Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-500/2026-3

51000 Rijeka

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Luka Antunović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, [adresa], protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Vukina, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Zagreb, [adresa], radi isplate iznosa od 9.624,71 EUR-a, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-12/2024-26 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-12/2024-26 u točkama I, II, III i IV izreke i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-12/2024-26 od 6. ožujka 2026. u točkama I i II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznosi do 1. 773,92 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.081,50 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. U točki III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.769,29 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

4. U točki IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu do 2..898,17 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

5. U točki V izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 541,76 eura za zateznom kamatom.

6. Rješenje suda prvog stupnja sadržanim u istom pisanom otpravku kao i presuda u točki I izreke dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva s iznosa od 9.557,16 eura sa zateznom kamatom na iznos od 9.624,71 eura sa zateznom kamatom odnosno povećanje u iznosu od 67,55 eura sa zateznim kamatama. U točki II izreke odbačen je tuženikov procesno pravni prigovor radi prijeboja.

7. Protiv te presude i rješenja žali se tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući pobijanu presudu i rješenje preinačiti na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje sve uvećao za trošak parničnog postupka sukladno troškovniku u spis uvećano za troškove žalbe.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba je osnovana u odnosu na presudu, dok nije osnovana u odnosu na rješenje.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između plaćenih iznosa na ime redovne kamate i kamate za koju tužiteljica smatra da pripada tuženici te iznosa na ime promjene tečaja i tečaja za koju tužiteljica smatra da pripada tuženici obzirom na ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

11. U provednom postpku je utvrđeno:

- da je dana 11. veljače 2005. između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora sklopljen ugovor o kreditu, a kojem je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 65.000,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem dna dan korištenja kredita,

- da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja se mijenja jednostranom odlukom tuženika, a koja u trenutku sklapanju ugovora iznosi 4,99%,

- da je rok otplate kredita iznosio 180 mjeseci, a namjena kredita bila je kupnja nekretnine,

- da mjesečni anuitet u kunskoj protuvrijednosti iznosi 515,54 CHF, određenog korištenjem kreditorovog prodajno deviznog tečaja vrijedeći za CHF na dan ispunjenja obveze,

- da su stranke dana 25. veljače 2016. sklopile Dodatak ugovora, a sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015 dalje ZIDZPK/2015) a prema obračunu konverzije preplata iznosi 8.163,48 kuna

- da je financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Sanji Radoš iz trgovačkog društva Lider Premium d.o.o., utvrđeno da je tužiteljica s osnovne promjenjive kamatne stope preplatila iznos od 1.773,92 eura, zbog promjene tečaja CHF u odnosu na HRK pretplatila je iznos od 6.081,50 eura, dok razlika glavnice prilikom obračuna konverzije iznosi 1.069,29 eura u korist tužiteljice.

12. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita, ugovaranjem nepoštene odredbe o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odluke banke, te presude istog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača ugovaranjem valutne klauzule koja je vezana glavnica švicarski franak, bez informiranja potrošača o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke, što je prouzročilo nepoštenost (ništetnost) odredbe o valutnoj klauzuli, zauzima stajalište da su navedene odredbe ništetne. S obzirom da se radi o ništetnosti ugovornih odredbi koje sadrže bitne sastojke ugovora u smislu odredbe članka 1021 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) sud prvog stupnja zaključuje da u konkretnom slučaju ugovor ne može opstati.

13. Posljedično navedenom utvrđuje da je ništetan i Dodatak navedenog ugovora kojeg su stranke sklopile 25. veljače 2016.

14. Vezano za prigovor zastare sud prvog stupnja poziva se na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem zastarni rok kod restitucijskih zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedan drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO -a kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti u sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

15. Sukladno tome utvrđuje da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe zaštite kolektivnog intresa potrošača, dakle 14. lipnja 2014. u odnosu na odredbe ugovora o kreditu kojem je određena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa kamatnim stopama banke odnosno 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, pa tužba podnesena 10. lipnja 2019. podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.

