REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1645/2022-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Siniši Marinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici iz Garešnice, V. Nazora 13, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnicu odvjetnicu Ines Bilandžić-Arbutina, te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika UL, dana 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 od 07.06.2022. Klasa: ZGH-11-22-1248, Urbroj:01-10-01-22-01 te da radni odnos tužitelja ČL, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Ulica grada Vukovara 41, OIB 85584865987 da u roku od 15 dana tužitelja ČL, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto samostalnog višeg referenta za poslove javne nabave sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj 6392/20 od 24.07.2020. ili na druge poslove odgovarajuće tom radnom mjestu i stručnim kvalifikacijama tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini prosječne kamatne stope iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima uvećane za tri postotna poena, koja se obračunava od donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate", kao neosnovan.

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da mu je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022. Klasa: ZGH-11-22-1248, Urbroj:01-10-01-22-01 zbog gospodarskih i organizacijskih razloga otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen dana 24. srpnja 2020. za radno mjesto „Samostalni viši referent za poslove javne nabave“, te da je Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelj primio 15. lipnja 2022. godine. Protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu tužitelj je pravodobno izjavio zahtjev za zaštitu prava u smislu čl. 133. st. 1. Zakona o radu, na koji se tuženik nije očitovao.

Tužitelj smatra pobijanu Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu nezakonitom iz razloga što je sama Odluka opterećena nizom formalnih nedostataka, nejasnoća i kontradikcija kako u izreci tako i u obrazloženju, s time što sadržaj Odluke ne korespondira sa sadržajem Ugovora o radu koji se otkazuje. Osim tog prije donošenja pobijane Odluke nije poštovana procedura kolektivnog otkazivanja višku radnika iz Zakona o radu i Direktive vijeća broj 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. godine. Zbog nepostojanja odnosno nepotpunosti relevantnih općih akata tuženika nije na pouzdan način utvrđeno niti je moglo biti utvrđeno da bi uopće postojao višak radnika. Ovaj propust je konstatiran i u Izvješću o obavljenoj reviziji učinkovitosti Državnog ureda za statistiku iz prosinca 2018. godine. Zbog nedovoljne konkretiziranosti kako stručnih kvalifikacija pojedinih radnika tako i opisa poslova koje su obavljali, nije moguće zaključivati koji radnici izravno konkuriraju, pa tako nije moguće zaključivati da bi upravo tužitelj bio tehnološki višak, pogotovo zato što se poslovi koje je on obavljao nesporno i nadalje obavljaju kod tuženika.

Tuženik nije primijenio odredbe čl. 123. Zakona o radu o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora iako se u suštini na taj postupak poziva u točki V . obrazloženja pobijane odluke. S tim u vezi, tužitelj napominje da je po struci diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, a da je tuženik samo nekoliko dana prije negoli će njemu otkazati ugovor o radu (dana 25. svibnja 2022.), raspisao interni natječaj koji je objavljen na oglasnoj ploči tuženika s rokom za dostavu ponuda od tri dana za radno mjesto za koje se traže stručne kvalifikacije koje tužitelj ima. Tužitelj nema drugih izvora prihoda osim plaće, a opterećen je kreditnim obvezama, i obvezom plaćanja najma za stan u kojem stanuje, stoga će istekom otkaznog roka (nakon 15. kolovoza 2022.) njegova egzistencija biti dovedena u pitanje obzirom da nema nikoga tko bi mu mogao financijski pomoći.

Iz svega navedenog predlaže da se tužba i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz nadoknadu parničnih troškova, sa pripadajućim kamatama.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu te tijekom postupka navodio da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe da su navodi tužitelja neosnovani. Ističe da je postupak Kolektivnog viška bio zakonit, štoviše isti je bio poduzet i proveden sukladno najvišim standardima, i to onim koji ne propisuje zakonodavstvo, nego najbolje prakse. U tome smislu, bilo je zakonito i savjetovanje sa sindikatima. Tako je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., dana 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022. godine. Navedeni postupak proveden je sa sindikatima koji djeluju u Društvu i koji su reprezentativni. Naime, na nivou tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153. st. 4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz čl. 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu).

Nadalje, tuženik je u skladu s najboljim praksama u savjetovanje želio uključiti sve socijalne partnere, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022. godine. Nadalje, tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena je mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. „operacijama“ i to za sva slobodna radna mjesta u Društvu (ukupno 280 mjesta). Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika. Tuženik se očitovao na sve prijedloge i primjedbe zaprimljene tijekom savjetovanja, te je iste cijenio, što je imalo za posljedicu da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj, utvrđen prestanak potrebe za radom za 414 radnika, budući je tijekom postupka savjetovanja, s uspjehom smanjena odnosno otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika. Po provedenom savjetovanju, o istome je dana 8. travnja 2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja (Zavod za zapošljavanje), koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. Pored toga, i u pogledu pojedinačnih otkaza tuženik je također proveo pravilno i zakonito savjetovanje. Prema tome, prigovor tužitelja da postupak kolektivnog otkazivanja višku radnika iz Zakona o radu i Direktive vijeća broj 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. nije poštovan je u cijelosti paušalan i neosnovan. Također je pogrešan stav tužitelja da zbog nepostojanja odnosno nepotpunosti relevantnih općih akata nije na pouzdan način utvrđeno niti moglo biti utvrđeno da bi uopće postojao višak radnika iz čega bi proizlazilo da je tuženik prije utvrđivanja kolektivnog viška trebao donijeti akte koji imaju za posljedicu višak. Navedeno bi značilo da poslodavac tj. tuženik prije i bez savjetovanja donosi akte koji rezultiraju viškom radnika. O čemu bi se onda savjetovalo prema čl. 127. ZOR-a kada je poslodavac (prethodno) o svemu odlučio i donio akte čijim stupanjem na snagu nastaje višak radnika. Upravo bio takvo postupanje bilo protivno čl. 127. ZOR-.a (i svrsi i cilju savjetovanja), koji govori o tome da bi „mogla prestati potreba za radom“ (znači nije prestala / a stupanjem na snagu akata kako to misli tužitelj bi takva potreba već prestala), odnosno savjetovanje već počinje kada poslodavac „kontemplira“ potencijalni višak, a ne kada ga realizira (donošenjem akata). No, uostalom o navedenom je itekako sve već raspravljeno i odlučeno. Dakle, razvidno je da savjetovanje Kolektivnog viška radnika mora započeti odmah čim poslodavac „razmatra“/kontemplira odluku, a ne tek onda kada je na bazi tog razmatranja povukao „konkretne poteze“ tj. donio akte kojima se realizira i nastaje višak (posljedica). Suprotno bi značilo zaobilaženje svrhe i cilja Direktive, i onemogućilo bi svrhu savjetovanja jer su posljedice nastupile pa se ne bi imalo što za savjetovati. Prema tome, i ovaj prigovor tužitelja ukazuje se u cijelosti neosnovanim.

Razlozi Kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kao višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija, višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bilo potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužitelju je otkazan ugovor o radu upravo iz razloga navedenog pod gore točkom 1.), tj. zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. Stoga će se tuženik samo kratko referirati na razlog viška naveden pod 2.), budući se isti uopće ne odnosi na tužitelja, a kako je to i obrazloženo u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te savjetovanja odluke o otkazu ugovora o radu. Kod ovog razloga viška radnika, tuženik je utvrdio da unutar Društva postoje nepotrebne organizacijske jedinice i hijerarhijske razine, odnosno radna mjesta izvan grupe složenosti poslova. Takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta, i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta. Stoga je tuženik ukinuo te organizacijske jedinice i pripadajuća radna mjesta. Kako je riječ o ukidanju radnog mjesta zbog toga što poslovi istog – ne postoje, to nije riječ o smanjivanju broja izvršitelja, pa stoga u konkretnom slučaju nije niti bilo potrebe za primjenom kriterija odabira radnika kojem će se otkazati ugovor o radu.

U pogledu „centralizacije“ kao nastanka Kolektivnog viška, i koja je razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju, tuženik navodi da je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, prodaje itd. Takav način organiziranja korporativnih funkcija (decentralizirano, segmentirano) doprinosi nesigurnosti i nejednakom načinu postupanja, neefikasnosti i povećanju troškova, što je uz neefikasnost, također doprinijelo iskazanim gubicima u poslovanju (multipliciranje troškova). Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama, te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, te je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022.). Potreban broj izvršitelja u Sektoru nabave, visoke stručne spreme je 22. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tuženik ističe da su svi akti reorganizacije, nakon što je okončan postupak Kolektivnog viška sukladno čl. 127. ZOR-a, doneseni nakon njihovog savjetovanja sa Sindikatima, te su dana 13. svibnja 2022, objavljeni na oglasnoj ploči 17. svibnja 2022., te su stupili na snagu 26. svibnja 2022., dakle prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Isto tako, tuženik je u postupku savjetovanja namjeravane odluke o otkazima ugovora o radu (pa tako i tužitelja) sindikatima dostavio sve podatke, uključujući i sve kriterije i usporedne radnike (što je razvidno iz dopisa tuženika sindikatima od 8. travnja 2022., te prilozima istoga). Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to trajanje radnog odnosa kod Poslodavca, dob radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika, dodatni kriterij te braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelju je u pogledu trajanja radnog odnosa ispravno dan 1 bod jer ima 2 godine, 11 mjeseci i 5 dana rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi tužitelju je dano 2 boda (42 godina života), dok nema uzdržavanih članova obitelji. Dakle, tužitelj je po navedenim kriterijima ostvario ukupno 3 boda. Zadnji radnik po broju bodova (TL – str. 11 Priloga), a kome nije otkazan ugovor o radu, ima 4 boda. Naime, navedenom radniku je dano 2 boda za trajanje radnog odnosa jer ima 18 godine, 2 mjeseca i 6 dana rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi dana su joj 2 boda (45 godina života), dok nema uzdržavanih članova obitelji. Tužitelj je uspoređivan s radnicima iste školske spreme koji su obavljali poslove unutar iste funkcionalne grupe poslova, a tuženik nije obvezan dostaviti osobne podatke drugih radnika tužitelju. Dakle, bodovanje je izvršeno zakonito, transparentno i pravilno te su svi sindikati sa kojima je izvršeno savjetovanje bili upoznati kako sa samim načinom bodovanja, tako i sa tablicama i rezultatima bodovanja. Stoga, kako je gore pojašnjeno, obzirom je za (centralizirane) poslove nabave potrebno 22 izvršitelja, to je nažalost tužitelj bio prekobrojan, obzirom na nesporan broj bodova koji su u odnosu na njega utvrđeni primjenom opisanih kriterija odabira radnika kojima će se otkazati ugovori o radu. Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Dakle, poslovi koje je obavljao tužitelj i dalje postoje, ali došlo je do centralizacije «korporativnih funkcija» pri čemu je potreban manji broj izvršitelja temeljem naprijed navedenih usporednih kriterija između radnika tuženika. Stoga je iz ove i prethodnih točaka ove tužbe, razvidno da su promašeni i svi navodi tužitelja o nezakonitom otkazu.

Nadalje, svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužitelju, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Naime, drugih slobodnih radnih mjesta u tuženiku nema, pa stoga također nije niti moguće osposobiti radnike za neke druge poslove odnosno radna mjesta, kada istih nema. Tužitelj nije iskazao interes za zapošljavanje na nekom od slobodnih radnih mjesta odnosno tužitelj je dana 14. travnja 2022. odbio preuzeti Popis slobodnih radnih mjesta. Što se tiče navoda tužitelja kako je tuženik samo nekoliko dana prije otkaza ugovora o radu (dana 25. svibnja 2022.) raspisao interni natječaj za radno mjesto za koje se traže stručne kvalifikacije koje ima tužitelj, tuženik navodi da isti natječaj nije bio raspisan za poslove iz funkcionalne skupine poslova nabave, a ukoliko je tužitelj imao potrebne kvalifikacije mogao se na isti javiti. Nadalje, sasvim suprotno navodima tužitelja, Zakon o radu ne propisuje kako bi se u slučajevima viška radnika, radnicima trebalo ponuditi sklapanje ugovora o radu za neko drugo radno mjesto. Naime, prema čl. 107. st. 2. ranijeg ZOR-a poslovno i osobno uvjetovani otkaz je bio dopušten samo ako poslodavac nije mogao zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. S obzirom da u važećem ZOR-u odnosno u čl. 115. koji uređuje redovite otkaze, više nema takve odredbe, poslodavac nema obvezu koristiti otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kada radnika želi otpustiti, a eventualno ima drugih poslova. Stoga se i ovi prigovori tužitelja ukazuju u cijelosti neosnovanim. Radi svega naprijed navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog za određivanje privremene mjere vraćanja na rad tužitelja, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme, Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava (str. 5-12, 405-409, 780-784 spisa), ugovor o najmu, ugovor o kreditu (str. 14-33 spisa), priloge dostavljene uz odgovor na tužbu (str. 47-363 spisa, sa službenom bilješkom na str. 47 spisa), sudsku prasku (str. 365 -397, 511-517, 520-537, 553-568, 582-632, 635-662, 672-689, 702-707, 718-759, 788-823 spisa), interni natječaj (str. 402, 542-545 spisa), Odluku KBC Zagreb od 27.01.2023. (str. 417 spisa), mišljenje prof. dr. sc. RL (str. 420 -430 spisa), ovjereni prijevod s engleskog jezika (str. 440-454 spisa), dopis tuženika od 21.03.2022. i 29.12.2021., presliku e-mail poruke, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta, Odluku o izmjenama odluka o radnim mjestima, Organizacijsku shemu korporativnih funkcija (str. 455-510 spisa), saslušao je svjedoke BL, ILG, oboje na ročištu održanom 11.06.2024. (str. 663-665 spisa), ŠL na ročištu održanom 03.10.2024. (str. 691-692 spisa), VL na ročištu održanom 10.02.2025. (str. 708-709 spisa), ULG na ročištu održanom 05.06.2025. (str. 712-713 spisa), ĆL, OL, GL, sve na ročištu održanom 13.10.2025. (str. 761-764 spisa), JL na ročištu održanom 10.12.2025. (str. 766-768 spisa) i ML, kao i samog tužitelja, oboje na ročištu održanom 14.04.2026. (str. 785-787 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika, i to na radnom mjestu Samostalni viši referent za poslove javne nabave te da je tuženik dao otkaz tužitelju, pozivajući se na gospodarske i organizacijske razloge, i za koji otkaz tužitelj smatra da je nezakonit odnosno nedopušten, čemu se tuženik protivio, ističući da je predmetni otkaz zakonit, iz razloga kako je to navedeno u pobijanoj odluci tj. u obrazloženju iste, kod čega je također ukazano da je i postupak zbrinjavanja kolektivnog viška radnika bio proveden na propisani način, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na naprijed iznesene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te su saslušani naprijed navedeni svjedoci, kao i sam tužitelj , a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Pritom je iz same Odluke koja se pobija u ovom postupku vidljivo da bi se radilo o poslovno-uvjetovanom otkazu ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), pri čemu se navodi da je do otkaza došlo uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, nakon što je kod tuženika došlo do utvrđenja kolektivnog viška radnika, uslijed gospodarsk i uvjetovanih organizacijskih promjena kod tuženika, tj. centralizacije tzv. "korporativnih funkcija", i za kakav oblik organizacije tuženik smatra da će optimizirati poslovne procese u cjelini, u vezi čega su donijeti i interni akti (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji te Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" i dr.).

8. Nadalje se u pobijanoj Odluci o otkazu navodi da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta Samostalni viši referent za poslove javne nabave, i to u Podružnici Čistoća, koji po ocjeni tuženika spadaju u grupu nabava i za koju grupu poslova je tuženik odredio da je potrebno 22 izvršitelja, pri čemu je nakon postupka ocjenjivanja tj. bodovanja tužitelj ocjenjen kao "prekobrojan izvršitelj", kod čega su kao kriteriji uzimani trajanje radnog odnosa, životna dob te eventualne obveze uzdržavanja, kao i status branitelja odnosno člana obitelji branitelja (dodatni kriteriji). Na taj način je tužitelj ostvario ukupno 3 boda, dok su pripadajuća radna mjesta popunjena izvršiteljima sa najmanje 4 boda kojim slijedom se upravo tužitelj ukazao kao tzv. prekobrojan izvršitelj, kojim slijedom je i dobio otkaz. Prilikom otkazivanja provedeno je i odgovarajuće savjetovanje.

9. Svjedok BL koji kod tuženika obnaša dužnost profesionalnog sindikalnog povjerenika i koji je bio imenovan u pregovarački odbor ispred svih 19 sindikata koji djeluju kod tuženika navodi da su oni imali isključivo ovlast da pregovaraju i sklapaju KU-ove, a ne i ovlasti vezano za utvrđivane kolektivnog viška. Iz tog razloga, ali i zbog toga što je poslodavac njima samo poslao podatak o broju administrativnih radnika u ukupnom broju radnika i o njihovoj procjeni da im je dovoljno 19% administrativnih radnika, obzirom nisu dostavili nikakve daljnje podatke u vezi utvrđivanja viška, bez analize, bez sistematizacije, odbili su sudjelovati u daljnjim pregovorima, odnos njihov sindikat Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske. Navodi da je on kao pojedinac izašao iz pregovaračkih odbora, dok su ostali članovi pregovaračkih odbora nastavili pregovore s poslodavcem o kolektivnom višku, ali njegov sindikat je brojčano najveći. Zna da su oni održali još nekoliko sastanaka i da je poslodavac na koncu ostvario svoju nakanu. Za tužitelja zna da je bio samostalni viši referent javne nabave, a sada se to radno mjesto zove viši suradnik javne nabave, to je isto radno mjesto, poslovi koji se na tom radnom mjestu obavljaju identični su ranije navedenom. Poslodavac je raspisivao i natječaj za to novo radno mjesto, zapošljavao je radnike. Jedinstveni akt o sistematizaciji nije donesen do danas. Opise poslova radnih mjesta u korporativnim servisima gdje spada i nabava dobili su tek u ožujku 2024. godine. Navodi da nije radio niti radi u sektoru nabave, ali vidio je opise poslova i razgovarao je s kolegama iz nabave i iz tog crpi svoja saznanja. Iz postupka kolektivnog viška istupio je nakon drugog sastanka s poslodavcem, kada su stekli spoznaju na koji način poslodavac kani sprovesti. U to vrijeme na razini poslodavca nije bilo radničkog vijeća, a poslodavac je njihovo tijelo doživio da su radničko vijeće, a ranije nije bio postignut sporazum o sindikalnim povjerenicama s pravima i obvezama članova radničkog vijeća. Može potvrditi da je u popisu bilo radnika koji nisu bili navedeni ni kao radnici viška kao ni da ostaju na radnom mjestu, nisu bili na popisu.

