Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-183/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina -Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 0AR d.o.o. Osječka televizija Osijek, OIB: 26045420112, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Ivica Kovačev i Ivana Mandić, u Osijeku, protiv tuženika ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Šutalo, odvjetnica u Valpovu, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-293/2019-36 od 26. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-293/2019-36 od 26. studenog 2021. u dijelu izreke za iznos od 49.274,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama te troškovima postupka od 20.762,50 kn, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

''N a l a ž e s e tuženiku DC iz [adresa] da tužitelju 0AR d.o.o. Osječka televizija iz Osijeka, isplati iznos od 49.274,05 kn (četrdesetdevet - tisućadvjestosedamdesetčetirikunaipetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. studenog 2016.g. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duljih od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 20.762,50 kn (dvadesettisućasedamstočetrdesetosamkunaipedesetlipa), a sve to u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.687,50 eura, dok se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 49.274,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2016. do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 20.762,50 kn, sve u roku 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela troška u iznosu od 12.777,50 kn odbijen.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, uz nalog tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i tuženika obveže da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 49.274,05 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, a za koji iznos tvrdi da je ovršeniku isplaćen dva puta na temelju ovršne isprave – presude Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr- 158/14-14 od 21. studenog 2014.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je presudom Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-158/14 od 21. studenog 2014. utvrđeno da je odluka o otkazu Ugovora o radu koji je tužitelj, kao poslodavac, dao tuženiku, kao radniku, nezakonita, te mu je kao poslodavcu naloženo da tuženiku kao radniku isplati u vremenskom razdoblju od 19. ožujka 2014. do 6. studenog 2014., kada je odlukom suda raskinut radni odnos između parničnih stranaka, plaću, odnosno izgubljenu zaradu u mjesečnom iznosu od 5.624,50 kn bruto ,

- da je, pored navedenog, tužitelj bio u obvezi tuženiku isplatiti i štetu zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 39.371,50 kn te na ime parničnih troškova iznos od 5.000,00 kn;

- da je navedena presuda postala pravomoćna danom donošenja odluke Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž-865/15 od 7. listopada 2015.,

- da je tuženik, nakon što je navedena presuda postala pravomoćna, 23. rujna 2016. podnio FINA-i Osijek zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude Općinskog suda Osijek posl. br. Pr-158/14,

- da tužitelj protuovrhom nije zahtijevao povrat preplaćenog dijela naplaćene tražbine tuženika putem FINA-e,

7. Na temelju pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković te njezinim usmenim saslušanjem, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik na temelju zahtjeva za izravnu naplatu po osnovi navedene pravomoćne presude naplatio iznos od 27.124,30 kn na ime kamata, 5.000,00 kn troškova i 942,17 kn kamata na navedeni trošak, 454,00 kn troškova FINA-e, 53.379,82 kn neto glavnice i 20.138,11 kn pripadajućih kamata. Također je naplaćeno 12.464,27 kn poreza i prireza, 2.553,15 kn kamata na porez i prirez, MIO I 12.345,77 kn i 2.618,16 kn kamata na pripadajući doprinos, MIO II 4.115,29 kn i 872,71 kn pripadajućih kamata, odnosno tuženik je ukupno naplatio iznos od 114.883,45 kn i to 87.759,15 kn na ime glavnice i iznos od 27.124,30 kn na ime kamata.

7.1 Vještakinja je za potrebe navedenog vještačenja od tužitelja zatražila tzv. JOPPD obrasce koji nisu bili u spisu jer drugačije nije mogla sačiniti nalaz i mišljenje. Vezano za refundiranje naknade bolovanja, navela je da se bolovanje do 42 dana obračunava i isplaćuje na teret tužitelja. Od 43. dana nadalje naknadu isplaćuje tužitelj, a ta se sredstva refundiraju od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Pritom podatke o refundiranju naknade za bolovanje nije tražila od HZZO-a, s obzirom da su isti refundirani uz eventualno kašnjenje, a tužitelj to nije niti zahtijevao već samo iznos naplaćen putem FINA-e.

7.2 Prvostupanjski sud prihvaća navode tužitelja da se JOPPD obrasci mogu koristiti kao dokaz i nakon zaključenja prethodnog postupka jer ih je od tužitelja zahtijevala vještakinja, a bez istih se nije mogao izraditi nalaz i mišljenje.

8. Na temelju dopune nalaza i mišljenja vještakinje od 28. kolovoza 2020. prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženiku na račun, na temelju navedene pravomoćne presude, uplaćen iznos od 73.517,93 kn koji se odnosi na neto plaće uvećane za zatezne kamate, kao i 5.000,00 kn troška s kamatama u visini od 942,17 kn, odnosno ukupan iznos od 79.460,10 kn. U navedenom iznosu sadržane su plaće i isplate naknade bolovanja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od ožujka do studenog 2014., a tužitelj je iznos isplaćene naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad refundirao od HZZO-a.

9. Na temelju dopune nalaza i mišljenja vještakinje od 5. ožujka 2021. prvostupanjski sud utvrđuje da je ukupno izvršena isplata u neto iznosu (bez kamata) od 73.517,93 kn, iznos koji se odnosi na naknadu štete je 24.243,88 kn, a iznos koji se odnosi na neto plaće je 49.274,05 kn. Na temelju Pravilnika o porezu na dohodak, isplate koje se odnose na štetu također se obračunavaju kao dohodak. Tužitelj je isplatio na ime bolovanja u razdoblju od ožujka 2014. do studenog 2014. ukupno 15.628,16 kn, a HZZO je refundirao iznos od 16.637,92 kn u razdoblju od 25. lipnja 2014. do 6. prosinca 2014., što znači da je moralo biti isplaćeno još 1.009,76 kn na ime bolovanja, a za što nisu dostavljeni podaci.

10. Na temelju dopunskog saslušanja vještakinje od 21. listopada 2021. prvostupanjski sud utvrđuje da se iznos od 1.558,56 kn, koji je u izračunu naveden kao plaća, odnosi na povrat više obračunatog poreza, stoga u tablici u očitovanju od 5. ožujka 2021. na str. 2. treba, u koloni u kojoj je navedena plaća, pisati 3.014,69 kn umjesto 4.573,25 kn te, nastavno, u koloni ukupno treba stajati 18.642,85 kn umjesto 20.201,41 kn. U spisu nema izvoda žiro računa tužitelja s isplatama plaća za razdoblje od 1.ožujka 2014. do 30. lipnja 2014., a iz JOPPD obrasca, odnosno njegove strukture, bi se moglo pretpostaviti da su obveze i plaćene.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj tuženiku dva puta platio predmetnu tražbinu - prvi puta dobrovoljno, a drugi puta ovrhom putem FINA-e po zahtjevu tuženika. Kako je dobrovoljno plaćena plaća za razdoblje od 19. ožujka 2014. do 6. studenog 2014., odnosno kako je tužitelj tuženiku dobrovoljno isplatio ukupan iznos od 49.274,05 kn, tuženik nije imao pravo naplatiti ponovno istu plaću za isto vremensko razdoblje putem FINA-e Osijek zahtijevajući naplatu već plaćene plaće te kamatu na iste iznose, a što je utvrđeno vještačenjem.

12. Pozivom na odredbe čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP/19) te čl. 1111., čl.1113. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 53/91., 73/91., 3/94., 107/95., 7/96., 112/99. i 35/05.) u vezi s čl. 62 Ovršnog zakona, zaključuje da tužitelj može zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, tj. obavljenog vještačenja , utvrđene iznose naplaćene tražbine zahtijevati iz iste činjenične osnove jer ne može više tražiti protuovrhu. Odluku o kamatama donosi primjenom čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom čl.154. st. 1. ZPP/19 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 9/94., 11/96. i 91/04.).

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda.

13.1 Neosnovano tuženik ističe da se sud nije očitovao na prigovor presuđene stvari. Kao što je to već obrazloženo u ukidnoj odluci ovoga suda posl. br. Gž- 1040/2018-2 od 13. ožujka 2019., između predmetnog postupka i postupka u kojem je donesena citirana ovršna isprava ne postoji objektivni identitet, odnosno tužbeni zahtjevi nisu objektivno identični. Predmet tužbenog zahtjeva u postupku posl. br. Pr- 158/14 bio je zahtjev tuženika (kao tužitelja) za priznanjem svih prava iz radnog odnosa zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu, odnosno tužbeni zahtjev na isplatu bruto plaće i naknadu štete, sve uz pripadajuće zatezne kamate, dok je predmet ovog spora stjecanje bez osnove, odnosno vraćanje, prema navodima tužitelja, dva puta isplaćene tražbine tuženiku na temelju citirane ovršne isprave. Stoga su neosnovani žalbeni razlozi o počinjenoj apsolutno bitnoj povredi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 9. ZPP-a. Neosnovani su i žalbeni razlozi tuženika koje je temeljio na presudi Europskog suda za ljudska prava (Strasbourg) od 16. siječnja 2014. (br. 42009/10) jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji iz citirane presude i pobijane presude.

13.2 Također, donošenjem pobijane presude nije počinjena niti apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a, budući da iz stanja spisa ne proizlazi da bi tuženiku nezakonitim postupanjem bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Istome nije povrijeđeno niti pravo na pravično suđenje i pristup sudu, budući da je tuženik aktivno sudjelovao u predmetnom postupku te je istome omogućeno korištenje svih procesnih ovlaštenja.

14. Međutim, prvostupanjski je sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo nepravilne zaključke, posljedično čemu je počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, budući da pobijana presuda ne sadrži odlučne činjenice. Na temelju pogrešno izvedenih zaključaka, pogrešno je i primijenjeno materijalno pravo, ali, s obzirom na stanje spisa, ovaj sud je otklonio navedene nedostatke te preinačio pobijanu odluku.

15. Među strankama nije sporno da se pred Općinskim sudom u Osijeku vodio postupak po tužbi ĐC (ovdje tuženika) protiv 0AR d.o.o. Osječka televizija Osijek (ovdje tužitelja), a koji je pravomoćno okončan presudom posl. br. Pr- 158/14-14 od 21. studenog 2014.

15.1 Navedenom presudom, u bitnome, utvrđeno je da su tuženikove odluke - Odluka o otkazu ugovora o radu od 19.3.2014., kojom tuženik tužitelju otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 11.9.2008., i Odluka od 18.4.2014., kojom tuženik odbija zahtjev za zaštitu prava kao neosnovan, nezakonite te da je otkaz ugovora o radu nedopušten, slijedom čega je tuženiku naloženo da tužitelju uspostavi kontinuitet radnog odnosa i prizna sva prava iz radnog odnosa od otkaza ugovora o radu do sudskog raskida ugovora o radu (što uključuje i prijavu na HZZO i HZMO) te da mu za isto razdoblje isplati izgubljenu zaradu u iznosu od 5.624,50 kn bruto za svaki mjesec počevši od prestanka radnog odnosa do sudskog raskida ugovora o radu, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom II. izreke citirane presude raskinut je Ugovor o radu sklopljen između stranaka na neodređeno vrijeme 11.9.2008., s danom 6. studeni 2014., tužitelju je dosuđena šteta u visini sedam bruto plaća, a tuženiku je naloženo da tužitelju isplati iznos od 39.371,50 kn bruto na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, zajedno sa zateznim kamatama. Točkom IV. izreke tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, sve u roku 8 dana.

16. Provedenim vještačenjem u ovome postupku utvrđeno je, između ostalog, da je na temelju zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog na temelju prethodno citirane presude, na tužiteljev račun 23. studenog 2016. isplaćen ukupan iznos od 79.460,10 kn, odnosno 5.000,00 kn – trošak postupka, 942,17 kn - kamate na trošak postupka, 24.243,88 kn – naknada štete, 29.135,94 – neto plaća te 20.138,11 kn - kamate na plaću i naknadu štete.

16.1 Također, na temelju predmetnog zahtjeva, naplaćeni su i: troškovi FINA-e (454,00 kn), porez i prirez (12.464,27 kn), kamate na porez i prirez (2.553,15 kn), MIO I (12.345,77 kn), kamate na pripadajući doprinos (2.618,16 kn), MIO II (4.115,29 kn) i kamate na pripadajući doprinos (872,71 kn).

17. Nadalje, vještakinja je na temelju dostavljenih JOPPD obrazaca utvrdila da je tuženik, u razdoblju od ožujka 2014. do studenog 2014., na ime bruto plaće i naknade za bolovanje tužitelja, isplatio ukupan iznos od 35.477,14 kn, dok je na temelju dostavljenih izvoda žiro računa tužitelja utvrdi la da je istome, na ime plaće i naknade za bolovanje od lipnja 2014. do studenog 2014., ukupno isplaćen iznos od 18.642,85 kn. Također, utvrđeno je da je tužitelj od HZZO-a refundirao iznose isplaćene za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužitelja (od 25. lipnja 2014. do 6. prosinca 2014.), konkretno 16.637,92 kn, dok je tužitelju, na ime bolovanja, trebalo biti isplaćeno još 1.009,76 kn, za što nisu dostavljeni podaci.

18. Iz tako utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj, za vrijeme trajanja postupka posl. br. Pr-158/2014, tužitelju isplaćivao naknade plaće i naknade za bolovanje. S time u vezi, potrebno je navesti da iz spisa Općinskog suda u Osijeku posl. br. Pr-158/2014, koji prileži ovome spisu, konkretno – odgovora na tužbu tuženika (ovdje tužitelja) proizlazi da je otkazni rok tužitelju bio prekinut otvaranjem bolovanja, dok je tužitelj, saslušan na ročištu održanom 6. studenog 2014., iskazao da se nalazi na bolovanju i da prima naknadu od oko 3.000,00 kn. Također, tužitelj je u ovome postupku podneskom od 14. lipnja 2019. (list 123 spisa) naveo da su tuženiku plaće isplaćene za vrijeme kako su one redovito dospijevale u vremenskom razdoblju od travnja do prosinca 2014.