16. Glede tuženikovog materijalnogpravnog prigovora prijeboja u iznosu od 1.309,25 eura sa zateznom kamatom po osnovi negativne tečajne razlike, a imajući u vidu da su ugovor od 11. veljače 2005. kao i Dodatak tom ugovoru od 25. veljače 2016. utvrđeni ništetnima u cijelosti s učinkom da svaka stranka treba vratiti drugoj ono što je primila, ocjenjuje neosnovanim osnovu i visinu tuženikove protutražbine prema tužiteljici u iznosu od 1.309,25 eura.

17. Procesnpravni prigovor radi prebijanja sud prvog stupnja odbacuje budući da je isti istaknut u podnesku od 17. veljače 2025. navodeći da se radi prigovoru prijeboja koristi sa štetom, budući da isti nije određen jer ne sadrži novčani iznos glavne tražbine i sporednih tražbina.

18. Ovakvo stajalište suda prvog stupnja nije pravilno.

19. Naime, prema odredbi članka 1021. ZOO-a ugovorima o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

20. Prema stajalištu ovog suda ništetnost pojedine odredbe Ugovora o kreditu ne odnosi se na bitne elemente ugovora iz odredbe članka 1022. stavak 2. u vezi s člankom 1021 . ZOO-a, a to su iznos kredita te uvjet i davanja, korištenja i vraćanja kredita, neovisno o činjenici što su odredbe o načinu izmjene kamatne stope te izmjene anuiteta u skladu s izmjenom odnosa valuta vezane uz uvjet vraćanja kredita. Kako je ugovorna odredba o visini početne ugovorene kamatne stope valjana kao što je valjana i odredba o kunskom iznosu kojeg je banka stavila na raspolaganje tužiteljici kao korisnici kredita, proizlazi da ugovor o kreditu može opstati unatoč ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, pa ugovor o kreditu nije ništetan u cijelosti.

21. Kao što je već rečeno, bitni sastojci ugovora o kreditu (članak 1021 ZOO -a) jesu iznos koji banka stavlja na raspolaganje korisniku kredita, ugovorena kamate koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci te obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca.

22. U konkretnom slučaju, banka se obvezala staviti na raspolaganje tužiteljici navedene iznose CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način, dok visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

23. Valutna klauzula spada u takozvane zaštitne klauzule te ima za cilj osiguranje stabilnosti obveze ugovornih stranaka ali ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora.

24. Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu s obvezama stranka vezanim uz tečaj CHF ništetna nije razlog zbog kojeg taj ugovor ne bi mogao opstati (članak 324. ZOO-a).

25. U odnosu na utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke u skladu s pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, treba istaći da uklanjanjem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme, pa ugovor može opstati bez te odredbe.

26. Zbog svega navedenog, ovaj sud zaključuje da ugovor o kreditu sklopljen između kreditne institucije i potrošača kad se utvrdi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna, može opstati na temelju odredbe članka 324. stavak 1. i 2. ZOO-a.

27. S tim u vezi treba navesti da je pravno stajalište prvostupanjskog suda protivno i zauzetom stajalištu izraženom u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 259/2022-3 od 9. listopada 2024., prema kojem, ugovor o kreditu koji je sklopljen između kreditne institucije i potrošača, kada sud utvrdi da su odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula nepoštena i ništetna, može opstati primjenom odredbe članak 324. stavak 1. i 2. ZOO -a, a zapreka u vezi navedenog ne postoji niti u odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

28. Dakle, utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke, uspostavlja se ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na način da se tužiteljica kao potrošač dovede u poziciju kao da je ugovor sklopljen bez ništetnih odredbi o promijenjenoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno nalazi se u poziciji kao da je isti sklopljen po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju važećem u vrijeme zaključenja ugovora, pa stoga ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi, obzirom da je utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke po pravilima stjecanja bez osnove preplaćen iznose po osnovi utvrđenih ništetnih odredbi.

29. Međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa, prvostupanjski sud nije ocijenio činjenicu da su stranke dana 25. veljače 2016. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, niti je ocijenio činjenicu da je tim dodatkom ugovora utvrđena preplata u iznosu 8.163,48 kuna.

30. U odnosu na utvrđenje više eventualno preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu prvostupanjski sud je rješenjem od 17. rujna 2025. odredio provođenje dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem radi utvrđenja eventualne razlike između preplaćenih anuiteta obračunatih po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (HNB) za CHF koji je važio na dan uplate pojedinog anuiteta u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF koji je važio na dan isplate kredita tužiteljici i to od dana tužiteljičinih uplata do dana obračuna konverzije, eventualne razlike iznosa preplaćenih anuiteta kredita po ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi koja je vrijedila na dan izvršenih uplata anuiteta u odnosu na visinu stope ugovorene kamate na dan sklapanja ugovora o kreditu u odnosu na dan isplate kredita i to od dana tužiteljevih uplata do dana obračuna konverzije, eventualnu razliku glavnice u valuti eur nakon provedene konverzije u odnosu na glavnicu koja bi bila da su se od dana isplate kredita tužiteljici do dana obračuna konverzije primjenjivali početni tečaj CHF koji je vrijedio kao srednji tečaj HNB-a te početno ugovorena kamatna stopa , oboje važeći na dan isplate kredita tužiteljici kao korisnici kredita, pravilnost obračuna konverzije , te je li provedenom konverzijom obuhvaćen iznos koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom te negativne tečajne razlike za valutnu klauzulu i negativne razlike u stopi početno ugovorene kamate.

31. Iz predmetnog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica tijekom otplate kredita platila ukupno 13.365,33 kune više zbog promjene kamatne stope, iznos od 45.821,20 kuna (6. 081,50 eura) zbog promjene tečaja u odnosu na kunu, da razlika glavnice koja je utvrđena konverzijom i inicijalnog otplatnog plana na dan 30. rujna 2015. iznosi 13.330,69 kuna odnosno 1.769,29 eura. Vještak utvrđuje da obračun zateznih kamata iznosi 21.640,37 od čega je namireno 8.163,48 kuna, dok nije namireno 13.476,89 kuna (1.788,69 eura), obračun više plaćenih a nenamirenih kamata u iznosu od 13.365,33 kune (1.771,88 eura), više plaćene a nenamirene tečajne razlike 45.821,20 kuna (6.081,52 eura) i razlike glavnice koja nije namirena 13.330,69 kuna (1.769,29 eura), što više plaćeno umanjeno za preplatu na datum 30. rujna 2015. iznosi 85.994,11 kuna (11.413,38 eura).

32. Prema tome, kako prvostupanjski zbog pogrešnog materijalnopravnog stajališta o ništetnosti cijelog ugovor o kreditu, uopće nije razmatrao sadržaj Dodatka ugovora niti izračun konverzije naveden u istom, a prema kojem je utvrđenja preplata u iznosu od 8.163,48 kuna, to ovaj sud nije u mogućnosti ispitati niti pravilnosti zakonitosti pobijane presude. S tim u vezi, treba dodati da korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu priznatu konverzijom i ona koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji.

33. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će imajući u vidu gore iznesena pravna stajališta ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

34. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika pobijanu presudu u točkama I, II, III i IV presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupanja na ponovno suđenje, a kako je odlučeno u točki 1. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 370. ZPP-a.

35. Pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe, budući da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon izvedenog dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem preinačila tužbeni zahtjev (povisila), jer tužiteljica u konkretnom slučaju bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, te se tuženik takvoj preinaci ne može osnovano protiviti.

36. Pravilno je sud prvog stupnja prigovor tuženika o postojanju njegovog protupotraživanja ocijenio prigovorom radi prebijanja (compensatio per iudicem) budući da je prigovorom radi prebijanja tuženik istaknuo prema tužiteljici postojanje svoje kompenzabilne, ali još nekompenzirane tražbine, pa se u takvom slučaju prebijanje vrši tek odlukom suda. Tuženik je prigovor radi prebijanja istakao u podnesku od 17. veljače 2025., a prethodni postupak je zaključen 5. studenog 2020. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja odbacio tuženikov prigovor radi prebijanja, budući da je odredbom članka 288. a stavka 6. ZPP-a propisano da se prigovor radi prebijanja može istaknuti do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka.

37. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u točki 2. izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP-a .

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan