REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3225/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi određivanja starosne mirovine, 28. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03408613435, URBROJ: 341-99-05/3-25-457 od 30. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I140-02/25-01/03408613435, URBROJ: 341-99-05/3-25-457 od 30. lipnja 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I140-02/23-01/03408613435, URBROJ: 341-25-05/3-23-150773 od 26. studenog 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ponovno određivanje starosne mirovine.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da u obrazloženjima rješenja upravnih tijela nema valjanih razloga o bitnim činjenicama zbog čega su kontradiktorna i procesno neodrživa. Navodi i da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno jer upravna tijela nisu utvrđivala zbog kojih razloga nema podataka o plaćama i osnovici osiguranja. Smatra da takvim postupanjem izbjegavaju odgovornost iz Zakona o mirovinskom osiguranju da evidentiraju, prikupljaju, ažuriraju, arhiviraju i čuvaju sve dokumente potrebne za pravilno utvrđenje staža osiguranja i pripadajuću mirovinu, već je ta odgovornost prebačena na njega. Ističe da unatoč tome što je Republika Srbija odgovorila da nema podatke i unatoč njegovim tvrdnjama da su podaci Računovodstvenog centra Zagrebačke vojne oblasti, kojoj je pripadao, odlukom Ministarstva obrane uništeni, upravna tijela su bila obvezna provjeriti jesu li bivši pripadnici JNA, koji su prešli u redove Hrvatske vojske, raspolagali tim podacima i na osnovu njih ostvarili visoke mirovine. Smatra da nije njegova odgovornost što su podaci uništeni, već odgovornost tuženika koji je navedeni propust trebao otkloniti na primjeren način svim raspoloživim dokazima. Predlaže da se izvrši uvid u starosne mirovine kolega osiguranika, da se izvrši rekonstrukcija osobnih dohodaka i doprinosa prema vrstama radnih mjesta u bivšoj Zagrebačkoj vojnoj oblasti, pregledom službenih vojnih listova o kretanju u službi i Zakona, Pravilnika i Odluka objavljenih u službenim vojnim listovima uz provođenje financijskog vještačenje na okolnost visine mirovine.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja. Navodi da iz rješenja o priznanju prava na mirovinu iz 2011. i kasnijih potvrda koje prileže spisu proizlazi da za razdoblje od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. koje je tužitelj proveo u bivšoj JNA nema podataka o plaćama te je mirovina tužitelja određena u skladu s člancima od 75. do 77. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 102/98., 127700., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10. i 61/11.; dalje: ZOMO/98) bez tih platnih podataka. Ističe da u vrijeme rada (službe) u bivšoj JNA tužitelj nije bio osiguranik tuženika, nego posebnog fonda sa sjedištem u [adresa] iz kojeg razloga su u ranijim postupcima platni podaci zatraženi od mjerodavnog tijela u Republici Srbiji, ali bez uspjeha. Dalje navodi da se za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja koriste podaci o ostvarenoj plaći dostavljeni od strane poslodavaca kao obveznika dostavljanja potrebnih prijava i dokumentacije nadležnom nositelju osiguranja te tuženik nije nadležan niti ovlašten utvrđivat i samostalno pripadajući iznos plaća s obzirom na određeno radno mjesto te na temelju tog utvrđenja izvršiti ponovno određivanje mirovine. Iz tog razloga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu pravomoćno okončanog postupka rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. rujna 2011. jer vlastiti tabelarni izračun plaća za razdoblje od kolovoza 1970. do listopada 1991. u kojem razdoblju je tužitelj radio u bivšoj JNA ne predstavljaju novi valjani dokaz isplaćenih plaća tužitelju. Smatra da vlastiti tabelarni izračun plaća za sporno razdoblje ostvarene u bivšoj JNA koji je tužitelj priložio uz svoj zahtjev za ponovno određivanje mirovine nisu podaci o ostvarenoj plaći niti su isti dostavljeni od poslodavca na propisanim obrascima dok sam tuženik nije ovlašten samostalno utvrđivati plaću tužitelja, a kakvo pravno stajalište je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-273/22-4 od 21. veljače 2024. Ističe da elementi nužni za izračun mirovine su izričito propisani odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju te se svota mirovine za svakog osiguranika izračunava na temelju osobnih podataka o plaćama, mirovinskom stažu i drugim podacima relevantnim za izračun mirovine zbog čega smatra da nema zakonske mogućnosti za utvrđivanje vrijednosnih bodova provođenja financijskog vještačenja za razdoblje za koje nema podataka o plaćama. S obzirom na okolnost konkretnog slučaja protivi se prijedlogu provođenja financijskog vještačenja na okolnost visine mirovine budući da se radi o obnovi postupka u kojem je teret dokaza na tužitelju. Vezano uz navod tužitelja u kojem traži uspoređivanje platnih podataka, odnosno komparaciju platnih podataka sa drugim osiguranicima koji su također radili u bivšoj JNA ističe da uspoređivanje osobnih podataka koji se odnose na primanja koja su ostvarili drugi radnici na istim takvim radnim mjestima i kojima su ta razdoblja uzimana u obzir kod utvrđivanja vrijednosnih bodova predstavlja ozbiljnu povredu Statuta Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i u suprotnosti je s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, ali i sa drugim pozitivnim propisima koji reguliraju tajnost podataka i Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi sa obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka koja se izravno primjenjuje od 25. svibnja 2018. te odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka. Također ističe da plaća različitih radnika na istom radnom mjestu može varirati ovisno o raznim čimbenicima kao što je satnica, godine radnog staža, vrsta poslova koji se obavlja, bolovanju, starosnoj dobi, plaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje te su prava iz mirovinskog osiguranja osobna materijalna prava i visina mirovine za svakog pojedinog osiguranika se ne može proizvoljno utvrđivati usporedbom s drugim osiguranicima. Upućuje na pravno stajalište izraženo je u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U- III- 4525/2019 od 7. veljače 2023. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Odgovor na tužbu uručen je tužitelju, međutim na isti se nije posebno očitovao.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 20. svibnja 2026.

6. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te dokaznih prijedloga. Smatra da je radi utvrđivanja visine prihoda potrebno provesti financijsko vještačenje. Zaključuje da ako mu je priznat radni staž da je cijelo vrijeme trajanja istog potrebno utvrditi i primanja.

7. Tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda iz osporavanog rješenja. Ističe na plaću utječe više faktora kao što su godine staža, bolovanje, vrsta poslova koja se obavlja, različite naknade na plaću za svakog pojedinog osiguranika. Zbog specifičnosti plaće svakog osiguranika protivi se provođenju vještačenja koje jer vještak u konkretnoj situaciji ne bi imao poznate gore navedene faktore koji ut ječu na plaću. Ističe da je tužitelju 2011. priznato pravo na starosnu mirovinu te smatra da nije priložio dokaze za ponovno određivanje starosne mirovine budući da vlastoručno izrađen izračun plaća ne možemo smatrati dokazom isplaćenih plaća.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.

9. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja kao nesvrsishodne.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zagrebu od 28. rujna 2011. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 2. ožujka 2011., u skladu s odredbama ZOMO/98.

11.1. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da za razdoblje od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. koje je tužitelj proveo u bivšoj JNA nema podataka o plaćama te je mirovina tužitelja određena prema člancima od 75. do 77. ZOMO/98 bez tih platnih podataka. U mirovinski staž od 26 godina, 3 mjeseca i 13 dana uračunat je staž osiguranja proveden na službi u bivšoj JNA od od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. u trajanju od 21 godinu, 2 mjeseca i 8 dana

11.2. Tužitelju je određena isplata najniže mirovine određene prema odredbama ZOMO/98 kao povoljnije mirovinsko primanje.

12. Pravomoćnim rješenjem Područne službe u Zagrebu od 30. ožujka 2017. odbijen je zahtjev tužitelja za ponovno određivanje starosne mirovine od 23. travnja 2014.

12.1. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je su u upravnom postupku od Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srbije, Filijala za grad Beograd 12. prosinca 2016. pribavljene ovjerene preslike potvrde Ministarstva obrane Republike Srbije, Sektora za ljudske resurse, Uprave za kadrove, broj: 8388-3/14 od 19. veljače 2015., ovjerena preslika potvrde Ministarstva obrane Republike Srbije, Sektora za budžet i financije, Računovodstvenog centra broj: 1916-2 od 8. travnja 2015. te ovjerena preslika potvrde Ministarstva obrane Republike Srbije, Sektora za budžet i financije, Računovodstvenog centra broj: 1916-3 od 8. travnja 2015., iz kojih proizlazi da za razdoblje od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. koje je imenovani korisnik proveo u bivšoj JNA, nema podataka o plaćama budući da je Sektor za ljudske resurse, Uprava za kadrove navedenog ministarstva za bivše aktivne profesionalne vojne osobe izdavao samo uvjeren ja o stažu, bez izrade obrasca M-4 o ostvarenim plaćama, a Računovodstveni centar Sektora za budžet i financije istog ministarstva nije u mogućnosti dostaviti podatke o ostvarenim plaćama jer ne posjeduje dosje o novčanim podacima za imenovanog korisnika.

12.2. Pribavljena je i izjava tužitelja od 27. srpnja 2017. u kojoj je naveo da mu podaci o plaći za razdoblje koje je proveo u bivšoj JNA nisu dostupni niti je došao do saznanja o postojanju istih.

13. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 2. kolovoza 2023. za ponovnim određivanjem starosne mirovine po članku 81. stavcima 7. i 9. te članku 185. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO). Uz zahtjev je priložio vlastiti tabelarni izračun plaća izrađen za razdoblje od kolovoza 1970. do listopada 1991. u kojem razdoblju je bio u bivšoj JNA, a koje je izradio na temelju propisa i podataka o stažu osiguranja.

13.1. U postupku je izvršen uvid u potvrde Ministarstva obrane Republike Srbije, Sektora za ljudske resurse, Uprave za kadrove, broj: 8388-3/14 od 19. veljače 2015. te je pribavljeno očitovanje Matične evidencije tuženika iz kojeg proizlazi da se dostavljeni izračun plaća koji je tužitelj sam izračunao ne može uzeti u obzir za ponovno određivanje mirovinske osnovice za izračun mirovine.

14. Stav je upravnih tijela da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu pravomoćno okončanog postupka rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. rujna2011., u smislu članka 134. ZOMO-a i članka 123. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21., dalje: ZUP) jer vlastiti tabelarni izračun plaća za razdoblje od kolovoza 1970. do listopada 1991. u kojem razdoblju je tužitelj radio u bivšoj JNA ne predstavljaju novi valjani dokaz isplaćenih plaća tužitelju.

15. Člankom 75. stavkom 1. ZOMO/98 propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih nakon 1. siječnja 1970. tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom. Stavkom 6. istog članka propisano je da se za razdoblja mirovinskog staža navršenog do 31. prosinca 1969. uzimaju prosječni vrijednosni bodovi. Prosječni vrijednosni bodovi uzimaju se i za razdoblja mirovinskog staža navršenog nakon 1. siječnja 1970. u kojima nije ostvarena plaća, odnosno osnovica osiguranja ili ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja, kao i za razdoblja u kojima su osiguranici dok su imali status prognanika imali pravo na minimalnu plaću. Stavkom 8. istog članka propisano je da se osiguraniku kojem se ne mogu utvrditi vrijednosni bodovi ni za jednu kalendarsku godinu nakon 1. siječnja 1970. zbog toga što osiguranik nakon toga dana nije bio osiguran ili za razdoblja nakon toga dana nema podataka o plaći, odnosno osnovici osiguranja, vrijednosni bodovi će se utvrditi tako da će se za svaku godinu mirovinskog staža uzeti jedan vrijednosni bod. Stavkom 11. istog članka propisano je da jedan vrijednosni bod u smislu stavka 1. toga članka predstavlja plaću u visini prosječne plaće u Republici Hrvatskoj u jednoj kalendarskoj godini.

16. Člankom 81. stavkom 7. ZOMO-a propisano je za utvrđivanje vrijednosnih bodova hrvatskom državljaninu za razdoblja staža osiguranja navršenog do 8. listopada 1991. prema prijašnjim propisima kojima su bila uređena prava vojnih osiguranika uzimaju se plaće (osobni dohodak i posebni dodaci) ostvarene u bivšoj JNA u iznosu od 63,22%. Stavkom 9. istog članka propisano je osiguraniku kojem se ne mogu utvrditi vrijednosni bodovi ni za jednu kalendarsku godinu od 1. siječnja 1970. zbog toga što osiguranik nakon toga dana nije bio osiguran ili za razdoblja nakon toga dana nema podataka o plaći, odnosno osnovici osiguranja, vrijednosni bodovi će se utvrditi tako da će se za svaku godinu mirovinskog staža uzeti jedan vrijednosni bod.

17. Člankom 134. ZOMO-a propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema stavku 1. toga članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

18. Člankom 106. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Stavkom 2. istog članka propisano je da se podaci uneseni u matičnu evidenciju, na način propisan ovim Zakonom, mogu naknadno mijenjati samo ako se utvrdi da su netočni.

19. Tužitelj je podnio zahtjev za ponovni izračun mirovine za razdoblje od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. tražeći da se isti provede na temelju tabelarnog izračuna plaća za predmetno razdoblje koji je tužitelj sam izradio na temelju propisa i podataka o stažu osiguranja.

20. U tabelarnom izračunu plaća za predmetno razdoblje navodi se da je isti izrađen na temelju podataka iz propisa koji su bili objavljivani u službenim vojnim listovima i kojima su bila propisana primanja aktivnih vojnih osoba. Osim što iz istog nije vidljivo koji su to propisi korišteni, također ne obuhvaća i podatke o godinama staža tužitelja, bolovanju, različitim naknadama koje se isplaćuju na plaću svakom pojedinom osiguraniku, a upravo ti podaci utječu na izračun plaće. Budući da se svota mirovine za svakog osiguranika izračunava na temelju osobnih podataka o plaćama, mirovinskom stažu i drugim podacima relevantnim za izračun mirovine, ista se u konkretnom slučaju nije mogla izračunati na temelju tabelarnog izračuna tužitelja koji je izrađen samo na temelju propisa.

21. S obzirom na to da prilikom izrade tabelarnog izračuna tužitelja nisu uzeti u obzir navedeni elementi koji utječu na izračun plaća , odnosno ne sadrži sve podatke na temelju kojih bi se mogla utvrditi visina plaće tužitelja u predmetnom razdoblju, pravilan je zaključak upravnih tijela da se tužiteljev tabelarni izračun plaća za sporno razdoblje ostvarene u bivšoj JNA ne može smatrati podatcima o ostvarenoj plaći i ne predstavlja novi valjani dokaz isplaćenih plaća tužitelju te stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za obnovu pravomoćno okončanog postupka rješenjem prvostupanjskog tijela od 30. rujna 2011., u smislu članka 134. ZOMO-a i članka 123. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, 110/21, skraćeno ZUP).

22. Nadalje, u vrijeme rada (službe) u bivšoj JNA tužitelj nije bio osiguranik tuženika, nego posebnog fonda sa sjedištem u [adresa]. Prema članku 32. stavku 3. i stavku 4. u vezi sa člankom 1. stavkom 1. točkom 5. i člankom 2. stavkom 1. točkom 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije o socijalnom osiguranju („Narodne novine“ – Međunarodni ugovor, 14/01. – dalje: Ugovor), nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Hrvatskoj, ovdje tuženik, podnosi zahtjeve, izjave ili pravna sredstva potrebna za ostvarivanje određenog prava nadležnom nositelju mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji, Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, koji ih potom odmah prosljeđuje odgovarajućim službama ili javnopravnim tijelima izravno ili putem tijela za vezu. Iz spisa predmeta proizlazi da su u ranijim postupcima platni podaci zatraženi od mjerodavnog tijela u Repub lici Srbiji, Ministarstvo obrane Republike Srbije koje je je zatražilo i razmjenjivalo podatke s tuženikom putem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje. Iz rješenja o priznanju prava na mirovinu i kasnijih potvrda Ministarstva obrane Republike Srbije, Sektora za ljudske resurse koje prileže spisu proizlazi da za razdoblje od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. koje je tužitelj proveo u bivšoj JNA ne postoje podaci o novčanim primanjima odnosno isplaćenim zaradama tužitelja. Sam tužitelj tijekom upravnog spora i upravnog postupka navodi da su podaci o plaćama za bivše aktivne profesionalne vojne osobe JNA uništeni.

23. Iz navedenog proizlazi zaključak da je u upravnom postupku izračuna starosne mirovina pravilno utvrđeno da za razdoblje od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. ne postoje podaci o plaći tužitelja. Stoga su za to razbolje prilikom izračuna svote mirovine pravilno uzeti prosječni vrijednosni bodovi, sve u skladu s člankom 75. stavkom 6. ZOMO/98.

24. Upravo iz razloga što tabelarni izračun plaća tužitelja ne sadrži elemente koji utječu na izračun plaća te ne postoje podaci o novčanim primanjima odnosno isplaćenim zaradama tužitelja za razdoblje od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. , provođenje financijskog vještačenja ne bi bilo moguće te je stoga prijedlog odbijen kao nesvrsishodan.

25. U odnosu na prijedlog tužitelja da se podaci o plaći u predmetnom razdoblju utvrde uspoređivanjem platnih podataka, odnosno komparacijom platnih podataka sa drugim osiguranicima koji su također radili u bivšoj JNA, sud ističe da je predložen način utvrđivanja podataka u plaći razvijen kroz ustavnosudsku praksu u situacijama kada se plaća osiguranika u pojedinim razdobljima ne može utvrditi zbog nedostatka podataka u matičnim evidencijama tuženika. Ovo iz razloga što se nedostatak podataka o visini plaća osiguranika po pojedinim godinama ne može ni na koji način smatrati greškom osiguranika, te bi tuženik, koji je obvezan voditi matičnu evidenciju o osiguranicima, trebao iskoristiti svaku mogućnost utvrđivanja podataka koji manjkaju prije što nego upotrijebi opću formulu određivanja mirovine zbog manjkavih podataka jer je svaka takva aproksimacija najčešće na štetu osiguranika. Stoga je u takvim situacijama komparacija platnih podataka sa drugim osiguranicima prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanje činjenica odlučnih za individualizirano utvrđivanje platnih podataka osiguranika, pored postojećeg sadržaja službenih evidencija tuženika.

26. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja sud smatra da predloženi način utvrđivanja podataka o plaći tužitelja u razdoblju od 31. srpnja 1970. do 8. listopada 1991. nije primjeren. Ovo iz razloga što u vrijeme rada (službe) u bivšoj JNA tužitelj nije bio osiguranik tuženika, nego posebnog fonda sa sjedištem u [adresa] te je evidenciju o plaćama tužitelja vodilo drugo tijelo, a ne tuženik. Budući da se radi o podacima o kojima tuženik ne vodi službenu evidenciju, isti ne može utjecati na koji način će nadležna tijela iz druge države voditi evidencije te mu se stoga ne može imponirati i odgovornost za vođenje evidencije tijela drugih država. Dakle u konkretnom slučaju se ne radi o nepotpunim evidencijama tuženika o bitnim podacima za obračun mirovine, odnosno ne radi se o propustu tuženika da vodi točnu i potpunu evidenciju za svoje osiguranike.

27. Upravo iz razloga što tuženik ne vodi službenu evidenciju o primanjima i zaradama profesionalnih vojnih osoba JNA podatke o istima utvrđuje na temelju potvrda tijela drugih država. Utvrđivanje podataka komparacijom platnih podataka sa drugim osiguranicima koji su također radili u bivšoj JNA iziskivalo bi traženje tih podataka od tijela drugih država za osiguranike kod kojih su i ostali čimbenici koji utječu na visinu plaće jednaki kao i kod tužitelja. Radi se o čimbenicima kao što su satnica, godine radnog staža, vrsta poslova koji se obavlja, bolovanju, starosnoj dobi, plaćenim doprinosima za mirovinsko osiguranje.

28. Također potrebno je i istaknuti da odluke Ustavnog suda ( broj:U-III-1720/2018 od 8. lipnja 2021., U-III-3387/2021 od 20. svibnja 2025. U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019) kojima je zauzet stav da je komparacija platnih podataka sa drugim osiguranicima prikladno dokazno sredstvo za utvrđivanje činjenica odlučnih za individualizirano utvrđivanje platnih podataka osiguranika, pored postojećeg sadržaja službenih evidencija tuženika nisu donesene vezano uz odlučivanje javnopravnih tijela i upravnog sudstva u postupcima povodom izvanrednih pravnih lijekova, obnove postupka. Izvanredni pravni lijekovi iznimno su dopuštena pravna sredstva, sa strogo propisanim pretpostavkama. Na stranci kao predlagatelju obnove postupka je da već u prijedlogu za obnovu učini vjerojatnim pravodobnost prijedloga, kao i razloge zbog kojih traži obnovu postupka (prag odbacivanja iz članka 124. stavka 2. i članka 126. stavka 1. ZUP-a) te javnopravno tijelo ispituje i mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja.

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da se tuženik detaljno očitovao na navode iz žalbe, da su javnopravna tijela pravilno i potpuno provela upravni postupak, utvrdila činjenično stanje, da su pravilno primijenila materijalno pravo te da tužbeni navodi nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

30. Radi navedenog sud utvrđuje da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 28. svibnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. PC, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Mihanovićeva 3, [adresa] Zagreb

3. U spis