Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: UsI-1689/2026-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Crnogorac, u upravnom sporu tužitelja BNH, OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanina Nepala, koji trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, a kojeg zastupa opunomoćenik Daniel Ćukušić, odvjetnik u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, protiv tuženoga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Policijske uprave zagrebačke, IV. policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg narodne zaštite 1, radi ograničenja slobode kretanja, 28. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI policijske postaje Zagreb, klasa: NK-UP/I-216-01/26-03/265, ur. broj: 511-19-32-26-1 od 17. ožujka 2026.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati Danielu Ćukušiću, odvjetniku u Zagrebu, Štefanićeva 6/IV, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem je tužitelju, kao tražitelju međunarodne zaštite, određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na razdoblje od tri mjeseca.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost navedenog rješenja u bitnom uz argumentaciju da tuženik pogrešno zaključuje da postoji rizik od bijega, iako za takav zaključak ne postoje konkretne i individualizirane okolnosti. Tužitelj je poznat tijelima vlasti, zatečen je na adresi u [adresa] (Porin), nije se skrivao niti pokušao izbjeći postupanje policije. Dobrovoljno je pristupio policiji. Izrazio je namjeru traženja međunarodne zaštite, što isključuje logiku izbjegavanja postupka. Nema dokaza o prethodnim pokušajima bijega niti kršenju mjera. Sukladno praksi ESLJP -a, rizik od bijega mora biti konkretan i individualiziran, a ne apstraktan ili pretpostavljen. Mjera smještaja u Prihvatni centar za strance predstavlja najstrožu mjeru ograničenja slobode kretanja, koja se može primijeniti samo ako se svrha ne može postići blažim sredstvima. U konkretnom slučaju tuženik: nije razmotrio blaže mjere, nije obrazložio zašto takve mjere ne bi bile učinkovite. Time je povrijeđen članak 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Iz obrazloženja proizlazi da se mjera temelji na činjenici da je tužitelj prethodno imao reguliran boravak, Takvo obrazloženje ukazuje na automatizam. Rješenje ne sadrži konkretne činjenice koje bi upućivale na opasnost od bijega, koristi općenite formulacije bez individualne analize. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovanost tužbenog zahtjeva te je ostao kod obrazloženja osporavanih rješenja.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Tijekom postupka sud je proveo raspravu i pročitao sudski spis i spis tuženika.
6. Člankom 54. stavkom 2. točkom 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine", broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može ograničiti zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja medunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima budući je isti zatečen po policijskim službenicima u nezakonitom boravku.
Člankom 54. stavkom 9. istoga Zakona propisano je kako se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavak 2., a najduže do tri mjeseca te da se iz opravdanih razloga mjera ograničenja slobode kretanja može produžiti za još tri mjeseca.
7. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao zakonito 17.02.2025. godine, temeljem „D“ vize Republike Hrvatske, a koja je izdana temeljem odobrene dozvole za boravak i rad odobrene od strane Policijske postaje Samobor, s rokom važenja od 14.10.2024. do 13.10.2025., za rad u društvu „Fluxus" d.o.o., a u kojem društvu tužitelj nikada nije osnovao radni odnos. U međuvremenu za tužitelja su se od strane više poslodavaca podnosili zahtjevi za odobrenjem dozvola za boravak i rad, ali bez uspjeha, jer su svi zahtjevi bili rješenjima obustavljeni. Nadalje, 03.02.2026. tužitelj je po policijskim službenicima Mobilne jedinice za nadzor državne granice MUP-a RH, zatečen na adresi u [adresa], te mu je radi utvrđivanja statusa boravka u Republici Hrvatskoj privremeno oduzeta putna isprava. Dana 09.02.2026. godine imenovani je u pratnji odvjetnika pristupio u službene prostorije VIII policijske postaje Zagreb te izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kako bi izbjegao donošenje rješenja o povratku. Nadalje, u provedenom postupku utvrđeno je da je strancu rješenjem Službe za međunarodnu zaštitu MUP-a ur. broj 511-01-212-26-7, klasa UP/I-216-03/26-06/1240 od 11. ožujka 2026. odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH kao neosnovan . Zbog svega navedenog individualnom procjenom utvrđeno je da se strancu ne može ograničiti sloboda kretanja drugim mjerama, jer je na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavljeno da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima budući je isti zatečen po policijskim službenicima u nezakonitom boravku.
8. Sud je čitanjem isprava koje prileže spisu tuženika utvrdio da iz isprava proizlazi činjenično stanje kako je opisano u osporavanom rješenju , odnosno da je pravilno utvrđeno da je strancu slobodu kretanja potrebno ograničiti predmetnom mjerom zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, jer je na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja medunarodne zaštite, opravdano pretpostavljeno da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima, budući je isti zatečen po policijskim službenicima u nezakonitom boravku. Također, ističe se da tužitelj nema financijska sredstva, nema dozvolu za radu RH te nema zakonit boravak, radi čega i sud smatra da se kretanje ne može ograničiti drugim mjerama.
9. Konačno, ističe se da je tijekom upravnog postupka tužitelju omogućeno da iznese sve činjenice i okolnosti bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite kao i da priloži sve dokaze.
10. Na temelju svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona. Slijedom navedenoga, sud je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15). Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik, naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 23. t. 1. i 2. Tarife priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura i trošak zastupanja raspravi u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV (25%) sukladno odredbi članka 11. stavka 3. Pravilnika, odnosno ukupno 1.250,00 eura.
Zagreb, 28. svibnja 2026.
Sutkinja:
Janja Topol Krneta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