19. Dakle, tužitelj je vršio isplate naknade plaće, odnosne naknade za bolovanje tuženiku za razdoblje od ožujka 2014. do studenog 2014., odnosno još za vrijeme trajanja postupka posl. br. Pr-158/2014. Drugim riječima, riječ je o činjenicama koje su nastale za vrijeme trajanja predmetnog radnog spora, a ne činjenicama koje bi nastale nakon njegova okončanja, a koje činjenice su samim time faktično i pravno obuhvaćene i razriješene upravo u pravomoćno okončanom, radnom sporu, štoviše sama izreka presude posl. br. Pr-158/14-14 izričito regulira predmetno razdoblje.

19.1 Okolnost isplate naknada plaćenih u razdoblju od ožujka 2014. do studenog 2014. tužitelj je mogao isticati u postupku posl. br. Pr-158/2014, odnosno tražiti da se njihova isplata, pod pretpostavkom da iste dokaže, uzme u obzir prilikom donošenja odluke. Međutim, iz stanja spisa proizlazi da se tužitelj nije niti žalio na presudu posl. br. Pr-158/14-14, a podnošenjem ove tužbe, odnosno pokretanjem ovoga postupka, nije moguće ulaziti u sadržaj pravomoćne presude, niti tužitelj može na ovaj način ostvarivati svoja eventualna prava koja bi utjecala na provedbu zahtjeva za izravnu naplatu podnesenog na temelju valjanog ovršnog naslova.

20. Iz navedenog proizlazi da je tuženik, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, pravilno, na temelju pravomoćne i ovršne presude, po kojoj tužitelj nije postupio, podnio zahtjev za izravnu naplatu. Navedeno je i logično, budući da tužitelj nije niti mogao postupati po presudi koja u trenutku isplata nije bila donesena, a samim time niti pravomoćna. Tužitelj u ovome postupku potražuje povrat iznosa od 49.274,05 kn, međutim navedeni iznos nije sukladan utvrđenoj isplati prema dostavljenim JOPPD obrascima, a koje je upravo sam tužitelj dostavio vještakinji kao dokaz isplaćenih naknada tužitelju, što dodatno potkrjepljuje činjenicu da isti prilikom isplata nije postupao po presudi posl. br. Pr-158/14-14 od 21. studenog 2014.

21. Dakle, budući da je tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnio na temelju pravomoćne i ovršne presude po kojoj tužitelj nije postupio, u konkretnome se slučaju ne mogu primijeniti pravila o stjecanju bez osnove , slijedom čega je valjalo, na temelju čl. 373. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude, bez potrebe upuštanja u preostale žalbene navode.

22. S obzirom na to da je u konačnici tuženik u cijelosti uspio u sporu, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, a tuženiku priznati troškove postupka i to: trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa), trošak sastava četiri obrazložena podneska od 6. studenog 2017., 13. prosinca 2017., 24. svibnja 2019. i 19. listopada 2020. u visini od po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 29. listopada 2020., 6. listopada 2021. i 15. listopada 2021. u visini od po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), trošak pristupa ročištima 3. srpnja 2017., 8. rujna 2017., 16. veljače 2018., 8. svibnja 2019., 2. rujna 2019., 29. listopada 2020. i 21. listopada 2021. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te trošak sastava žalbe protiv presude od 6. travnja 2018. u visini od 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52. toč. 3. Tarife) te pripadajući PDV od 25%, ukupno iznosi 3.687,50 eura.

22.1 Trošak pristupa ročištu 22. studenog 2017. tuženiku nije priznat budući da punomoćnica tuženika na isto nije pristupila, dok trošak sastava podneska od 7. lipnja 2019. nije priznat iz razloga što punomoćnica tuženika istim predlaže odgodu ročišta radi korištenja godišnjeg odmora. Zaključno, nije priznat niti trošak pristojbi na odgovor na tužbu i žalbu protiv presude od 6. travnja 2018. budući da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik pozvan na plaćanje istih, kao niti da bi navedene pristojbe bile plaćene.

23. Slijedom navedenog, na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu budući da se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. III. izreke ove presude.

24. Kao nepobijana, ostaje neizmijenjena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka tužitelja u iznosu od 12.777,50 kn.

U Rijeci 28. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec