Posl. br. Gž-1431/2022-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1- NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3- CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Vjeranu Paiću, odvjetniku iz Šibenika, protiv tuženika:

1- PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2- MŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3- BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po Nadi Mikulandri, odvjetnici iz Šibenika, 4- ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5- DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6 -ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po Nadi Mikulandri, odvjetnici iz Šibenika, radi utvrđenja prava stvarne služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P- 2300/2020 od 15. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku pod posl. br. P-2300/2020 od 15. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su zahtijevali utvrđenje postojanja prava služnosti pješačkog prolaza u korist čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, preko dijela čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio je na skici izrađenoj od strane ŠŠ dipl. ing. geodezije, dana 27.10.2021. kao sastavnog dijela presude, prikazan likom označenim slovima P-H-G-O-P, površine 8,00 m2 i dijela čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji dio je na navedenoj skici prikazan likom označenim slovima S-P-O-Š-S, površine 7,00 m2, kao poslužnih nekretnina, do javne površine, [adresa], koja je položena na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], uz zabranu tuženima svakog ometanje vršenja služnosti.

2. Protiv citirane presude žalbu podnose tužitelji iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlažu preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno ukinuti i vratiti na ponovni postupak.

3. U žalbi tužitelji u bitnom navode da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je presuda nerazumljiva, suprotna stanju i rezultatu provedenih dokaza, te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Navode da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da su u konkretnom slučaju štalu na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i utuženi prolaz vlasnički posjedovali u kontinuitetu TŠ svoje smrti 1961., zatim njegova druga žena HŠ do svoje smrti 1992., potom njegova unuka IŠ koja da je, predmet spora otuđila ČŠ **.**.2001., a koji da je potom istog prodao 15.11.2001. njihovom predniku AŠ. Stoga da se u konkretnom slučaju nije radilo o prekariju, već o kvalificiranom posjedu od prvih decenija 19. stoljeća do danas. Navode i da je njihova nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ograđena doslovno sa svih strana, osim one koja vodi na predmetni prolaz, a što da je funkcioniralo oduvijek, te da nemaju drugog puta do svoje nekretnine.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava služnosti pješačkog prolaza u korist kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine preko dijelova nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao poslužnih nekretnina do javne površine tj. [adresa].

7. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da tužitelji u tužbi tvrde da su izvršavanjem sadržaja utužene stvarne služnosti kroz za to predviđeno vrijeme, osobno i po svojim pravnim prednicima, dosjelošću stekli to pravo,

- da je po ocjeni suda, za odlučenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva od izuzetnog značaja činjenica koja proizlazi iz predmeta pod posl. br. P -3133/2019, da su se tuženi, netom nakon što je pravni prednik tužitelja, suprug i otac istih, pok. AŠ, kupoprodajnim ugovorom od 15.11.2001. stekao vlasništvo čest. zgr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od treće osobe ČŠ, te nakon što je u proljeće 2002. započeo sa uklanjanjem kupljene „prizemne ruševne štale“, protivili tom njegovom aktivitetu, podnoseći prijavu i požurnice nadležnim odjelima građevinske inspekcije u [adresa] i [adresa], osporavajući istom ovlast da „bez suglasnosti (tuženika) i krajnje bezobzirno preko čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tuženika) izvodi podzemni priključak struje i vode“, kao i da prolazi spomenutom nekretninom tuženika, a povodom čega da su tužitelji u navedenom sudskom predmetu pod posl. br. P - 3133/19 zahtijevali utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prava pješačkog prolaza na utuženoj čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, a koji postupak da je okončan presumiranim povlačenjem tužbe,

- da navedeno ukazuje da tužiteljima, odnosno njihovom pravnom predniku AŠ, u razdoblju od stjecanja prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno uknjižbe od 20.11.2001. ( posl. br. Z-5751/01), nedostaje bitna pretpostavka i to neprotivljenje (su)vlasnika (ovdje tuženika) predmetnih čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da navedene nekretnine sadržajno koriste na način kojim bi, kroz propisano vrijeme, dosjelošću, po zakonu stekli utuženog pravo jer da protivljenje tuženika u konkretnom slučaju otklanja pretpostavljeno poštenje posjeda u smislu čl. 18. st. 5. u svezi sa čl. 10. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV-a ),

- pored toga provedenim dokaznim postupkom da nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi niti da su pravni prednici pok. AŠ, posjedovali utuženu stvarnu služnost, tj. izvršavali sadržaj iste kroz dovoljno dugo razdoblje prije 20.11.2001. kao dana stjecanja vlasništva tj. uknjižbe pok. AŠ,

- tako da iz iskaza tužitelja i svjedoka OŠ, te svjedoka NŠG datog u predmetu pod posl. br. P- 3133/2019, proizlazi da je vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi štale, k. o. [katastarska općina], TŠ pok. ABC nadimkom „N“, svojim domaćim životinjama i zaprežnim kolima do navedene štale prolazio upravo predmetnim nekretninama tuženika, međutim navedeni da je preminuo **.**.1961., a provedenim dokaznim postupkom da nije utvrđeno da bi bilo tko u vremenu nakon njegove smrti koristio opisanu štalu, tj. izvršavao sadržaj utužene služnosti na način kako je to navedeni vršio do svoje smrti 1961.,

- da na drugačiji zaključak ne ukazuje niti iskaz svjedoka OŠ da je to činila „druga žena“ TŠ pok. SŠ ( HŠ ) u vremenu kada je navedeni svjedok odlazio na odsluženje vojnog roka 19.03.1960. jer da to koincidira sa vremenom dok je TŠ pok. ABC bio još živ, pa da se iz iskaza tog svjedoka nije moglo utvrditi da je li netko i tko ako je, izvršavao sadržaj utužene služnosti nakon smrti TŠ pok. ABC,

- da nije od posebnog značaja niti iskaz navedenog svjedoka OŠ datog u predmetu pod posl. br. P -3133/2019, da je to činila osoba po imenu EŠ jer da niti svjkedok, niti tužitelji nisu dali pobližih identifikacijskih poveznica sa TŠ pok. ABC, pa se nije moglo utvrditi kojim bi osnovom, ako jeste, ta osoba „držala svoje domaće životinje – svinje“ u predmetnoj štali na čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], „dok joj nisu zabranili zbog prigovaranja susjeda“, već je za zaključiti da je to činila „cum precario modo“ tj. na izmoljeni način od tada još žive druge supruge TŠ,

- da je u svakom slučaju navedena „zabrana“ suglasna iskazima tuženika prema kojima nitko nakon smrti pok. TŠ u štali na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije držao ovce, niti je izvršavao sadržaj utužene služnosti,

- da je IŠ utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] ishodila na temelju presude na temelju priznanja pod posl.br. P-1232/00 od 12.09.2000. prema tadašnjem tuženiku ŽŠ pok. TŠ ( sinu TŠ pok. ABC koji je od šezdesetih godina prošlog stoljeća boravio u [adresa]), te je vlasništvo na toj čestici uknjižila na svoje ime 28.09.2000. ( posl. br. Z-4169/00), da bi potom kupoprodajnim ugovorom zaključenim 29.03.2001. ( Z-1954/01 ) prodala prijepornu čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] ČŠ koji je svoje pravo vlasništva uknjižio 13.04.2001., te je kupoprodajnim ugovorom od 15.11.2001. predmetne nekretnine prodao pravnom predniku tužitelja AŠ, s time da je IŠ uz prodaju prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ČŠ utanačila i prijenos prava stvarne služnosti prolaza i provoza preko čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist navedenih prodanih nekretnina, a koje pravo da je i upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz navedenog proizlazi da je IŠ matičnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižila na svoje ime temeljem navedene presude, a parcelizacijom da je formirala 13.04.2001. četri nove nekretnine i to čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], s tim da je čest. zem. [katastarska čestica] formirala kao put, na kojoj je prodajom ČŠ čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] ( koje je isti potom prodao predniku tužitelja AŠ) zasnovala pravo prolaza i provoza kako je i uknjiženo u zemljišnim knjigama,

- da obzirom na navedeno, bilo koji sadržaj vezan za iskorištavanje čest. zgr. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], posebice prolaz pješice ili progon stoke preko predmetnih nekretnina u (su)vlasništvu tuženika, nije bilo „aktualan“ nakon smrti TŠ pok. ABC, niti je isti relativiziran nakon donošenja rješenja o nasljeđivanju iza pok. ABC 1994. jer je nasljednica IŠ, put – prilaz čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] formirala (i tako ga prodala ČŠ, a on AŠ) od matične čest. zem. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]), niti ne pokušavajući opteretiti prijeporne nekretnine tuženika označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica]) bilo kakvim sadržajem stvarne služnosti prolaza,

- dakle, ukoliko je utuženi sadržaj i postojao za vrijeme života pravnog prednika IŠ TŠ pok. ABC, tj. kratko nakon njegove smrti od strane njegove druge supruge HŠ, to pravo da je prestalo zastarom, tj. neizvršavanjem kroz dvadeset godina u vremenu od sedamdesetih do početka devedestih godina prošlog stoljeća,

- štoviše čak i da je netko od pravnih prednika tužitelja takav sadržaj izvršavao u razdoblju od 1994. do 2001., a o čemu nema dokaza, to vrijeme od 7 godina da ne bi bilo dostatno za stjecanje utuženog prava.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali propisane pretpostavke za osnovanost tužbenog zahtjeva, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP -a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se pozivaju tužitelji u žalbama jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

10. Također pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a za što je dao opravdane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Žalbenim navodima tužitelji osporavaju ocjenu dokaza prvostupanjskog suda, no pri tome žalbeni navodi ne sadrže nikakve argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi mogle dovesti u sumnju činjenični supstrat na kojemu je temeljena prvostupanjska presuda.

12. Naime, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, u skladu s ovlaštenjem iz čl. 8. ZPP-a ocijenio sve izvedene dokaze, te je logičnim zaključivanjem i po slobodnom uvjerenju, obrazložio svoju ocjenu dokaza uvjerljivim razlozima, dajući pri tom i jasne argumente zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.

13. Tako je suprotno žalbenim navodima pravilno prvostupanjski sud utvrdio da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi nakon smrti TŠ ( umro 1961. ) njegovi pravni slijednici koristili prijepor za prolazak pješice, a čime je takvo pravo služnosti prestalo neizvršavanjem kroz razdoblje od 20 godina u smislu čl. 241. ZV-a.

14. Navedenom u prilog ukazuje i činjenica da je IŠ kao slijednica pok. TŠ svoje pravo vlasništva u 1/2 dijela na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] uknjižila tek 1994. na temelju rješenja o nasljeđivanju ( list 116 spisa ), te potom 2000. u preostalom dijelu na temelju Presude na temelju priznanja pod posl. br. P-1232/00 ( list 126 spisa), odnosno nakon više od 30 godina od smrti pok. TŠ, te da je nakon toga parcelirala kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su od iste, između ostalog, formirane i kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] – označena kao put, da bi potom Kupoprodajnim ugovorom od 29.03.2001. ( list 137-138 spisa ) prodala ČŠ predmetnu kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] uz utvrđenje da kupac stječe pravo služnost prolaza i provoza preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist kupljenih nekretnina, a koje pravo služnosti je i uknjiženo u zemljišnu knjigu 13.04.2001. ( list 124 spisa).

15. Dakle, IŠ je kao slijednica TŠ nakon više od 30 godina od njegove smrti parcelirala naslijeđenu nekretninu kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], te formirala kč. br. [katastarska čestica] označenu kao put, a na kojoj nekretnini je potom osnovana služnost prolaza i provoza u korist kč. br. [katastarska čestica]. i kč. br. [katastarska čestica], čime je omogućila svom slijedniku ČŠ prolaz do prijeporne nekretnine. Iz navedenog i po stavu ovog drugostupanjskog suda proizlazi logičan zaključak da prijepor nakon smrti pok. TŠ ( 1961. ) nije bilo „aktualan“ zbog neizvršavanja, a kako je to zaključio prvostupanjski sud.

16. Nadalje iz stanja u spisu proizlazi da je prednik tužitelja AŠ stekao pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] uknjižbom od 22.11.2001., odnosno nakon što je već u zemljišnim knjigama bila uknjižena služnost prolaza i provoza do te nekretnine preko kč. br. [katastarska čestica], a koja činjenica mu nije mogla ostati nepoznata.

17. Dakle, čak i da su prednik tužitelja AŠ i nakon njegove smrti tužitelji, izvršavali sadržaj utužene služnosti pješačkog prolaza koja je po svom sadržaju uža od one koja je u korist prijeporne kč. br. [katastarska čestica] uknjižena u zemljišne knjige ( prolaz i provoz), to izvršavanje je moglo započeti najranije 2001. ( obzirom da za prethodno razdoblje nije dokazan kontinuirani kvalificirani posjed) što znači da bi dovršetak dosjedanja od 20 godina istekao 2021.

18. Naime, u konkretnom slučaju tužitelji prema činjeničnom supstratu zaht ijevaju osnivanje stvarne služnosti temeljem zakona, odnosno dosjelosti, a koja se osniva kada se ispune zakonom propisane pretpostavke, odnosno temeljem posjeda tog prava kroz zakonom propisano vrijeme. Tako se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću u smislu odredbe čl. 229. ZV-a, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

19. Kako iz stanja u spisu proizlazi da su tužitelji 31.12.2019. pred Općinskim sudom u Šibeniku pokrenuli parnicu pod posl. br. P- 3133/19 radi utvrđenja postojanja predmetne prava služnosti i to iz razloga što da se tuženi tom njihovom pravu protive ( „opiru“ kako se navodi u tužbi- list 111 spisa ), to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali naprijed navedene zakonske pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću tj. pošten posjed kroz 20 godina.

20. Žalbeni navod da nije istina da predmetna nekretnina tužitelja ima uknjiženu služnost prolaza i provoza preko kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suprotnosti je sa stanjem iz zemljišne knjige ( list 33 spisa ), pa time i neosnovan jer upisana služnost u zemljišnoj knjizi prestaje tek brisanjem temeljem čl. 240. st. 3. ZV-a. Pri tom valja istaknuti i da se u konkretnom slučaju ne radi o osnivanju nužnog prolaza, pa žalbeni navodi da predmetna kč. br. [katastarska čestica] nema funkcionalne veze sa poslužnom nekretninom kč. br. [katastarska čestica], odnosno da tužitelji nemaju drugi put do svoje nekretnine, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke.

21. Niti žalbeni navodi u svezi ocjene dokumenta - prijave građevinskoj inspekciji nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke jer iz naprijed navedenog proizlazi da tužitelji nisu dokazali pošten posjed kroz 20 godina od 2001. obzirom da su 31.12.2019. podnijeli tužbu u predmetu pod posl. br. P- 3133/2019 radi utvrđenja postojanja predmetne služnosti zbog protivljenja tuženika.

22. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno u toč. I) i II) izreke.

U Rijeci, 28. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec