Posl. br. Gž-310/2026-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ND iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: 1- ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje kao nasljednice iza pok. ĆD, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod posl. br. Pn-51/2015 od 10. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Pn-51/2015 od 10. lipnja 2022. u toč. II) izreke.

II Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Pn-51/2015 od 10. lipnja 2022. u toč. I) izreke.

III. Odbijaju se žalbe stranka kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Pn-51/2015 od 10. lipnja 2022. u toč. III) izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je pravnoj prednici tuženih pok. ĆD da isplati tužiteljici iznos od 1.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31.07.2015. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, a toč. III) izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv toč. II) izreke citirane presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu i toč. III) izreke kojim je odlučeno o trošku postupka, žalbu podnosi tužiteljica i to sadržajno zbog počinjenja bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), navodeći u bitnom da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je nejasno kako je prvostupanjski sud došao do zaključka da je i ona odgovorna za predmetni događaj, te da je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom dosude utužene pravične novčane naknade neimovinske štete. Osporava i odluku o trošku jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva, te predlaže preinačiti pobijanu odluku na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.

3. Protiv toč. I) izreke citirane presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i odluke o trošku sadržane u toč. III) izreke žalbu podnosi prednica tuženika iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. ZPP-a, navodeći u bitnom da krivnja za predmetni događaj ne može biti jednaka, da ona uopće nije kriva za sukob, niti štetu, da je pobijana odluka manjkava zbog čega da se ne može ispitati, te da je pogrešna odluka o trošku jer da je ona uspjela u većem dijelu. Predlaže ukinuti pobijani dio odluke i vratiti predmet na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete nastale kao posljedica fizičkog napada ( udarac velikim komadom drveta ) od strane prednice tuženih pok. ĆD, dana 28.08.2010. u ....

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da iz cjelokupnog spisa PP Korčula, optužnog prijedloga, službene zabilješke PP Korčula od 28.08.2010., zapisnika o ispitivanju osumnjičenika od 28.08.2010., zapisnika o ispitivanju svjedoka, presude Prekršajnog suda u Blatu od 13.01.2012. pod posl. br. J-104/10, te iskaza samih parničnih stranaka, nesumnjivo proizlazi da je, dana 28.08.2010. u ..., u predjelu ..., u jutarnjim satima i to negdje oko 9,30, došlo do fizičkog sukoba između tužiteljice i prednice tuženih,

- da iz provedenih dokaza nije moguće sa sigurnošću utvrditi tko je od stranaka fizički sukob započeo, a tko se branio jer da su obje stranke iskazivale samo o činjenicama koje im idu u prilog, pa da tako iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je tužena nju fizički napala, pri čemu da ju je udarila više puta drvenom motkom, dok iz iskaza tužene proizlazi kako je tužiteljica nju prva fizički napala, pri čemu da je ona nju više puta udarila drvenom motkom,

- da uzimajući u obzir da su obje stranke presudom Prekršajnog suda u Blatu od 13.01.2012. pod posl. br. J-104/10, proglašene krivim za narušavanje javnog reda i mira, to da su prema ocjeni suda obje parnične stranke podjednako odgovorne, odnosno krive za utuženi događaj i to stoga što da se radi o odraslim osobama koje su u tazbinskom srodstvu, odnosno žene dvoje braće, te su neprimjereno obje rješavale svoje neriješene imovinsko pravne odnose na način da su se potukle na javnom mjestu,

- da iz priložene medicinske dokumentacije i fotografija ozljeda tužiteljice, proizlazi da su u predmetnom događaju i tužiteljica i tužena zadobile lakše tjelesne ozljede, odnosno da je tužiteljica zadobila udarce tupom silom po desnom ramenu, desnoj nadlaktici, desnom bedru i desnom stopalu na kojim dijelovima su vidljivi površni hematomi, pri čemu da RTG snimkom nije utvrđena koštana trauma stopala, dok da je tužena također zadobila udarce tupom silom u području lijevog hemithoraxa, leđa i zdjelice, pri čemu da RTG snimkom nisu utvrđene koštane traume,

- kako da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužena tužiteljici drvenom motkom nanijela tjelesne ozljede, to da je ista dijelom odgovorna za naknadu,

- da iz provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Boriću iz Dubrovnika, proizlazi da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila krvne podljeve desne nadlaktice i podlaktice, desne potkoljenice i stopala, te ranu razderotinu desne potkoljenice, da se radi o ozljedama koje su nastale uslijed više udaraca tupotvrdim sredstvom slabijim intenzitetom i predstavljaju svaki za sebe i u svom zbiru laku tjelesnu ozljedu, da nakon dovršetka liječenja kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice vezane za predmetni događaj, da kod tužiteljice nije zaostala naruženost, niti joj je trebala tuđa njega i pomoć, da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta od događaja ozljeđivanja pa do nekoliko sati, potom bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana, bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera u trajanju od 3-5 dana, bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera u trajanju od oko tjedan dana, da je tužiteljica pretrpjela strah jakog intenziteta i primarnog karaktera u trajanju koliko i događaj ozljeđivanja, zatim strah sekundarnog karaktera u vidu zabrinutosti za ishod liječenja u trajanju od nekoliko sati, te strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2-3 dana i slabog intenziteta u trajanju od oko tjedan dana,

- da uvažavajući provedeno medicinsko vještačenje tužiteljici po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli pripada novčana naknada u iznosu od 1.500,00 kn, a po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 2.000,00 kn, odnosno da joj obzirom na utvrđenu suodgovornost od 50% pripada iznos od 1.750,00 kn.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1045. i čl. 1046. u svezi s čl. 1100., čl. 1092. i čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ) dosuđuje tužiteljici naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.750,00 kn, dok u preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev. Također prvostupanjski sud cijeneći uspjeh stranaka u postupku, kao i da je tužiteljica snosila nužne troškove medicinskog vještačenja, te cijeneći pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, odlučuje da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP -a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se pozivaju stranke u žalbama jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

10. Također pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Suprotno žalbenim navodima stranaka pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom, u skladu s čl. 8. ZPP-a zaključio da su obje stranke, suodgovorne u istom omjeru, za nastanak utuženog štetnog događa.

12. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je do sukoba između stranaka došlo iz razloga što je tužiteljica predmetne zgode brala smokve na nekretnini u svezi koje između stranaka postoji prijepor oko vlasništva, obzirom da iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radi o nekretnini u općinskom vlasništvu, dok iz iskaza tužene proizlazi da se radi o nekretnini u vlasništvu njenog supruga. Isto tako iz stanja u spisu nedvojbeno proizlazi da su stranke prije štetnog događaja, međusobno bile u lošim odnosima zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa.

13. Nadalje iz priložene medicinske dokumentacije, fotografija i provedenog medicinskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila lakše tjelesne ozlijede i to uslijed udaraca tupotvrdim sredstvom, a što potkrjepljuje tvrdnju tužiteljice da joj je tužena ozljede zadala drvenom letvom.

14. Isto tako iz priložene medicinske dokumentacije nedvojbeno proizlazi da je i tužena u utuženom štetnom događaju zadobila lakše tjelesne ozlijede tupom silom iz čega se može zaključiti da joj je iste nanijela tužiteljica.

15. Dakle, tužiteljica se predmetne zgode odlučila na radnju branja smokve sa stabla koje se nalazi na nekretnini, koju tužena smatra svojom, odnosno u svezi koje je otprije postojao prijepor među strankama, a zbog čega su i bile u lošim međuljudskim odnosima. Navedeni prijepor u svezi vlasništva nekretnine na kojoj se nalazilo stablo smokve, nikako ne može predstavljati opravdani razlog za međusoban fizički sukob stranaka i nanošenje međusobno fizičkih ozljeda ( obzirom da su obje stranke zadobile lake tjelesne ozlijede ), već naprotiv potpuno neprimjereno i objektivno nepotrebno ponašanje od strane obiju stranaka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud, a obzirom na oprečne iskaze stranaka i nedostatak svjedoka predmetnog događaja, zaključio da su obje stranke suodgovorne za nastanak utuženog štetnog događaja i to u jednakim omjerima.

16. Obzirom na navedeno nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice u svezi utvrđene suodgovornosti, kao i žalbeni navodi tužene kojima ista u cijelosti otklanja vlastitu odgovornost za nastanak štetnog događaja.

17. Nadalje suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je sud cijeneći Nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Borića u svezi trajanja i intenziteta pretrpljenih fizičkih boli i straha, dosudio tužiteljici naknadu štete u ukupnom iznosu od 3.500,00 kn, odnosno umanjeno za utvrđenu suodgovornost od 50 % u iznosu od 1.750,00 kn. Po stavu ovog suda dosuđeni iznos predstavlja naknadu primjerenu posljedicama ozljeđivanja tužiteljice, pa su žalbeni navodi i u tom dijelu neosnovani.

18. Pravilna je i odluka suda o naknadi parničnog troška. Naime, pravilo iz čl. 154. st. 2. ZPP-a u parnicama za naknadu štete, u slučaju previsoko postavljenog tužbenog zahtjeva, može imati za posljedicu da troškovi postupka koje je stranka dužna namiriti protivnoj strani premaše iznos dosuđene naknade štete i da ukupna financijska korist, unatoč utvrđenoj odštetnoj odgovornosti, ipak bude na strani stranke koja je dužna nadoknaditi štetu, pa se u takvim okolnostima treba razmotriti radi li se o ograničenju prava na pristup sudu i ograničenju prava vlasništva zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

19. Stoga, uzimajući u obzir da su obje stranke djelomično uspjele u sporu, da trošak nije moguće cijeniti samo kvantitativno, već i kvalitativno, da zahtjev tužiteljice nije bio nerazuman niti lišen sadržaja, da tužiteljica prije provođenja medicinskog vještačenja nije mogla znati visinu svog zahtjeva, da je tužiteljica uspjela djelomično dokazati osnovanost svog zahtjeva kojeg je tužena u cijelosti osporila, da je za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za naknadom neimovinske štete bilo nužno provesti medicinsko vještačenje, da je trošak tog vještačenja snosila tužiteljica, da bi taj trošak kao opravdan i nužan, bez obzira na uspjeh u sporu svakako bila u obvezi tužena nadoknaditi tužiteljici, da su obje stranke bile zastupane po odvjetnicima, te konačno razmjernost u smislu ograničenja ili miješanja u prava stranaka zajamčena Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda , ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da se odlukom da svaka stranka snosi svoj trošak ostvaruje legitiman cilj na razuman, odnosno razmjeran način jer bi svaka drugačija odluka za tužiteljicu predstavljala nesrazmjeran teret.

20. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odlučeno je kao u toč. I), II) i III) izreke ove presude.

U Rijeci, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec