Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Posl.br. Gž-1055/2023-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća te Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Mucalo, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi utvrđenja, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P-1170/2022-16 od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, posl. br. P-1170/2022-16 od 4. listopada 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva u 1/1 dijela na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno-knjižni odjel Zagreb, na kč. [katastarska čestica] ... površine 3524 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojem je uspostavljeno Etažno vlasništvo s neodređenim omjerima i to kao: ... Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (...) jednosobni stan br. ... na ... katu lijevo u ukupnoj površini od 35,57 m2 s pripadajućim spremištem, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, te je naloženo tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.059,48 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnijela tužena iz žalben ih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN; 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tužene odbije kao neosnovana.
4. Žalba je osnovana.
5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva u 1/1 dijela na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno-knjižni odjel Zagreb, na kč. [katastarska čestica], ..., stambena zgrada [adresa] površine 3524 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojem je uspostavljeno Etažno vlasništvo s neodređenim omjerima i to kao: ... Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (...) jednosobni stan br. ... na ... katu lijevo u ukupnoj površini od 35,57 m2 s pripadajućim spremištem, koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine. Tužiteljica kao izvanknjižna vlasnica predmetnog stana svoj zahtjev temelji na odredbi članka 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 152/14, dalje: ZV), odnosno da se radi o stjecanju temeljem pravnog posla neprekinutim nizom takvih stjecanja počevši od prvog vlasnika stana GP Industrogradnje pa sve do nje, a podredno da je pravo vlasništva stečeno dosjelošću još 1991., sukladno Zakonu o osnovnim vlasničko pravnim odnosima, odnosno čl. 159 st. 4 ZV, računajući vrijeme kontinuiranog zakonitog, istinitog i poštenog posjeda predmetnog stana od strane tužiteljice i njezinih prednika CŠC i OŠ.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je prednica tužiteljice ABC 1981. kupila predmetn i stan od GP Industrogradnja, da je istog 2002. prodala RŠ, a da je tužiteljica 26. svibnja 2003. predmetni stan kupila od OŠ. Od 1981. prednicima tužiteljice, kao i tužiteljici, da nikad nitko nije osporavao pravo vlasništva, a niti je na bilo koji način smetao njezin posjed neprekinuto tijekom posljednjih četrdeset godina.
6.2. Prvostupanjski sud se poziva na čl. 28. i 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91) i utvrđuje da su tužiteljica i njeni prednici u poštenom posjedu predmetne nekretnine svakako od 1981., čime da je proteklo daleko više potrebnog vremena od dvadeset godina propisanih za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Osnovano navodi tužena u žalbi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, pa je presudu valjalo ukinuti.
8. Prema mišljenju ovog suda tužiteljica, za sada, nije dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnom stanu. Spisu ne prileži izvadak iz zemljišnih knjiga za predmetni stan, kao ni povjesni zemljišnoknjižni izvadak, pa nije moguće utvrditi status predmetne nekretnine, niti bilo koju drugu činjenicu vezanu uz predmetnu nekretninu.
9. Nadalje, tužiteljica se poziva na neprekinuti niz stjecanja počevši od prvog vlasnika stana GP Industrogradnje, a kako nema izvatka iz zemljišne knjige, ne može se utvrditi (jer nema temeljem čega) da je GP Industrogradnja bio prvi vlasnik. Pod pretpostavkom da je GP Industrogradnja bila prvi vlasnik, ne postoji ugovor kojim je navedeno trgovačko društvo predmetni stan prodalo CŠC. Jedina dokumentacija koja je dostavljena za navedenu osobu odnosi se na ugovor o kreditu za kupnju stana, ali nema dokaza da je u pitanju predmetni stan (navodi se samo- stan u [adresa]). U tužbi se navodi da je navedena osoba kupila predmetni stan 1981. godine (bez ijednog dokaza o tome), međutim , svoje je prebivalište na adresi predmetnog stana prijavila tek 1993. godine. 1981. godina, kao godina navodnog sklapanja ugovora o kupoprodaji, nije bila tako davno, pa je na tužiteljici teret dokazivanja činjenice da je niz stjecanja započeo upravo tada. Ona to ničim nije dokazala. Iskazima saslušanih svjedoka tužiteljica je jedino dokazala da se nalazi u posjedu predmetnog stana cca. 15-16 godina (do 2023. godine).
10. Stoga će u nastavku postupka prvostupanjski sud voditi računa da je na tužiteljici teret dokazivanja i da se činjenice utvrđuju temeljem dostavljene relevantne dokumentacije (koje u spisu nema). Naime, ne postoji niti jedan dokaz u spisu iz kojeg bi proizlazilo da je GP Industrogradnja bila prvi vlasnik i da je CŠC prodala predmetni stan 1981. godine, a prvostupanjski sud je ipak navedene činjenice smatrao utvrđenima (iako bez ijednog dokaza).
11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe članka 370. ZPP-a.
12. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 28. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