10. Svjedok ILG navodi da je u spornom razdoblje radila kao voditeljica službe za upravljanje ljudskim resursima, te je bila uključena u postupak kolektivnog viška ispred poslodavca. Postupak je započeo koncem 2021. kada je poslodavac obavijestio sindikate koji djeluju kod istog o namjeri provođenja kolektivnog viška i provođenju savjetovanja, postupka je okončan u travnju 2022. i do tada je održano više sastanaka s predstavnicima sindikata na kojima su postavljena pitanja i odgovaralo se na njih, predočavana je dokumentacija i slično, a bio je i g. BL koji je pozivan na sve sastanke ali se na neke nije odazvao, nikad nije obavijestio poslodavca da ne želi više sudjelovati u savjetovanju, a sastancima je nazočio i g. I koji je na čelu saveza sindikata kojima pripada g. BL. Predstavnici sindikata su imali primjedaba, poslodavac je iste razmatrao neke i usvajao, primjerice nije među posebne kriterije za bodovanje uvrstio i izricanje opomena zbog neizvršavanja obaveza jer su se sindikati protivili i u konačni je broj viška radnika od 544 smanjen na 414. Poslodavac je pos lao utvrđeni višak radnika HZZ -u koji nije imao primjedaba te da nema zapreke o otkazivanju ugovora o radu. Namjera otkaza iz poslovnih razloga radniku ČL također je dostavljena svim sindikatima. Oni su dostavili svoja očitovanja i u pravilu sindikat kojem je radnik pripadao protivio se otkazu. Savjetovanje sa sindikatima je provedeno i o aktima o organizaciji 2022. godine. Tužitelj je inače radio u funkcionalnoj grupi nabave na radnom mjestu gdje se traži visoka stručna sprema. Poslodavac je predvidio 22 radnika s visokom stručnom spremom, a 10 radnika s visokom stručnom spremom su utvrđeni kao višak, a 22 su ostali. Bodovali su se zakonski kriteriji plus status branitelja ako ga je imao. Radnici su radi bodovanja razvrstani po funkcionalnim grupama poslova, svi radnici koji su obavljali poslove nabave su bili uvršteni u grupu nabave i ta grupa je podijeljena na podgrupe poslova koji zahtijevaju visoku stručnu spremu i poslove koji zahtijevaju srednju ili višu, tužitelj je bio u prvoj grupi. Tužitelj je ostvario 3 boda a prvi radnik iznad crte je imao 4 boda kao i prvi radnik ispod crte. Ako su radnici imali isti broj bodova onda se gledalo koji je duže u radnom odnosu kod tuženika. Poslovi nabave se danas isključivo obavljaju u komparativnim servisima, drugač iji su po opsegu i sadržaju. Sad se obavljaju za društvo u cjelini dok su se u podružnicama obavljali samo za potrebe podružnice. I danas je zaposleno dvadesetak radnika u nabavi s viskom stručnom spremom. Tužitelju je bio ponuđen popis slobodnih ra dnim mjesta radi javljanja na natječaj ali on popis nije preuzeo. Na temelju analize procesa utvrđeno je 22 radnika. Sindikatima je rečeno da postoji potreba od 22 radnika u sektoru nabave sa visokom stručnom spremom a ne 26 radnika. Pa čak i da ih je treb alo 26 tužitelj je bio deveti ispod crte i ne bi bio ostao. Poslovi nabave se i dalje obavljaju kod tuženika ali ne u opsegu i sadržaju kao prije.

11. Svjedok ŠL u svom iskazu navodi da je tijekom 2022. radio u Zagrebačkom holdingu Podružnica Čistoća kao viši stručni suradnik za marketing, odnose s javnošću i kvalitete usluge, te i to radi i danas. I danas radi na istom radnom mjestu, nije prihvatio ponudu poslodavca jer nije imao opis istih poslova, ali nije dobio otkaz, te navodi da tužitelja poznaje. Tužitelj je radio kao viši referent za poslove javne nabave, a poznato mu je da je poslodavac 2022. donio Pravilnik o organizaciji kojim je razvrstao poslove javne nabave, odnosno formirao službe i odjele unutar korporativnog servisa, a poslovi javne nabave su prebačeni iz Podružnice u korporativni servis i onda je poslodavac utvrdio radna mjesta, ali ne i broj izvršitelja, danas ima 36 djelatnika na poslovima javne nabave visoke i više spreme u sektoru za nabavu i još 4 u podružnici, a po njegovom saznanju nakon otkaza tužitelju je broj radnika na tim poslovima povećan, tužitelj ima visoku stručnu spremu i on je pravnik. Točno je da je 2022 . poslodavac ove poslove centralizirao na jednom mjestu, ali je sljedeće godine uvidio da to nije dobro, te je 2023. prebacio ljude iz korporativnih servisa ponovo u čistoću upravo radi obavljanja poslova javne nabave, neovisno o nazivu radnog mjesta. Ne zna točno koliko je bilo zaposlenih viših referenta na poslovima javne nabave ali točno je da su te brojke dobili na očitovanja, on je sudjelovao u tome kao sindikalni povjerenik u Čistoći, te djeluje ispred Novog sindikata, i sad je sindikalni povjerenik. Oni nisu uskratili suglasnost jer nije bilo sistematizacije, nove ugovore poslodavac je dao na potpis radnicima tijekom 2022. a tek je 2023. donio opis poslova, po njegovom mišljenju je to suprotno Zakonu o radu. Oni su uskratili suglasnost na kolektivni višak jer nije bila napravljena sistematizacija. Bilo ih je strah što će ljudi raditi na poslovima za koje su potpisali ugovore jer je bio samo naziv radnog mjesta. Opseg posla u javnoj nabavi u vrijeme otkazivanja ugovora se povećao a ne smanjio. Po njegovom saznanju tužitelj poslove javne nabave nije radio samo za tu podružnicu nego i za druge ako je bila potreba. Poslodavac se u postupku kolektivnog viška, donošenja pravilnika i otkaza savjetovao sa svih 24 sindikata, kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće. Ne zna koliko je tuženik dobio bodova pri uspoređivanju radnika u postupku kolektivnog viška. On kao sindikalni povjerenik nije dobio podatke o usporednim radnicima i kako su ocjenjivani.

12. Svjedok VL u svom iskazu navodi da je zaposlen kao nadzornik unutarnje kontrole u Zagreb parkingu. Bio je predsjednik Nezavisnog sindikata Zagreb parkinga i bio je uključen u postupak kolektivnog viška. Postupak je počeo u prosincu 2021. kada je poslodavac dostavio popis viška radnika, njih više od 700 i oni su na to stavljali prigovore i kada je postupak dovršen, ostalo je kolektivni višak od nešto više od 400 radnika. S poslodavcem se savjetovanje provodilo tako da im je poslodavac slao dokumentacije i oni su se očitovali. Održavali su se i sa stanci no paralelno su se vodili i pregovori oko novog KU-a. Tužitelja IL ne poznaje, ne zna na kojem je radnom mjestu bio ni u kojoj podružnici. Kada mu se predočava dopis tuženika od 3. svibnja 2022. upućen sindikatima a vezano za savjetovanje prema čl. 150 . ZR-a te priležeće tablice odgovara da je iste zaprimio u postupku savjetovanja o kolektivnom višku. Radnike se uspoređival o prema zakonskim kriterijima na način da su bili uvršteni u grupe, odnosno na sektor u kojem su radili i poslove koje su obavljali. Nema saznanja koliko je tužitelj ostvario bodova i u kojem sektoru je radio, ne poznaje tužitelja. Na listi ponuđenih radnih mjesta bilo je 280 radnih mjesta ali većinom u operativi, a samo desetak koj i imaju visoko ili višu stručnu spremu. Kod tuženika nije bilo radničkog vijeć a dok je trajao postupak kolektivnog viška, niti su se sporazumjeli o povjereniku u funkciji radničkog vijeća.

13. Svjedok ČLG navodi da je radila prije u Podružnici Tržnice Zagreb, na radom mjestu voditelj odjela kadrovskih poslova, a sad je zaposlena u Zagrebačkom holdingu u korporativnim servisima suradnika za HR administraciju. Tužitelja ne poznaje, nije radio u njezinoj podružnici niti je s njim surađivala. Navodi da je ona bodovana u procesu kolektivnog viška i ostvarila je 6 bodova, uspoređivana je s drugim radnicima u funkcionalnoj grupi poslova ljuski resursi. Misli da je bilo oko 30 radnika s kojima je uspoređivana, primljeno ih je više od 20 ali ne zna točno koliko. Sudjelovala je u bodovanju drugih radnika tamo gdje se pojavio višak, a uzeti su u obzir zakonski kriteriji i to ostvareni radni staž, životna dob, obveze uzdržavanja i dodatni kriterij ako je bio branitelj iz Domovinskog rata. Ako bi bili izjednačeni po svim kriterijima gledalo bi se tko ima više staža kod tuženika. Osim nje tablice radnika radila je i TLG. Za tužitelja se prisjetila prema dokumentaciji koju ima kod poslodavca da je bio bodovan i uspoređivan s radnicima iz funkcionalne grupe nabava, po naprijed navedenim kriterijima ostvario je misli 3 boda, i našao se ispod "crte". Po sjećanju bi rekla da je bilo primljeno iz te funkcionalne grupe oko 40 radnika, a misli da ih je bodovano oko 70, ali nije posve sigurna. Nije utvrđivala višak radnika. Ona je upute o bodovanju dobila od kolegica iz ljudskih resursa i postupala po tim uputama a koliko je radnika trebalo biti utvrđeno kao višak ona ne zna. Svi radnici su bodovani po istim kriterijima na isti nač in.

14. Svjedok ĆL navodi da je bio rukovoditelj službe za razvoj i gospodarenje otpadom te kvalitetu usluga u podružnici Čistoća do 2021. godine. Tužitelju je bio nadređen samo u jednom dijelu njegovih poslova vezano za kvalitetu usluga ne u ostalim. Tužitelj je bio zaposlen u odjelu nabave ali ne zna točan naziv njegovog radnog mjesta. Tužitelj se bavio svim poslovima nabave i u tom dijelu je s njim surađivao koji se ticao njegove službe. U to vrijeme rađena je reorganizacija kod tuženika ali bez da se pitalo zaposlenike i bez nekih jasnih kriterija i sam se našao na listi viška ali se u parničnom postupku uspio dokazati nezakonitost njegovog otkaza pravomoćnom sudskom odlukom. Što se tiče poslova koje je tužitelj obavljao, opseg tih poslova se nije smanjio i nakon reorganizacije su se nastavili obavljati, ali je točno da se smanji broj izvršitelja na radnom mjestu tužitelja iako je do te reorganizacije bilo premalo izvršitelja. Tužitelj je radio nabavu za podružnicu Čistoća a u jednom dijelu i za holding, to su objedinjeni poslovi nabave.

Na pitanje pun. tužitelja odgovara da njega kao rukovoditelja nitko nije pitao koji od radnika radi koji posao. Isto tako nisu pitani niti drugi kolege njegovog ranga. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je dobio pravomoćnu odluku kojom se utvrđuje otkaz nezakonitim a da li je uložena revizija ne zna.

15. Svjedok OL navodi da je bila rukovoditeljica prodaje i naplate u podružnici Čistoća i sada je u mirovini. Tužitelju nije bila nadređena ali su surađivali. Surađivala je s njim u poslovima nabave. Tuženik je 2020. obavljao reorganizaciju ali ona ju smatra tzv. I nakon reorganizacije u podružnici su se nastavili poslovi nabave i to od strane 4 referenta u nabavi ali ona ne zna točan naziv njihovih radnih mjesta. Ne zna ni točan naziv radnog mjesta tužitelja. Prije reorganizacije sigurno je više od 10 zaposlenika radilo u poslovima nabave. Neki ljudi su preseljeni u korporativne servise, a primjerice dostavljač iz njihove podružnice je radio poslove nabave jer nije imao tko raditi poslove nabave. I od se kao rukovoditeljice je traženo da radi poslove nabave jer nije bilo ljudi. Nakon pola godine od reorganizacije ili nešto više jednu kolegicu iz korporativnih servisa su vratili u podružnicu čistoću na poslove nabave, a njezino ime je EL, ona je prije reorganizacije bila zaposlena kao referent nabave a kada se vratila iz korporativnih servisa ne zna koji je naziv njezinog radnog mjesta. Nije joj bila direktno nadređena. Kod tuženika u podružnici nije imao tko raditi nabavu nakon reorganizacije pa se to zahtijevalo od drugih radnika kao npr. od dostavljača ali ona ne zna da li je on promijenio radno mjesto ili je i dalje bio dostavljač. Ona je 1. prosinca 2023. promijenila radno mjesto, ne odmah nakon reorganizacije. Odbila je obavljati poslove nabave. Popise vezano za višak radnika i viška radnih mjesta nitko nije kontaktirao rukovoditelje oni su po njoj bili pogrešni, pojavili su se problemi, neki radnici su i vraćeni jer nije imao tko raditi, radili se i prekovremeno, tražilo se i o radnika kojima to nije bio posao da rade poslove nabave. Ona je reorganizaciju nazvala tzv. jer nitko nije proučio poslovne procese, dislocirani su ljudi a nastavili su raditi iste poslove. Poslovi nabave su se u poslovnici Čistoći su se povećavali a ne smanjivali.

16. Svjedok GL rukovoditelj službe za pravne poslove i ljudske resurse u podružnici Čistoća do 2022., a 2022. , a nastavila je raditi na drugom mjestu u Holdingu u svom iskazu navodi kako je bila nadređena tužitelju dok je radio u pravnoj službi, ali ne dok je radio poslove nabave. Što je tužitelj točno radio u poslovima nabave, ne zna a poslovi nabave su se obavljali u podružnici Čistoća ali nakon reorganizacije poslovi nabave su se nastavili obavljati u sklopu korporativnih servisa na nivou cijelog holdinga a ne podružnica. Međutim, ona nema nikakvih saznanja jesu li se poslovi nabave obavljali u podružnici Čistoća jer ona tamo nije bila. Zna da je napravljen popis zaposlenika po sektorima i po vrsti posla, i radnici su bodovani po tri grupe te uz dodatak za branitelje. Međutim, ona nije sudjelovala u tom postupku. Popis su radili kolege iz ljudskih resursa iz Zagrebačkog holdinga . Također nije sudjelovala u izradi popisa niti ju je itko što pitao. Po njezinom saznanju su centralizirani svi poslovi nabave. Smanjen je broj izvršitelja u nabavi. U nabavi je bilo predviđeno da ostanu 22 izvršitelja sa VŠS. Poznato joj je da je tužitelj ostvario mali broj bodova jer nije dugo radio u sustavu. Nije joj poznato da bi neki dostavljač u podružnici Čistoća obavljao poslove nabave. Radnike se bodovalo prema godinama života, obvezama uzdržavanja i radnom stažu ostvarenom kod poslodavca uz dodatni bod za branitelje. Misli da je tužitelj ostvario 3 boda, a radnik iznad crte 4. Ove podatke zna jer je vidjela liste, vidjeli su ih i sindikati. Kada joj se predočava službena bilješka od 14. travnja 2022. po kojoj tužitelj nije htio preuzeti popise slobodnih radnih mjesta, odgovara da se nalazi njezin potpis kao svjedoka na toj bilješci.

17. Svjedok JL u svom iskazu navodi da je bio zaposlenik Zagrebačkog holdinga kao voditelj odjela za upravljanje ljudskim resursima u Podružnici Čistoća. U istoj Podružnici je radio i tužitelj kao viši samostalni referent nabave, te su njemu poznati njegovi poslovi na tom radnom mjestu jer je prije njega on radio te poslove na istom radnom mjestu, bila su tri takva viša referenta, no jedna je kolegica otišla na porodiljni, jedna je dala otkaz, a on je premješten na drugu dužnost, pa je došao raditi tužitelj kao viši referent. Njegovi su poslovi bili provođenje postupka javne nabave, što uključuje sastav dokumentacije, ugovaranje i druge obveze koje proističu iz Zakona o javnoj nabavi budući da je tuženik obveznik primjenjivati Zakon o javnoj nabavi. On je inače bio zaposlen u Zagrebačkom holdingu i u vrijeme provođenja spornog postupka kolektivnog viška i reorganizacije, no poznato mu je da u tom postupku nije sudjelovao nitko iz Čistoće, iako je dio radnika Čistoće, uključujući i njega, bilo obuhvaćeno kolektivnim viškom. Nitko nije utvrđivao koji s u konkretni stvarni poslovi koji se obavljaju na pojedinom radnom mjestu. Njega kao rukovoditelja nitko nije pitao za mišljenje niti dostavu podataka. On inače nije bio rukovoditelj tužitelju. Nema saznanja postoji li i nadalje radno mjesto na kojem je bio zaposlen tužitelj nakon provedene reorganizacije, ali smatra da se ti poslovi i dalje obavljaju u Podružnici Čistoća, ali ne zna tko ih obavlja i na kojem radnom mjestu. Također navodi da su u odjelu nabave kao i tužitelj radili djelatnici EL, HL, NL, KL i oni su nastavili raditi u Podružnici Čistoća, ali na poslovima gdje je samo promijenjen naziv radnog mjesta. Međutim, oni nisu ni prije bili zaposleni na istom radnom mjestu kao tužitelj. On je siguran da se poslovi tužitelja i nadalje obavljaju u Podružnici Čistoća, ali to nije moguće utvrditi jer ne postoje opisi poslova radnih mjesta. Opisi poslova novih radnih mjesta nisu nigdje bili utvrđeni nakon što je tuženik radnicima po reorganizaciji nudio ugovore o radu za nova radna mjesta. Prema organizaciji točno je da je tuženik osnovao korporativne servise, ali koliko je to zaživjelo i što se tamo radi nije mu poznato. Navodi da je on prestao raditi u Holdingu u kolovozu 2022. godine. Ovi radnici koje je nabrojio kao ranije zaposlenike Odjela nabave rade i dalje u Podružnici Čistoća, ali ne u Odjelu nabave, već u drugim odjelima unutar iste Podružnice, ali po njegovim saznanjima rade i nadalje poslove nabave, iako su oni svi trebali biti u sastavu korporativnih servisa prema aktima o reorganizaciji. Akt o reorganizaciji donesen je pri je otkazivanja, ali nije bio predočen zaposlenicima, niti je bio stavljen na oglasnu ploču, iako ista postoji. Navodi da je on imao ključić oglasne ploče, pa to zna. Oni su ga predočavali putem sindikata. Tužitelju je neposredni nadređeni kad je dobio otkaz bio SL. Bio je jedan izvršitelj na radnom mjestu tužitelja u Odjelu nabave u Čistoći kad je dobio otkaz, dok je ko legica CL, zaposlena na istom radnom mjestu, bila na dugotrajnom porodiljnom. Poslovi nabave u Podružnici Čistoća obavlja li su se uglavnom za tu Podružnicu, ali primjerice ako se radilo o nabavi guma, onda se to nabavljalo za cijeli Holding, odnosno u manjem opsegu. Navodi da i on inače vodi spor protiv tuženika zbog toga što je i njemu uručio otkaz u postupku utvrđivanja kolektivnog viška.

18. Svjedok ML navodi da je ona u toj reorganizaciji dobrovoljno otišla iz Čistoće i Zagrebačkog holdinga d.o.o. a bila je direktorica Sektora za opće i pravne poslove. Razlog otkaza tužitelju je nova organizacija odnosno reorganizacija koju je Uprava htjela provesti. Zna da je tužitelj u tom trenutku radio u nabavi, i to radno mjesto je očito ukinuto ili se on našao na popisu ljudi koji su bili u prekobroju. GL je odrađivala dio koji se ticao otkazivanja, te navodi da ona nije sudjelovala u tome, nije sudjelovala u procesu reorganizacije. Nije ni na koji način sudjelovala niti u otkazivanju tužitelju. Nije mogla tužitelju ponuditi popis slobodnih radnih mjesta jer nije u tome sudjelovala. U nekom ranijem razdoblju je tužitelju bila nadređena ali ne u trenutku otkazivanja. Nema saznanja vezano za broj ljudi koji su radili u Sektoru nabave.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da je radio kod tuženika na radnom mjestu samostalnog višeg referenta za poslove javne nabave, nekih cca 2 godine. Sektor javne nabave i dalje postoji, poslovi se i dalje obavljaju u Podružnici Čistoća, doduše to obavljaju ljudi koji su srednje stručne spreme, koji su zaštićeni zbog godina života. Ti poslovi se obavljaju u istom obimu, jedino što je sve prebačeno u Vodoopskrbu i odvodnju gdje je sada centralna nabava. Servis javne nabave je centraliziran, a neki su nastavili obavljati taj posao pod drugim nazivom tog radnog mjesta u Čistoći gdje ih je ostalo 4 koji i dalje obavljaju iste poslove. Ova saznanja ima jer se čuje sa ljudima sa kojima je radio. Ne zna točno sa kime je uspoređivan prilikom otkazivanja. Zaključuje da je uspoređivan sa AL koji je bio šef skladišnog poslovanja i koji nije imao nikakve veze sa njegovim radnim mjestom. Kolegica koja je imala isti broj bodova kao i on, CL, i koja je bila na popisu za otkaz je prešla raditi u centralnu nabavu u Vodoopskrbu i odvodnju. Njemu su nuđena druga radna mjesta koja nisu adekvatna njegovoj stručnoj spremi, nuđeno mu je mjesto grobara I., grobara II., komunalnog radnika, a to je ono što je vidio jer je odbio primiti popis jer na njemu nije bilo adekvatnog radnog mjesta za njegovu profesiju. Navodi da je viđao na oglasnoj ploči da postoji radno mjesto u direkciji koje bi bilo adekvatno njegovoj stručnoj spremi ali takvi poslovi se njima nisu nudili. U Čistoći su bila 2 samostalna viša referenta za poslove javne nabave, a na nivou Holdinga je bilo cca 20-ak. Kada je radio kod tuženika bilo ih je 7 ili 8 koji su radili poslove javne nabave u Podružnici Čistoća, a što uključuje i više referente, a sada te poslove radi 4 ljudi u Čistoći. U tom trenutku je bilo veći broj ljudi u centralnoj nabavi na Velesajmu.

20. Što se tiče iskaza svjedoka BL u bitnome dijelu u kojem navodi kako tuženik ne bi dostavio sindikatima relevantne podatke vezane za postupak utvrđivanja kolektivnog viška treba reći kako je sud isti ocijenio neuvjerljivim i netočnim, Naime, uvidom u Dopis tuženika od 29. prosinca 2021., Dopis tuženika od 21. ožujka 2022. vezano za savjetovanje sukladno čl. 150. i 151. ZR-a te e-mail upućen 30. prosinca 2021. od strane ILG svim reprezentativnim sindikatima, utvrđeno je da je isti upućen svim sindikatima koji djeluju kod tuženika te se istim dostavljaju svi podaci vezani za suodlučivanje i savjetovanje namjeravanih Odluka o otkazu ugovora o radu. Uz navedeni dopis dostavljen je i popis radnika s podacima o spolu, dobi, stručnoj spremi, podružnici, nazivu radnog mjesta, grupi složenosti poslova radnog mjesta, radnom stažu, na temelju kojih podataka su radnici i bodovani. Sve navedeno u svom iskazu potvrđuje i svjedokinja ILG čiji iskaz je sud prihvatio kao logičan, uvjerljiv i u skladu sa dokumentacijom u spisu. Također što se tiče dijela iskaza svjedoka BL da bi radno mjesto tužitelja i dalje postojalo samo sada pod drugim nazivom i da se je za to radno mjesto raspisivao natječaj treba reći kako su takvi navodi paušalni i suprotni dokumentaciji koja prileži spisu. Osim toga, treba imati u vidu kako je i sam svjedok potvrdio kako nije radio u sektoru nabave iz čega jasno proizlazi kako isti niti nema izravnih saznanja vezano za radno mjesto tužitelja.

Nadalje, i iz iskaza svjedoka ŠL proizlazi da se je tuženik kao poslodavac savjetovao sa svih 24 sindikata koja djeluju kod tuženika dok u odnosu na dio iskaza navedenog svjedoka da bi broj radnika na poslovima koje je obavljao tužitelj, a nakon otkaza istome bio povećan treba reći kako su takve tvrdnje ne samo suprotne dokumentaciji koja prileži spisu već i sam svjedok navodi kako ne zna točno koliko je bilo zaposlenih viših referenata na poslovima javne nabave. Naime, ako svjedok ne zna koliko je uopće radnika ranije obavljalo te poslove postavlja se pitanje kako onda može znati da je došlo do povećanja broja radnika na tim poslovima i u odnosu na koji raniji broj izvršitelja.

U odnosu na navode o uskrati suglasnosti jer nije bila donesena sistematizacija je potrebno naglasiti kako u situaciji kada je tuženik imao veliki broj podružnica koje su imale svoje sistematizacije radnih mjesta a imao je namjeru centralizirati korporativne poslove, je time bio u poziciji da s velikom sigurnošću može zaključiti koji poslovi su mu nepotrebni i uzrokuju financijsko opterećenje za poslovanje Društva. Stoga je opravdano krenuo u savjetovanje sa sindikatima u pogledu kolektivnog viška te nakon toga u kreiranje i donošenje pravilnika kojima je definirao radne pozicije (radna mjesta), nakon čega su uslijedile i konkretne odluke o poslovno uvjetovanim otkazima radnicima koji su utvrđeni viškom.

Da je tuženik nakon provedenog savjetovanja pristupio pojedinačnim otkazivanjima ugovora o radu radnicima, kod čega su prilikom bodovanja korišteni zakonski kriteriji iz čl. 115. ZR-a osim iz dokumentacije u spisu jasno proizlazi i iz iskaza svjedoka VL isto kao i iz iskaza svjedokinje ČLG.

U odnosu na iskaz svjedoka ĆL treba reći kako iz istog jasno proizlazi kako je broj izvršitelja radnog mjesta tužitelja nakon reorganizacije smanjen pri čemu nisu relevantne ocijene svjedoka kako je broj izvršitelja i ranije bio premali budući isto predstavlja subjektivnu ocjenu svjedoka koji pri tome ne zna niti točan naziv radnog mjesta tužitelja. Što se tiče iskaza svjedokinje OL potrebno je istaknuti kako ista u bitnome iskazuje kako nakon reorganizacije kod tuženika nije imao tko obavljati poslove nabave. Dakle, svjedokinja ne spori da bi došlo do smanjenja broja izvršitelja u odijelu nabave, a u odnosu na tvrdnje da bi se i od nje kao rukovoditeljice tražilo da obavlja poslove nabave isto kao i da bi se navedeno tražilo i od dostavljača te da je jedna radnica iz korporativnih servisa bila vraćena u odjel nabave treba reći kako svjedokinja pri tome ne zna niti točan naziv radnog mjesta tužitelja niti nazive radnih mjesta četiri referenta koja su nakon reorganizacije ostali raditi u odijelu nabave. Osim toga, pravo je poslodavca da izvrši preraspodjelu poslova određenog radnog m jesta na način da dio poslove rasporedi na neko drugo radno mjesto. U tom kontekstu je potrebno naglasiti kako iz iskaza svjedokinje GL jasno proizlazi kako su se nakon reorganizacije poslovi nabave nastavili obavljati u sklopu korporativnih servisa na nivou cijelog holdinga a ne podružnica te da su poslovi nabave centralizirani pri čemu je smanjen broj izvršitelja. Osim toga, iz iskaza navedene svjedokinje također proizlazi da je tužitelja ostvario mali broj bodova dok joj nije poznato da bi neki dostavljač u podružnici Čistoća obavljao poslove nabave.

U odnosu na iskaz svjedoka JL je potrebno naglasiti kako isti nema saznanja da li i dalje postoji radno mjesto na kojem je radio tužitelj, a ne zna niti tko bi obavljao te poslove niti na kojem radnom mjestu. Svjedok iako potvrđuje da su osnovani korporativni servisi ne zna koliko je, kako navodi, to zaživjelo dok u odnosu na navode kako akt o reorganizaciji ne bi bio predočena zaposlenicima treba reći kako i sam svjedok navodi da je isti predočavan putem sindikata.

Konačno, sud nije posebno cijenio iskaz svjedokinje ML budući ista nije sudjelovala u procesu otkazivanja, a za vrijeme reorganizacije je dobrovoljno prestala raditi kod tuženika iz čega proizlazi kako nije sudjelovala niti u procesu reorganizaci je. U odnosu na iskaz tužitelja potrebno je reći kako isti iako subjektivan u svom iskazu potvrđuje da da su poslovi javne nabave centralizirani te da dok je radio kod tuženika su u Čistoći poslove javne nabave obavljali njih 7 ili 8 dok sada te poslove radi 4 ljudi iz čega proizlazi kako tužitelj ne osporava da je uslijed reorganizacije došlo do smanjenja broja izvršitelja. Što se tiče navoda tužitelja kako su mu nuđena neadekvatna radna mjesta te da je viđao na oglasnoj ploči da postoji radno mjesto u direkciji koje bi bilo adekvatno njegovoj stručnoj spremi ali da se takvi poslovi njima nisu nudili valja navesti da za zakonitost odluke o otkazu nije relevantno to što je tuženik ponudio tužiteljici neko radno mjesto koje tužitelja smatra neadekvatnim jer to predstavlja neobaveznu ponudu, koju je radnik mogao prihvatiti ili ne. Dakle, tuženik nije bio u obvezi nuditi drugo radno mjesto, a isto tako ne postoji obveza tužitelja da ponudu tuženika preuzme. Isto tako nisu relevantni navodi tužitelja tijekom postupka da je tuženik bio u obvezi tužitelju otkazati ugovor o radu uz ponudu izmijenjenog ugovora sukladno odredbi čl. 123 ZR-a, budući da izbor odluke o otkazu predstavlja slobodnu volju tuženika kao poslodavca.

21. Zaključno, a temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, ovaj sud je utvrdio kako je tuženik sukladno odredbi čl. 127. ZR-a utvrdio kolektivni višak o čemu je bio obaviješten za to nadležan Hrvatski zavod za zapošljavanje isto kao i sindikati koji djeluju kod tuženika kojima je dostavljena sva relevantna dokumentacija odnosno podaci pa tako i podaci za sve „usporedne radnike“ i broj izvršitelja isto kao i kriteriji odabira.

Tuženik je nakon toga pristupio pojedinačnim otkazivanjima ugovora o radu radnicima, kod čega su prilikom bodovanja korišteni zakonski kriteriji iz čl. 115. Zakona o radu, te dodatni kriterij tj. status hrvatskog branitelja, a u slučaju jednakog broja bodova prednost je imao radnik koji ima više staža kod tuženika. Pritom je tuženik izvršio organizacijsku promjenu na način da je centralizirao administrativne djelatnosti u tzv. korporativne servise. Dakle, tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini. Tako su se poslovi tužitelja iz organizacijske jedinice u kojoj je radio u Podružnici Čistoća također centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu. Naime, ovlast je samog tuženika kao poslodavca provoditi organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovnih procesa, što onda može uključivati i otkazivanje pojedinih ugovora o radu, pri čemu ne postoji obveza poslodavca da objektivizira svoje razloge kao niti da ih podupre podacima, analizama i slično. U tom smislu tuženik je imao slobodu odlučiti koji je novi oblik organiziranja poslovnih procesa za njega najadekvatniji, s tim da nepostojanje nove sistematizacije ili opisa poslova ne derogira pravo poslodavca da pristupi pojedinačnim otkazivanjima, u situaciji kada je prethodno na zakonit način proveo utvrđenje kolektivnog viška radnika, s tim da je bio dužan pridržavati se Zakonom o radu propisanih kriterija (tzv. socijalni kriteriji), pri čemu tijekom ovog postupka nije utvrđeno da takvi kriteriji ne bi bili poštovani. Tuženik je kao poslodavac imao ovlast samostalno procjenjivati kojim radnicima ugovori o radu eventualno mogu biti otkazani ugovori o radu primjenjujući pri tome socijalne kriterije na one radnike za koje smatra da predstavljaju tehnološki višak.

Dakle, tužitelj je po navedenim kriterijima ostvario najmanji broj bodova. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je tuženik, nakon donošenja poslovne odluke da je potrebno provesti određene organizacijske promjene u svrhu optimizacije poslovanja a što uključuje i smanjenje broja izvršitelja tj. davanja otkaza, radi čega su u svibnju 2022. doneseni Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji "Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom Zagrebačkog holdinga d.o.o., na zakonit način proveo postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika, nakon čega se pristupilo pojedinačnim otkazima, što se odnosilo i na tužitelja, iz poslovno uvjetovanih razloga, kako je to vidljivo iz predmetne Odluke o otkazu gdje se navodi objedinjavanje tj. centralizacija korporativnih funkcija kod tuženika u tzv. "korporativne servise", što podrazumijeva centralizirano obavljanje predmetnih poslova, za razliku od ranijeg razdoblja kada su isti bili decentralizirani po pojedinim podružnicama tuženika.

Navedeno obrazloženje valja prihvatiti budući da je, kako je već izneseno, isključiva ovlast tuženika kao poslodavca da organizira poslovne procese, u vezi čega se nije mogao prihvatiti navod tužitelja i da je pod novom organizacijom sve ostalo po starom, s obzirom da tuženik nije niti tvrdio da mijenja svoju djelatnost već samo da pojedine segmente svoje djelatnosti na drugačiji način organizira, što se prvenstveno odnosilo i na poslove koje je u ranijem razdoblju obavljao tužitelj, a koja promjena organizacije je uključivala i spominjano smanjenje broja izvršitelja.

Pri tome su na zakonit način primijenjeni socijalni kriteriji tj. bodovanje utemeljeno na istima (što je vidljivo i iz tablice pod IV. obrazloženja Odluke od 7.6.2022., kao i iz nastavno navedenih podataka s tim u vezi), kod čega je tužitelj imao manje bodova nego radnici koji su nastavili raditi kod tuženika. Prema tome, tuženik je dokazao da je predmetni otkaz kojeg je dobio tužitelj zakonit tj. dokazano je postojanje opravdanog razloga za otkazivanje, dok se nisu mogli prihvatiti suprotni navodi tužitelja, kako je prethodno detaljnije obrazloženo, uslijed čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude .

23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi budući iste nisu ni naplaćene.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 28. svibnja 2026.

Sudac:

Siniša Marinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika