirom na gore navedeno o tužiteljevoj svijesti da nije počinio krađu novca i da ga nisu mogle snimiti kamere, jasno je da tužitelj nije mogao ni trpjeti bilo kakvu štetu u vidu povrede prava osobnosti kako ju navodi sam tužitelj. Naime, tužitelj da navodi da zbog navedenih „lažnih optužbi“ osjećao anksioznost, da je osjećao strah od gubitka posla i dodatan stres na poslu. Međutim, sve navedeno da nije niti je dokazano bilo kakvim objektivnim dokazima, a niti je tužitelj po prirodi stvari mogao takvo što osjećati, ako se, kako je sam tvrdio u kaznenom postupku, bio nepravedno optužen. Vezano za tuženikovu štetu u pogledu obveze sudjelovanja u postupku pred policijom te u kaznenom postupku, tuženici ističu kako se tu radi o tužiteljevoj zakonskoj dužnosti, odnosno građanskog dužnosti, stoga iz nečega takvog, što je tužitelj dužan poduzeti, tužitelju ne može nastati nikakva šteta. Dakle, tvrdnje tužitelja o navodnoj šteti i uzroku iste, da su u suprotnosti same sa sobom. Nadalje, tuženici smatraju kako sud u ovom postupku nije vezan pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku protiv tuženika koju je tužitelj dostavio u spis. Naime, iz iste da proizlazi kako su tuženici proglašeni krivima za počinjenje kaznenog djela iznude u pokušaju, pri čemu se ističe kako osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi niti iz dispozitiva presude, a tako niti iz obrazloženja iste. Naime, tužitelj da ističe kako mu je šteta nastala prenošenjem glasa da je počinio kazneno djelo krađe. Međutim iz pravomoćne presude u kaznenom postupku ne proizlazi da su tuženici takav glas o tuženiku prenijeli. Iz dispozitiva predmetne presude da proizlazi da su tuženici krivi samo za pokušaj iznude, no ne i da su o okrivljeniku prenijeli kakvu netočnu činjenicu, pa čak niti da su to pokušali učiniti. Naime, biće kaznenog djela klevete iz čl. 149. Kaznenog zakona ostvaruje onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. No to se nije dogodilo niti su tuženici za takvo nešto osuđeni. Slijedom navedenog, tuženici tvrde da ne postoji vezanost suda predmetnom presudom u konkretnom slučaju kako to pogrešno pokušava u ovom postupku istaknuti tužitelji. Nadalje, tuženici tvrde da je tužitelj sam odgovoran za štetu koja mu je nastala, te da je u najvećem dijelu sam pridonio, budući da je sam prenio poslodavcu te radnim kolegama optužbe tuženika. Tužitelj da je jedino što je morao učiniti kao posljedicu kaznenog djela iznude jest to prenijeti policiji, no zasigurno nije bio dužan isto prenijeti poslodavcu niti svojim radnim kolegama da postoje bilo kakve optužbe protiv istog. Stoga, sva šteta nastala kao posljedica takvog postupanja predstavlja štetu iz štetne radnje koja potječe od tužitelja samog, a ne tuženika. Nadalje, tuženici ističu kako je visina tužbenog zahtjeva za naknadom štete previsoka u odnosu na eventualnu štetu koju je tužitelj mogao pretrpjeti zbog navedenog u tužbi te kako ista, a zahtjev za naknadom iste kako ga je u tužbenom zahtjevu postavio tužitelj, u visini isuviše prelazi kriterije postavljene Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tegobe tužitelja da ne predstavljaju one duševne boli čije trajanje i intenzitet opravdavaju odmjeravanje naknade štete zbog istih, a niti bi eventualna visina pravične naknade štete bila iole blizu visini naknade štete koju, protivno Orijentacijskim kriterijima, tužitelj potražuje u ovom postupku. U svakom slučaju, visina naknade štete koju tužitelj potražuje u svom tužbenom zahtjevu da nije u skladu sa načelom razmjernosti između počinjenog djela i posljedice koja je tužitelju nastala.

2.1. Slijedom svega navedenog, tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-125/2023, u prijedlog za mirno rješenje spora od 26. travnja 2024., saslušao je svjedoke ET, VT, ŠT i tužitelja kao stranku, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. Gordanu Makariću, pri čemu je pročitao njegov nalaz i mišljenje od 29.8.2025., te istoga usmeno saslušao na glavnoj raspravi od 16.4.2026., te izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za tužitelja, i to u nalaze KBC Zagreb, Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu od 14.10.2025., 11.11.2025., 12.12.2025. i 30.1.2026.

3.1. Sud nije proveo i predloženi dokaz saslušanjem 1. i 2. tuženika kao stranaka jer su tuženici na glavnoj raspravi do 3. lipnja 2025. odustali od tog dokaznog prijedloga.

4. S obzirom da tužitelj u ovom sporu od tuženika potražuje isplatu novčanog iznosa s osnove naknade štete, u ovom sporu valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/21, 114/2022, 145/2023 i 155/2023, dalje – ZOO), kojima je uređen institut naknade štete. U skladu s tim odredbama, tužitelj je u ovom postupku dužan dokazati sve Zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu, i to: štetnu radnju štetnika, štetu, uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i štete i protupravnost, a sve navedene pretpostavke u ovom sporu tuženici osporavaju, a osporavaju i visinu zatražene štete.

5. Što se tiče štetne radnje štetnika (ovdje tuženika) i protupravnosti štetne sud je uvidom u spis Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-125/2023 utvrdio da su i I. okrivljeni TT i II. okrivljena PT (ovdje 1. i 2. tuženici), pravomoćnom presudom od 20. listopada 2023., broj9 K-125/2023-9 oglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iznude u pokušaju iz čl. 243. stavka 1. u svezi čl. 34. KZ/11 počinjenog na štetu ovdje tužitelja BT, te su osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci te im je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko svaki od njih u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Prema činjeničnom opisu djela iz izreke presude okrivljenici (ovdje tuženici) su kazneno djelo počinili na način da su 26. siječnja 2023., u [adresa], zajedno i po prethodnom dogovoru, u zajedničkoj nakani da ustraše IT i pribave si nepripadnu materijalnu korist, prvo oko 13,08 sati s mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] I. okrivljenica PT nazvala IT na njegov broj mobilnog uređaja [broj telefona] te mu rekla da je iz rezidencije TT otuđio 210 Eura i da je snimljen na kamerama te da izvoli vratiti novce, a potom je II. okrivljenik TT, istog dana u 13,20 sati, sa mobitela pozivnog broja [broj telefona], na broj mobitela [broj telefona], kojeg koristi IT, zajedno i po prethodnom dogovoru s I. okrivljenicom PT, svjestan kako im IT ni po kojoj osnovi ne duguje 1000 Eura, poslao poruku sadržaja „Imaš rok sutra do 13 sati da doneseš u Dom 1000 eura u protivnom snimka otuđenja 210 eura iz prostorije biti će prezentirana u vašoj firmi i policiji!", a nakon što je IT odgovorio da nije otuđio ništa iz njihovog prostora odgovorili su mu „Budeš se gledao ok dali smo ti vremena! Kamera ne laže", čime su od oštećenog IT htjeli pribaviti protupravnu imovinsku korist te su tom radnjom kod istoga izazvali osjećaj straha za vlastito zaposlenje i brigu za egzistenciju.

6. Postupanje 1. i. 2. tuženika opisano u činjeničnom opisu citirane kaznene presude, prema stavu ovog suda, predstavlja protupravnu štetnu radnju 1. i 2. tuženika počinjenu na štetu tužitelja, pa su stoga 1. i 2. tuženici odgovorni za sve posljedice koje je tužitelj njihovim izvršenjem tog kaznenog djela pretrpio. Također valja istaknuti da je ovaj parnični sud, u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a, vezan citiranom pravomoćnom kaznenom presudom.

7. Slijedom navedenog, u potpunosti su neosnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu da postupanje tuženika opisano u citiranoj kaznenoj presudi ne predstavlja štetnu radnju uslijed koje je tužitelju nastala šteta, već da štetnu radnju predstavlja postupanje samog tužitelja koje se sastoji u tome da je prenio poslodavcu te radnim kolegama optužbe tuženika, te da je stoga sam odgovoran za vlastitu štetu i na taj način istoj doprinio, već naprotiv, postupanje tuženika opisano u činjeničnom opisu kaznenog djela presude za koje oglašeni krivima predstavlja štetnu radnju i za nju su odgovorni isključivo tuženici.

8. U odnosu na preostale sporne okolnosti koje se odnose na uzročno-posljedičnu vezu između navedene štetne radnje tuženika i štete nastale tužitelju, visinu štete, sud je proveo preostale dokaze navedene pod točkom 3. obrazloženja.

9. Iz iskaza svjedoka ET proizlazi da mu je poznato da su tuženici optužili tužitelja da je ukrao neke novce dok je bio na radnom zadatku u rezidenciji TT. On je bio voditelj grupe u kojoj se tužitelj nalazio, te mu se tužitelj tog dana javio s terena i rekao da je na službeni telefon dobio poziv na koji su mu iz rezidencije TT saopćili da ga je kamera snimila da je ukrao neki novac. S obzirom da je on pretpostavljao da se radi o težoj povredi poslovne etike, on i tadašnji direktor koji je također o tome imao informaciju, uputili su tužitelja da u svezi toga policiji podnese kaznenu prijavu, a što je tužitelj i učinio. Nakon tog događaja tužitelj više nije želio raditi na tom rajonu pa ga je on premjestio na drugo područje. Tužitelju u radnoj sredini nije nitko predbacivao u vezi te navodne optužbe, a misli i da većina njegovih suradnika o tom događaju nije niti imala saznanja, te da on osobno tu informaciju nije dalje dijelio, te a su za to znali samo oni kojima je sam tužitelj to rekao. Također je da je primijetio da je nakon tog događaja tužitelj nešto pao u produktivnosti s obzirom da je premješten na nepoznati teren, činio se pomalo nesigurnim te sam ga je on iz tog razloga nekoliko tjedana držao na zadacima koji ne obuhvaćaju rad s korisnicima. Također je iskazao da niti danas tužitelj na radi na terenu gdje se dogodio taj događaj. Odgovara da je njemu kao voditelju tužitelj uputio zahtjev ga se makne s tog područja. Također je iskazao da on nije tužitelju prijetio otkazom te da on za to nema ni instrumente niti dokaze. Odgovara da niti direktor koji je u to bio upućen nije tužitelju prijetio otkazom te da ne mogu nekome prijetiti otkazom dok nemaju činjenice. Odgovara da tužitelj nikad nije imao nekih drugih prijava niti prigovora te da je bio ocijenjen od strane korisnika jako pozitivno. Odgovara da tužitelju nije pala plaća kada je bio premješten na drugo područje, ali da mu nije ni rasla za razliku od nekih drugih djelatnika te još dodaje da zbog nešto manje produktivnosti rada je još uvijek u radnom odnosu na određeno vrijeme, dok su neki od ostalih djelatnika dobili radni odnos na neodređeno vrijeme, a tužitelj da nije dobio ugovor na stalno zbog neispunjavanja ciljeva.

10. Iz iskaza svjedoka VT proizlazi da mu je tužitelj da je dan kad je od tuženika na mobilni uređaj dobio poruku da je ukrao novac rekao za to, te ga je on odmah uputio da se obrati voditelju njegovog odjela. Nakon toga mu je još tužitelj rekao da je javio voditelju i da ga je nakon toga nazvao direktor. On o tom događaju nije pričao drugim kolegama već je u vezi tog događaja pričao s tužiteljem samo još jedanput ili dvaput. Poznato mu je da je od strane poslodavca tužitelj bio upućen da podnese prijavu policiji što je i učinio, a ne zna kako je dalje tekao taj postupak. Što se tiče posljedica tog događaja, svjedok je iskazao da mu tužitelj jedino rekao da mora svako malo na policiju u vezi tog događaja, te da je primijetio da se tužitelj malo karakterno promijenio u smislu a se nije odazivao na neke proslave ili mjesečne sastanke, kojima se inače odazivao. Na posebna pitanja pun. tuženika, ovaj svjedok je još odgovorio da on nije primijetio da bi tužitelj zbog tog događaja imao kakvih problema na poslu od strane nadređenih, ali da ne zna što je bilo između njih, da on to nije vidio niti čuo da bi netko od kolega tužitelju predbacivao u vezi tog događaja odgovara, pri čemu je dodao kako se on s tužiteljem nije puno susretao nakon tog događaja s tužiteljem.

11. Iz iskaza svjedoka ŠT proizlazi da je on s tužiteljem u to vrijeme radio u istoj tvrtci i na istom terenskom području. O tome da su ga iz rezidencije TT optužili da je tamo ukrao neke novce dok je bio na radnom zadatku doznao je iz razgovora sa samim tužiteljem, i to tek nakon što je završen kazneni postupak protiv optuženih za to kazneno djelo. Tom prilikom tužitelj mu je rekao da je bio na sudu gdje je u vezi toga vođen postupak jer da je bio optužen da je ukrao neke novce. On je primijetio da je tužitelj u to vrijeme bio nešto lošije raspoložen jer se inače volio družiti, a da u to vrijeme baš nije želio ići na neka druženja ili u restoran na gablece te se na njemu vidjelo da je potišten. Tužitelj mu je također rekao da više ne želi ići raditi na teren na područje gdje se nalazi ta rezidencija, ali ne znam da li je od strane poslodavca bio premješten na drugo područje. Također je odgovorio da on nije čuo da tužitelju netko od njegovih kolega u svezi tog događaja nešto predbacivao.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi se taj dan nalazio kod jednog korisnika gdje je obavljao poslove iz okvira svojeg radnog zadatka kada ga je nazvao neki ženski glas na njegov službeni mobilni telefon te mu je vrlo neugodnim glasom saopćila da je snimljen na kamerama dok je obavljao poslove u njihovom Domu za umirovljenike kako je iz sobe u kojoj je vršio popravak otuđio novce, a što mu je saopćeno optužujućim tonom i nije mu dana prilika da nešto o tome pita ili kaže. U tom trenutku osjećao se vrlo uznemireno i preplašeno, a bilo mu je i neugodno te se bojao da taj korisnik kod kojeg je u tom trenutku radio ne čuje taj telefonski poziv. Nakon tog poziva više se nije uopće mogao skoncentrirati na posao. Budući da takvo nešto u svojem poslu do tada nije doživio i nije bio siguran što treba dalje raditi, prvo je nazvao svojeg mentora VT i rekao mu što mu se dogodilo, a ubrzo nakon toga se s njim i sastao, te mu ispričao što mu se dogodilo. On ga je savjetova da o tome obavijesti i voditelja ET jer se radi o ozbiljnom incidentu o kojem bi trebalo obavijestiti svojeg nadređenog. On je to i učinio, te mu je njegov voditelj ET rekao da mora taj događaj ići prijaviti na policiju s obzirom da se dogodio za vrijeme trajanja radnog odnosa. Već i sama činjenica što je morao otići na policiju i tamo ispričati što mu se dogodilo, predstavljala mu je nelagodu, pri čemu je djelatnicima policije morao predati i svoj telefon da bi identificirali poruke koje je dobio na telefon od tuženika te mu je još savjetovano da i svaku daljnju poruku koju će eventualno dobiti od tuženika na svoj mobilni telefon mora pokazati i prijaviti policiji. Također su mu rekli da će biti pozvan na kriminalističko istraživanje. On se za svo to vrijeme dok je trajao taj postupak kod policije, a i kasnije na sudu osjećao uznemireno, razmišljao o tome što će se dogoditi u tom postupku i što ako u tom postupku eventualno tuženici ne budu osuđeni iako sam je on znao da nije ukrao taj novac, a što je sve utjecalo i na njegove radne sposobnosti te ponašanje i prema njegovoj obitelji koji su primijetili da se s njim nešto događa i da je zamišljen i zabrinut. Nakon toga sam bio pozvan na kriminalističko ispitivanje gdje je ponovno morao ispričati što mu se dogodilo, te je tom prilikom bio vidno uznemiren, tako da mu je policijski inspektor rekao neka se smiri i neka ispričam sve polako. Nakon toga je i na sudskoj raspravu na sudu u Zlataru još jednom ponovno morao dati svoj iskaz, a tom prilikom se dodatno uznemirio jer je vidio da su u vezi tog postupka svoje iskaze dale i druge osobe koje su bile obuhvaćene u tom postupku kao svjedoci, a što ga je uznemirilo iz tog razloga što je uvidio da i daljnje osobe o tom događaju imaju saznanja. Što se tiče njegovog radnog okruženja, imao je dojam da ga njegovi kolege gledaju drugačije, zbog čega se osjećao nelagodno. Također je zatražio od svojeg voditelja da jedno vrijeme uopće ne radi s korisnicima, pogotovo ne s korisnicima na području gdje se nalazila Rezidencija Štrok što mu je moj poslodavac i omogućio tako da je je bio premješten na drugi teren. Unatoč tome što je posao nastavio raditi na drugom terenu i dalje se osjećao nesigurno prilikom obavljanja radnih zadataka zbog sjećanja na taj događaj, tako se uvijek osiguravao na način da bude još jedna osoba s njim u prostoriji dok obavlja radni zadatak te strah da mu se ponovno nešto takvo ne dogodi osjeća još i danas. Što se tiče utjecaja tog štetnog događaja na njegove odnose s radnim kolegama, odgovorio je da je nakon tog događaja počeo izbjegavati druženja s radnim kolegama, posebice neformalna kada su se znali družiti, a sve to iz razloga što se osjećao nelagodno u smislu da je razmišljao o tome što kolege misle o njemu, a u vezi čega je prvenstveno osjećao sram s obzirom na postojanje optužbi za počinjenje predmetnog kaznenog djela. Što se tiče utjecaja tog štetnog događaja na njegove odnose s obitelji odgovorio je da više nije mogao uživati u svakodnevnim aktivnostima sa svojom obitelji pri čemu je iskazao da ima dvoje djece, a također i da je izgubio apetit, te je imao problema s nesanicom. Na pitanje pun. tuženika da li su mu njegovi nadređeni na poslu prijetili otkazom ili suspenzijom, odgovorio je da nisu, ali da mu je uslijed tog događaja pala produktivnost rada, a da je na tom radnom mjestu zaposlen na određeno vrijeme. Na pitanje pun. tuženika tko je ostalim kolegama rekao za taj događaj odgovorio je da on niti ne zna da li su drugi kolege i na koji način saznali za taj događaj, ali da se unatoč tome on pred njima osjećao nelagodno jer je mislio da oni to znaju. On osobno o tome nije rekao nikome dugome, osim mentoru i voditelju. Na pitanje pun. tuženika da li mu je itko rekao da su mu tuženici rekli da je lopov, odgovorio je da nije. Također je odgovorio da zbog svojeg psihičkog stanja uslijed tog događaja nije išao liječniku, ali je pio čajeve za smirenje, ponekad i tablete za smirenje koje je imao kod kuće, te da prije tog događaja nije imao nikakvih psihičkih problema.

13. Iskazi naprijed navedenih svjedoka i tužitelja međusobno su suglasni u svim bitnim dijelovima, te su u suglasnosti i sa svim ostalim provedenim dokazima, a u pogledu trpljenja duševnih boli kao posljedice predmetnog štetnog događaja, iskaz tužitelja u suglasju je i s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka, te je stoga sud iskaze svjedoka i tužitelja ocijenio istinitima i vjerodostojnima.

14. Iz iskaza navedenih svjedoka i tužitelja, kao bitno za odluku u ovom sporu, utvrđeno je da su se posljedice predmetnog štetnog događaja kod tužitelja očitovale na način da zbog nelagode koju je osjećao, više nije mogao obavljati radne zadatke na području na kojem se dogodio predmetni događaj, već je morao biti premješten na drugo područje, a i tamo je osjećao nesigurnost prilikom obavljanja radnih zadataka i strah da mu se opet ne bi dogodilo nešto slično, zatim, na radnom mjestu prilikom susretanja s radnim kolegama osjećao se također nelagodno jer je mislio da svi znaju za slučaj koji mu se dogodio radi čega je počeo izbjegavati druženja s radnim kolegama kojima je prije toga prisustvovao, a izrazitu nelagodu, strah i uznemirenost osjećao je prilikom ispitivanja od strane policije tijekom istražnog postupka, te na sudu prilikom ispitivanja u sudskom postupku. Posljedice predmetnog štetnog događaja očitovale su se i u njegovom privatnom životu na način da je bio često potišten, zamišljen i zabrinut, što su njegovi ukućani primijetili, a što je utjecalo na kvalitetu njegovog odnosa s članovima njegove obitelji, a osobito s njegovo dvoje male djece.

15. Također valja navesti da je iskazima naprijed navedenih svjedoka i tužitelja utvrđeno da tužitelj ni na koji način nije suodgovoran za predmetnu štetu, a posebice ne na način na koji u ovom postupku ukazuju tuženici, a koji se odnosi na to da je tužitelj sam doprinio svojoj šteti i za istu suodgovoran iz razloga što je o tome što mu se dogodilo obavijestio najprije svoje nadređene na poslu, a zatim slučaj prijavio i policiji, te kasnije o tome pričao svojim ostalim kolegama jer je takvo postupanje tužitelja na način da je prijavio predmetno kazneno djelo policiji u potpunosti uobičajeno postupanje svake osobe kojoj bi se dogodio takav slučaj, a posebice iz razloga što mu se to dogodilo u sklopu njegovog radnog mjesta, te je na prijavljivanje kaznenog djela policiji bio upućen i od strane svojih nadređenih poslodavaca, dok niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je tužitelj nakon toga svojim kolegama sam pričao o tom događaju.

16. Prema tome, na temelju tako provedenih dokaza i izloženih utvrđenih činjenica, sud je utvrdio da su 1. i 2. tuženici u smislu odredbe čl. 1045. st. 5. ZOO-a dužni nadoknaditi tužitelju štetu koju su mu prouzročili postupanjem opisanim u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje su oglašeni krivima naprijed citiranom presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-125/2023.

17. Na okolnost uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaj i štete nastale tužitelju, te visinu štete, sud je proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke dr. Gordanu Makariću.

18. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića od 29. kolovoza 2025. proizlazi da je tužitelj bio je izložen štetnom događaju 26. siječnja 2023.g. Na psihičkom je planu razvio simptomatiku elemenata Poremećaja prilagodbe. Naime, tužitelj je u navedenim okolnostima bio izložen situacijama stresogenog potencijala (uvažavajući objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja štetnog događaja na tužitelja, kao mogućeg počinitelja kaznenog djela, koje u pravilu izaziva društvenu pozornost pa i osudu). Navedeno je rezultiralo promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem psihičkog poremećaja. Između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do povrede duševnog zdravlja.

19. Tužitelj pri štetnom događaju nije trpio primarni strah. Do smirivanja akutnih simptoma psiho traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema.

20. U podnesku od 3. listopada 2024. tužitelj je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, te je u citiranom podnesku precizirao tužbeni zahtjev u kojem je predložio da sud donese presudu kao u izreci pod točkom I.

21. Tuženici su se u odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Gordana Makarića očitovali u podnesku od 27. studenog 2025. navodeći da su s istim suglasni u svim dijelovima, osim u dijelu koji se odnosi na odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, odnosno na uzročnoposljedičnu vezu između štetnog događaja i psihičkih tegoba koje je vještak utvrdio. Ističu da radnje tuženika nisu u uzročnoj vezi sa štetom koja je nastala tužitelju, a sve s obzirom na činjenicu da radnje tuženika nisu te radnje koje bi dovele do štete odnosno koje bi mogle utjecati na njegovo duševno stanje, obzirom je do predmetne štete došlo već zbog radnji trećih osoba, kao i radnji samog tužitelja, koje su utjecale na psihičko zdravlje ovdje tužitelja.

22. Ovakav prigovor tuženika na nalaz i mišljenje vještaka je pravne prirode o kojem odluku donosi sud, te stoga nije pozivao vještaka da se on o istom očituje.

23. Tužitelj se na pisani nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića ponovno očitovao i u podnesku od 11. veljače 2026. u kojem je naveo da osporava njegov nalaz i mišljenje jer da vještak nije radi izrade vještačkog nalaza i mišljenja uzeo u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, i to, cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, kojeg predlaže pribaviti po službenoj dužnosti, te je uz citirani podnesak dostavio i dodatnu medicinsku dokumentaciju tužitelja, i to, nalaze KBC Zagreb, Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu od 14.10.2025., 11.11.2025., 12.12.2025. i 30.1.2026., navodeći da je iz iste razvidno da se tužitelj nastavio liječiti, a zbog čega je i bio i privremeno nesposoban za rad, te je predložio da se vještaku naloži da, uzevši u obzir navedenu dodatnu dokumentaciju, izradi dodatni nalaz i mišljenja.

24. Sud je izvanraspravnim rješenjem od 12. veljače 2026., te rješenjem na glavnoj raspravi od 16. travnja 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja da službenim putem pribavi osobni zdravstveni karton tužitelja, u skladu s odredbom čl. 299 ZPP-a kojom je propisano da su stranke nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez dvoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno preložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. ZPP-a), a tužitelj ovaj dokazni prijedlog nije predložio do tog stadija postupka, a nije dokazao da ga do tog stadija postupka nije mogao predložiti bez svoje krivnje.

25. Što se tiče medicinske dokumentacije tužitelja koju je tužitelj sam dostavio uz svoj podnesak od 11. veljače 2026., sud je istu uzeo u obzir jer se radi o medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na liječenje tužitelja nakon zaključenja prethodnog postupka, te je u svezi iste vještaka usmeno saslušao.

26. Iz iskaza vještaka dr. Gordana Makarića na glavnoj raspravi od 16. travnja 2026., proizlazi da, kao što je vidljivo iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja od 29.8.2025. u spisu tada nije postojala nikakva medicinska dokumentacija tužitelja. Tužitelj je prilikom osobnog pregleda negirao bilo kakve psihičke tegobe prije predmetnog štetnog događaja. Proučivši dostavljenu medicinsku dokumentaciju, smatra da se ista ne može uzročnoposljedično vezati s predmetnim štetnim događajem iz razloga što je ista učinjena oko mjesec i pol nakon njegovog osobnog pregleda, a nekih 2,5 godine nakon predmetnog štetnog događaja. U cijelosti je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 29.8.2025. Na pitanje posebna pitanja tužitelja odgovorio je da je pregledom dodatne dokumentacije utvrdio da mu je od psihijatra preporučen antidepresiv i anksiolitik. Također je odgovorio da je u prvom nalazu psihijatra od 14.10.2025. navedeno da su tegobe tužitelja počele kada je bio lažno optužen, no u daljnjoj medicinskoj dokumentaciji da nema o tome podataka. Ponovno je istaknuo da je od odlučne važnosti njegov osobni pregled tužitelja učinjen 29.8.2025. u kojem je detaljno opisao status psihičkih funkcija tužitelja. Na pitanje pun. tuženika da li se ocjena pretrpljenog straha može povezati s nekim drugim događajima, a ne ovima koji su predmet ovog postupka, odgovorio da je, sukladno rješenju suda, vještačio konkretnu osobu u konkretnom slučaju u konkretno vrijeme, te se navedena ocjena odnosi isključivo na predmetni štetni događaj.

27. Nakon usmenog saslušanja vještaka, tužitelj nije imao daljnjih primjedbi na njegov nalaz i mišljenje, dok je tuženik ostao kod svojih ranije iznesenih primjedbi koji su pravne prirode.

28. Prema tome, sud je utvrdio da je tužitelju u ovom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO-a, te da tužitelj ima pravo na naknadu te neimovinske štete, u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a, s obzirom da je zbog postupanja tuženika opisanog u presudi trpio posljedice koje opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

29. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje straha utvrđenih kod tužitelja od strane medicinskog vještaka dr. Gordana Makarića, te trajanje i intenzitet duševnih boli utvrđenih iskazom samog tužitelja, sud je utvrdio da tužitelju pripada ukupna naknada neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR, koliko je tužitelj i zatražio.

30. Tužitelju su na dosuđeni iznos neimovinske štete priznate i zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, kako tužitelj i zahtijeva, a što je u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj zahtijeva zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude, sud mu je iste dosudio od navedenog dana. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a kako je navedena u izreci.

31. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude po točkom I.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev o kojem se odlučivalo odlukom u ovom sporu. Tužitelja je u ovom predmetu zastupao odvjetnik, pa je njegov parnični trošak valjalo odrediti primjenom važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje-OT), a tužitelju su, prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 8.000,00 EUR, priznati troškovi za sastav tužbe, temeljem Tbr. 7. st. 1. OT u iznosu od 200,00 EUR, temeljem Tbr. 8 st. 1. OT za sastav podneska od 26.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR, temeljem Tbr. 9 st. 1. OT za zastupanje na ročištima od 21.1.2025., 1.4.2025. i 3.6.2025. u iznosu od 200,00 EUR, za svako, te prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.500,00 EUR, temeljem Tbr. 8 st. 1 OT za sastav podnesaka od 3.10.2025. i 11.2.2026., u iznosu od 200,00 EUR, za svaki, te temeljem Tbr. 9 st. 1. OT, za zastupanje na ročištu od 16.4.2026. u iznosu od 200,00 EUR, što ukupno 1.600,00 EUR. Na navedeni trošak tužitelju je priznat i PDV od 25%, tj. u iznosu do 400,00 EUR, što ukupno iznosi 2.000,00 EUR. Nadalje, tužitelju je priznat trošak medicinskog vještačenja iznosu od ukupno 480,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,23 EUR i na presudu u iznosu od 53,90 EUR, te mu je tako dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 2.596,32 EUR. Tužitelju su na taj trošak dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

33. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastav podneska od 10.11.2025. jer je tužitelj sam napisao taj podnesak, a ne putem odvjetnika pa mu ne pripada pravo na naknadu tog troška.

34. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

U Pregradi, 28. svibnja 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika